Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3761/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Ani Gradišek, u pravnoj stvari tužitelja JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darijanu Dundoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tužene ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Jurkoviću, odvjetniku u Rijeci, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl.br. Psp-13/2021-57 od 4. svibnja 2023., dana 25. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl.br. Psp-13/2021-57 od 4. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je na dane 2.veljače 2021. i 23.veljače 2021. tužena samovlasno smetala posjed tužitelja, na način, da je protivno izričitoj zabrani tužitelja pristupila na nekretninu oznake [katastarska čestica] (oranica, 428 m2), upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Rijeci - Zemljišnoknjižni odjel Opatija, te pritom izmjestila tužiteljev alat – škare i grablje, s predmetne na susjednu nekretninu, pobacala po nekretnini živicu i drveće, te bacila tužiteljev spremnik za vodu veličine 1.000 litara, s predmetne na susjednu nekretninu i pri tom isti spremnik oštetila.
2. Nalaže se tuženoj uspostava ranijeg posjedovnog stanja na nekretnini oznake [katastarska čestica] (oranica, 428 m2), upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Rijeci - Zemljišnoknjižni odjel Opatija, kakvo je bilo prije smetanja posjeda opisanog u točki I. počinjenog na dane 2.veljače 2021. i 23.veljače 2021., te joj se zabranjuje takvo ili slično smetanja ubuduće, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana."
Točkom II. izreke, nalaže se tužitelju JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak postupka u iznosu od 497,73 EUR/3.750,15 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška do iznosa od 701,77 Eur, odbija kao neosnovanim.
2. Rješenje pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti pobijano rješenje te usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanje zaštite zbog smetanja posjeda, jer je tužena, unatoč zabrani tužitelja, izmjestila tužiteljev alat – škare i grablje, s predmetne na susjednu nekretninu, pobacala po nekretnini živicu i drveće, te bacila tužiteljev spremnik za vodu veličine 1000 litara, te ga pritom oštetila.
7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima: iz suglasnih iskaza svjedoka ČĐ i svjedoka MĐ proizlazi da imaju neposredna saznanja o posjedu prijepora, te da su nakon, predočenih im fotografija, iskazali da se na fotografijama nalazi zemljište koje u posjedu drži tužena, da su vidjeli tuženu kako uređuje taj dio zemljišta, da sporna nekretnina nekad nije izgledala kao danas, da je tužena na istom posadila voćke, zasadila cvijeće, uredila vrt na jednom dijelu tog zemljišta; da se radi o nekretnini koja se nalazi ispod kuće tužene; da je svjedok ĆĐ iskazao da je vidio tuženu kako održava taj dio zemljišta, da je na tom zemljištu postavila betonsku vazu i neke betonske skulpture, da o svemu ima neposrednih saznanja, obzirom je unazad petnaest godina izvodio radove na okućnici tužene, da su on i majstori podizali zid u okućnici tužene, postavljali betonske ploče u vrtu, betonirali parking.
8. Prvostupanjski sud zaključuje kako su iskazi navedenih svjedoka uvjerljivi, da isti nisu zainteresirani za ishod spora, da su jasno na fotografijama pokazali tko koristi koji dio nekretnine, te su jasno opisali koje posjedovne čine vrši tužena, a o čemu imaju neposrednih saznanja.
9. Iskazu navedenih svjedoka, suglasan je i iskaz same tužene koja je navela kako je u posjed spornog dijela zemljišta uvedena od strane osobe od koje su kupili zemljište za kuću, koje se nalazi iznad prijepornog dijela. Tužena je navela kako su roditelji tuženika vidjeli da ona uređuje sporni dio zemljišta, sadi šljive, trešnju, jasmin, perunike, da je postavila kamene vaze, kamenje oko biljaka, poslagala hrpu kamenja oko kamenih vaza, da nikad ništa nisu rekli, a da su problemi počeli kad je na nekretninu doselio tužitelj. Tužena je navela da je tada nestala vaza, a kad je tuženik porezao grane, ona ih je zajedno sa rukavicama i škarama premjestila na zemljište tužitelja, a i cisternu za vodu je pomakla na zemljište tužitelja.
10. Suprotan iskazu tužene je iskaz tužitelja koji je naveo kako on, preko svojih prednika drži u posjedu sporni dio nekretnine preko 35 godina, te da su njegovi prednici na spornom dijelu vodili koze na ispašu, te da su masline njegove. Međutim, sud je na licu mjesta utvrdio da je sporno zemljište oplemenjeno, uredno održavano, sve kako je iskazivala tužena i svjedoci NĐ i ĆĐ.
11. Temeljem iskaza saslušanih svjedoka ČĐ i ĆĐ, te same tužene, prvostupanjski sud zaključuje da se tužena nalazi u posljednjem mirnom posjedu prijepornog dijela zemljišta, koji dio se nalazi na spornoj kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji je označen fotografijama 8,9,10,11, koje su sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka, a koji označava prijepor na istočnoj strani, ispod kuće tužene, na kojem se nalaze zasađene perunike i maslina na južnom djelu, te posloženo kamenje.
12. Za nekretnine koje je pokazao tužitelj prilikom uviđaja, da predstavljaju spornu nekretninu na kojoj je vršeno smetanje, prvostupanjski sud je utvrdio da nisu predmet ovog spora, te sud o istima ne može raspravljati sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP. S tim u vezi prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao da bi se nalazio u posljednjem mirnom posjedu prijepornog dijela zemljišta, na kojem bi ga tužena smetala poduzimanjem samovlasnih posjedovnih čina, te nije ostvario pravo na pružanje posjedovne zaštite od strane suda.
13. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP. Tužitelj drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ničim nije doveo u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti je doveo u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari.
14.1. Odredbom članka 21. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. st. 1. ZV propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
14.2. Prema odredbi članka 22. stavka 2. ZV sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
15. U posjedovnim parnicama od odlučnog je značenja utvrditi je li nastupila prekluzija, posljednje stanje posjeda i čin smetanja. Dakle, osnovni uvjet koji se mora zadovoljiti za pružanje sudske zaštite je nastalo smetanje posjeda, koju činjenicu u sudskom postupku mora dokazati tužitelj. Pritom smetanje predstavlja svaki čin kojim se onemogućava ili ometa normalno vršenje faktičke vlasti na stvari koja sačinjava posjed, bilo da se radi o oduzimanju posjeda koje dovodi do oduzimanja stvari posjedniku ili o uznemiravanju, odnosno o ometanju koje ne rezultira oduzimanjem stvari.
16. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a kako žalbeni navodi tužitelja ne sadrže argumentirane, jasne i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je temeljeno prvostupanjsko rješenje mogle dovesti u sumnju, to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
17. Tužitelj u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza ponavljajući tijekom postupka istaknutu tvrdnju da je sud pogrešno utvrdio da je u posjedu spornog dijela nekretnine tužena. Kako tužitelj u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Pritom je za naglasiti da je prvostupanjski sud jasno i argumentirano naveo iz kojeg razloga nije posebno cijenio iskaze svjedoka RĐ, ŽĐ, EĐ i FĐ.
18. Na žalbene navode tužitelja da vještak ne zna što bi bio prijepor, niti kako identificirati nekretninu, valja navesti da se je na ročištu dana 25. kolovoza 2022. vještak Tatjana Radetić detaljno očitovala na sve primjedbe tužitelja, pa tako je navela da sve što je tužitelj pokazao kao mjesto prijepora, je snimljeno i prikazano na fotografijama. Ista je navela da se mjesto prijepora označeno slovim H-J-M-N, nalaz na kč. br. [katastarska čestica], (a tužitelj u tužbi navodi kako je smetanje počinjeno na kč. br. [katastarska čestica]), te da su na tom mjestu posađene perunike i maslina, za koju tužitelj navodi da je samonikla, a tužena navodi da ju je ona sama posadila. Prema neposrednom opažanju suda, utvrđeno je da je mjesto prijepora oplemenjeno i uredno održavano, te sud pravilno zaključuje da je mjesto prijepora u zadnjem mirnom posjedu tužene. Ostale čestice koje je tužitelj pokazao kao mjesto prijepora, nisu predmet raspravljanja u ovom predmetu.
19. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijano rješenje.
20. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP, u vezi sa člankom 155. ZPP, a niti tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobijaju odluku o trošku.
U Zagrebu, 25. studenog 2025.
Sudac:
Ana Gradišek
