Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1124/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VH, osobe nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenoj zastupnici Vinki Brunduli Tadić, odvjetnici u Donjoj Stubici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Povrv-43/2023-8 od 25. rujna 2023., dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Povrv-43/2023-8 od 25. rujna 2023. u točki I. izreke i u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 346,54 EUR/2.611,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2023. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Povrv-43/2023-8 od 25. rujna 2023. u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 346,54 EUR/2.611,00 kn do iznosa od 354,50 EUR/2.670,98 kn (iznos od 7,96 EUR/59,98 kn), te se odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7,96 EUR/59,98 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj Ovrv-2538/2022-17 od 13. siječnja 2023. u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 468,19 EUR / 3.524,72 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 33,63 EUR / 253,40 kn od 17. srpnja 2021. pa do isplate,

- 30,50 EUR / 229,78 kn od 17. kolovoza 2021. pa do isplate,

- 33,63 EUR / 251,34 kn od 17. rujna 2021. pa do isplate,

- 32,01 EUR / 241,20 kn od 16. listopada 2021. pa do isplate,

- 30,39 EUR / 229,00 kn od 17. studenoga 2021. pa do isplate,

- 30,39 EUR / 229,00 kn od 17. prosinca 2021. pa do isplate.

- 277,52 EUR / 2.091,00 kn od 09. ožujka 2022. pa do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj Ovrv-2538/2022-17 od 13. siječnja 2023. u dijelu u kojem je kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 181,47 EUR / 1.367,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u kojem dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, te se ukida i u dijelu u kojem je tužitelju odmjeren nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 95,39 EUR/718,75 kn sa istovjetnom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 354,50 EUR / 2.670,98 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke I. i točke III. prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik posebice upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženik ističe kako prvostupanjski sud nije utvrdio sve bitne okolnosti slučaja. Naime, tuženik je predložio dokaz saslušanja njega kao stranke, a o kojem dokazu prvostupanjski sud nije odlučio. Nadalje, nije utvrđeno je li tužitelj dostavio tuženiku račune te ima li tuženik saznanja o istima. Tuženik ističe kako je osporio visinu potraživanja, ali i izvadak iz poslovnih knjiga, a tužitelj nije dokazao niti visinu potraživanja niti nastanak tražbine koja je navedena u izvatku iz poslovnih knjiga. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se platni nalog ukine u cijelosti, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 649,28 EUR (4.891,97 kn), u razdoblju od lipnja 2021. do studenog 2021., na ime mjesečne naknade za ugovorenu mobilnu tarifu „Unlimited“ te dospjelih rata za otplatu mobilnog uređaja marke Huawei P40 pro 5G Black

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, a u pogledu točke I. prvostupanjske presude, tj. odluke o glavnoj stvari u ovome postupku, nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

10.1. Međutim, prema ocjeni suda drugog stupnja, a u pogledu točke III. prvostupanjske presude, tj. odluke o troškovima parničnog postupka, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da postoji proturječnost između iznosa parničnog troška u izreci presude i obrazloženju prvostupanjske presude. Unatoč toj povredi, ovaj sud drugog stupnja smatra da je, primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, moguće utvrditi ispravan iznos parničnog troška, a što će ovaj sud obrazložiti kasnije u nastavku presude, nakon što se očituje o žalbenim navodima tuženika u pogledu glavne stvari.

11. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Naime, tuženik u svojoj žalbi ističe kako je predložio da se njega sasluša kao stranku, a da prvostupanjski sud nikada nije odlučio o tome dokaznom prijedlogu niti je taj dokazni prijedlog proveo. Međutim, unatoč takvim žalbenim navodima tuženika, iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik predložio, u tijeku prvostupanjskog postupka, da se njega sasluša kao stranku, uslijed čega su njegovi žalbeni navodi neosnovani. Dakle, tuženik po prvi puta u žalbi ističe da se njega trebalo saslušati kao stranku, a takav prijedlog nije istaknut u tijeku prvostupanjskog postupka. Valja istaknuti da, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, radi čega sud drugog stupnja ne može uvažiti žalbeni navod da se tuženika trebalo saslušati, budući da taj dokazni prijedlog nije istaknut u tijeku prvostupanjskog postupka.

12. Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tuženik s Hrvatskim telekomom d.d., dana 4. listopada 2020., sklopio ugovor o pružanju mobilnih usluga za broj 099/381/4646, a kojim je ugovorio mobilnu tarifu „Unlimited“

- da je tuženik, osim ugovaranja mobilne tarife, istovremeno kupio i mobilni uređaj marke Huawei P40 Pro 5G Black

- da se tuženik obvezao platiti kupljeni mobilni uređaj u 24 mjesečna obroka, pri čemu svaki mjesečni obrok iznosi 123,00 kn (24 x 123,00 kn = 2.952,00 kn)

- da je Hrvatski telekom d.d. izdavao tuženiku mjesečne račune, pri čemu se računi sastoje od dvije stavke: naknade za mobilnu tarifu i naknade za mjesečne obroke za kupljeni mobilni uređaj

- da se utuženo potraživanje odnosi na nepodmirene mjesečne naknade za mobilnu tarifu „Unlimited“ i na 17 nepodmirenih mjesečnih obroka za kupljeni mobilni uređaj,

- da je Hrvatski telekom d.d. ustupio utuženo potraživanje tužitelju, temeljem Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 od 20. listopada 2015. te 73. Dodatka Okvirnom ugovoru od 22. ožujka 2022.

- da utuženo potraživanje nije podmireno

13. Tuženik u žalbi ističe kako u postupku nije utvrđeno jesu li mu uopće dostavljeni računi Hrvatskog telekoma d.d. te je li o istima uopće ima saznanja, međutim, takvi žalbeni navodi ne mogu biti predmetom razmatranja ovog suda, budući da se radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

14. Nadalje, žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu potraživanja također ne mogu biti predmetom razmatranja ovog suda, budući da se sadržajno radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

15. Tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao nastanak, tj. osnovu tražbine koja je utužena u predmetnom postupku. Međutim, u tijeku postupka je utvrđeno kako je tuženik bio u ugovornom odnosu sa društvom Hrvatski telekom d.d., a s tim društvom je ugovorio mobilnu tarifu te je kupio mobilni uređaj. Nadalje, utvrđeno je kako se tuženik obvezao plaćati mjesečnu naknadu za mobilnu tarifu te mjesečni obrok za kupljeni mobilni uređaj. Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženika da tužitelj nije dokazao osnovu utužene tražbine, budući da je prvostupanjski sud utvrdio ugovorni odnos između tuženika i društva Hrvatski telekom d.d.

16. Zbog navedenog žalbeni navodi tuženika se ne mogu prihvatiti.

17. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je Hrvatski telekom d.d. pružao mobilne usluge i prodao mobilni uređaj tuženiku,

- da tuženik nije podmirio dugovanje koje je Hrvatski telekom d.d. potraživao od tuženika temeljem isporučene mobilne usluge i mjesečnih obroka za kupljeni mobilni uređaj

- da je Hrvatski telekom d.d. ugovorom ustupio tužitelju predmetno potraživanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo obvezavši tuženika na plaćanje iznosa od 468,19 EUR / 3.524,72 kn, sa zateznom kamatom na pojedine iznose prema njihovom dospijeću, a sve sukladno čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 80 st. 1., čl. 84. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO).

18. Međutim, kao što je već navedeno, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a prilikom donošenja odluke o troškovima postupka (točka III. prvostupanjske presude).

18.1. Naime, tuženiku je u izreci naloženo da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 354,50 EUR/2.670,98 kn, dok prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da tužitelju pripada trošak postupka u iznosu od 327,96 EUR (točka 14.1. obrazloženja). Dakle, postoji očita proturječnost između iznosa parničnog troška u izreci presude te iznosa parničnog troška u obrazloženju presude.

18.2. Unatoč takvoj povredi, ovaj sud drugog stupnja smatra da, primjenom čl. 373a. st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, može utvrditi pravilan iznos parničnog troška kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.

18.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, primjenom odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a, uspjeh tužitelja u sporu. Naime, kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja sa osnovom i visinom potraživanja, tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška u omjeru od 70%, sve sukladno čl. 154. st. 2 ZPP-a.

18.4. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i osnovani iznos parničnog troška kojeg potražuje tužitelj, sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, i to: iznos od 373,13 EUR na ime troška odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja, iznos od 95,39 EUR na ime troška ovršnog postupka koji je prethodio parničnom postupku za izdavanje platnog naloga te iznos od 26,54 EUR na ime sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu, sveukupno iznos od 495,06 EUR. Međutim, odmjeravanje parničnog troška u iznosu od 495,06 EUR bi značilo da je tužitelj uspio u cijelosti u sporu.

18.5. Pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 70%, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti osnovani trošak s 495,06 EUR na 346,54 EUR.

18.6. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 346,54 EUR, a ne u iznosu od 354,50 EUR (kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude), odnosno u iznosu od 327,96 EUR (kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude). S obzirom na navedeno, prvostupanjsku presudu treba potvrditi u dijelu u kojem je odmjeren parnični trošak u iznosu od 346,54 EUR, a preinačiti u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da nadoknadi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 346,54 EUR do iznosa od 354,50 EUR (iznos od 7,96 EUR).

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je, u pogledu odluke o glavnoj stvari, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

20. S druge strane, valjalo je, u pogledu odluke o trošku postupka, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 346,54 EUR/2.611,00 kn te preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7,96 EUR/59,98 kn. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. i točki II. stavku 1. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 25. studenog 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević