Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2517/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Danko Kovač i Ivan Borić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danko Kovač i Ivan Borić u Sisku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Račkoga 6, OIB:02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj: P-509/2019-44 od 28. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj: P-509/2019-44 od 28. ožujka 2023. i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja RR koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužitelju RR iznos od 9.912,52 eura/74.685,99 kuna[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 30. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, računajući iste:

na iznos od 45,23 eura / 340,81 kn od 30.4.2008. do isplate

na iznos od 43,24 eura / 325,82 kn od 31.5.2008. do isplate

na iznos od 46,74 eura / 352,14 kn od 30.6.2008. do isplate

na iznos od 37,12 eura / 279,66 kn od 31.7.2008. do isplate

na iznos od 37,51 eura / 282,59 kn od 31.8.2008. do isplate

na iznos od 41,57 eura / 313,21 kn od 30.9.2008. do isplate

na iznos od 75,63 eura / 569,85 kn od 31.10.2008. do isplate

na iznos od 52,66 eura / 396,77 kn od 30.11.2008. do isplate

na iznos od 77,18 eura / 581,50 kn od 31.12.2008. do isplate

na iznos od 82,39 eura / 620,75 kn od 31.1.2009. do isplate

na iznos od 84,04 eura / 633,19 kn od 28.2.2009. do isplate

na iznos od 78,85 eura / 594,13 kn od 31.3.2009. do isplate

na iznos od 79,68 eura / 600,34 kn od 30.4.2009. do isplate

na iznos od 72,93 eura / 549,47 kn od 31.5.2009. do isplate

na iznos od 67,16 eura / 506,04 kn od 30.6.2009. do isplate

na iznos od 68,45 eura / 515,77 kn od 31.7.2009. do isplate

na iznos od 71,77 eura / 540,78 kn od 31.8.2009. do isplate

na iznos od 71,40 eura / 537,99 kn od 30.9.2009. do isplate

na iznos od 68,23 eura / 514,10 kn od 31.10.2009. do isplate

na iznos od 74,16 eura / 558,77 kn od 30.11.2009. do isplate

na iznos od 78,49 eura / 591,37 kn od 31.12.2009. do isplate

na iznos od 85,44 eura / 643,77 kn od 31.1.2010. do isplate

na iznos od 83,63 eura / 630,12 kn od 28.2.2010. do isplate

na iznos od 92,61 eura / 697,79 kn od 31.3.2010. do isplate

na iznos od 90,65 eura / 682,99 kn od 30.4.2010. do isplate

na iznos od 94,75 eura / 713,87 kn od 31.5.2010. do isplate

na iznos od 121,94 eura / 918,74 kn od 30.6.2010. do isplate

na iznos od 116,13 eura / 874,97 kn od 31.7.2010. do isplate

na iznos od 131,80 eura / 993,06 kn od 31.8.2010. do isplate

na iznos od 126,76 eura / 955,09 kn od 30.9.2010. do isplate

na iznos od 116,09 eura / 874,68 kn od 31.10.2010. do isplate

na iznos od 126,16 eura / 950,57 kn od 30.11.2010. do isplate

na iznos od 151,27 eura / 1.139,76 kn od 31.12.2010. do isplate

na iznos od 133,96 eura / 1.009,36 kn od 31.1.2011. do isplate

na iznos od 140,25 eura / 1.056,68 kn od 28.2.2011. do isplate

na iznos od 131,81 eura / 993,10 kn od 31.3.2011. do isplate

na iznos od 133,08 eura / 1.002,66 kn od 30.4.2011. do isplate

na iznos od 158,73 eura / 1.195,92 kn od 31.5.2011. do isplate

na iznos od 160,95 eura / 1.212,66 kn od 30.6.2011. do isplate

na iznos od 189,44 eura / 1.427,35 kn od 31.7.2011. do isplate

na iznos od 167,63 eura / 1.263,02 kn od 31.8.2011. do isplate

na iznos od 152,64 eura / 1.150,09 kn od 30.9.2011. do isplate

na iznos od 150,77 eura / 1.136,00 kn od 31.10.2011. do isplate

na iznos od 149,44 eura / 1.125,96 kn od 30.11.2011. do isplate

na iznos od 156,03 eura / 1.175,60 kn od 31.12.2011. do isplate

na iznos od 162,96 eura / 1.227,80 kn od 31.1.2012. do isplate

na iznos od 163,48 eura / 1.231,73 kn od 29.2.2012. do isplate

na iznos od 103,12 eura / 776,95 kn od 31.3.2012. do isplate

na iznos od 100,95 eura / 760,59 kn od 30.4.2012. do isplate

na iznos od 105,44 eura / 794,47 kn od 31.5.2012. do isplate

na iznos od 100,31 eura / 755,76 kn od 30.6.2012. do isplate

na iznos od 104,25 eura / 785,51 kn od 31.7.2012. do isplate

na iznos od 103,24 eura / 777,90 kn od 31.8.2012. do isplate

na iznos od 97,43 eura / 734,08 kn od 30.9.2012. do isplate

na iznos od 103,39 eura / 778,99 kn od 31.10.2012. do isplate

na iznos od 101,50 eura / 764,73 kn od 30.11.2012. do isplate

na iznos od 104,36 eura / 786,31 kn od 31.12.2012. do isplate

na iznos od 98,81 eura / 744,47 kn od 31.1.2013. do isplate

na iznos od 93,74 eura / 706,27 kn od 28.2.2013. do isplate

na iznos od 104,02 eura / 783,74 kn od 31.3.2013. do isplate

na iznos od 98,65 eura / 743,28 kn od 30.4.2013. do isplate

na iznos od 97,57 eura / 735,16 kn od 31.5.2013. do isplate

na iznos od 93,14 eura / 701,74 kn od 30.6.2013. do isplate

na iznos od 95,09 eura / 716,49 kn od 31.7.2013. do isplate

na iznos od 97,24 eura / 732,62 kn od 31.8.2013. do isplate

na iznos od 196,51 eura / 1.480,58 kn od 30.9.2013. do isplate

na iznos od 192,85 eura / 1.453,02 kn od 31.10.2013. do isplate

na iznos od 95,62 eura / 720,48 kn od 30.11.2013. do isplate

na iznos od 99,96 eura / 753,11 kn od 31.12.2013. do isplate

na iznos od 49,71 eura / 374,54 kn od 31.1.2014. do isplate

na iznos od 43,15 eura / 325,15 kn od 28.2.2014. do isplate

na iznos od 47,48 eura / 357,77 kn od 31.3.2014. do isplate

na iznos od 44,86 eura / 337,98 kn od 30.4.2014. do isplate

na iznos od 141,08 eura / 1.063,00 kn od 31.5.2014. do isplate

na iznos od 141,46 eura / 1.065,86 kn od 30.6.2014. do isplate

na iznos od 145,97 eura / 1.099,81 kn od 31.7.2014. do isplate

na iznos od 149,25 eura / 1.124,49 kn od 31.8.2014. do isplate

na iznos od 148,50 eura / 1.118,91 kn od 30.9.2014. do isplate

na iznos od 151,64 eura / 1.142,50 kn od 31.10.2014. do isplate

na iznos od 153,83 eura / 1.159,02 kn od 30.11.2014. do isplate

na iznos od 152,66 eura / 1.150,23 kn od 31.12.2014. do isplate

na iznos od 154,32 eura / 1.162,69 kn od 15.1.2015. do isplate

na iznos od 79,07 eura / 595,72 kn od 28.2.2015. do isplate

na iznos od 154,21 eura / 1.161,93 kn od 31.3.2015. do isplate

na iznos od 154,22 eura / 1.161,96 kn od 30.4.2015. do isplate

na iznos od 154,21 eura / 1.161,91 kn od 31.5.2015. do isplate

na iznos od 154,22 eura / 1.161,95 kn od 30.6.2015. do isplate

na iznos od 154,22 eura / 1.161,97 kn od 31.7.2015. do isplate

na iznos od 154,22 eura / 1.161,95 kn od 31.8.2015. do isplate

na iznos od 154,22 eura / 1.162,01 kn od 30.9.2015. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužitelju RR parnični trošak u iznosu od 3.235,98 eura / 24.381,49 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od dana 28. ožujka 2023. do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj: P- 509/2019-44 od 28. ožujka 2023. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 9.912,52 EUR/74.685,99 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.235,98 EUR/24.381,49 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 456,66 EUR.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je tužiteljev restitucijski zahtjev prema tuženiku za isplatu iznosa od 9.912,52 EUR/74.685,99 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF po Ugovoru o kreditu broj 9012346988 od 19. ožujka 2007. (dalje: Ugovor o kreditu).

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke,

- da se tuženik obvezao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 78.100,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora),

- da je kredit odobren za adaptaciju stambenog objekta (čl. 2. Ugovora),

- da je rok otplate kredita 228 mjeseci u koji je uključen period počeka otplate kredita u trajanju od 12 mjeseci, te da se kredit u iznosu od 78.100,00 CHF i kamata iz čl. 4. Ugovora otplaćuju u 216 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (čl. 7. Ugovora),

- da je odredbom čl. 4. Ugovora ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi promjenjivoj sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,25 % godišnje, te se obračunava u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u ratama i dospijeva na naplatu zajedno s njima,

- da je kamatna stopa mijenjana od strane tuženika i to na način da je od 30. travnja 2007. iznosila 5,25% godišnje, od 29. veljače 2008. 6,00% godišnje, od 31. srpnja 2008. 5,90% godišnje, od 31. siječnja 2009. 5,95% godišnje, od 30. studenog 2010. 5,60% godišnje, od 31. svibnja 2011. 5,35% godišnje, od 31. kolovoza 2011. 5,10% godišnje, od 31. srpnja 2013. 5,05% godišnje, te od 31. siječnja 2014. 3,23% godišnje,

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 20. veljače 2012. sklopljen I. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su ugovorne strane suglasno utvrdile da će na dan 29. prosinca 2012. nedospjela glavnica iznositi 70.666,89 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, da su ugovorile poček otplate nedospjele glavnice kredita iz I. Dodatka ugovora na rok od 12 mjeseci uz uvjete navedene u I. Dodatku, a da poček otplate kredita počinje teći 1. ožujka 2012. i traje do 28. veljače 2013., te da je isti uključen u rok otplate kredita, za koje razdoblje počeka se korisnik kredita obvezao banci plaćati kamatu u visini redovne kamatne stope koja na dan sklapanja I. Dodatka ugovoru iznosi 5,10% godišnje, promjenjivo,

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 28. veljače 2013. sklopljen II. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su ugovorne strane utvrdile da na dan 28. veljače 2013. nedospjela glavnica iznosi 70.666,89 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, da su ugovorile poček oplate nedospjele glavnice kredita iz II. Dodatka ugovora na rok od 6 mjeseci uz uvjete navedene u II. Dodatku, a da poček otplate kredita traje do 31. kolovoza 2013. te da je isti uključen u rok otplate kredita, za koje razdoblje počeka se korisnik kredita obvezao banci plaćati kamatu u visini redovne kamatne stope koja na dan sklapanja II. Dodatka ugovoru iznosi 5,10% godišnje, promjenjivo,

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 28. listopada 2013. sklopljen III. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su ugovorne strane utvrdile da na dan 31. listopada 2013. nedospjela glavnica iznosi 69.993,70 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, da su ugovorile poček oplate nedospjele glavnice kredita iz III. Dodatka ugovora na rok od 6 mjeseci uz uvjete navedene u III. Dodatku, a da poček otplate kredita traje do 30. travnja 2014. te da je isti uključen u rok otplate kredita, za koje razdoblje počeka se korisnik kredita obvezao banci plaćati kamatu u visini redovne kamatne stope koja na dan sklapanja III. Dodatka ugovoru iznosi 5,05% godišnje, promjenjivo,

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 5. prosinca 2015. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje: Dodatak), kojim ugovorne strane suglasno utvrđuju da su 19. ožujka 2007. sklopile Ugovor o kreditu na iznos od 78.100,00 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kredita, uvećano za pripadajuće kamate, naknade i troškove, konstatiraju da se Dodatak sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/2015., dalje ZID ZPK), (članak I. Dodatka), te suglasno utvrđuju da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., izračunatim sukladno čl. 19.c. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15. i 102/15., dalje: ZPK), kao i izvod otvorenih stavaka po kreditu na dan 30. rujna 2015. (čl. 2. Dodatka),

- da prema odredbi čl. 3. Dodatka, ugovorne strane suglasno utvrđuju da nakon konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 39.837,11 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke, da iznos preplate iznosi 4.557,73 EUR, a koji iznos se sukladno čl. 19.c. st. 1. toč. 5. ZPK-a preračunava u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna 2015. i iznosi 34.809,66 kuna,

- da prema odredbi čl. 4. Dodatka ugovorne strane suglasno utvrđuju da je u prijelaznom razdoblju nakon 30. rujna 2015. do dana sklapanja Dodatka vršena otplata kredita sukladno otplatnom planu važećem za otplatu kredita denominiranog u kune s valutnom klauzulom u CHF, te potpisom Dodatka utvrđuju da razlika u prijelaznom razdoblju između uplaćenog iznosa za uplatu anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđenog novim otplatnim planom iznosi 160,71 EUR te se smatra preplatom,

- da odredbom čl. 5. Dodatka ugovorne strane suglasno utvrđuju da ukupni iznos preplate iz čl. 3. i 4. Dodatka iznosi 4.718,44 EUR, što preračunato u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna 2015. iznosi 36.037,09 kuna, te da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka,

- da ugovorne strane Dodatka odredbom čl. 6. Dodatka suglasno utvrđuju da na dan sklapanja Dodatka, a nakon obračuna učinka konverzije uključivo i učinaka nastalih u prijelaznom razdoblju preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznosi 39.365,01 EUR, da se preostali iznos glavnice uvećano za kamatu (5,41 % godišnje, promjenjiva, čl. 7. Dodatka) korisnik kredita obvezuje platiti u preostalih 124 mjesečna anuiteta, a da mjesečni anuitet na dan sklapanja Dodatka iznosi 415,12 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.

8. Kod ocjene ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski sud se pozvao na učinke presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. Nadalje se prvostupanjski sud u ocjeni ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

9. Pozivom na direktne pravne učinke prednje citiranih tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kojima su utvrđene ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, jer su ugovori o kreditima koje su s potrošačima zaključivale utužene banke, među kojima i tuženik, bili unaprijed formulirani od strane tuženika i tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, te je tuženik tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu i tečaj CHF i nije na transparentan način informirao tužitelja kao potrošača o rizicima promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, kao i promjenu kamatne stope, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP/03), odnosno čl. 96., čl. 97. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07., 125/07., 78/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07) utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne. Nadalje je pozivom na odredbe čl. 323. st. 1. i 2. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., - dalje: ZOO) prihvatio i restitucijski tužbeni zahtjev i presudio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

10. Tuženik žalbom osporava pravilnost prvostupanjske presude u bitnome navodeći da je sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu odnos između stranaka izmijenjen, jer je konverzija provedena u skladu s odredbama ZID ZPK sa svrhom i na način da se u obračun uključe i sva plaćanja od početka trajanja kredita preračunata kao da je kredit početno bio u EUR. Neosnovanim stoga smatra vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojemu je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, uz tvrdnju da je to protivno svrsi konverzije i prisilnoj naravi zakonskih odredbi ZID ZPK.

11. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je u čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, među kojima je i tuženik, je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

13. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP/03, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, koja odredba je bila unaprijed formulirana od strane trgovca i potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, zbog čega je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP/03.

14. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03, jer kamata mora biti određena, odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZOO-a, a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, a visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

15. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

16. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba, a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 4. ZOO-a gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, s jedne strane, te urednog i savjesnog gospodarstvenika, s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

17. S obzirom da je kamata cijena, a cijena je bitan element Ugovora o kreditu, te mora biti određena odnosno odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

18. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., je nadalje utvrđeno da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima i koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP/03.

19. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su odredbe čl. 4. i 7. konkretnog Ugovora o kreditu bile sastavni dio ugovora sastavljenog od strane tuženika, da o tim odredbama između stranaka nije bilo pregovora, niti je tužitelj utjecao na sadržaj istih, čime je tužitelju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja Ugovora, te da su takve odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07, te u konačnici ništetne, sukladno odredbama čl. 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 102. ZZP/07.

20. Međutim, prvostupanjski sud je zaključio da činjenica što je između stranaka sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule, kamatne stope, iznosa preostale glavnice te kojim su se ugovorne stranke sporazumjele o raspolaganju preplatom, nije prepreka za ispitivanje odnosno ocjenu nepoštenosti odnosno ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu, konkretno u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i u dijelu u kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, sukladno navedenim odredbama ZZP/03 i ZZP/07, iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen (čl. 326. ZOO-a), što u ovom predmetu nije slučaj.

21. Dakle, prvostupanjski sud je zaključio da činjenica da je između stranaka provedena konverzija ne isključuje sama po sebi provođenje kontrole nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, već da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do uspostavljanja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka.

22. Iz nalaza i mišljenja te dopunskog očitovanja financijske vještakinje Dragane Bubalo proizlazi da je ista utvrdila iznos razlike između početno ugovorenih i stvarno plaćenih anuiteta prema Ugovoru o kreditu, i to od trenutka realizacije do trenutka potpisivanja Dodatka ugovora kojim je učinjena konverzija, pri čemu treba primijeniti tečaj CHF valute u trenutku realizacije kredita te ugovorenu kamatnu stopu u tom trenutku, te je vještakinja zaključila da je tužitelj preplatio iznos od 74.685,99 kuna/9.912,52 EUR.

23. Prvostupanjski sud je utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještakinje Dragane Bubalo proizlazi da navedeni iznos nije bio obuhvaćen konverzijom, a da tuženik ne podnosi dokaze u prilog suprotnom, pa da stoga nema mjesta zaključku da je konverzija u konkretnom slučaju dovela do uspostave pravedne ravnoteže odnosa između stranaka odnosno da je ispravila posljedice ugovaranja nepoštenih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 9.912,52 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od datuma dospijeća obveze plaćanja, sve sukladno čl. 323. st. 1. i 2. i čl. 1111. ZOO-a, u svezi čl. 29. ZOO-a.

24. Ovdje valja istaknuti da se sklapanje Dodatka ugovora o kreditu od 5. prosinca 2015. između stranaka temelji na ZID ZPK-u, koji zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

25. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

26. Dodatak ugovoru o kreditu koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 - dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, odredbe Dodatka obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

27. Budući da su ugovorne strane suglasno utvrdile da je tužitelj prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., da su ugovorne strane suglasno utvrdile da ukupni iznos preplate iz čl. 3. i 4. Dodatka iznosi 4.718,44 EUR, što preračunato u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna 2015. iznosi 36.037,09 kuna, te da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka, zatim da su suglasno utvrdile da na dan sklapanja Dodatka, a nakon obračuna učinka konverzije uključivo i učinaka nastalih u prijelaznom razdoblju preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznosi 39.365,01 EUR, a da se preostali iznos glavnice uvećano za kamatu (5,41 % godišnje, promjenjiva, čl. 7. Dodatka) korisnik kredita obvezuje platiti u preostalih 124 mjesečna anuiteta, kao i da mjesečni anuitet na dan sklapanja Dodatka iznosi 415,12 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, to su osnovani žalbeni navodi tuženika da nije bilo mjesta dosuđenju iznosa iz stavka I. izreke pobijane presude tužitelju.

28. Naime, pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Ugovora o konverziji nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO-a.

29. Primjena ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom ugovoru o kreditu s jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

30. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka ugovora o kreditu u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom, a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom iskorištene za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u valuti euro, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

31. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO-a za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule, a koje su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

32. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

33. Stoga slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO-a, a prema odredbama ZID ZPK, tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u ugovorima jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom ugovoru o kreditu, dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Dodatkom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

34. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako da tužitelj, koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZIDZPK st. 1. uključuje i te uplate.

35. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom ugovora o kreditu treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eure, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eure, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK.

36. Tako je sklapanjem Dodataka ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

37. Kada su dakle, svote koje je tužitelj platio više na temelju ništetnih odredbi iskorištene u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim, po tužitelju izrijekom prihvaćenim otplatnim planom i koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP-a koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO-a u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično niti ništetnosti.

38. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK sklapanjem Dodataka ugovoru o kreditu, on više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF, odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, jer je isti u potpunosti restituiran provedenom konverzijom.

39. Slijedom iznijetoga je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku o tome da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u prvostupanjskoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO-a, u svezi čl. 19.c ZIDZPK, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke i tužiteljev zahtjev za isplatu odbiti, ne ulazeći pritom u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.

40. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

41. Tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjestan da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod stavkom II. izreke pobijane prvostupanjske presude tako da svaka stranka snosi svoj trošak parnice, s time da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a o troškovima stranaka jednom odlukom. Navedeno se odnosi na troškove žalbenog postupka.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža