Poslovni broj: Usž-1295/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Eveline Čolović Tomić , predsjednice vijeća , Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja EZ, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Miljenka Klasić , odvjetnica iz Krapine , Frana Galovića 1A , protiv tuženika Državnog inspektorata , Zagreb , Šubićeva 29 , OIB: 33706439962 , radi prigovora na postupanje javnopravnog tijela, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: 10 Us I-2242/2023-9 od 16. veljače 2024. , na sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: 10 Us I-2242/2023-9 od 16. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/23-09/5 , URBROJ: 443-01-15-23-1 od 21. rujna 2023. (točka I. Izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. (točka II. izreke) te se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi troškove upravnog spora u visini od 41,70 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora (točka III. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika , KLASA: UP/I-362-02/23-09/5 , URBROJ: 443-01-15-23-1 od 21. rujna 2023. , odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na obavijest voditeljice Službe za analize i evidencije u Sektoru za nadzor građenja Središnjeg ureda Državnog inspektorata , KLASA: UP/I-362-02/22-03/151 , URBROJ: 443-01-15- 22-4 od 13. travnja 2022. godine .

2.1. Sadržaj navedene obavijesti odnosi se na nadzor zakonitosti građenja na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad. Naime, tužitelj, kao novi vlasnik čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, koju je kupio od Republike Hrvatske, prijavio je građevinskoj inspekciji da je na čestici zatekao nezakonito izgrađene pješačku stazu, kojom se pristupa na susjednu k. č. br. [katastarska čestica], betonski plato uz prometnicu od približno 35 m2 te ogradu susjedne k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad s kolnim ulazom i pristupom na lokalnu prometnicu preko k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o trošku. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da sud nije dao argumentirane i valjano obrazložene razloge za svoju odluku, kao niti razloge za odbijanje dokaznih prijedloga koje je predložio. Kao i ranije tijekom postupka, upire na građenje na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad te preko granica građevne čestice k. č. br. [katastarska čestica] (investitor-vlasnik NZ) i preko granica građevne čestice k. č. br. [katastarska čestica] (investitor-vlasnik EZC) k. o. [katastarska općina]-grad, na k. č. br. [katastarska čestica] opisano kao pašnjak, u vlasništvu tužitelja. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o građenju građevina u smislu članka 3. stavka 1. točki 10. i 11. Zakona o gradnji, a nad kojim građenjem nadzor nije ovlašten provoditi komunalni redar, već građevinski inspektor sukladno članku 2. stavku 2. Zakona o građevinskoj inspekciji. Nadalje, navodi da je Odobrenjem za gradnju iz 1971. određen/dozvoljen obuhvat građenja samo unutar granica/površine čestice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-grad, pa da građenje investitora NZ preko zapadne granice k. č. br. [katastarska čestica], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad (u vlasništvu tužitelja), također nije zakonito u odnosu na pravomoćni akt za građenje, a da je građevinska inspekcija (a ne komunalni redar) nadležna nadzirati zakonitost građenja u odnosu na izdani pravomoćni akt za građenje. Nadalje, navodi da je investitor NZ, uz povrede Zakona o gradnji na svojoj čestici k. č. br. [katastarska čestica], protupravno izgradio i više zahvata na susjednoj k. č. br. [katastarska čestica], u vlasništvu tužitelja, bez suglasnosti tužitelja, da bi ih koristio i koristi kao dijelove svoje nove stambene kuće. Smatra da pobijanom presudom nije zaštićen javni interes, niti pravo i pravni interes tužitelja da bude zaštićen od posljedica bespravne gradnje na njegovom zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, koju su izvršili vlasnici susjednih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad. Navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo nepovredivosti vlasništva, jer je na njegovoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad izvršena bespravna gradnja za koju su odgovorne druge osobe – investitori/vlasnici susjednih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad koji su gradili bez/protivno aktu za građenje te da je inspekcijskim rješenjem bilo potrebno utvrditi povrede odredbi Zakona o gradnji i odrediti zakonom propisane mjere. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu sudsku odluku i zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti), kao i u aspektu jednakosti oružja te da pobijana presuda nije u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da je sud neosnovano odbio odlučiti o sukobu nadležnosti upravnih tijela i odrediti nadležno tijelo za postupanje u ovom predmetu. Osporava i odluku o troškovima ovog upravnog spora (toč. II i III. izreke pobijane presude). Predlaže usvojiti žalbu i poništiti u cijelosti presudu prvostupanjskog suda, usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora prema troškovniku tužitelja, kao i da odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti.

3.1. U podnesku od 12. ožujka 2024., tužitelj navodi da je tuženik sudu dostavio samo neke dijelove dokumentacije o provedenom inspekcijskom nadzoru koji su nedostatni za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud nalazi da prvostupanjskom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio da se osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga na koje upire tužitelj.

8. Naime, osporavano rješenje tuženika doneseno je povodom prigovora tužitelja na obavijesti upravnog tijela, kojima se tužitelj obavještava da u konkretnom slučaju nema elemenata za pokretanje inspekcijskog postupka po službenoj dužnosti. Osporavanim rješenjem tuženika ocijenjeno je da, u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, nisu utvrđene povrede propisa o gradnji zbog kojih je građevinska inspekcija ovlaštena poduzimati mjere, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, o čemu je obaviješten i tužitelj.

9. Po ocjeni Suda, tuženik je u konkretnom slučaju pravilno utvrdio da se ogradni zid visine do 1,6 m i pješačka staza mogu graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta, u skladu s prostornim planom, sukladno članku 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20. i 74/22., dalje: Pravilnik). Isto tako, tuženik je pravilno ocijenio da betonski plato, odnosno izbetonirani dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – grad, uz Ulicu Bože Milanovića, u smislu propisa i pojmova u području gradnje, ne predstavlja građevinu-parkiralište, a da nadzor nad zakonitošću izvedbe kolnog priključka na nerazvrstanu cestu Ulicu Bože Milanovića (na koju se kolno priključuju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad) nije u njegovoj nadležnosti, već u nadležnosti komunalnog redara, sukladno članku 111. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 133/23., dalje: ZC).

10. Sukladno članku 58. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21. i 67/23.), ako prema sadržaju zaprimljene predstavke inspektor nije ovlašten obavljati inspekcijski nadzor, o tome će pisano obavijestiti podnositelja predstavke (stavak 4.).

11. Kako tužitelj svojim žalbenim prigovorima, po ocjeni Suda, nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda i tuženika da u konkretnom slučaju nisu ostvarene povrede propisa o gradnji zbog kojih je građevinska inspekcija ovlaštena poduzimati mjere, o čemu je tužitelj uredno obaviješten, to se presuda prvostupanjskog suda i osporavano rješenje tuženika ne mogu ocijeniti nezakonitima iz razloga na koje upire tužitelj.

12. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, prvostupanjski sud je osnovano ocijenio suvišnim provođenjem predloženih dokaza, jer, i po ocjeni ovog Suda , ti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenice koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog upravnog spora.

13. Pogrešno tužitelj zaključuje da se ovdje radi o sukobu nadležnosti između upravnih tijela, jer je tuženik postupio povodom predstavki tužitelja , a ujedno je meritorno riješio njegov prigovor na obavijest, osnovano ocijenivši da u konkretnom slučaju nema uvjeta za pokretanje inspekcijskog postupka po službenoj dužnosti iz nadležnosti građevinske inspekcije.

14. Kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje inspekcijskog postupka iz nadležnosti tuženika , upravna tijela su tužitelja pravilno uputila na mogućnost ostvarivanja pravne zaštite pred redovnim sudom, kao i na pravo da, kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina]-grad, može pristupiti uklanjanju zahvata u prostoru i bez donošenja rješenja nadležnih tijela.

15. Kako, dakle, žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, niti je našao osnovanim prigovor tužitelja u odnosu na povredu prava vlasništva i povredu prava na pravo suđenje.

16. Tužitelj neosnovano i paušalno prigovara točka III. izreke pobijane presude, jer je prvostupanjski sud pravilno, na temelju članka 6. Pravilnika o naknadama troškova u sudskim postupcima („ Narodne novine “, broj 59/88., 3/94., 150/05.) i članka 79. stavka 4. ZUS-a , dosudio tuženiku naknadu troškova upravnog spora s obzirom da je u cijelosti uspio u sporu.

17. Budući da tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je ocijenjena zakonitom točkom II. izreke pobijane presude, a ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a .

18. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a , a na temelju ovlaštenja iz članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.) , odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić