REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2094/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, protiv I-tuženika Brodotrogir d.d., Trogir, Put brodograditelja 16, OIB: 02610134628, i II- tuženika Servisni centar Trogir d.o.o., Trogir, Put brodograditelja 16, OIB: 80858298578, koje zastupa punomoćnik Nenad Banovac, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije i dopuni prijedloga za dopuštenje revizije I i II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-141/2024- 3 od 12. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr- 5601/2021-32 od 11. studenoga 2024., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija I i II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-141/2024-3 od 12. veljače 2025., zbog pravnih pitanja:

„Je li se Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006., koji je sklopljen između Brodotrogira d.d. kao poslodavca i Sindikata metalaca Hrvatske i Nezavisnog sindikata Brodotrogir, primjenjivao na tužitelja nakon 01. srpnja 2018., odnosno da li je isti kolektivni ugovor obvezivao Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. nakon 01. srpnja 2018.?

Pripada li tužitelju pravo na otpremninu po Kolektivnom ugovoru o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006., naspram oba tuženika, pozivanjem na sadržaj Plana restrukturiranja I-tuženika od 31. siječnja 2020. iz predstečajnog postupka pred Trgovačkim sudom u Splitu, posl. br. St-115/19 (kasnije posl. br. St-255/20), s obzirom da je riječ o planu restrukturiranja za razdoblje od 2019. do 2028., dakle za razdoblje nakon prijenosa gospodarske cjeline Brodotrogira d.d. i nakon prijenosa tužiteljevog ugovora o radu na prednika II-tuženika koji prijenos je izvršen 1. srpnja 2017. (što navodi i Županijski sud u presudi Gž R-1033/2021 od 8. lipnja 2021.)?

Mogu li se kolektivnim ugovorom uređivati prava i obveze novog poslodavca, preuzimatelja, izvan roka iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu, a koji nije sudjelovao u pregovaranju ni sklapanju tog kolektivnog ugovora, niti mu je pristupio, niti postoji odluka o proširenoj primjeni kolektivnog ugovora?“.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-141/2024-3 od 12. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr- 5601/2021-32 od 11. studenoga 2024.

2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelji smatraju važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:

„1. Može li postojati sporazum (ugovor) ako ne postoji stranačko očitovanje volje koje je usmjereno na postizanje pravnih učinaka tog sporazuma (ugovora), te da li je sklopljen ugovor o nastavku primjene kolektivnog ugovora izvan roka iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu ako se stranke kolektivnog pregovaranja nisu usuglasile oko bitnih sastojaka tog ugovora?

2. Jesu li stranke kolektivnog pregovaranja u svezi nastavka primjene kolektivnog ugovora izvan roka iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu novi poslodavac, preuzimatelj, i (reprezentativni) sindikat tog poslodavca?

3. Je li sporazum o nastavku primjene kolektivnog ugovora izvan roka iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu obvezuje novog poslodavca, preuzimatelja, ako isti nije sudjelovao u tom sporazumu?

4. Je li u sporazumu o nastavku primjene kolektivnog ugovora izvan roka iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu sudjeluje sindikat koji djeluje kod novog poslodavca, preuzimatelja, odnosno koji je kod istog zasnovan, kod kojeg poslodavca se ima nastaviti primjenjivati kolektivni ugovor ili, pak, sindikat koji djeluje i koji je zasnovan kod ranijeg poslodavca, prenositelja?

5. Je li društvo preuzimatelj, novi poslodavac, u obvezi primjenjivati kolektivni ugovor nakon proteka roka iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu na temelju sporazuma o nastavku primjene kolektivnog ugovora izvan roka iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu koji je zaključen između ranijeg poslodavca, prenositelja, i sindikata koji kod prenositelja djeluju?

6. Je li se Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006., koji je sklopljen između Brodotrogira d.d. kao poslodavca i Sindikata metalaca Hrvatske i Nezavisnog sindikata Brodotrogir, primjenjivao na tužitelja nakon 01. srpnja 2018., odnosno da li je isti kolektivni ugovor obvezivao Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. nakon 01. srpnja 2018.?

7. Je li sud, prilikom pozivanja na (neformalni) sporazum stranaka kolektivnog pregovaranja o nastavku primjene kolektivnog ugovora izvan roka iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu, kao bitnog razloga donošenja presude, obvezan jasno i nedvosmisleno navesti i obrazložiti na koji način su stranke tog sporazuma suglasno očitovale svoju volju?

8. Kada sud svoju presudu (kojom nalaže plaćanje parničnoj strani) temelji na postojanju određenog sporazuma da li je dužan u presudi navesti u kojem obliku je zaključen taj sporazum, tko su ugovorne strane tog sporazuma, vrijeme zaključenja sporazuma, sadržaj i oblik očitovanja volje odnosno navesti sve bitne činjenice iz kojih bi obvezana strana bila nesumnjivo upoznata o razlozima svoje obveze po osnovi tog sporazuma?

9. Mogu li se kolektivnim ugovorom uređivati prava i obveze novog poslodavca, preuzimatelja, izvan roka iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu, a koji nije sudjelovao u pregovaranju ni sklapanju tog kolektivnog ugovora, niti mu je pristupio, niti postoji odluka o proširenoj primjeni kolektivnog ugovora?

10. Postoji li na strani poslodavca obveza isplate otpremnine radniku kojem nije otkazao ugovor o radu?

11. Može li Socijalni sporazum o minimalnim radnim i socijalnim pravima koji je sa sindikatima sklopila treća osoba (Kermas energija d.o.o.), obvezivati stranku koja ga nije potpisala?

12. Primjenjuje li se, prilikom prijenosa gospodarske cjeline, kolektivni ugovor društva prenositelja, ranijeg poslodavca, kod društva preuzimatelja, novog poslodavca, nakon isteka roka od godine dana iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu i čl. 3. st. 3. Direktive 2001/23/EZ o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona, u situaciji kada među strankama kolektivnog pregovaranja ne postoji sporazum o nastavku primjene kolektivnog ugovora izvan roka od godine dana iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu?

13. Jesu li se stranke Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006. sporazumjele o nastavku primjene kolektivnog ugovora društva prenositelja kod društva preuzimatelja za razdoblje i nakon isteka roka od godine dana iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu unatoč tome što dokazi, isprave i iskazi, iz provedenog sudskog postupka dokazuju suprotno, odnosno, unatoč tome što bi takvo što bilo protivno sadržaju obavijesti o prijenosu ugovora o radu, u suprotnosti s činjenicom da je u vrijeme prijenosa u društvu prenositelju postojao jedan program restrukturiranja koji je vezan za ugovor o prodaji i prijenosu dionica koji je trajao do travnja 2018. i da u isto vrijeme nad društvom prenositeljem nije bio otvoren predstečajni postupka kao i ishod istog, te da je godinu dana nakon okončanja restrukturiranja vezanog za ugovor o prodaji i prijenosu dionica koji se spominje u obavijesti o prijenosu ugovora o radu u travnju 2019. nad društvom prenositeljem uslijed teške gospodarske situacije otvoren predstečajni postupak u okviru kojeg je donesen plan restrukturiranja u trajanju od 10 godina?

14. Stoji li proces restrukturiranja povodom zaključenog ugovora o prodaji i prijenosu dionica u ikakvoj korelaciji s planom restrukturiranja iz predstečajnog postupka, pa s tim u vezi, može li program restrukturiranja povodom ugovora o prodaji i prijenosu dionica biti osnova provođenja predstečajnog postupka ili je potrebno izraditi poseban plan restrukturiranja u svrhu provedbe tog predstečajnog postupka?

15. Je li dokazana činjenica dostave otkaza kolektivnog ugovora strankama kolektivnog ugovora, predstavnicima radnika, ako je u spis dostavljena e-mail prepiska kojom se odluka o otkazu dostavlja predstavnicima sindikata?

16. Je li činjenica neevidentiranja ili evidentiranja otkaza kolektivnog ugovora, ovisno o razini primjene, pri ministarstvu ili uredu državne uprave u županiji odnosno Gradu Zagrebu nadležnom za poslove nadležnom za poslove rada, utječe na valjanost izjavljenog otkaza kolektivnog ugovora ili isto predstavlja isključivo pitanje prekršajne odgovornosti?

17. Upisuje li se u knjigu evidencije kolektivnih ugovora u rubriku prestanka važenja kolektivnog ugovora prestanak važenja kolektivnog ugovora koji je zaključen na određeno i/ili na neodređeno vrijeme, te da li neupisivanje datuma prestanka važenja kolektivnog ugovora zaključenog na neodređeno vrijeme u Knjigu evidencije kolektivnih ugovora, od strane nadležnog tijela, uslijed isteka otkaznog roka, ima učinak da kolektivni ugovor nije prestao važiti?

18. Radi li se o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu iz gospodarskih razloga ako se odluka o otkazu, koja je nesporna, obrazlaže potrebom smanjenja broja radnika uslijed neprofitabilnosti, teških uvjeta privređivanja, blokade računa i otvaranja predstečaja?

19. Predstavlja li odluka o davanju poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu isključivo zbog gospodarskih razloga (čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu) odluku nastalu kao posljedica aktivnosti i volje samog poslodavca ili odluku koja je posljedica okolnosti koje su nastale neovisno o aktivnosti poslodavca?

20. Predstavljaju li gospodarski razlozi, zbog kojih je radniku dan poslovno uvjetovani otkaz, smanjivanje kapaciteta u vidu aktivnosti i odluke vlasnika ili takvi gospodarski razlozi predstavljaju vanjske okolnosti nezavisne od aktivnosti i odluke vlasnika, a imajući u vidu pitanje ispunjenja uvjeta iz čl. 31. Kolektivnog ugovora koji propisuje da radniku pripada povlaštena otpremnina pod uvjetom da je za njegovim radom prestala potreba zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovanog odlukom vlasnika?

21. Primjenjuje li se odredba iz čl. 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006. koja glasi: Radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovano odlukom vlasnika, isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne plaće društva…“ primjenjuje bezuvjetno u slučaju davanja poslovno uvjetovanog otkaza ili se ista ima primijeniti jedino ako se radi o poslovno uvjetovanom otkazu zbog tehnoloških ili organizacijskih razloga, a ne i u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza zbog gospodarskih razloga?

22. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku kad sud nije usmeno saslušao vještaka na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje?

23. Je li drugostupanjski sud bio dužan očitovati se na dostavljenu praksu koja se odnosi na identično činjenično i pravno primjenjive okolnosti kao što su i okolnost konkretnog slučaja?

24. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. i 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako na tuženikove odlučne žalbe navode nije odgovorio, već je neobrazloženo otklonio žalbene razloge bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud svaki od žalbenih prigovora smatra neosnovanim odnosno koje žalbene prigovore smatra neodlučnim za ispitivanje zakonitosti presude?

25. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku kada nije obrazložio pravnu osnovu zahtjeva navedenog u izreci presude, pa s tim u svezi je li sud prilikom usvajanja zahtjeva na ime naknade štete dužan obrazložiti pretpostavke nastanka štete?

26. Može li obaviješću o prijenosu iz čl. 137. st. 6. u vezi čl. 137. st. 7. Zakona o radu nastati obveza primjene kolektivnog ugovora koji je na snazi kod prijašnjeg poslodavca, prenositelja, kod novog poslodavca, preuzimatelja, nakon proteka roka iz čl. 137. st. 12. Zakona o radu?

27. Pripada li tužitelju pravo na otpremninu po Kolektivnom ugovoru o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006., naspram oba tuženika, pozivanjem na sadržaj Plana restrukturiranja I-tuženika od 31. siječnja 2020. iz predstečajnog postupka pred Trgovačkim sudom u Splitu, posl. br. St-115/19 (kasnije posl. br. St-255/20), s obzirom da je riječ o planu restrukturiranja za razdoblje od 2019. do 2028., dakle za razdoblje nakon prijenosa gospodarske cjeline Brodotrogira d.d. i nakon prijenosa tužiteljevog ugovora o radu na prednika II-tuženika koji prijenos je izvršen 1. srpnja 2017. (što navodi i Županijski sud u presudi Gž R-1033/2021 od 8. lipnja 2021.)?

28. Pripada li tužitelju pravo na otpremninu po Kolektivnom ugovoru o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006., naspram oba tuženika, pozivanjem na sadržaj Plana restrukturiranja I-tuženika od 31. siječnja 2020. iz predstečajnog postupka pred Trgovačkim sudom u Splitu, posl. br. St-115/19 (kasnije posl.br. St-255/20), s obzirom da je u travnju 2018. isteklo restrukturiranje po Programu restrukturiranja društva Brodotrogir d.d. oznake Bt 06.4/K 03.3 iz prosinca 2012. vezano za Ugovor o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d. (BRDT-R-A) od 6. travnja 2013.?

29. Imajući u vidu obavijest od 14. lipnja 2017. o prenošenju Ugovora o radu radnika Sektora brodogradilište na novog poslodavca Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. – čl. 137. ZOR (N.N. 93/14), primjenjuje li se na tužitelja kao radnika s prenesenim ugovorom o radu Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006. do završetka procesa restrukturiranja po Programu restrukturiranja društva Brodotrogir d.d. oznake Bt 06.4/K 03.3 iz prosinca 2012., vezanog za Ugovor o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d. (BRDT-R-A), koje restrukturiranje je završeno u travnju 2018., ili do završetka restrukturiranja po osnovi Plana restrukturiranja I-tuženika od 31. siječnja 2020., za razdoblje od 2019. do 2028., prihvaćenog i potvrđenog u okviru predstečajnog postupka nad I-tuženikom koji je otvoren 3. travnja 2019. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu pod posl. br. St-115/19?“.

3. U prijedlogu tuženici navode i da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbaciti kao nedopušten.

5. Prijedlog je osnovan.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja naznačenih u izreci, jer je riječ o pravnim pitanjima važnim za rješenje ovoga spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni te za razvoj prava kroz ljudsku praksu.

7. Šesto i dvadesetisedmo postavljena pravna pitanja važna su u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da sudska praksa drugostupanjskih sudova u odnosu na naznačena pravna pitanja nije jedinstvena (Županijski sud u Zagrebu broj Gž R-1033/21-2 od 8. lipnja 2021.).

8. U odnosu na deveto pravno pitanje valja reći da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka nižestupanjskih sudova odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pravnog shvaćanja iznijetog u odluci ovog suda broj Rev-1019/2021 od 24. travnja 2024., na koju odluku se tuženici pozivaju u prijedlogu).

9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

10. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije i istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP.

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug