Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-117/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Pencinger, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupanih po upravitelju Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o., iz Zagreba, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4567/2018-15 od 22. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4567/2018-15 od 22. kolovoza 2019.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I/ U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu opvrhovoditelja – tuženika suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospdarstvo d.o.o. Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526 protiv ovršenice – tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-5671/17, radi ovršne naplate iznosa od 4.652,06 kn od dana 06. rujna 2017. godine ovrhom na nekretnini u vlasništvu tužiteljice upisanoj u zkul. [broj ZK uloška], ..., knjiga PU: [adresa], Općinski građanski sud u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, stambena zgrada [adresa], sagrađena na čestici [katastarska čestica], stan na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini 32.35 čm.“

II/ U cijelosti se odbija zahtjev tužiteljice ŠL za naknadom troškova parničnog postupka.

III/ Nalaže se tužiteljici ŠL naknaditi tuženicima Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 22.8.2019. do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tužiteljice i predlaže odbiti žalbu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-5671/2017. radi naplate iznosa od 4.652,06 kuna nedopuštenom.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude te postupka koji je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Žaliteljica neutemeljeno ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

8. Žalbeni navodi u kojima se dovodi u sumnju shvaćanje prvostupanjskog suda koji smatra da sud može raspravljati samo u granicama razloga zbog kojih je ovršenica, sada tužiteljica upućeni u parnicu je neosnovan.

9. Prije svega valja reći da je upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom posljedica nemogućnosti da se u postupku u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi dokaže, po načelu strogog formaliteta, da postoji neki od razloga zbog kojeg bi žalbu trebalo prihvatiti, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu. Takva tužba ima za cilj utvrđenje da nije dopuštena ovrha određena rješenjem protiv kojeg je žalba izjavljena te da nije dopuštena općenito ovrha na temelju određene ovršne isprave (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev x 172/2018-2 od 8. studenoga 2022.).

10. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi pravnih lijekova i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da upućuje na parnicu: između ostalog i kada u postupku u povodu izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.

11. Prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.

11.1. Ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revd 951/2024-2 od 13. ožujka 2024. shvaćanja da "sukladno odredbi čl. 52. st. 1. Ovršnog Zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ) upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom povodom žalbe ovršenika, moguće je samo u pogledu žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9. -11. OZ. Prema čl. 55. st. 3. OZ u vezi s čl. 52. st. 5. OZ, u pokrenutom parničnom postupku sud je ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu, a ovršenik kao tužitelj u pokrenutoj parnici ne može širiti razloge zbog kojih je upućen u parnicu", koje shvaćanje je podudarno shvaćanju ovog višeg suda.

11.2. Valja ukazati da ovršenik, ovdje tužiteljica, u odnosu na dopuštenost tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne može biti dovedena u povoljniju poziciju u okviru parničnog postupka. Naime, pravilnost postupanja ovršnog suda u ovršnom postupku može se ispitivati a odluke donesene u ovršnom postupku pobijati samo u okviru tog postupka i prema odredbama zakona koje uređuju taj postupak (OZ-a).

11.3. Stoga, pravilno je zaključiti da je u parničnom postupku sud ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu, a ovršenik kao tužitelj u parnici ne može širiti razloge zbog kojih je upućen u parnicu.

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da predmetna tražbina nije prestala (čl. 50. st. 1. točka 9. OZ), niti je nastupila zastara tražbine o kojoj je odučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. točka 11. OZ), što žaliteljica žalbenim navodima posebno niti ne osporava.

13. U odnosu na prigovore žaliteljice glede primjene odredbe čl. 80. b. st. 1. OZ-a koji je stupio na snagu 3. kolovoza 2017. a kojim je propisano: "Sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom" pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da "navedeni navod ne potpada pod razloge iz čl. 50. st. 1. t. 9. i 11. OZ –a iz kojih je tužiteljica rješenjem upućena u parnicu rad proglašenja ovrhe nedopuštenom, niti ovrha uopće može biti proglašena nedopuštenom iz navedenog razloga, nego okolnost da je riječ o ovrsi na nekretnini za dug čija glavnica ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna eventualno može biti razlogom da sud u ovršnom postupku temeljem čl. 80. b st. 1. OZ-a odbije prijedlog za ovrhu ne nekretnini kao neosnovan".

14. Cjelokupan sadržaj žalbe svodi se na osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo te je suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno donio pobijanu odluku.

15. Sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tuženiku za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

16. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin