Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2352/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ĐĆU, izvjestiteljice i ĐĆ, članice, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženice TĆ, nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenoj zastupnici Inge Ilin, odvjetnici u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1086/2024-5 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o je

Odbija se žalba tužitelja EOS MATRIX d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1086/2024-5 od 14. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u kojem je naloženo računovodstvu prvostupanjskog suda da iz položenog predujma isplati Ingi Ilin, privremenoj zastupnici tuženice TĆ, iznos preko 317,57 EUR– a do 375,00 EUR–a (za iznos od 57,43 EUR–a) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj PI-243/2024-7 od 22. listopada 2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točka I. izreke),

- nalaže se tužitelju isplatiti Ingi Ilin, privremenoj zastupnici tuženice, razliku troška parničnog postupka u iznosu od 223,82 EUR–a u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- nalaže se računovodstvu prvostupanjskog suda da iz položenog predujma isplati Ingi Ilin, privremenoj zastupnici tuženice, iznos od 375,00 EUR–a u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev Inge Ilin, privremene zastupnice tuženice, za naknadu troška u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 187,50 EUR–a (točka IV. izreke),

- odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 850,46 EUR–a (točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo računovodstvu prvostupanjskog suda da iz položenog predujma isplati Ingi Ilin, privremenoj zastupnici tuženice, iznos preko 317,57 EUR–a do 375,00 EUR–a (za iznos od 57,43 EUR–a), žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev Inge Ilin, privremene zastupnice tuženice, za naknadu troška parničnog postupka u tome dijelu odbije, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 2.617,90 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 850,46 EUR–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu pravilno utvrdio u bitnom:

- da je postupak u ovom predmetu pokrenut prijedlogom za ovrhu općenito na imovini ovršenice od 30. srpnja 2024. na temelju vjerodostojne isprave (sada tužbom), a koji je sadržavao zahtjev ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. (sada tužitelja) da mu ovršenica TĆ (sada tuženica) isplati iznos od 2.617,90 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi trošak postupka,

- da je vanjskim uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno da tuženica nema aktivnu adresu u Republici Hrvatskoj, nakon čega je javni bilježnik proslijedio spis predmeta prvostupanjskom sudu na postupanje sukladno odredbi iz čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24),

- da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj PI-243/2024-2 od 6. rujna 2024. kojim je tuženici kao privremenu zastupnicu postavio Ingu Ilin, odvjetnicu u Osijeku,

- da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj PI-243/2024-7 od 22. listopada 2024. kojim je izdan platni nalog kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.617,90 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je privremena zastupnica tuženice na ročištu 5. ožujka 2025. navela da tužitelj u spis predmeta nije dostavio ugovor o prijenosu potraživanja između prethodnog vjerovnika Hrvatski Telekom d.d. i tužitelja, a čime bi dokazao svoju aktivnu legitimaciju.

8. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tužitelj neosnovano od tuženice potražuje iznos od 2.617,90 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da tužitelj nije dostavio u spis predmeta ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) u smislu odredaba iz čl. 80. st. 1. i čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO),

- da je u spis predmeta dostavljena obavijest o kupoprodaji potraživanja tuženice, koja nije ni potpisana niti javno ovjerovljena, s time da ista ne predstavlja valjani dokaz da je doista došlo do prijenosa potraživanja između Hrvatskog Telekoma d.d. i tužitelja,

- da je privremena zastupnica tuženice učinila spornim postojanje aktivne legitimacije tužitelja,

- da je u slučaju nedostatka aktivne legitimacije, kao materijalnopravnog prigovora, tužbeni zahtjev neosnovan, s obzirom na to da tužitelj nema valjani pravni temelj u određenom propisu Republike Hrvatske za zahtijevanje zaštite koju želi postići tužbom,

- da je, budući da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja osnovan, tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10.1.1. Prvenstveno valja reći da iz spisa ovog predmeta proizlazi i:

- da je tužitelj podneskom od 4. veljače 2025. obrazložio svoj tužbeni zahtjev te da je uz isti dostavio cjelokupnu dokumentaciju na kojoj se tužbeni zahtjev temelji,

- da je na pripremnom ročištu od 11. veljače 2025. privremenoj zastupnici tuženice uručen tužiteljev podnesak od 4. veljače 2025., a koja je predložila prvostupanjskom sudu da se ročište radi očitovanja na primljeni podnesak odgodi, nakon čega je raspravnim rješenjem konkretno ročište i odgođeno,

- da se na pripremnom ročištu od 5. ožujka 2025. privremena zastupnica tuženice očitovala na način da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, nakon čega je prvostupanjski sud donio rješenje kojim je zaključen prethodni podnesak i zatim rješenje da će se održati glavna rasprava,

- da je privremena zastupnica tuženice potom ponovila da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, dodajući pritom da tužitelj nije dostavio ugovor o prijenosu potraživanja između prethodnog vjerovnika Hrvatski telekom d.d. i tužitelja, a čime je zapravo istaknula prigovor promašene aktivne legitimacije.

10.1.2. Odredbama iz čl. 299. ZPP–a propisano je:

- da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st. 1.),

- da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st. 2.),

- da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno čl. 299. st. 2. ZPP–a sud neće uzeti u obzir (st. 3.).

10.2. Iako tuženik pravilno ističe da privremena zastupnica tuženice na pripremnom ročištu od 5. ožujka 2025. prigovor promašene aktivne legitimacije nije istaknula za vrijeme trajanja pripremnog ročišta, dakle do zaključenja prethodnog postupka, nego tek kasnije, u tijeku glavne rasprave, iz čega dalje proizlazi da je tuženičin prigovor istaknut za zakašnjenjem, odnosno suprotno odredbi iz čl. 299. st. 1. ZPP–a, s time da tuženica nije, u smislu odredbe iz čl. 299. st. 2. ZPP–a, ni tvrdila, niti dokazivala da prigovor nije mogla istaknuti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka, valja istaknuti da, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, propust prvostupanjskog suda da, u smislu odredbe iz čl. 299. st. 3. ZPP–a, ne uzme u obzir tuženičin prigovor u konačnici nije bio od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10.3. Naime, ovdje valja napomenuti i da je odredbom iz čl. 8. ZPP–a propisano da, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10.4. Kako je prvostupanjski sud na temelju ocjene dokumentacije koju je tužitelj tijekom postupka dostavio radi dokazivanja svog tužbenog zahtjeva, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, utvrdio da nedostaje ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) između Hrvatskog Telekoma d.d. i tužitelja u smislu odredaba iz čl. 80. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO–a, tako je isti sud, primjenjujući pritom materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, na utvrđeno činjenično stanje, u konačnici pravilno zaključio da tužitelj u ovom predmetu nije dokazao da je aktivno legitimiran potraživati od tuženice predmetni iznos (koji je tužiteljica prvotno dugovala Hrvatskom telekomu d.d.), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10.5. Samim time, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a na koju tužitelj sadržajno upire.

11. Isto tako, tužitelj neosnovano ističe da mu je bilo onemogućeno raspravljanje o prigovoru promašene aktivne legitimacije koji je privremena zastupnica tuženice istaknula na ročištu od 5. ožujka 2025., a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP–a, budući da je iz zapisnika s konkretnog ročišta vidljivo da se tužitelj na istaknuti prigovor očitovao na način da je predložio da mu prvostupanjski sud, u smislu odredbe iz čl. 299. st. 2. ZPP–a, dodijeli dodatni rok radi dostave dokaza o prijenosu potraživanja.

12. Neosnovani su i preostali žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud priznao i dosudio privremenoj zastupnici tuženice nagradu za rad u previsokom iznosu jer je prethodno propustio primijeniti odredbu iz čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (''Narodne novine'' broj 5/14, 75/14, 5/15, 28/16 i 103/15 – u daljnjem tekstu: Pravilnik), a kojom je propisano da se naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) koji je odvjetnik određuje u iznosu 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio da privremenoj zastupnici tuženice na ime nagrade za rad pripada ukupan iznos od 562,50 EUR–a, sve u smislu odredaba iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 5., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a, kao i iznos od 36,32 EUR–a na ime troška sudske pristojbe na prigovor, nakon čega je pod točkom II. izreke pobijane presude naložio tužitelju isplatiti privremenoj zastupnici tuženice razliku troška parničnog postupka u iznosu od 223,82 EUR–a u roku od 15 dana, dok je pod točkom III. izreke pobijane presude naložio računovodstvu prvostupanjskog suda da iz položenog predujma isplati privremenoj zastupnici tuženice iznos od 375,00 EUR–a u roku od 15 dana.

14. Nadalje, odredbom iz čl. 84. st. 1. ZPP–a propisano je da će, ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud tuženiku na njegov trošak postaviti privremenog zastupnika, a odredbom iz čl. 84. st. 2. t. 4. ZPP–a propisano je da će sud, uz uvjet iz čl. 84. st. 1. ZPP–a, postaviti tuženiku privremenog zastupnika osobito u slučaju ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika.

15.1. S obzirom na to da je privremena zastupnica tuženice tijekom postupka imala položaj zakonske zastupnice tuženice sukladno odredbama iz čl. 84. st. 1. i čl. 84. st. 2. t. 4. ZPP–a, a ne (posebne) skrbnice u smislu odredaba Pravilnika, vidljivo je da prilikom odlučivanja o iznosu nagrade za rad privremene zastupnice tuženice nije bilo mjesta primjeni odredbe iz čl. 3. st. 2. Pravilnika, već samo odredaba Tarife, a kako je prvostupanjski sud (pravilno) i postupio.

15.2. Navedeno pravno shvaćanje sadržano je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1266/2022-2 od 4. travnja 2023.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac