Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1309/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja APS DELTA S.A., Veliko vojvodstvo Luksemburga, Rue Eugene Ruppert 6, OIB: 45421012929, kojega zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Parlov, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-1504/2022-21 od 15. siječnja 2025., dana 25. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice EČ iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr- 1504/2022-21 od 15. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona i pod točkom III. izreke u cijelosti.

II. Uvažava se žalba ovršenice EČ iz [adresa], preinačava se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-1504/2022- 21 od 15. siječnja 2025. u dijelu pod točkom II. izreke i rješava:

Odgađa se ovrha određena točkom I. izreke rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-1504/2022-21 od 15. siječnja 2025. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se između stranaka vodi pred Općinskim sudom u Vinkovcima, pod poslovnim brojem P-192/22.

III. Ovrhovoditeljica će sama snositi trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 78.247,22 eura s pripadajućim kamatama, preciziranim u izreci tog rješenja i radi naplate troškova ovršnog postupka s pripadajućim kamatama određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenice, koja je pobliže opisana u izreci tog rješenja (točka I. izreke), odbijen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe (točka II. izreke) i naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.244,28 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2025. do isplate (točka I. i III. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica, sadržajno ističući povrede iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da sud drugoga stupnja uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje ili da isto ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona u vezi s čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. , dalje: OZ). Ocijenjeno je i da nisu ostvareni niti žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu sa st. 5. te zakonske odredbe te da se ne radi o slučaju iz stavka 1. točke 6. tog članka u kojem je ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. toga Zakona.

5. Žalitelju dalje valja odgovoriti da neosnovano navodima žalbe osporava zakonitost prvostupanjske odluke pod točkom I. izreke. Za donošenje rješenja o ovrsi kakvo je doneseno (izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. OZ-a) bile su ispunjene sve pretpostavke propisane čl. 3. st. 1., čl. 22., čl. 23. točka 5. OZ-a, čl. 80., čl. 81., čl. 82., čl. 85. OZ-a te je stoga u smislu rečenog isto i potvrđeno.

6. Naime, žalbeni navodi da prijedlog za ovrhu nije trebalo prihvatiti jer da se radi o ovršnoj ispravi koja nije prošla sudsku kontrolu sadržajno predstavljaju isticanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. OZ-a, a povodom tog žalbenog razloga sud prvog stupnja postupa na način propisan čl. 52. tog Zakona, u skladu s čim je sud u predmetnom slučaju i postupio (zaključak sadržan u predmetnom pobijanom rješenju), ali istovremeno ti žalbeni navodi nisu prepreka za prihvaćanje prijedloga za ovrhu i donošenje rješenja o ovrsi izvan tog žalbenog razloga. Takvo shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice, u odlukama poslovni broj Rev-1377/2024-2 od 05. ožujka 2025. i Rev-1012/23 -2 od 05. prosinca 2023.

7. Slijedom navedenog, jer se na drugo navodima žabe u odnosu na točku I. izreke pobijanog rješenja niti ne ukazuje, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

8. Osnovano, međutim, žaliteljica osporava pravilnost odluke sadržane pod točkom II. izreke prvostupanjske odluke.

9. Odredbom sadržanom u čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud na prijedlog ovršenika može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje dodatnog uvjeta navedenog u toč. 1. - 11. iste odredbe. U vezi s tim, u žalbenoj fazi postupka nije sporno da se između stranaka, pred sitim prvostupanjskim sudom, vodi parnični postupka poslovni broj P-192/22, predmet kojeg je ispitivanje valjanosti predmetne ovršne isprave, kao potrošačke isprave (ročišni zapisnik od 19. rujna 2024.), a time je ispunjena posebna pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a.

10. Međutim, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, ovršenica u konkretnom slučaju nije bila dužan, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. To stoga što je nacionalni propis potrebno tumačiti u duhu prava Europske unije i obvezne primjene presude Suda Europske unije, između ostalih i presude broj C-407/18 od 16. lipnja 2019. U toj je odluci izraženo stajalište da u ovakvim ovršnim postupcima zatraženu odgodu treba odrediti, pri čemu ovršenik nije dužan dokazivati vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Sud Europske unije je u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. U takvoj procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, već navedeno tek može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obratio tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, posebno jer postoji opravdana izvjesnost da će takav postupak trajati i duže od ovršnog, treba odgoditi ovrhu, čak i kada nije vjerojatnim učinjena mogućnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete i to kako bi se potrošaču pružila odgovarajuća zaštitu zajamčena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

11. Slijedom rečenog sud je pogrešno primijenio materijalno prava kada je odlučio kao pod točkom II. izreke te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

12. S obzirom na djelomični uspjeh žaliteljice sa žalbom određeno je da sama snosi trošak žalbe (čl. 154. st. 4. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Sudac:

Jadranka Matić