REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3637/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB:32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić i Partneri u Zagrebu i punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković & Alen Pešušić u Zagrebu, radi pobijanja odluke o razrješenju, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž R-10/2025-2 od 16. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 326/2024-53 od 21. studenoga 2024., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž R-10/2025-2 od 16. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-326/2024-53 od 21. studenoga 2024.

2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeće pravno pitanje:

„Je li odluka upravnog vijeća o razrješenju ravnatelja zdravstvene ustanove koja se temelji isključivo na pozivanju na zakonsku odredbu, bez navođenja konkretnih činjenica i dokaza, pravno valjana i dostatna za valjano razrješenje ravnatelja ustanove prije isteka mandata?“.

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbiti, odnosno odbaciti uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Prijedlog tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljeno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da predlagatelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti.

7. Odluka Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž R-2/2024-2 od 14. veljače 2024., koju predlagatelj prilaže uz prijedlog za dopuštenje revizije, ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti s obzirom da je u istoj iskazano shvaćanje da odluka o razrješenju donesena sukladno odredbi čl. 88. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, točnije njezin pisani otpravak, ne mora sadržavati razloge i činjenice na kojima je zasnovana da bi bila valjana, već je odlučno je li postojala takva povreda procedure koja je značajno utjecala na ishod postupka, kao i jesu li razlozi donošenja sporne Odluke oni koji spadaju u razloge propisane odredbom čl. 88. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Nadalje, odluke Europskog suda za ljudska prava, koje se navode u prijedlogu za dopuštenje revizije, donesene su u različitim činjeničnim i pravnim situacijama, pa niti te odluke ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti za postavljeno pitanje.

8. Kod toga treba navesti da je u prijedlogu za dopuštenje revizije potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o postavljenom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, što je u konkretnom prijedlogu, obzirom na priloženu odluku izostalo.

9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i to pravo na pravično suđenje.

10. U pobijanoj odluci iznijeti su jasni razlozi na kojima se pobijana odluka temelji, a odgovoreno je na bitne navode tužitelja na kojima temelji svoj zahtjev, te je iznijeto pravno shvaćanje u odnosu na bitne činjenice na kojima se temelji primjena materijalnog prava.

11. Tužitelju se ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U svojoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio na sve relevantne navode tužitelja, presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom.

12. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, otklonio i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a što tužitelj veže uz povredu prava na pristup sudu i za to dao dostatne razloge ukazujući sadržajno na odredbu čl. 220. st. 2. ZPP. Prema ocjeni ovog suda, sama okolnost da nisu izvedeni dokazi predloženi po tužitelju ne znači da je time povrijeđeno njegovo temeljno ljudsko pravo.

13. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije sadržajno se može svesti na pritužbe o načinu na koji je niži sud ocijenio dokaze, odnosno na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, koji razlozi se ne mogu uspješno isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

14. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelja odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

15. Nadalje, s obzirom da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

16. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (toč. III. izreke), jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug