Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1748/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. PK, djevojačko SK, od oca pok. P, umirovljenik iz [adresa], rođena **.**.1948., a preminula **.**.2024., odlučujući o žalbi zakonskog nasljednika ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Vujičić, odvjetnik u Puli, Držićeva 3, protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj O-657/2024-41 od 10. veljače 2025., 25. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba nasljednika ŠK, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj O-657/2024-41 od 10. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je slijedeće rješenje:
"I Upućuje se nasljednik RK iz [adresa] da pokrene parnicu protiv nasljednika GK iz [adresa], radi utvrđivanja prava na nasljedstvo iza pok. PK djevojačko SK od oca pok. P točnije radi utvrđivanja da li je GK kćerka ostaviteljice i kao takva njezina nasljednica.
II RK je dužan pokrenuti parnicu u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja te o pokretanju parnice obavijestiti ovaj ostavinski sud.
III Ostavinski postupak se prekida.
IV Ako RK u određenom roku postupi po rješenju suda prekid postupka trajat će dok parnica ne bude pravomoćno završena. Ako u određenom roku ne postupi po rješenju suda prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjev glede kojeg je upućen na parnicu.".
2. Protiv navedenog rješenja žali se zakonski nasljednik RK, sin ostaviteljice, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023, dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba zakonskog nasljednika nije osnovana.
4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 175. st. 2. ZN-a.
5. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je **.**.2024. preminula ostaviteljica PK, pok. P, koja je umrla s izjavom posljednje volje, s time da je ostavinski postupak vođen kod javne bilježnice OK koja je sastavila rodoslovlje te je utvrđeno da je ostaviteljica bila u braku s RK koji je preminuo prije nje, u kojem braku je rođeno troje djece, i to CK, DK i RK.
6. Iz predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi i to da se tijekom ostavinskog postupka kao zakonska nasljednica prijavila GK, navodeći kako je ona kćerka iz ranije izvanbračne zajednice ostaviteljice, pri čemu se ista prihvatila nasljeđivanja iza smrti svoje majke koje joj pripada temeljem Zakona.
7. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja isto tako proizlazi da je na ročištu održanom 21. siječnja 2025. kod javne bilježnice OK, nasljednik RK osporio GK status sunasljednice i kćeri ostaviteljice, navodeći da se iz njezinog rodnog lista ne može utvrditi je li ostaviteljica njezina majka, s obzirom na to da u rodnom listu piše samo ime i prezime njezine majke SK, a da ostali podaci nisu popunjeni, navodeći i to da je nasljednica GK rođena malo više nakon godine dana od rođenja zakonske nasljednice CK, njegove sestre, pa da i to dovodi u sumnju status GK kao nasljednice ostaviteljice, u bitnom smatrajući da naknadno prijavljena nasljednica GK nije kćerka ostaviteljice te da kao takva nema pravo na nasljeđivanje.
8. Pobijanim rješenjem, pozivom na odredbu čl. 222. ZN-a, u svezi s čl. 225. ZN-a, sud prvog stupnja upućuje žalitelja na pokretanje parnice, s obrazloženjem da u konkretnom slučaju zakonskom nasljedniku ŠK ovisi veličina nasljednog dijela o tome je li GK, kćerka ostaviteljice, jer su legitimno priznata tri zakonska nasljednika iza ostaviteljice, dok se GK to osporava, a o tome ovisi veličina nasljednog dijela.
9. Žalitelj smatra kako nema osnove za njegovo upućivanje u parnicu te da je sud propustio utvrditi da je između nasljednika sporan i sastav ostavine, s tvrdnjom da je nasljednika trebao uputiti u parnicu radi dokazivanja da nekretnine u k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo ostaviteljice, ne ulaze u sastav ostavine.
10. U smislu odredbe čl. 222. st. 1. ZN-a, sud će prekinuti postupak i uputiti stranke na parnicu, ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo te ako su sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio.
11. Prema odredbi čl. 225. st. 1. ZN-a, sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.
12. Žalitelj žalbenim navodima ne spori postojanje zakonskog osnova za prekid ostavinskog postupka i upućivanje stranaka na pokretanje parnice, već smatra kako nema osnove za njegovo upućivanje u parnicu, uz tvrdnju da je na pokretanje parnice trebala biti upućena GK radi utvrđenja da je ona kćer i nasljednica pokojne ostaviteljice.
13. Pravilno je sud primijenio materijalno pravo kada je uputio žalitelja da svoja prava ostvaruje u parničnom postupku. Ovo stoga jer sporna činjenica da bi GK bila izvanbračna kći ostaviteljice proizlazi iz izvatka iz rodnog lista za GK (list 16 spisa) i izvatka iz matične knjige rođenih (list 17 spisa), kao i navoda zakonske nasljednice CK, kćeri ostaviteljice dane na zapisnik od 13. lipnja 2024. (list 25-27 spisa), kojima ista potvrđuje da je ostaviteljica prije djece rođenih u braku s pok. ĆK, imala ranije još dvije kćeri, kći S (koja je umrla) i kći GK, o čemu je odbijala govoriti.
14. Kako GK raspolaže rodnim listom i izvatkom iz matične knjige rođenih, dakle javnim ispravama u kojima je kao njezina majka navedena ostaviteljica SK (za koje isprave postoji presumpcija njihove istinitosti sve dok se ne utvrdi suprotno, slijedom čega u slučaju spora o istinitosti predmetnih isprava, teret dokaza leži na onome koji se na to poziva, a to je u konkretnom slučaju žalitelj), koju činjenicu srodstva je okolnosno potvrdila i druga zakonska nasljednica ostaviteljice, kći CK, u takvim okolnostima konkretnog slučaja je pravilno sud prvog stupnja žalitelja uputio na pokretanje parnice (radi dokazivanja činjenice da tome nije tako), čije pravo je manje vjerojatno od prava GK koja je svoje tvrdnje o srodstvu s ostaviteljicom dokazala javnom ispravom, dok činjenica da u dostavljenom rodnom listu i izvatku iz matične knjige rođenih, za SK nisu navedeni drugi osobni podaci po kojima bi se pouzdano moglo utvrditi da se radi o identičnoj osobi ostaviteljice (na što je žalitelj ukazivao pred prvostupanjskim sudom), ne može ići na teret GK, imajući u vidu da niti u izvadcima iz matice rođenih za preostale (nesporne) zakonske nasljednike (list 66-70 spisa), za SK nisu navedeni bilo kakvi osobni podaci, dakle, istovjetno kao što je to u izvatku iz matice rođenih za GK.
15. Dakle, suprotno žalbenim navodima, kako je na žalitelju teret dokazivanja svojih tvrdnji, bez utjecaja su na pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi žalitelja kojima u suštini upire na to da ga je sud uputio na dokazivanje negativnih činjenica, pri čemu sadržaj tužbe kako će ju isti postaviti, ovisi o samom žalitelju, imajući u vidu i to da tužbu radi utvrđenja nekog spornog prava ili pravnog odnosa o kojem zavisi pravo na nasljedstvo ili neko drugo pravo iz ostavine, može podići ne samo ona stranka koju je na podizanje te tužbe uputio ostavinski sud u smislu čl. 222. st. 1. ZN-a, nego i svaka druga stranka koja ima pravni interes da se takvo sporno pravo ili pravni odnos utvrdi, a razlika je samo u tome što se u slučaju kad je sud uputio neku stranku na podizanje prejudicijelne tužbe, postojanje pravnog interesa pretpostavlja, dok nasljednik ili druga stranka, koja takvu tužbu diže, a da na to nije upućena od strane ostavinskog suda, mora svoj pravni interes učiniti vjerojatnim.
16. U odnosu na žalbene navode žalitelja kojima upire na to da je nasljednika sud trebao uputiti u parnicu radi dokazivanja da nekretnine u k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo ostaviteljice, ne ulaze u sastav ostavine, za odgovoriti je da činjenica da upućivanje u parnicu po drugom osnovu (radi utvrđivanja činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, odnosno koje sve nekretnine čine ostavinsku imovinu), nije sastavni dio izreke pobijanog rješenja, ne utječe na njegovu zakonitost. Stoga su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani, pri čemu je ipak za primijetiti da su navedene nekretnine (kako to proizlazi iz sadržaja spisa), bile predmetom oporuke ostaviteljice od 17. kolovoza 1987. (koja je proglašena na zapisniku o proglašenju oporuke od 14. studenog 2024., list 84 spisa), u odnosu na koju oporuku, odnosno utvrđenje njezine pravne valjanosti, je nasljednica GK upućena na pokretanje parnice rješenjem od 10. veljače 2025. (list 105-106 spisa), nakon okončanja koje parnice će nasljednici, ukoliko između istih budu sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, odnosno koje sve nekretnine čine ostavinsku imovinu, u nastavku ostavinskog postupka navedeno imati mogućnost raspraviti.
17. U skladu s navedenim, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom I.
U Zagrebu 25. studenog 2025.
Sutkinja:
Roberta Pandža
