Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5033/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Gabriele Topić Kordej, u pravnoj stvari tužiteljice ZR, iz [adresa], sa boravištem [adresa]. Kilkenny Republika Irska, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lana Roje, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici LR, Sanja Porobija i Margita Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1924/2019-44 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1924/2019-44 od 19. srpnja 2024. u dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1924/2019-44 od 19. srpnja 2024. u dijelu pod točkama II., IV. i V. izreke, i to:

- pod točkom II. izreke na način da se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.429,69 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, odbija kao neosnovan,

- pod točkom IV. izreke na način da se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.177,64 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, odbija kao neosnovan,

- pod točkom V. izreke na način da se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.176,35 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. pa do isplate, odbija kao neosnovan,

- na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.086,02 eura sa zatraženim zateznim kamatama koje teku od 19. srpnja 2024. pa do isplate, kao neosnovan, te sudi da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1924/2019-44 od 19. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja su pod točkom I. izreke utvrđene ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3210486446/2007 sklopljenog dana 14.08.2007. godine između tužiteljice ZR, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], trenutačno na adresi: [adresa], Irska (u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu prezimena: Z i na adresi: [adresa]), kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d., Zagreb OIB: 92963223473 kao kreditora solemniziranog (potvrđenog) dana 14.08.2007. godine po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke pod posl. brojem OU-30953/2007 kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržane u članku 2. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da je Korisnik kredita dužan Kreditoru platiti redovnu kamatu „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“ te u dijelu istog članka Ugovora o kreditu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenljiva „u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,“ te sadržane u članku 7. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je određeno da „Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.“

Pod točkom II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.429,69 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, sve u roku 15 dana.

U točki III. izreke su utvrđene ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: [broj kredita] sklopljenog dana 14.08.2007. godine između tužiteljice ZR, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], trenutačno na adresi: 86 [adresa], Irska (u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu prezimena: Z i na adresi: [adresa]) kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d., Zagreb, OIB: 92963223473 kao kreditora solemniziranog (potvrđenog) dana 14.08.2007. godine po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke pod posl. brojem OU-30953/2007 kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak (CHF) te kojima je ugovorena otplata (povrat) kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak (CHF), sadržane u članku 1. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu te u članku 2. stavku 1. i članku 7. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima izraženim u CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF te u članku 23. P) Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju tog Ugovora.

U točki IV. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.177,64 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Pod točkom V. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.176,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1. listopada 2015. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

U točki VI. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.086,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška tužiteljica odbija.

Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-1924/2019-44 od 19. srpnja 2024. je odlučeno da se „dopušta preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku tužiteljice od 05. lipnja 2024.“.

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz dosudu cjelokupno zatraženih troškova tuženiku, ili presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj: [broj kredita] sklopljenog dana 14. kolovoza 2007, i to ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope u visini od 7.429,69 eura te 10.177,64 eura po osnovi ništetnosti valutne klauzule u CHF, kao i iznosa od 1.176,35 eura na ime preplaćene glavnice, sve sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, a na ime stečenog bez osnove.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni druge povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

U odnosu na rješenje o preinaci tužbe

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi slijedeće:

- da je podneskom od 5. lipnja 2024. tužiteljica po provedenom vještačenju temeljem odredbe čl. 190. ZPP-a uredila tužbeni zahtjev za isplatom i to na ime preplate zbog primjene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 10.177,64 eura, na ime preplate zbog primjene ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke iznos od 7.429,69 eura i na ime razlike u glavnici iznos od 1.176,35 eura, pri čemu je tužiteljica naznačila kako ukupna razlika u glavnici iznosi 5.359,14 eura od čega valja oduzeti priznati iznos preplate u konverziji od 4.182,79 eura pa se dolazi do iznosa od 1.176,35 eura,

- da se tijekom postupka tuženik usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 7. ožujka 2023. kojim je dodan novi tužbeni zahtjev za isplatom razlike u glavnici,

- da je sud obrazloženim rješenjem od 24. studenog 2023 dopustio preinaku tužbenog zahtjeva,

- da je u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice od 5. lipnja 2024. tuženik prigovorio preinaci tužbenog zahtjeva te je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva istakao prigovor zastare,

- da je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbenog zahtjeva učinjenu u podnesku tužiteljice od 5. lipnja 2024. koja se očituje u povišenju tužbenog zahtjeva, budući da je tužiteljica tek po provođenju financijskog vještačenja mogla konačno precizirati visinu tužbenog zahtjeva pa taj sud pozivom na odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva, slijedom čega je odlučeno kao u izreci prvostupanjskog rješenja,

- da je, pored toga, preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV 162/2021 od 26.11.2021. koji glasi: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem“.

8. Opisane navode prvostupanjskog suda tuženik nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

9. Žalitelj u bitnome navodi da je tužiteljica podneskom od 7. ožujka 2023. izvršila prvu „preinaku tužbenog zahtjeva“, tako da je dodala novu osnovu – razliku u glavnici u konverziji u iznosu od 5.359,14 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, a kojoj se preinaci tuženik protivio. Ovdje treba reći da je u skladu s odredbama čl. 190. ZPP-a predmet preinake može biti samo tužba, a ne tužbeni zahtjev.

10. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P- 1924/2019-30 od 24. studenoga 2023. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva učinjenu u podnesku tužiteljice od 7. ožujka 2023. na način da se uz do tada postojeći tužbeni zahtjev dodaje tužbeni zahtjeva na isplatu iznosa od 5.359,14 eura / 40.378,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2015. U obrazloženju tog rješenja je navedeno da je tužiteljica, nakon što je tuženik podnio odgovor na tužbu podneskom od 7. ožujka 2023., a prije zaključenja prethodnog postupka, proširila tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove odluke, koji iznos se odnosi na razliku glavnice obračunate na dan konverzije i glavnice koja bi bila obračunata po početnom otplatnom planu i početnoj tečaju valute CHF. Također sud prvog stupnja navodi da se na pripremnom ročištu tuženik upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu, a naknadno se u podnesku od 14. rujna 2023. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva.

11. S obzirom da je iz podataka u spisu vidljivo da je na ročištu održanom dana 16. ožujka 2023. (list 151-154 spisa) tuženik naveo da moli rok radi očitovanja na sadržaj podneska tužitelja od 7. ožujka 2023. te da se opreza radi protivi svim navodima tužitelja iz tog podneska, nakon čega je prvostupanjski sud donio rješenje da se „zaključuje pripremno ročište“ (pravilno: zaključuje prethodni postupak) te ostavlja tuženiku rok od 15 dana radi očitovanja na sadržaj podneska tužitelja od 7. ožujka 2023., ne može se smatrati da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu, a da se prethodno nije protivio preinaci, jer je tuženik jasno izjavio da se protivi svim navodima iz podneska tužitelja od 7. ožujka 2023.

12. No, sud prvog stupnja je u obrazloženju rješenja poslovni broj P-1924/2019-30 od 24. studenoga 2023. također naveo „da bi preinaku tužbenog zahtjeva ionako dopustio“, smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama jer se radi o istim strankama te istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

13. Budući da je tužiteljica tužbu preinačila (dodavanjem novog zahtjeva uz postojeći) prije zaključenja prethodnog postupka, a prvostupanjski sud smatra da je ista svrsishodna za konačno rješenje spora između stranaka, to su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost i zakonitost rješenja P-1924/2019- 30 od 24. studenoga 2023. jer je isto doneseno u skladu s odredbama čl. 190. st. 1. i 3. ZPP-a.

14. Također su neosnovani žalbeni kojima tuženik pobija rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-1924/2019-44 od 19. srpnja 2024. o dopuštanju preinake tužbe iz podneska tužiteljice od 5. lipnja 2024. jer je isto u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV 162/2021 od 26. studenoga 2021.

15. U pobijanoj presudi je prvostupanjski sud nespornim utvrdio:

- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. [broj kredita] od 14. kolovoza .2007. kojim je u čl. 1. tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama u protuvrijednosti 140.768,50 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,

- da je predmetni kredit odobren tužitelju namjenski (čl. 6. Ugovora) za kupovinu stana,

- da je čl. 2. ugovoreno da se tužiteljica obvezuje platiti redovnu kamatu od 4,50% godišnje koja da je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,

- da se tužiteljica u čl. 3. i 7. Ugovora obvezala predmetni kredit otplatiti u 30 godina, odnosno u jednakim mjesečnim anuitetima od po 705,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećim na nad dospijeća, a prema otplatnom planu,

- da je tužiteljica u utuženom periodu izvršavala svoju ugovornu obvezu, odnosno otplaćivala predmetni kredit te je isti u cijelosti otplatila,

- da je tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa vršio promjenu prvotno ugovorene kamatne stope 4,50% godišnje,

- da su stranke 29. prosinca 2015. sklopile dodatak ugovoru o namjenskom kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prema kojem neotplaćena glavnica na dan 30. rujna 2015. iznosi u kunskoj protuvrijednosti 843.378,13 kn,

- da je prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju na dan uplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom u EUR računajući do 30. rujna 2015. pa ta razlika predstavlja preplatu u visini od 31.515,22 kn.

16. Ovdje treba reći sljedeće.

17. U presudama zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. u odnosu na ugovaranje promjenjive stope redovne kamate, Trgovački sud u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. u odnosu na valutu CHF), stranka kojih je bio i tuženik, a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. – 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno:

- da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o krediti promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, na koji način je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a, a nastavno važećim ZZP-a, te ZOO-a,

- da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.

18. S obzirom da je odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, br. 96/2003. – dalje: ZZP/2003), kao i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012.

– dalje: ZZP/2007), te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022. i 156/2022), i to čl. 328. u vezi s čl. 327. i čl. 326. st. 1., predviđeno pravo tužiteljice za traženje deklaratorne zaštite (utvrđenje nepoštenosti /ništetnosti/ pojedinih dijelova ugovornih odredbi o potrošačkom kreditu) i što to zakonsko ovlaštenje oslobađa tužiteljicu dužnosti dokazivanja svog konkretnog pravnog interesa po deklaratornom traženju, a što znači da tužiteljica kao korisnica kredita (potrošač) u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a, neovisno o provedenoj konverziji kredita 2016. (konverzijom kredita nije prestalo zakonsko ovlaštenje tužiteljice na traženje deklaratorne zaštite) ima pravni interes po deklaratornim zahtjevima na utvrđenje (Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., Rev 809/2021-2 od 21. prosinca 2022.).

19. Odredbom čl. 502.c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. U skladu s odredbom čl. 118. ZZP/14 – koji je bio na snazi u vrijeme kad je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna – odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13 – dalje: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. u čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st 1. ZZP/07 obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

22. Okolnost da je tuženik ponudio tužiteljici mogućnost konverzije iz valute CHF u EUR te da je tužiteljica takav prijedlog prihvatila, ne znači da je tužiteljica izgubila pravo tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a prvostupanjski sud je pravilno ocijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika kao i valutnu klauzulu u CHF ništetnima.

23. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost prvostupanjske presude pod točkama I. i III. izreke.

24. Prema pravilima iz odredaba čl. 19.a–19.f Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022 i 156/20123 – dalje: ZPK) o konverziji kredita, koja korespondiraju s istim pravilima sadržanim u odredbama čl. 375.a–357.f Zakon o kreditnim institucijama („Narodne novine“, br. 159/2013, 19/2015, 102/2015, 15/2018, 70/2019, 47/2020, 47/2020, 146/2020, 151/2022 i 145/2024 – dalje: ZKI) konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19.b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom članka 19.c ZPK-a, te ostale uvjete određene člankom 19.d i člankom 19.e ZPK-a.

25. Odredbom čl. 3. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 19/2022. i 59/2023 – dalje: ZZP/22), jednako kao i čl. 4. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15. i 14/19) je propisano da se na obveznopravni odnos između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje obveznopravni odnosi.

26. Iz navedenih propisa proizlazi da su odredbama ZPK-a i ZKI-a postavljeni temelji za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da oba Zakona uređuju istu vrstu odnosa, s time što je stupanjem na snagu ZID ZKI/2015 samo proširen krug ovlaštenika i na adresate koji nisu obuhvaćeni odredbama ZID ZPK/2015, odnosno određen sadržaj, način i učinci konverzije kredita, te primjena odredbi propisa kojima se uređuje obveznopravni odnosi na sve obveznopravne odnose između potrošača i trgovca koji nisu uređeni posebnim zakonima.

27. Općim propisima sadržanim u Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) je određeno, između ostalog, da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2.), da ih mogu urediti i drugačije nego što je odredbama ZOO-a određeno (čl. 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (čl. 160. st. 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (čl. 160. st. 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (čl. 248. st. 2.).

28. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Dodatak Ugovora o namjenskom kreditu (nakon što je tužiteljica prihvatila izračun konverzije) te da je tim Dodatkom regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR te je otplatni plan iz osnovnog ugovora u CHF zamijenjen novim otplatnim planom izrađenim u skladu s odredbama ZID ZPK-a.

29. Sagledavajući u bitnome nesporne okolnosti konkretnog slučaja u smislu naprijed navedenih propisa, a imajući pri tome u vidu i da je ZID ZPK/2015 i ZID ZKI/2015 povodom više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih Zakona s Ustavom, koji nisu prihvaćeni, razmatran pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (rješenje broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. i druga – „Narodne novine“ br. 39/2017), i da je odredbom čl. 19.a st. 2. ZPK-a određeno da se odredbe Glave IV.a (Konverzija kredita denominirana u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF) primjenjuje na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojem dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora nije ispunjenja ili prisilno ostvarena, treba zaključiti da tuženik nije dužan vratiti tužiteljici svotu koju potražuje u ovom postupku.

30. Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Dodatku Ugovora o namjenskom kreditu, sastavni dio kojeg je i Plan otplate, restrukturirane su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK-a i postignuta svrha konverzije regulirana člankom 19.b stavkom 2. ZPK-a - položaj tužiteljice kao potrošača izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR.

31. Imajući na umu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost (tako i Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).

32. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o namjenskom kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15, a upravo to je u konkretnom slučaju i učinjeno.

33. Primjenom pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavljena je narušena ravnoteža između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, pri čemu je od odlučnog značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

34. Tužiteljica koja je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženicom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate i valutne klauzule iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje te uplate.

35. Kako su provedenom konverzijom 2016., u skladu sa ZPK-a, koju je tužiteljica prihvatila, neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006., to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe čl. 160. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 3. st. 2. ZZP/22 prestala obveza tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao potrošaču i korisniku kredita na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorene stope redovne kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama (podudarno sa shvaćanjem iskaznim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.), kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno pravo tužitelja na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope redovne (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a što zakonom nije zabranjeno.

36. Zbog tih razloga je ocjena drugostupanjskog suda da na strani tuženika (trgovca) nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužiteljice (potrošača), pa nastavno tome tužiteljici ne pripada pravo po zahtjevu za novčano potraživanje usmjereno protiv tuženika, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu presudu pod točkama II. i III. izreke te odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu i odlučiti kao u točki II izreke, alineja 1. i 2.

37. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći kako je predmet spora zaštita tužiteljice kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženika kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima, da je djelomični uspjeh tužiteljice u parnici posljedica neustaljene sudske prakse, pa je u skladu sa odredbom o troškovima i principima na kojima se temelje, svrsishodno, racionalno i pravedno u okolnostima odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove (čl. 154. st. 4. ZPP-a), uključujući i trošak žalbe i sudske pristojbe na žalbu, zbog čega je i u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka, odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, te je odbijen i zahtjev zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (točka II, alineja 3. i točka III izreke ove odluke).

Svako drugačije tumačenje pravila o troškovima u okolnostima kao što su predmetne bilo bi suprotno ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, odnosno u dosegu ograničavanja prava potrošača da štiti svoja prava pred sudom.

38. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac