Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4196/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, HČV, izvjestiteljice i HČ, članice, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Elviru Puriću, odvjetniku u Daruvaru, protiv tuženika NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Neri Panjkret, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl u Garešnici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Pn-86/2022-42 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o je

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Pn-86/2022-42 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja ŠČ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 874,87 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

1. Nalaže se tuženiku ŽČ isplatiti tužitelju ŠČ na ime naknade imovinske štete daljnji iznos od 3.266,05 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ŽČ naknaditi tužitelju ŠČ trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 874,87 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 25. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženika NČ kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Pn- 86/2022-42 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

III. Odbija se zahtjev tuženika NČ za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 933,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. travnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 3.266,05 EUR–a na ime naknade imovinske štete, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 568,46 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. travnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. ZPP–a, predlažući da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 468,70 EUR–a.

3.1. Žalba tužitelja je osnovana.

3.2. Žalba tuženika je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 13. lipnja 2023. (list 101 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. ing. šum. Vjekoslava Plavčeka, stalnog sudskog vještaka za šumarstvo, lovstvo i procjenu šuma od 7. travnja 2023. (list 82-85 spisa), da mu tuženik na ime naknade imovinske štete u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) isplati iznos od 4.199,21 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.643,33 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio kada je tuženik na zemljištu u vlasništvu tužitelja srušio stablo hrasta, izradio ga u trupce te ga zatim prodao.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tužitelj i tuženik upiru.

5.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijane presude postupio u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, a kojom je propisano da, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a na koju tužitelj i tuženik također upiru.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7.1. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike izvatka iz zemljišne knjige od 10. ožujka 2019. (list 12 spisa), preslike izvatka iz zemljišne knjige od 6. svibnja 2019. (list 28 spisa), preslike presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-31/2019-33 od 6. srpnja 2021. (list 35-45 spisa), preslike izvatka iz zemljišne knjige od 7. ožujka 2023. (list 75 spisa), presliku identifikacije čestica Područnog ureda za katastar Požega, Odjela za katastar nekretnina Pakrac od 7. ožujka 2023. (list 80 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. šum. Vjekoslava Plavčeka, stalnog sudskog vještaka za šumarstvo, lovstvo i procjenu šuma od 7. travnja 2023. (list 83-85 spisa) i njegovog dopunskog pisanog očitovanja od 26. rujna 2023. (list 106-107 spisa), preslike povijesnog izvatka iz zemljišne knjige od 13. lipnja 2023. (list 99-100 spisa), iskaza tužitelja i iskaza tuženika koji su saslušani na ročištu od 12. prosinca 2023. (list 114- 115 spisa), iskaza svjedokinje ČČ i svjedokinje LČ koje su saslušane na ročištu od 27. ožujka 2024. (list 126-127 spisa) te priklopljenog spisa predmeta Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-31/2019, kao i navoda koje su tužitelj i tuženik iznijeli tijekom postupka, pravilno utvrdio:

- da je tužitelj u tužbi od 20. ožujka 2019. naveo u bitnom:

- da je vlasnik zemljišta upisanog u zemljišnoj knjizi kao katastarska čestica broj [katastarska čestica]/B, zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], u naravi pašnjak u čistini, površine 1 jutro i 800 čhv (u daljnjem tekstu: Zemljište),

- da je tuženik u razdoblju od 1. ožujka 2018. pa do 8. lipnja 2018. na Zemljištu srušio stablo hrasta, izradio ga u trupce te ga zatim prodao, s time da je srušio i jedno stablo graba, a čime je prouzročio tužitelju štetu,

- da, slijedom toga, potražuje od tuženika na ime naknade imovinske štete iznos od 4.724,93 EUR–a[1] (35.600,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je tužitelj na dan 10. ožujka 2019. bio upisan kao suvlasnik Zemljišta na temelju rješenja o nasljeđivanju od 6. prosinca 2013., i to u 2/9 dijela, zajedno s ostalim suvlasnicima: CČ (2/9 dijela), ZČ (3/9 dijela), LČ (1/9 dijela) i ČČ (1/9 dijela),

- da je tužitelj na dan 6. svibnja 2019. bio upisan kao suvlasnik Zemljišta, i to u 7/9 dijela (dodatnih 5/9 dijela stekao je u međuvremenu na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. siječnja 2019.), zajedno s drugom suvlasnicom CČ (2/9 dijela),

- da je tužitelj na dan 7. ožujka 2023. bio upisan kao vlasnik Zemljišta u cijelosti (preostalih 2/9 dijela stekao je u međuvremenu na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. svibnja 2019.),

- da je Općinski sud u Bjelovaru donio presudu poslovni broj K-31/2019-33 od 6. srpnja 2021. (u daljnjem tekstu: Presuda) na temelju koje je okrivljenik TČ (u ovom predmetu tuženik) proglašen krivim što je točno neutvrđenog dana u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2018. do 8. lipnja 2018. u [adresa], u šumskom predjelu katastarske čestice broj [katastarska čestica], u suvlasništvu CČ, ZČ, LČ, ČČ i ŠČ (u ovom predmetu tužitelja), u cilju da se okoristi bez znanja i odobrenja vlasnika porušio stablo hrasta, a potom ga izradio u trupce te traktorom izvukao iz šume i prodao trgovačkom društvu Koma d.o.o., pribavivši si tako nepripadnu materijalnu korist u točno neutvrđenom iznosu, ali svakako većem od 132,72 EUR–a (1.000,00 kn), dakle tuđu pokretnu stvar oduzeo drugom s ciljem da ju protupravno prisvoji, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađu, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17),

- da je Presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž- 579/2021-4 od 25. studenog 2021., a čime je ista postala pravomoćnom,

- da je tužitelj tijekom postupka dostavio identifikaciju čestica Područnog ureda za katastar Požega, Odjela za katastar nekretnina Pakrac od 7. ožujka 2023. iz koje je vidljivo da zemljište koje je u zemljišnim knjigama upisano kao katastarska čestica broj [katastarska čestica]/B odgovora zemljištu koje je u katastru upisano kao katastarska čestica broj [katastarska čestica],

- da je na okolnost visine imovinske štete koja je tužitelju nastala rušenjem stabla hrasta na Zemljištu, izradom u trupce i njegovom prodajom provedeno vještačenje od strane dipl. ing. šum. Vjekoslava Plavčeka, stalnog sudskog vještaka za šumarstvo, lovstvo i procjenu šuma,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka od 7. travnja 2023. proizlazi da iznos štete na Zemljištu iznosi 4.199,21 EUR–a, bez poreza na dodanu vrijednost,

- da je tužitelj podneskom od 13. lipnja 2023. konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da od tuženika na ime naknade imovinske štete potražuje iznos od 4.199,21 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je tuženik podneskom od 13. lipnja 2023. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na iznos štete,

- da se vještak 26. rujna 2023. dopunski pisano očitovao na prigovor tuženika na način da je u vještačenju korištena ispravna cijena koja je bila važeća i tržišna za razdoblje u kojem je sječa izvršena, tj. cijena prema važećem cjeniku trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o. iz 2018. godine, s time da je sve odrađeno prema šumsko–odštetnom cjeniku u kojem je naveden način na koji se jedino može doći do vrijednosti posječene drvne mase.

7.2. Ovdje valja napomenuti da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka isticao da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati od tuženika samo onaj iznos naknade imovinske štete koji odgovara tužiteljevom suvlasničkom dijelu u vrijeme nastanka štete.

8. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 933,16 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 3.266,05 EUR–a na ime naknade imovinske štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je tužitelj postao vlasnik Zemljišta tek nakon počinjene štete (razdoblje od 1. ožujka 2018. pa do 8. lipnja 2018.), kada je od ostalih suvlasnika kupio njihove suvlasničke dijelove,

- da je odredbom iz čl. 1045. st. 1. ZOO–a propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, da je odredbom iz čl. 1046. ZOO–a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) te da je odredbom iz čl. 1049. ZOO–a propisano da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom,

- da je za postojanje odgovornosti tuženika za štetu u konkretnom slučaju potrebno da su ispunjene sve opće pretpostavke, a prije svega protupravnost štetne radnje,

- da je, budući da je tuženik izvršio sječu drvne mase na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, evidentno da postoji odštetna odgovornost tuženika,

- da visina štete na temelju nalaza i mišljenja vještaka iznosi 4.199,21 EUR–a,

- da je, sukladno suvlasničkom dijelu tužitelja od 2/9 dijela, djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja u iznosu od 933,16 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate jer je visina štete utvrđena tek u prvostupanjskom postupku, dok je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 3.266,05 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate, odbijen kao neosnovan.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, osnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelju ne pripada preostali dio zatraženog iznosa od 3.266,05 EUR–a na ime naknade imovinske štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10.1. Naime, iako je točno da je tužitelj na dan podnošenja tužbe (20. ožujka 2019.) bio aktivno legitimiran da zahtijeva pravnu zaštitu od tuženika (samo) kao suvlasnik, budući da je u vrijeme kada se zbio štetni događaj (točno neutvrđenog dana u razdoblju od 1. ožujka 2018. pa do 8. lipnja 2018.) bio suvlasnik Zemljišta u 2/9 dijela, prvostupanjskom sudu valja ukazati da je za pravilnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo potrebno primijeniti materijalno pravo, i to konkretno odredbe ZOO–a, na činjenično stanje kakvo je bilo u trenutku donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

10.2. S obzirom na to da je tužitelj do zaključenja glavne rasprave dokazao da je u međuvremenu s ostalim suvlasnicima Zemljišta sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. siječnja 2019. i Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 28. svibnja 2019. te se na temelju istih upisao kao suvlasnik u preostalih 7/9 dijela Zemljišta, pri čemu valja dodati da je u trenutku sklapanja navedenih Ugovora o kupoprodaji nekretnina vrijednost 7/9 dijela Zemljišta zbog štetne radnje tuženika (rušenja stabla hrasta, izrađivanja u trupce te njihove daljnje prodaje) već bila umanjena, slijedom čega se u trenutku provođenja navedenih Ugovora o kupoprodaji nekretnina u zemljišnim knjigama tužitelj, kao samovlasnik, odnosno vlasnik cijelog (9/9 dijela) Zemljišta, ujedno našao i u položaju jedinog oštećenika, vidljivo je da je tužitelj u konačnici, suprotno stavu prvostupanjskog suda, aktivno legitimiran potraživati od tuženika naknadu cjelokupnog iznosa imovinske štete, a ne (samo) iznosa imovinske štete koji bi odgovarao 2/9 suvlasničkog dijela.

11. Nadalje, odredbom iz čl. 12. st. 3. ZPP–a propisano je da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

12. Imajući u vidu da je tuženikova odgovornost (krivnja) za kazneno djelo (rušenje stabla hrasta, izrada u trupce i prodaju bez znanja vlasnika radi pribavljanja nepripadne materijalne koristi) utvrđena pravomoćnom Presudom, za koju je sud u parničnom postupku vezan u smislu odredbe iz čl. 12. st. 3. ZPP–a, a da imovinska šteta koja je tužitelju, kao vlasniku Zemljišta, prouzročena kaznenim djelom tuženika prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi ukupno 4.199,21 EUR–a, tužitelju na ime naknade imovinske štete osim iznosa od 933,16 EUR–a koji mu je već dosuđen pod točkom I. izreke pobijane presude, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, pripada još i preostali dio zatraženog iznosa od 3.266,05 EUR–a, koji mu je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i čl. 1089. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

13. Posljedično, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužitelju na ime naknade imovinske štete dosudio iznos od 933,16 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

14.1.1. Konkretno, tuženik neosnovano ističe da tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđeno postojanje odgovornosti tuženika za predmetnu štetu.

14.1.2. Naime, u ovom su predmetu ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu (štetnik, oštećenik, štetna radnja, šteta, uzročno–posljedična veza između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje), a što je potrebno kako bi postojala odgovornost tuženika za predmetnu štetu. Ovdje tuženiku valja ponoviti da je protupravnost njegove štetne radnje (rušenje stabla hrasta, izrada u trupce i prodaja bez znanja vlasnika) utvrđena pravomoćnom Presudom i da je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 12. st. 3. ZPP–a, više ne može s uspjehom osporavati.

14.2.1. Tuženik također neosnovano osporava pravilnost nalaza i mišljenja vještaka od 7. travnja 2023., budući da su isti sastavljeni u smislu odredbe iz čl. 258. st. 1. ZPP–a, dakle savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

14.2.2. Ovdje tuženiku valja ukazati da je, iako je zaista prvotno tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi potraživao naknadu imovinske štete koja mu je nastala ne samo rušenjem stabla hrasta te izradom hrasta u trupce i njegovom prodajom, nego i rušenjem stabla graba, tužitelj svojim tužbenim zahtjevom, konačno postavljenim sukladno nalazu i mišljenju vještaka, koji je imao zadatak izračunati visinu štete koja je tužitelju nastala rušenjem stabla hrasta na Zemljištu, potraživao naknadu imovinske štete samo u odnosu na hrast.

14.3. Valja reći i da tuženik samo paušalno ističe da je prvostupanjski sud svoj zaključak o tuženikovoj odgovornosti za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog štetnog događaja donio suprotno odredbama iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), sukladno kojima je svakoj osobi zajamčeno pravo na pravično, odnosno pošteno suđenje, budući da isti nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, slijedom čega su i konkretni žalbeni navodi ocijenjeni kao neosnovani od strane ovog drugostupanjskog suda.

15. Konačno, osnovani su preostali žalbeni navodi tužitelja u kojima on osporava odluku prvostupanjskog suda pod točkom III. izreke pobijane presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu istog, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok su neosnovani preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on osporava odluku prvostupanjskog suda pod točkom III. izreke pobijane presude, kojom je tužitelju na ime troška parničnog postupka dosuđen iznos od 568,46 EUR– a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

16. Imajući u vidu da je u konačnici sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari uspio u cijelosti, dakle u omjeru od 100%, kako u pogledu pravne osnove (naknada štete), tako i u pogledu visine istog (4.199,21 EUR–a), tužitelju na ime troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku, osim već dosuđenog iznosa od 249,93 EUR–a koji je prvostupanjski sud utvrdio sukladno omjeru uspjeha u sporu od 22,22 % (933,16 EUR–a/4.199,21 EUR–a), pripada još i preostali dio utvrđenog iznosa od 874,87 EUR–a (1.124,80 EUR–a – 249,93 EUR–a), a koji mu je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25), u svezi čl. 153. st. 4., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

18. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari, u dijelu u kojem ju on pobija, u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac