Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2601/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Rosi, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženice CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice TVA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Darko Maržić, odvjetniku u Maržić i partneri – odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, 4. tuženika AV, nepoznatog prebivališta, s posljednjom poznatom adresom:

[adresa] i 5. tuženice PV, nepoznatog prebivališta, s posljednjom poznatom adresom: [adresa] (PV), koje oboje zastupa privremeni zastupnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi 1. tuženice CV, 2. tuženice TVA, 3. tuženika ĐV, 4. tuženika AV i 5. tuženice PV protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/2021-68 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/2021-68 od 28. veljače 2025. pod točkama I. i II. izreke, i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetni i da slijedom toga ne proizvode pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnina od 22.11.2000. sklopljen između darovateljice GV iz [adresa] i obdarenika IV iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba pod brojem ovjere Ov- 5537/2000 od 22.11.2000. i Ugovor o darovanju nekretnina od 22.9.2003. sklopljen između darovatelja IV iz [adresa] i obdarenice TVA iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba pod brojem ovjere Ov-11815/03 od 22.9.2003., a kojim je ugovorima raspolagano sa suvlasničkim dijelom nekretnine i to 1/4 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište sa 559 m2, upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužiteljica ovlaštena pred Zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda zatražiti i ishoditi uknjižbu brisanja prava vlasništva na gore navedenom suvlasničkom dijelu gore opisane nekretnine s imena i vlasništva 1.-tuženika IV i 4. -tuženice TVA, kojima je pravo vlasništva uknjiženo na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01 i Z-37358/04, kao i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01, a što su 1.-tuženica CV, 2.-tuženica TVA i 3. -tuženik DV dužni trpjeti."

2. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženici naknade parnični trošak u iznosu od 1.619,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2025. do isplate, kao neosnovan.

3. Nalaže se tužiteljici naknaditi 1. tuženici CV, 2. tuženici TVA i 3. tuženiku MV parnični trošak u iznosu od 562,50 eura, u roku 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi 1. tuženici CV, 2. tuženici TVA i 3. tuženiku MV trošak žalbenog postupka u iznosu od 227,32 eura, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/2021-68 od 28. veljače 2025. pod točkom II izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za solidarnom isplatom te pod točkom IV izreke

II Odbacuje se kao nedopuštena žalba odvjetnika Dejana Pavlovića, kao privremenog zastupnika 4. tuženika AV i 5. tuženice PV i potvrđuje odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/2021-68 od 28. veljače 2025. pod točkom VI. izreke.

III Odbija se kao neosnovana žalba žalba odvjetnika Dejana Pavlovića, kao privremenog zastupnika 4. tuženika AV i 5. tuženice PV i potvrđuje odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2074/2021-68 od 28. veljače 2025. pod točkom VII. izreke

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev privremenog zastupnika 4. tuženika AV i 5. tuženice PV za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da su ništetni i da slijedom toga ne proizvode pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnina od 22.11.2000. sklopljen između darovateljice GV iz [adresa] i obdarenika IV iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba pod brojem ovjere Ov-5537/2000 od 22.11.2000. i Ugovor o darovanju nekretnina od 22.9.2003. sklopljen između darovatelja IV iz [adresa] i obdarenice TVA iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba pod brojem ovjere Ov-11815/03 od 22.9.2003., a kojim je ugovorima raspolagano sa suvlasničkim dijelom nekretnine i to 1/4 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište sa 559 m2, upisane u z. k. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužiteljica ovlaštena pred Zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda zatražiti i ishoditi uknjižbu brisanja prava vlasništva na gore navedenom suvlasničkom dijelu gore opisane nekretnine s imena i vlasništva 1. -tuženika IV i 4.-tuženice TVA, kojima je pravo vlasništva uknjiženo na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01 i Z-37358/04, kao i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br. Z-1305/01, a što su 1.-tuženica CV, 2.-tuženica TVA i 3.-tuženik DV dužni trpjeti. U točki II. izreke je naloženo tuženicima, na jednake dijelove, nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.619,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke je naloženo 4.-tuženiku JV i 5. - tuženici KV, na jednake dijelove, nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 681,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

U točki IV. izreke je odbijen kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 1.076,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. veljače 2025. do isplate i u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva solidarnu naknadu troškova postupka od svih tuženika.

Pod točkom V. izreke su odbijeni, kao neosnovani, zahtjevi tuženika za naknadu troškova postupka.

Pod točkom VI. izreke je odmjeren trošak odvjetnika Dejana Pavlovića, kao privremenog zastupnika 4. -tuženika AV i 5.-tuženice PV, u iznosu od 562,50 eura, koji iznos će mu se isplatiti iz položenog predujma.

U točki VII. je odbijen, kao neosnovan, zahtjev odvjetnika Dejana Pavlovića, kao privremenog zastupnika 4.-tuženika AV i 5. -tuženice PV, za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 262,50 eura.

2. Protiv odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici parnične troškove na jednake dijelove, umjesto solidarno kako je tužiteljica potraživala, i to prema vrijednosti spora od 1.094,96 eura umjesto 1.459,95 eura koliko je naznačila tužiteljica, te pod IV. izreke u kojoj je odbijen dio njezinog zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.076,18 eura, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti odluku u pobijanom dijelu i naložiti solidarnu isplatu kako dosuđenog, tako i žalbom pobijanog nedosuđenog parničnog troška, kao i troška sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude pod točkama I. i II. izreke žale se 1. tuženica CV, 2. tuženica TVA i 3. tuženik DV zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlažu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova 1. -3. tužiteljima, kao i troška žalbenog postupka, ili presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv odluke o troškovima postupka pod točkom VI. i VII. izreke žali se privremeni zastupnik 4.-tuženika AV i 5. -tuženice PV zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti odluku u skladu sa žalbenim navodima ili istu ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti na ponovan postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

5. Kako tužiteljica i privremeni zastupnik 4. i 5. tuženika u žalbi napadaju samo odluku o troškovima, to se u skladu s čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra da su podnijeli žalbe na rješenje.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalba tužiteljice je neosnovana.

8. Žalba 1.-tuženice CV, 2. -tuženice TVA i 3. -tuženika MV je osnovana.

9. Žalba privremenog zastupnika 4.-tuženika AV i 5.-tuženice PV je djelomično nedopuštena te djelomično neosnovana.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

U odnosu na žalbu 1. -tuženice CV, 2.-tuženice TVA i 3. - tuženika MV

11. Prvostupanjski sud je pod točkom 8. obrazloženja pobijane presude naveo da je izvršio uvid u Ugovor o darovanju nekretnina od 22.11.2000. (str. 4-6 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina od 22.9.2003. (str. 7-9 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17.6.2008. (str. 10-11 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-10028/00 od 30.4.2003. (str. 12-14 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (str. 15-21 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 22 i 201- 203 spisa), tužbu od 27.11.2002. i zapisnik od 8.7.2004. u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-12359/02 (str. 23-25 i 26-28 spisa), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz na dan 27.11.2024. (str. 208-216 spisa) i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 5201/2019-4 od 22.12.2020. (str. 217- 221 spisa)

12. Međutim, prvostupanjski sud je u potpunosti propustio navesti što je utvrdio uvidom u te isprave i ocijeniti njihov značaj, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se osnovano pozivaju žalitelji.

13. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti te donijeti presudu kao u izreci.

14. Iz naprijed opisanih isprava proizlazi sljedeće.

15. Iz Ugovora o darovanju nekretnina od 22. studenoga 2000., sklopljenog između darovateljice GV i daroprimca IV (list 4-6 spisa), vidljivo je da je predmet darovanja ¼ dijela obiteljske stambene zgrade u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] te dvorište od 155,4 čhv, odnosno 559 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i grob ... na groblju [adresa]. U točki VI. Ugovora je navedeno da se radi o neuseljivom stanu površine 74,91 m2.

16. Iz Ugovora o darovanju nekretnina od 22. studenoga 2023., sklopljenog između darovatelja IV i daroprimca TVA (list 7-9 spisa), proizlazi da je predmet darovanja ¼ dijela obiteljske stambene zgrade u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] te dvorište od 155,4 čhv, odnosno 559 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

17. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 17. lipnja 2008. između prodavateljice CVA i kupca SV (list 10-11 spisa) vidljivo je da je predmet kupoprodaje ¼ obiteljske stambene zgrade u [adresa] i dvorište, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 50.000 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d.

18. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-10028/00 od 30. travnja 2003. (list 12-14 spisa) je vidljivo da su zakonski nasljednici iza pok. GV, rođ. **.**.1914., a umrle **.**.2000., III nasljednog reda, VV, EV i PV, dok su nasljednicima na utvrđenoj ostavinskoj imovini proglašeni oporučni nasljednici EV i PV, svaki u ½ dijela.

19. Iz povijesnog z.k. izvatka za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 15-21 spisa) je vidljivo da su na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] Obiteljska stambene zagrada u [adresa] i dvorište od 155,4 čhv, odnosno 559 m2, kao suvlasnici, temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda II u Zagrebu broj I-878/63 od 3. svibnja 1964. uknjiženi RV NV i GV, svaki u ¼ dijela.

20. Iz z.k. izvatka za z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na dan 15. siječnja 2016. (list 15- 21 spisa) proizlazi da su kao suvlasnici bili upisani RV u ¼ dijela, UV CVA u ¼ dijela te ZV u 2/4 dijela.

21. U tužbi koju je VV podnio Općinskom sudu u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-12359/02, protiv 1. tuženice TV, 2. tuženika ŽV, 3. tuženika ČV i 4. tuženice ĆV, tužitelj je zahtijevao: (1) predaju u suposjed ¼ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] Obiteljska stambene zagrada u [adresa] i dvorište od 155,4 čhv, odnosno 559 m2, upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi ½ dijela dvosobnog stana u [adresa], na I katu, površine 74 m2, na način da mu tuženici u predaju ključ od ulaznih vrata stana te jednu sobu, slobodnu od osoba i stvari te se uzdržati od svakog takvog ili sličnog onemogućavanja ili ograničavanja prava tužitelja na korištenje stana, sve u roku

15 dana, pod prijetnjom ovrhe te

(2) solidarnu isplatu s naslova korištenja predmene nekretnine iznos o 23.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamata od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa od po 1.000,00 kn, počevši od 1. siječnja 2001. pa do 1. studenoga 2002.

22. Iz zapisnika s ročišta održanog dana 8. srpnja 2004. u predmetu poslovni broj P- 12359/02 (list 26-28 spisa) proizlazi da (tamo) tužitelj VV iskazao da je nekretninu u [adresa], u ¼ dijela stekao Ugovorom o darovanju nekretnina od GV te je tako postao suvlasnik polovine predmetnog stana, dok je suvlasnik druge polovine prednik 1. tuženice TV bio NV, čiji sin RV je prodao stan 1. tuženici te nije pitao za suglasnost tužiteljevu baku GV; da mu je 1. tuženica TV rekla da je voljna kupiti njegovu polovinu, ali nema novaca; da VV nema ključeve predmetnoj stana, a nije ih imala ni njegova prednica GV jer je u stanu živio neki podstanar; da je u posjed stana 1. tuženicu TV uveo RV, dok LV nikada nije stupio u posjed predmetnog stana.

23. Iz rješenja Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-5201/2019 od 22. prosinca 2020. (list 217-221 spisa) je vidljivo da je odbačena kao nedopuštena revizija 1. tuženice TV, 2. tuženika OV i 3. tuženice ĆV protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1397/15-4 od 22. ožujka 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12359/02-104 od 25. studenoga 2014.

24. Polazeći od utvrđenja da pok. VV u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju s GV nije bio u položaju da izvršava faktičnu vlast nad predmetnim stanom, a niti je to bio u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju s TVA, prvostupanjski sud je zaključio da samim očitovanjem volje (sadržanim u čl. IV. Ugovora o darovanju nekretnina od 22.11.2000. i Ugovora o darovanju nekretnina od 22.9.2003.) da daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina danom njegovog sklapanja, nije moglo doći do prave predaje u smislu odredbe čl. 15. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br: 91/96, 68/98, 37/99, 22/00 i 73/00 - dalje: ZVDSP)

25. Nadalje, prvostupanjski sud ocjenjuje kako, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o darovanju bez prave predaje, predmetni ugovori o darovanju sklopljeni između pok. GV i pok. IV, a potom između pok. IV i TVA trebali su biti sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili sudskog zapisnika, pa kako nesporno nisu sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili sudskog zapisnika, već je na Ugovoru o darovanju nekretnine od 22. studenoga 2000. samo ovjeren rukoznak pok. GV, a na Ugovoru o darovanju nekretnine od 22. rujna 2003. samo potpis pok. IV, to su isti ništavi i slijedom toga ne proizvode pravne učinke sukladno odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme njihovog sklapanja.

26. Prvostupanjski sud se također poziva na pravno pravilo paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji se u odnosu na predmetne ugovore o darovanju od 22. studenoga 2000. i 22. rujna 2003. primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj: 73/91.), za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražio se pisani oblik, kao i pravno pravilo paragrafa 52. Zakona o javnim bilježnicima (notarima) iz 1930. za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražio se oblik javnobilježničkog akta, s time da je sudska praksa zauzela stav da oblik javnobilježničkog akta zamjenjuje oblik sudskog zapisnika.

27. Ovdje treba reći da su nejasni razlozi zbog kojih se prvostupanjski sud poziva na pravno pravilo paragrafa 52. Zakona o javnim bilježnicima (notarima) iz 1930. kada je u vrijeme sklapanja oba Ugovora o darovanju od 22. studenoga 2000. i 22. rujna 2003. bio na snazi Zakon o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93, 29/94, 162/98), koji je u odredbi čl. 53. st. 1. t. 2. propisivao da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

28. Osnovano 1.-3. tuženici u žalbi navode da tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovom postupku jer tužiteljica nije zainteresirana osoba u smislu odredbe čl. 109. Zakona o obveznima odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), i to iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku.

29. U pravu su žalitelji kada ističu da se zainteresiranim osobama prvenstveno podrazumijevaju sami ugovaratelji, njihovi pravni sljednici, založni dužnici i sl, ali ne i suvlasnici (druge ½) nekretnine. Također navode kako s obzirom da je tužiteljica vlasnica ½ dijela nekretnine, okolnost čija je druga polovina dijela nekretnine je tužiteljici svejedno, jer sporni darovni ugovori ni na koji način ne utječu na njezino pravo suvlasništva. Ističu i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-519/2018 od 18. svibnja 2018. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice protiv ovdje 2. tuženice TVA i kupca te nekretnine za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. lipnja 2008.

30. Naime, pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda da je tužiteljica zainteresirana osoba jer predmetni darovni ugovori za nju proizvode učinak, budući da posredno djeluju na njen pravni i ekonomski položaj.

Takav stav sud prvog stupnja obrazlaže time što bi tužiteljica predmetni stan bila dužna predati u suposjed pravnim sljednicima suvlasničkog dijela pok. GV koji to od nje zahtijevaju, a u slučaju odbijanja te predaje bila bi dužna, u slučaju postavljanja takvog zahtjeva, platiti im i naknadu koristi iz odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a. Pritom prvostupanjski sud smatra da bez odluke o tome jesu li predmetni darovni ugovori ništetni, tužiteljica ne može pouzdano znati tko su pravni sljednici pok. GV, da li njeni knjižni sljednici ili njeni nasljednici (4.- tuženik EV i 5. -tuženica PV prema rješenju o nasljeđivanju na str. 12-14 spisa).

31. Opisane ocjene i zaključci prvostupanjskog suda su pogrešni. Naime, zaključak prvostupanjskog suda da bi tužiteljica predmetni stan bila dužna predati u suposjed pravnim sljednicima suvlasničkog dijela pok. GV koji to od nje zahtijevaju je proturječan dokazima u spisu jer iz isprava u spisu jasno proizlazi, a tužiteljica to i navodi u činjeničnim tvrdnjama u tužbi, da je TVA svoj suvlasnički dio stana u [adresa], prodala kupcu SV, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 17. lipnja 2008., što znači 17 godina prije donošenja pobijane presude, a gotovo osam godina prije podnošenja tužbe, koja je u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. veljače 2016.

Sud prvog stupnja također gubi iz vida činjenicu da je predmet Ugovora o darovanju od 22. studenoga 2000. bio i grob broj 14, razred I, grobno polje 112 na groblju [adresa], a u odnosu na koji predmet darovanja ni tužiteljica niti prvostupanjski sud nisu iznijeli niti jedan jedini razlog zbog kojeg bi Ugovora o darovanju bio i u tom dijelu ništetan, a s obzirom da tužiteljica u tužbenom zahtjevu traži ništetnost cijelog Ugovora o darovanju iz 2000. i sud prvog stupnja takav zahtjev prihvaća.

32. Nadalje, iz isprava u spisu je jasno vidljivo da je SV suvlasnički dio nekretnine od ¼ obiteljske kuće u [adresa], što u naravi predstavlja ½ stana na prvom katu, prodao na temelju Ugovora o kupoprodaji 17. ožujka 2020. kupcu ŠV (zk. izvadak na listu 208-216 spisa).

33. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da TVA od 2008. godine ne raspolaže nikakvim vlasničkim pravom u odnosu na sporni dio nekretnine u [adresa], a takvim pravom je prestao raspolagati sada pok. VV još u studenom 2000. pa ni učinci predmetnih Ugovora o darovanju nemaju nikakvo djelovanje u odnosu na tužiteljicu.

34. Pored toga, iz priloženog predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12359/02 je vidljivo da je presudom poslovni broj P-12359/02-104 od 28. studenoga 2014.:

- pod točkom I izreke naloženo 1. tuženici TV isplatiti tužitelju IV iznos od 2.438,31 kn, za razdoblje od 1. prosinca 2002. do 1. listopada 2023. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate,

- pod točkom II izreke naloženo 2. tuženiku OV isplatiti tužitelju IV iznos od 2.438,31 kn, za razdoblje od 1. prosinca 2002. do 1. listopada 2023. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate,

- pod točkom III izreke naloženo 3. tuženici ĆV isplatiti tužitelju IV iznos od 2.438,31 kn, za razdoblje od 1. prosinca 2002. do 1. listopada 2023. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate,

- pod točkom IV izreke je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IV da mu 1. tuženica TV, 2. tuženika OV i 3. tuženica ĆV solidarno isplate iznose dosuđene u točkama I, II i III izreke,

- pod točkom V izreke je naloženo tuženici TV, 2. tuženiku OV i 3. tuženici ĆV solidarno isplatiti IV iznos od 2.438,31 kn, za razdoblje od 1. prosinca 2002. do 1. listopada 2023. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate (iz obrazloženja je vidljivo da je ova isplata naložena 1. -3. tuženicima kao pravnim sljednicima ranijeg 2. tuženika FV, umrlog **.**.2011.), (nedostaje oznaka točke VI)

- u točki VII izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: „Tuženici su dužni tužitelju predati u suposjed, slobodan od osoba i stvari, dvosoban stan u [adresa], na I katu površine 74 m2, koji se nalazi u nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji iz z.k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište sa 155, 4 čhv ili 559 m2 u ½ dijela, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“ (iz obrazloženja je vidljivo da je taj dio zahtjeva odbijen jer tužitelj LV od trenutka sklapanja Ugovora o darovanju od 22. rujna 2003. s kćerkom TVA više nije predmnijevani vlasnik ½ stana u [adresa], na prvom katu, pa nije aktivno legitimiran tražiti predaju u suposjed tog stana),

- u točki VIII izreke je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev 1. tuženice-protutužiteljice TV iz [adresa], da im protutuženik VV isplati iznos od 55.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 2005. pa do isplate,

- u točki IX izreke je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev 1. tuženice- protutužiteljice TV, 2. tuženika-protutužitelja OV i 3. tuženice-protutužiteljice ĆV da im protutuženik VV isplati iznos od 55.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 2005. pa do isplate,

- pod točkom X izreke je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

35. Nadalje, presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1397/15-4 od 22. ožujka 2016. je pod točkom I. izreke odbijena žalba tužitelja IV te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12359/02-104 od 28. studenoga 2014. u pobijanom dijelu pod točkom IV , VI, VII i X izreke; pod točkom II. izreke je odbijena žalba 1. tuženice TV, 2. tuženika OV i 3. tuženice ĆV te je potvrđena navedena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu u pobijanom dijelu pod točkama I, II, III, V i X izreke te su pod točkom III izreke odbijeni zahtjevi stranaka za naknadom troška parničnog postupka u povodu žalbe.

36. Iz spisa poslovni broj P-12359/02 je također vidljivo da rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-5201/2019-4 od 22. prosinca 2020. revizija 1. tuženice TV, 2. tuženika OV i 3. tuženice ĆV odbijena kao neosnovana, kao i da je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4204/2021 od 24. siječnja 2024. odbačena ustavna tužba koju su podnijeli TV, OV i ĆV.

37. Odredba čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13, 33/15, 82/15, 67/18, 21/22 i 16/23) propisuje da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

38. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da pravomoćna i ovršna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12359/02-104 od 28. studenoga 2014. ne može izgubiti svoju djelotvornost bez obzira na ishod ovog postupka, te su tuženici iz tog spora dužni ispuniti svoju obvezu koja im je naložena tom pravomoćnom sudskom odlukom, a pravni sljednici sada pok. IV (supruga CV, kći ĐVA i sin DV, rješenje o nasljeđivanju broj O-1508/17 od 6. travnja 2017, list 81 spisa) nemaju ovlasti bilo što potraživati od tužiteljice po osnovi prava suvlasništva od ½ dijela na stanu u [adresa], a koje pravo predmnijevanog suvlasništva je postojalo u razdoblju od 22. studenoga 2000. do 22. rujna 2023., jer je o svim zahtjevima koje je (sada pok.) VV mogao postaviti prema ovdje tužiteljici TV pravomoćno odlučeno presudom poslovni broj P-12359/02-104 od 28. studenoga 2014. Pored toga, predmet Ugovora o darovanju od 22. studenoga 2000. je i grob broj 14, razred I, grobno polje 112 na groblju [adresa], u odnosu na koji tužiteljica ne polaže apsolutno nikakva prava te za taj dio Ugovora o darovanju tužiteljica i ne iznosi tvrdnje da bi bila zainteresirana osoba te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je i u tom dijelu Ugovora o darovanju od 22. studenoga 2000. utvrđen ništetnim.

Također ni TVA na koju je VV, temeljem Ugovora o darovanju od 22. rujna 2023., prenio pravo suvlasništva ½ dijela stana u [adresa], ne može postavljati bilo kakve zahtjeve prema TV, jer je svoje pravo suvlasništva prenijela na treću osobu – kupca SV, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 17. lipnja 2008., a do sklapanja tog Kupoprodajnog ugovora TVA (kao predmnijevala suvlasnica u razdoblju od studenoga 2003. do lipnja 2008.) nije prema tužiteljici TV ni postavljala bilo kakve zahtjeve.

39. Dakle, pitanje valjanosti Ugovora o darovanju od 22. studenoga 2000. te Ugovora o darovanju od 22. rujna 2003. ni na koji način ne utječe niti može utjecati na pravni i/ili ekonomski položaj tužiteljice.

40. Iz svega naprijed iznesenog jasno proizlazi da tužiteljica nije aktivno legitimirana na podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, pa je prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a st. 1 i 3. ZPP-a valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev pod točkom I izreke.

41. Budući da su donošenjem ove odluke u parnici uspjeli 1. -3. tuženici, to im je tužiteljica dužna naknaditi parnične troškove, koji se sastoje u zastupanju po odvjetniku kao punomoćniku, prema troškovniku na listu 229 spisa; a koji se odnose na trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 75 bodova, te troška zastupanja na ročištima dana 28. studenoga 2024. i 14. siječnja 2025. u visini od po 75 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 225 bodova prema vrijednosti boda 2,00 eura, što daje 600,00 eura (pri čemu punomoćnik u troškovniku nije zahtijevao uvećanje od 20% za zastupanje više osoba), uvećano za PDV od 112,50 eura, što iznosi ukupno 562,50 eura.

1.-3. tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sastava žalbi od 21. srpnja 2023. (list 146 spisa) i 7. lipnja 2024. (list 174-175 spisa) jer se radi o žalbama koje je podnosio odvjetnik Darko Maržić protiv rješenja poslovni broj P-2074/2021-42 od 6. srpnja 2023. (list 144-145 spisa) i broj P-2074/2021-52 od 5. lipnja 2024. (list 170- 172 spisa), kojima je prvostupanjski sud odvjetnika Darka Maržića postavio privremenim zastupnikom 4. tuženika AV i 5. tuženice PV pa se ne radi o žalbama koje bi bile podnesene u ime i za račun opunomoćitelja 1.-3. tužitelja, i trošak kojih bi 1.-3. tužiteljima trebala naknaditi tužiteljica.

42. Stoga je preinačena i odluka o troškovima postupka na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 1.619,06 eura, kao neosnovan (točka I.2 izreke) te naloženo tužiteljici naknaditi 1. -3. tuženicima parnični trošak u iznosu od 750,00 eura.

43. S obzirom da su 1.-3. tuženici uspjeli sa žalbom, tužiteljica im je dužna naknaditi trošak sastava žalbe u visini od 75 bodova, uvećano za 25% (Tbr. 10. 1. u svezi s Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", br. 138/23 i 107/25), što iznosi 93,75 bodova te pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura daje 187,50 eura te trošak plaćene sudske pristojbe od 39,82 eura (list 272 spisa), što ukupno iznosi 227,32 eura te je odlučeno kao u točki II izreke.

U odnosu na žalbu 4. tuženika AV i 5. tuženice PV

44. Privremeni zastupnik 4. i 5. tuženika u bitnome navodi da prvostupanjski sud ni na koji način ne obrazlaže po kojoj osnovi je samoinicijativno smanjio ukupnu vrijednost predmeta spora označenu u tužbi na način da bi istu podijelio s četiri niti kako je došao do zaključka da bi upravo svaki od postavljenih tužbenih zahtjeva imao vrijednost ¼ dijela označene vrijednosti.

45. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je jasno i logično obrazložio pod točkama 29. i 38 obrazloženja pobijane presude da je tužiteljici trošak priznat prema vrijednosti predmeta spora od 1.094,96 eura, ranijih 8.250,00 kuna, budući da je tužiteljica u tužbi kao vrijednost predmeta spora navela iznos od 11.000,00 kuna, a predmetni zahtjevi predstavljaju tri od četiri koja je u tužbi postavila (zahtijevala je utvrđenje ništetnim dva darovna ugovora, kupoprodajnog ugovora u odnosu na koji je predmet razdvojen i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe rješenja Z- 1305/01), a na isti način je prema vrijednosti spora priznat trošak i odvjetniku Dejanu Pavloviću, privremenom zastupniku 4. i 5. tuženika.

Ovdje treba dodati da je postupak u odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetan i slijedom toga ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17. lipnja 2008 sklopljen između prodavateljice TVA i kupca SV, ovjeren kod javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta pod brojem ovjere Ovr-317/08 od 17. linja 2008., a kojim je ugovorom raspolagano sa suvlasničkim dijelom nekretnine od ¼ dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište s 559 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], razdvojen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P- 1357/16-19 od 23. siječnja 2018. (list 73-75 spisa).

46. Odredbama čl. 40. st. 2., 3. i 4. ZPP-a je propisno da:

(2) U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. (3) Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

(4) Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba

47. 4. i 5. tuženici u žalbi ističu da s jedne strane prigovora tuženika u odnosu na vrijednost predmeta spora nije bilo, a s druge strane da sud do zaključenja pripremnog ročišta nije iskoristio svoje zakonsko ovlaštenje da preispita te intervenira u označenu vrijednost spora ukoliko smatra da je ona previsoko označena, zbog čega je prvostupanjski sud određivanjem vrijednosti predmeta spora (tek) u presudi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka te pogrešno primijenio materijalno pravo.

48. Opisani žalbeni navodi su neosnovani jer prvostupanjski sud nije vrijednost spora odredio tek u presudi, a kako to neosnovano prikazuje privremeni zastupnik 4. i 5. tuženika, već je jasno i pravilno obrazložio zbog čega je vrijednost spora umanjio za ¼. Naime, u odnosu na jedan zahtjev od ukupno četiri je postupak razdvojen te je vođen pod poslovnim brojem P-1239/02 pa je sud prvog stupnja ispravno umanjio vrijednost predmeta spora za ¼ dijela prilikom obračuna parničnih troškova.

49. Stoga je žalbu privremenog zastupnika 4. i 5. tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka pod točkom VII pobijane presude.

50. Kako je pod točkom VI. izreke prvostupanjske presude odmjeren trošak privremenog zastupnika HV u iznosu od 562,50 eura i odlučeno da će mu taj iznos isplatiti iz položenog predujma, to znači da je u tom dijelu privremeni zastupnik uspio sa zahtjevom pa u skladu s odredbom čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv točke VI. izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo riješiti kao u točki III. izreke rješenja.

U odnosu na žalbu tužiteljice

51. Tužiteljica osporava odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici parnične troškove na jednake dijelove, umjesto solidarno kako je tužiteljica potraživala, i to prema vrijednosti spora od 1.094,96 eura umjesto 1.459,95 eura koliko je naznačila tužiteljica, te pod IV. izreke u kojoj je odbijen dio njezinog zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.076,18 eura, u bitnome navodeći da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojih razloga je primijenio odredbu čl. 161. st. 1. ZPP-a, a ne onu iz stavka 2. ili 3. tog članka te da prvostupanjski sud nije imao pravo intervenirati u naznačenu vrijednost predmeta spora.

52. No, s obzirom da je donošenjem ove presude tužiteljica u cijelosti spor izgubila te nema pravo na naknadu troškova postupka ni u kojem iznosu, neosnovani su žalbeni navodi u kojima osporava pravilnost presude u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnih troškova.

53. Stoga je odbijena žalba tužiteljice, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a i odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

54. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac