REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4856/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo unutarnjih poslova), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-88/2024-2 od 13. studenog 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-66/2022- 15 od 28. svibnja 2024., na sjednici održanoj 25. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pitanja, a u odnosu na temeljna ljudska prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude navedene u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužitelj kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja koje on cijeni važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i to:
"Da li tužitelj uživa pravo pristupu Općinskom sudu u parničnom postupku kao sudu opće nadležnosti temeljem odredbe iz čl. 34 st. 1. toč. 10) ZPP-a za tražbine koje proizlaze iz radnih odnosa, odnosno iz Kolektivnog ugovora na tražbinu naknade troškova prijevoza na posao i s posla?
Da li odluka Županijskog suda u Bjelovaru Gž R- 88/2024 uskrata prava na pristup Općinskom sudu u parničnom postupku kao sudu opće nadležnosti temeljem odredbe iz čl. 34 st. 1. toč. 10) ZPP-a prema stavu Županijskog suda (odbijanje tužbenog zahtjeva) zakonita i suprotnosti sa odredbama čl. 34 st. 1 ZPP-a ?
Da li je tužitelj, a činjenicom da je odukom MUP RH u drugostupanjskom postupku povodom žalbe u upravnom postupku, u pogledu pravnog lijeka, upućen na sud opće nadležnosti, imao osnove ustati tužbom pred Općinskim sudom, upravo kao sudom opće nadležnosti?
Da li kasnijim Odlukama tuženice (RH MUP PUŠK), a kojima se tužitelju priznaje pravo na naknadu troškova prijevoza, te koje se temelje na istim činjenicama kao i one ranije Odluke kojima se to pravo ne priznaje, pravo na naknadu troškova prijevoza nesporno priznaje?".
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu zbog neisplaćene naknade troškova prijevoza na posao i s posla, počev od 1. veljače 2018. do 1. rujna 2021. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, dok drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku odluku i odbija tužbeni zahtjev jer je pravnog pristupa da odluka tuženika od 29. ožujka 2018., kojim je odlučeno o pravu na naknadu troškova dolaska na posao i odlaska s posla (negativno), ima učinak upravnog akta. Stoga da je o pravu tužitelja na naknadu tih troškova prijevoza, u utuženom vremenskom razdoblju, odlučeno pravomoćnom odlukom tuženika, a koja kao upravni akt obvezuje ne samo poslodavca, tuženika, već i tužitelja. Posljedično da onda tužitelj ne može više s uspjehom zahtijevati isplatu navedenog troška jer nema valjani pravni temelj. U tom smislu poziva se na odluke ovoga suda u predmetima Rev-668/2018 i Revr-1640/12.
5. Izneseni pravni pristup drugostupanjskog suda sukladan je pravnim shvaćanjima iz ovosudnih odluka, pa tako i iz odluke Rev-1145/2023-2 od 5. ožujka 2024., u smislu učinaka donesenoga upravnog akta vezano za naknadu troškova prijevoza.
6. Pri tome se napominje da se predlagatelj nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske niti višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenom pitanju koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci. Na taj način predlagatelj nije jasno naznačio adekvatne razloge važnosti za pitanje koje postavlja u smislu odredbe čl. 387. ZPP. Razlozi koji su naznačeni predstavljaju iskazivanje nezadovoljstva pobijanom odlukom. Zato je ocijenjeno da u prijedlogu nije riječ o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen.
7. U odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava, na koje se predlagatelj poziva, ističe se da on niti ne naznačuje koje bi to povrede temeljnih ljudskih prava bile povrijeđene. Eventualno iz naznačenih pitanja bi se moglo zaključiti da se radi o povredi prava pristupa sudu, međutim, on svojim navodima iz prijedloga to nije učinio vjerojatnim, pa je prijedlog u tom dijelu odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 25. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
