Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1804/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa supruga DR, drugotužitelja BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice GR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotužiteljice ĐRF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], petotužiteljice ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], šestotužiteljia NR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sedmotužiteljice ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve tužitelje zastupa punomoćnica Ana Smolčić, odvjetnica iz Siska, S. i A. Radića 40, protiv tuženice HR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik iz Zagreba, Kranjčevića 12, radi predaje u suposjed nekretnine i izvršenje činidbe, odlučujući o žalbi tuženice protiv dijela presude i protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-436/2022-47 od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice HR i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-436/2022-47 od 28. veljače 2023. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.890,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2023. do isplate.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protivnice osiguranja HR i preinačava se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-436/2022-47 od 28. veljače 2023. na način da se odbija prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja (predaje nekretnine u suposjed).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Tuženica HR, OIB [osobni identifikacijski broj] se obvezuje predati suposjed tužiteljima UR, OIB [osobni identifikacijski broj], DRF, OIB [osobni identifikacijski broj], KR, OIB [osobni identifikacijski broj], JR, OIB [osobni identifikacijski broj], ĆR, OIB [osobni identifikacijski broj], CR, OIB [osobni identifikacijski broj], ZR, OIB [osobni identifikacijski broj] i to zajednički dio dvorišta nekretnine čest.br. [katastarska čestica] kuća [adresa] od 145m2 i dvorište [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina](nova izmjera kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] od 151 m2 i dvorište od 441 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina])u ukupnoj površini od 61 m2 na Skici sudskog očevida od 2.12.2022.stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatković označen zelenom bojom i točkama AB-C-D-E-F-G-P-O-I-Au površini od 22 m2, žutom bojom i točkama K-L-M-N-Ku površini od 19 m2i sivom bojom i točkama K-J-D-E-F-G-P-O-R-S-L-K u površini od 20 m2, te se tuženici HR, OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže da izvrši činidbu rušenja kameno betonskog zida označenog na Skici sudskog očevida od 2.12.2022.stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatković točkama A-B-C d=8,87m,D-J d=1,08 m, K-L d=7,37 m, F-G-H-I d=6,63 m, činidbu rušenja vrata sa željeznom ogradom označenih na Skici sudskog očevida od 2.12.2022.stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatković točkama J-Kd=1,23m,te činidbu rušenja kamina označenog na Skici sudskog očevida od 2.12.2022.stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatković točkama C-D-E-F-C dimenzija 0,90mx 2,38m i visine 2,90 m, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 3.890,01 eura/ 29.309,30 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbijaju tužitelji sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.“

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„1. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja (predaje nekretnine u suposjed) određuje se privremena mjera kojom se tuženiku HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zabranjuje da poduzima bilo kakve radnje na zajedničkim dijelovima dvorišta nekretnine koja se nalazi na čest.br. [katastarska čestica] kuća [adresa] od 145 m2 i dvorište [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i izvođenje bilo kakvih drugih radova.

2. Tuženici se ostavlja rok od 24 sata, računajući od dostave prijepisa ovog rješenja, da ispuni navedenu obvezu. Ako tuženica ne ispuni navedenu obvezu, odnosno nastavi sa izvođenjem radova, Sud joj izriče novčanu kaznu u iznosu od 15.000,00 kuna. Sud će po službenoj dužnosti provesti ovrhu rješenja o kazni. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ove parnice.“

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljima da tuženoj naknade parnični trošak, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Iako tuženica u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) uzeo da tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.890,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2023. (dan donošenja prvostupanjske presude) do isplate.

3. Tužitelji tužbeni zahtjev za predaju u suposjed zajedničkog dijela nekretnine (dijela dvorišta) koji je tužena ogradila zidom i tužbeni zahtjev radi ostvarenja činidbe koja se sastoji od rušenja zida kojim je ograđen dio zajedničkog dvorišta i rušenja dvorišnog kamina izgrađenog na tom dijelu zajedničkog dvorišta, temelje na tvrdnjama:

- da je tuženica bez suglasnosti svih suvlasnika izvršila radove na zajedničkom dijelu dvorišta na način da je sagradila zid kojim je ogradila taj dio dvorišta te na ograđenom dijelu dvorišta sagradila dvorišni kamin,

- da su tužitelji kao vlasnici posebnih dijelova kuće [adresa] onemogućeni u korištenju dijela zajedničkog dvorišta koji je ogradila tuženica,

- da nije postojala suglasnost svih suvlasnika za izgradnju zida i dvorišnog kamina.

3.1. Tuženica ne osporava da je dio zajedničkog dvorišta ogradila i izgradila u tom dijelu dvorišni kamin, ali tvrdi:

- da ograđivanje dijela dvorišta i izgradnju dvorišnog kamina predstavlja poboljšanje zajedničkih dijelova nekretnine,

- da je sve radove učinila uz suglasnost većine suvlasnika,

- da ne osporava drugim suvlasnicima korištenje zajedničkih dijelova i kamina prema njihovim potrebama.

4. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno:

- da tuženica isključivo koristi kamin,

- da tuženica na spornom dijelu dvorišta drži svoje stvari (stol, stolice, ležaljke),

- da je tuženica na vanjski dio dvorišta izvela struju i vodu,

- da je kamin zaključan i ključ kamina ima samo tuženica,

- da tuženica nije dokazala da je radove u dvorištu izvela uz suglasnost većine suvlasnika zgrade,

- da su tužitelji suvlasnici zgrade u omjeru 33,1%.

5. Na temelju navedenih utvrđenja te nesporne činjenice da između suvlasnika zgrade [adresa] ne postoji dogovor oko korištenja dvorišta zgrade, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tuženice da izvedeni radovi predstavljaju poboljšice, jer u smislu čl. 87. st. 1. i 2. ZV tuženica za izvođenje tih radova nije imala pristanak svih suvlasnika.

5.1. Sud je ocijenio neosnovanom i tvrdnju tuženice da je radove učinila uz suglasnost većine suvlasnika, jer iako tužitelji imaju 33,1 % suvlasništva zgrade, sama okolnost da ostali suvlasnici zgrade nisu podnijeli tužbu ne znači da su ti ostali suvlasnici dali tuženici suglasnost za izvođenje radova u dvorištu zgrade.

5.2. Nadalje, po ocjeni prvostupanjskog suda nije osnovana niti tvrdnja tuženice da ona ne osporava drugim suvlasnicima korištenje predmetnog dijela dvorišta, jer nije sporno da ostali suvlasnici nemaju ključ od ulaznih vrata ni od kamina koji koristi isključivo tuženica i njezini gosti, pri čemu nesporno tuženica na spornom dijelu drži stol, stolice, ležaljku kao i da je prema iskazu tuženice, ona sporni prostor uvijek uređivala, što sve upućuje na zaključak da predmetni zajednički dio zgrade tuženica svojata i isključivo ona koristi.

5.3. U odnosu na ogradne zidove i vrata koje je tuženica izgradila, sud zaključuje da se radi o poslovima izvanredne uprave, jer je tuženica tim radovima izvršila građevinske promjene zajedničkih dijelova nekretnine koje prelaze okvire redovite uprave, a za što nije imala suglasnost svih suvlasnika, zbog čega tužitelji kao suvlasnici imaju pravo tražiti predaju u suposjed tog dijela dvorišta i uspostavu prijašnjeg stanja, slijedom čega je sud, pozivom na odredbe čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV), čl. 42. st. 1 i 2. ZV, čl. 46. st. 1. ZV., čl. 82. st. 1. ZV, 87. st.1. i 2. ZV, čl. 86.ZV te čl. 41. st. 2. ZV prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

5.4. Prvostupanjski sud je, ocijenivši da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere, prihvatio prijedlog za donošenje rješenja o privremenoj mjeri, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) te čl. 347.st. 1. toč. 6. OZ i odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Žalba tuženice protiv presude je neosnovana, a žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere je osnovana.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Pozivajući se na odredbu čl. 38. st. 1. ZV tuženica u žalbi ustraje na tvrdnji da izvršenim radovima nije vrijeđala ili dirala u prava ostalih suvlasnika.

9.1. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je tuženica izgradnjom ogradnog zida i kamina izvršila građevinske radove koji prelaze okvire redovne uprave, pri čemu je tuženica ograđivanjem dijela zajedničkog dvorišta te zaključavanjem vrata na ogradnom zidu onemogućila suvlasnike da koriste predmetni dio dvorišta, zbog čega osnovano tužitelji traže predaju u suposjed onoga što tuženica drži u isključivom i samostalnom posjedu.

9.2. Na pravilnost i zakonitost pobijane presude ne utječu žalbeni navodi da se iz dugogodišnjeg ponašanja suvlasnika sa sigurnošću može zaključiti da su suvlasnici još prije pet godina prešutno pristali i utvrdili način korištenja zajedničkog dvorišta, jer je prvostupanjski sud u vezi takve tvrdnje pravilno ocijenio da okolnost, sama za sebe, da suvlasnici koji nisu podnijeli tužbu u ovoj pravnoj stvari ne znači da su oni tuženici dali suglasnost za izvedene radove te da su time odredili način korištenja dijela zajedničkog dvorišta kako to tuženica koristi, pri čemu tuženica u vezi svoje tvrdnje o postojanju takvog sporazuma suvlasnika nije predložila nikakve dokaze.

10. Ukazujući na pogrešnu ocjenu provedenih dokaza, tuženica sadržajno ističe žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP.

10.1. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP sud izvedene dokaze prosuđuje prema svom uvjerenju i pobijana presuda sadrži uvjerljive i logične razloge kojima se može provjeriti ima li takvo uvjerenje osnovu u provedenim dokazima u postupku. Suprotno žalbenim navodima, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra žaliteljica da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini tuženica u žalbi.

10.2. Žalbeni prigovori tuženice se u suštini svode na provedenu ocjenu iskaza tužitelja, kojima tuženica iznosi nezadovoljstvo i svoje stavove o ocjeni tog dokaza čime neosnovano nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu načina i mogućnosti korištenja predmetnog dijela dvorišta zgrade te nepostojanja suglasnosti za izvođenje radova od strane tuženica na tom dijelu dvorišta, a sve u kontekstu nesporne činjenice da je tuženica ogradila i zaključala dio dvorišta, pri čemu tuženica nije dokazala, jer nije niti predložila dokaze kojima pobija navode tužitelja i dokazuje svoju tvrdnju da svi suvlasnici, unatoč postojanju zaključanih vrata i kamina, mogu koristiti ograđeni dio dvorišta i izgrađeni kamin.

11. U odnosu na žalbena navode kojima tuženica osporava prvostupanjsku presudu u dijelu kojom joj je naloženo predati u suposjed predmetni dio dvorišta, valja odgovoriti da su tužitelji suvlasnici zgrade i to vlasnici posebnih etažnih dijelova zgrade sukladno njihovim suvlasničkim dijelovima te su suposjednici cijelog dvorišta kao zajedničkog dijela zgrade na kojem nije uspostavljeno etažno vlasništvo niti postoji sporazum suvlasnika o načinu korištenja dvorišta. Prema članku 43. ZV uspostavom etažnog vlasništva ne dira se suvlasništvo na dijelovima nekretnine na kojima etažno vlasništvo nije uspostavljeno, što konkretno znači da zajednički dijelovi ostaju u suvlasništvu svih suvlasnika, pa kako između suvlasnika zgrade ne postoji sporazum o načinu korištenja zajedničkih dijelova, dakle i dvorišta zgrade, svi suvlasnici imaju pravo na nepodijeljeni suposjed dvorišta, što znači i na suposjed predmetnog dijela dvorišta koji je tuženica ogradila.

12. Neosnovano tuženica osporava odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke, jer je sud pravilno o troškovima odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima, pri čemu valja navesti da je predmet postupka predaja u suposjed te zahtjev za zaštitu suvlasničkih prava uklanjanjem zida i kamina na dvorištu kao zajedničkom dijelu zgrade, a ne o postupku iz Tbr. 7/2 Tarife, kako to pogrešno smatra tuženica.

13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

14. Osnovano tuženica osporava rješenje o privremenoj mjeri pravilno ukazujući da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine – predaje predmetnog dijela dvorišta u suposjed.

14.1. Odredbom čl. 346. st. 1. OZ propisane su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine te su tužitelji učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine – predaju u suposjed dvorišta. U odnosu na vjerojatnost postojanja opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, tužitelji su u prijedlogu naveli (samo) da tuženica nastavlja sa izvođenjem radova te tijekom postupka istaknuli da tuženica u predmetnom dijelu dvorišta ostavlja stol, stolce, ležaljku.

14.2. Opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere valja kvalificirati kao subjektivnu opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju kojom bi bilo otežano ostvarenje tražbine koja se u ovom konkretnom slučaju odnosi na predaju ograđenog dijela dvorišta u suposjed.

14.3. Kako iz stanja spisa proizlazi da tuženica u predmetnom dijelu dvorišta nije vršila nikakve daljnje građevinske radove, već da u tom dijelu povremeno ostavlja stolce, stol, ležaljku, to takvo postupanje tuženice ne predstavlja ugrožavajuću radnju kojom bi bilo znatno otežano ostvarenje tražbine tužitelja koju tužitelji osiguravaju predloženom privremenom mjerom.

14.4. Slijedom navedenog tužitelji nisu učinili vjerojatnim postojanje opasnosti da bi tuženica-protivnica osiguranja bez predložene mjere spriječila ili znatno otežala ostvarenje njihove tražbine, pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić