Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3942/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koga zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6204/2020-51 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6204/2020-51 od 23. svibnja 2024. u pobijanoj točki I i III izreke i kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se ista presuda u točki II izreke u kom je odbijen zahtjev u preostalom dijelu kojim tužiteljica Republika Hrvatska traži da se tuženiku FČ naloži trpjeti tražbine tužiteljice Republike Hrvatske za iznos od 8.777,47 eur sa zatraženom zateznom kamatom, kao i za zatezne kamate koje teku na dosuđeni iznos od 1.437,54 eur od donošenja ove presude do isplate.

II. Povodom žalbe tužitelja djelomično se preinačava se točka II izreke za iznos od 128,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Tuženik AČ dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja Republike Hrvatske za iznos od 128,16 eur sa zateznom kamatom koja teće od 23. svibnja 2024. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to sudskom prodajom založene nekretnine, trosobnog stana broj tri na V (petom) katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona, u površini od 73,75 m2, sa spremištem u podrumu, (E-22), suvlasnički dio 1726/100000, koji stan je upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zkul. [broj ZK uloška], ko [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oznake zemljišta [adresa] stambena zgrada broj 14, ukupne površine 348 m2, a ranije [broj poduloška], zkul. [broj ZK uloška] KPU Grad Zagreb, te namirenje tužitelja, iz ostvarene prodajne cijene nekretnine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Tuženik AČ dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja Republike Hrvatske za iznos od 11.580,85 Eur sa zateznom kamatom koja na iznos od 10.143,31 Eur teče od 23. svibnja 2024. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to sudskom prodajom založene nekretnine, trosobnog stana broj tri na V (petom) katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i balkona, u površini od 73,75 m2, sa spremištem u podrumu, (E-22), suvlasnički dio 1726/100000, koji stan je upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zkul. [broj ZK uloška], ko [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oznake zemljišta [adresa] stambena zgrada broj 14, ukupne površine 348 m2, a ranije [broj poduloška], zkul. [broj ZK uloška] KPU Grad Zagreb, te namirenje tužitelja, iz ostvarene prodajne cijene nekretnine.

II Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim tužiteljica Republika Hrvatska traži da se tuženiku FČ naloži trpjeti tražbine tužiteljice Republike Hrvatske za iznos od 8.905,63 Eur sa zatraženom zateznom kamatom, kao i za zatezne kamate koje teku na dosuđeni iznos od 1.437,54 Eur od donošenja ove presude do isplate.

II Nalaže se tuženiku FČ naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj troškove postupka u iznosu od 1.200,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. svibnja 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Citiranu presudu žalbom i dopunom žalbe pobija tuženik točkama I i III (pogrešno označenu kao točka II izreke) izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22

- u daljnjem tekstu: ZPP) dok tužitelj istu presudu pobija u točki II izreke presude, iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Stranke predlažu da ovaj sud istu preinači, podredno ukine (poništi) i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu dok tužitelj potražuje i naknadu troška sastava žalbe.

4. Žalba tuženika je neosnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. U donošenju pobijane presude prvostupanjski sud je u pogledu dijela zahtjeva za trpljenjem namirenja tražbine tužitelja s osnova zakonskih zateznih kamata radi pogrešnog pravnog stava kako podnošenje zahtjeva za mirno rješenja spora ne dovodi do zastoja zastarijevanja, nije utvrdio sve odlučen činjenice ,no kako je iste bilo moguće utvrditi na temelju dokaza u spisu, u tom dijelu je ovaj sud uz primjenu odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP-a preinačio pobijanu presudu kao u točki II izreke dok je ista u preostalom dijelu kao pravilna i zakonita potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

6. U tom smislu ukazuje se osnovan žalbeni navod tužitelja o tome kako je pogrešno i nepotpuno prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice odlučne za tijek zastare za potraživanja s osnova zateznih kamata.

7. Naime prvostupanjski sud je budući da tužiteljica RH u ovome postupku potražuje trpljenje namirenja radi naplate svoga potraživanja u iznosu od 154.355,41 kn (20.486,48 EUR), što predstavlja preostalu visinu duga prema Ugovoru broj [broj] s danom 18. svibnja 2020. pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu kojim se traži trpljenje namirenja za iznos glavnice, koja čini iznos od 76.424,72 kn (10.143,31 EUR),ali je u odnosu na preostali iznos traženih kamata zaključio da je zahtjev osnovan samo u odnosu na kamate koje su dospjele u razdoblju od tri godine unatrag gledano od podnošenja tužbe u ovome predmetu, s obzirom da se radi o povremenom potraživanju, koje zastarijeva u trogodišnjem roku u skladu s odredbom čl. 226. ZOO-a.

8. U preostalom dijelu, kojim tužitelj traži da se tuženiku naloži trpjeti namirenje za potraživanje po osnovi kamata koje su na pojedine iznose tekle prije 15. prosinca 2017., tužbeni zahtjev međutim nije u cijelosti pravilno odbijen kao djelomično neosnovan.

9. Žalbeni navod tužiteljice kako je tijek zastarnog roka za kamate pravilno trebalo utvrditi uzimajući u obzir da je podnošenjem zahtjeva a mirno rješenje spora 7. rujna 2020. zastrani rok s osnova zakonskih zateznih kamata zastao osnovani su.

10. Naime tužiteljica je uz tužbu dostavila zahtjev za mirno rješenje spora koji je dostavljen tuženiku 7. siječnja 2020. godine.

11. Budući da nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora prema čl. 186.a st. 3. i st. 8. ZPP-a zbog zastoja, zastara ne teče, a sukladno čl. 238. st. 2. ZOO-a i čl. 186. st. 5. ZPP-a, ista nastavlja teći nakon što tuženik zahtjev za mirno rješenje spora nije prihvatio odnosno najkasnije tri mjeseca od dana njegovog podnošenja,valjalo je s obzirom da odredba čl. 186.a st. 3. ZPP-a i čl. 238. st. 2. ZOO-a. utvrditi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva.

12. Stoga je u konkretnom slučaju, do prekida zastare došlo podnošenjem tužbe 16. 12. 2020. pa bi u zastari bile sve tražbine starije od tri godina. Međutim, kako je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora došlo do zastoja zastarijevanja, a taj zastoj je trajao tri mjeseca, rok od tri mjeseca treba pribrojiti navedenom roku od tri godina., radi čega je pravilno trebalo utvrditi da nisu u zastari tražbine s osnova zakonskih zateznih kamata koje su dospjele 15. listopada 2017., 15.studenog 2017. i 15. prosinca 2017. svaka u iznosu od 42,72 eura što ukupno iznosi 128,16 eura radi čega je pobijana presuda u odbijajućem dijelu preinačena kao u točki II izreke presude.

13. Žalbeni navodi tuženika kojima opetovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice u pogledu visine tražbine kao i istaknutog prigovora zastare cjelokupne tražbine, smatrajući da je vještaku pogrešno naloženo da utvrdi visinu tražbine uzimajući u obzir da je na glavnicu u kojoj je već sadržana kamata od 1% obračuna zakonsku zateznu kamatu kao i da je sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu istaknutog prigovora zastare, ukazuju se neosnovanima.

14. Naime tražbina iz točke I izreke presude predstavlja glavnicu potraživanja a koju je pravilno utvrdio vještak knjigovodstvene struke na temelju sadržaja Ugovora o kupoprodaji stana i uvjerenja o visini duga temeljem čega je vještak dao svoj nalaz i mišljenje dok je na prigovore stranaka valjano i argumentirano odgovorio usmenim očitovanjem na glavnoj raspravi, radi čega je, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu dospjele a ne isplaćene glavnice i na taj iznos je obračunata zatezna kamata na koju tužitelj ima pravo temeljem čl. 6. st. 2. sklopljenog Ugovora i čl. dok ugovorena kamata iz čl. 4. toč. 3. Ugovora predstavlja ugovornu kamatu iz čl. 399. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) ne isključuje prvo tužitelja na naplatu zakonske zatezne kamate na dospjele a neisplaćene obroke.

15. Stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu kako ju je pravilno obračunao vještak i sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja a temeljem čl. 31. st. 2. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO/05)

16. Pravo tužitelja proizlazi iz čl. 297. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu ZVDSP) kojom je propisano da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koji ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu po dospijeću ispunjeno, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njen sadašnji vlasnik (dužnik) dužan je to trpjeti. Iz članka 336. stavak 3. ZVDSP-a proizlazi kako založni vjerovnik ima pravo od sadašnjeg vlasnika založene stvari, a i svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari.

17. Nadalje, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor zastare za glavnu tražbinu i nezastarjele kamate primjenom čl. 222. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

18. Dakle tuženik dužan trpjeti namirenje i zastarjele glavne tražbine tužitelja i nezastarjele tražbine kamata budući da je ista u konkretnom slučaju osigurana hipotekom, bez obzira na istaknuti prigovor zastre tuženika, koji isti opetovano ponavlja i u žalbi.

19. Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena kao pravilna i zakonita kao u točki I izreke presude dok je ista preinačena temeljem čl. 373.a st. 3. ZPP-a kao u točki II izreci dok je u preostalom dijelu potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

20. Odluka o parničnom trošku iz točke III koju tuženik pobija samo posljedično pobijajući odluku o glavnoj stvari pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

21. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška sastav žalbe budući da je sa žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu pa je odluka o troškovima nastalim povodom žalbe utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević