REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2413/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dijana Britvić, odvjetnica u Splitu, protiv I-tužene MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužene ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Boris Klemen, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije I i II-tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-566/2024-10 od 23. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-2688/2022-23 od 20. listopada 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2688/2022-28 od 22. srpnja 2024., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija I i II-tuženica protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-566/2024-10 od 23. siječnja 2025. zbog pravnih pitanja:

„Je li mane volje, i to bitna zabluda kod jedne od ugovornih strana, mogu predstavljati pravni temelj ništavosti pravnog posla, odnosno je li sud u ovom slučaju, nepravilno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 61. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99), odnosno propustio je primijeniti odredbu čl. 61. st. 2. istog Zakona, time što je pravni posao utvrdio ništavim uslijed postojanja bitne zablude kod strane istog pravnog posla, odnosno što je Sporazum o suglasnosti „U Splitu 18. listopada 2005.“ sklopljen između prednice tužitelja PR i tuženica, utvrdio ništavim na temelju navodne bitne zablude prednice tužitelja prilikom sklapanja istog Sporazuma, iako zabluda uopće nije temelj utvrđivanja ništetnosti, već može predstavljati tek temelj za poništenje?

Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom ukoliko u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazu danom u postupku i samog zapisnika o iskazu, imajući u vidu da u drugostupanjskoj presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazu vještaka Tomislava Čipčića i samog iskaza istog vještaka?

Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom ukoliko su utvrđenja drugostupanjskog suda o odlučnim činjenicama proturječna sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima koji prileže spisu predmeta ili ih drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica uopće nije uzeo u obzir, imajući u vidu kako je drugostupanjski sud propustio uzeti u obzir navode svjedokinja ČR i HR, na ročištu dana 18. ožujka 2019.?

Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom ukoliko u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i same isprave ili ih drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica uopće nije uzeo u obzir, odnosno utvrđenjem pod br. 34. i 36. pobijane drugostupanjske presude da iz kupoprodajnog ugovora kojeg je prednica tužitelja pok. PR sklopila sa prodavateljicom ZR proizlazi da su stranke utvrdile kako prednici tužitelja pripada i „sjeverni dio do mora“, koji dio je u svom vještak Tomislav Čipčić označio slovima ADEFA na prikazu lica mjesta 1, 2 i 3 i koji ima površinu 50 m2 tako da je prednica tužitelja istim ugovorom stekla vlasništvo nekretnine površine 450 m2, iako je uvidom u Kupoprodajni ugovor od 4. rujna 1979. razvidno da ne sadrži navod da bi pok. ĆR pripadao još i „sjeverni dio do mora“ površine 50 m2, već da se navod o sjevernom dijelu čestice do mora odnosi upravo na površinu od 20 x 20 m?“.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-566/2024-10 od 23. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-2688/2022-23 od 20. listopada 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2688/2022-28 od 22. srpnja 2024.

2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagateljice smatraju važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:

„1. Je li mane volje, i to bitna zabluda kod jedne od ugovornih strana mogu predstavljati pravni temelj ništavosti pravnog posla, odnosno je li sud u ovom slučaju, nepravilno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 61. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99), odnosno propustio je primijeniti odredbu čl. 61. st. 2. istog Zakona, time što je pravni posao utvrdio ništavim uslijed postojanja bitne zablude kod strane istog pravnog posla, odnosno što je Sporazum o suglasnosti „U Splitu 18. listopada 2005.“ sklopljen između prednice tužitelja PR i tuženica, utvrdio ništavim na temelju navodne bitne zablude prednice tužitelja prilikom sklapanja istog Sporazuma, iako zabluda uopće nije temelj utvrđivanja ništetnosti, već može predstavljati tek temelj za poništenje?

2. Je li sud ovlašten razmatrati postojanje mana volje kod jedne od ugovornih strana ukoliko se tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje ništavosti koji zahtjev je sud usvojio, odnosno je li u ovom slučaju počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku uslijed nepravilne primjene, odnosno neprimjene, postupovnopravne odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku, time što je u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude razmatrao postojanje mana volje iako je primarni tužbeni zahtjev istaknut na utvrđenje ništavim Sporazuma o suglasnosti „U Splitu 18. listopada 2005.“, koji je drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude i usvojio?

3. Je li sud ovlašten razmatrati postojanje nesporazuma iako jedna ugovorna strana navodi da je bila dovedena u zabludu prilikom sklapanja pravnog posla, pri čemu nije utvrđena niti stvarna volja ugovornih strana, te da li se utvrđenje nesporazuma može temeljiti na očitoj omašci prilikom pisanja isprave o sklopljenom pravnom poslu, kao i da li je ovlašten razmatrati postojanje nesporazuma kao razloga ništavosti pravnog posla, odnosno je li u ovom slučaju drugostupanjski sud nepravilno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 63. Zakona o obveznim odnosnima (1991.) time što je unatoč isticanju tužitelja da je pok. PR bila dovedena u zabludu prilikom sklapanja Sporazuma o suglasnosti „U Splitu 18. listopada 2005.“, nakon čega nije utvrdio niti stvarnu volju ugovornih strana, već je utvrđenje ništetnosti istog Sporazuma temeljio na navodnom nesporazumu oko predmeta Sporazuma, iako je tek u čl. 2. Sporazuma čestica tuženice omaškom pogrešno označena, odnosno umjesto ispravne oznake čest. zem. [katastarska čestica] naznačena je kao „čest. zem. [katastarska čestica]“, dok su u čl.1 istog Sporazuma čestice prednice tužitelja i tuženika ispravno označene, a pok. PR saslušana na ročištu dana 07. rujna 2009. izjavila je kako je na ročištu u postupku uređenja međe kod Općinskog suda u Trogiru posl. br. R1-52/05, bila prisutna na licu mjesta dana 17. listopada 2005. uz svoju odvjetnicu Miru Boban, te da je „Geometar Žak Šolić je na terenu označavao kako će ići međa i to na način da je postavljao željezne klinove.“, potpisala je zapisnik, a Sporazum o suglasnosti od dana 18. listopada 2005. pisala je njena odvjetnica Mira Boban, iz čega je očito kako nikakvog nesporazuma o predmetu Sporazuma nema?

4. Je li drugostupanjski sud ovlašten usvajanjem žalbe žalitelja preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju materijalnopravnog pitanja koje je žalitelj iznio tek u svojoj žalbi, odnosno da li je u ovom slučaju sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom imajući u vidu da je drugostupanjskom presudom usvojio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu, između ostalih i zbog materijalnopravnog pitanja koje je tužitelj kao razlog ništavosti iznio tek u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude?

5. Je li sud u ovom slučaju, nepravilno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (1991.) time što je utvrdio Sporazum o suglasnosti „U Splitu 18. listopada 2005.“ sklopljen između prednice tužitelja PR i tuženica ništav te da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke, a kao razloge ništetnosti istog u toč. 32. i 33. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude naveo je, kako slijedi:

a. pogrešna i netočna identifikacija spornih nekretnina,

b. nesporazum oko predmeta Sporazuma,

c. nepostojanje skice lica mjesta sa ucrtanom međom u trenutku potpisivanja Sporazuma,

d. Sporazum ne sadrži pravu volju prednice tužitelja PR,

koje svoje navode dodatno potkrepljuje u toč. 35. obrazloženja pobijane drugostupanjske Presude navođenjem kako je kod prednika tužiteljice prilikom sklapanja spornog sporazuma došlo do bitne zablude u smislu čl. 61. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (1991.)?

6. Je li sud u ovom slučaju, nepravilno primijenio materijalnopravnu odredbu čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima ocijenivši da je tužitelj vlasnik predmeta spora, te kao navodni vlasnik predmeta spora ovlašten tražiti predaju u posjed dijela nekretnine koja je u posjedu tuženika, a da ni na koji način u toč. 36. obrazloženja pobijane presude nije primijenio odredbu čl. 166. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno nije ocijenio, kakvu su pravni temelji posjedovanja tužitelja i tuženica, a to imajući u vidu da je posjed tuženica pošten, zakonit, stečen naplatnim pravnim poslom od vlasnika i korisnika upisanog u katastarskom operatu, uslijed čega tuženice zasigurno imaju jači pravni temelj posjeda stvari od tužitelja, imajući u vidu da je prednica tužitelja PR dio svoje nekretnine stekla naplatno temeljem nevaljanog pravnog posla uslijed čega je posjed nezakonit, a dijelom navodnim darovanjem usmenim ugovorom, od sumnjivog prednika, odnosno osobe koja nikada nije bila upisana u katastarskom operatu kao posjednik?

7. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom ukoliko u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazu danom u postupku i samog zapisnika o iskazu, imajući u vidu da u drugostupanjskoj presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazu vještaka Tomislava Čipčića i samog iskaza istog vještaka, budući da drugostupanjski sud u toč. 29. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude pogrešno navodi, kako slijedi:

„Međutim, sud prvog stupnja neosnovano navodi da je vještak u svom usmenom iskazu danom na ročištu 2. lipnja 2023. iskazao kako bi na snimkama iz 1999. i 1985. bio vidljiv suhozid na dijelu koji odgovara granicama između parcela vlasništva tužitelja odnosno tuženika.“

dok u toč. 30. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude izričito navodi, kako slijedi:

„Naime, uvidom u iskaz vještaka odnosno njegov nalaz i mišljenje vještak je utvrdio kako na mjestima između nekretnina u vlasništvu tuženih označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] i nekretnine u vlasništvu tužitelja označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] nije postojao suhozid ni 1985. ni 1999. niti je takav suhozid vidljiv na gore citiranoj dokumentaciji.“

dok iz raspravnog zapisnika prvostupanjskog suda od dana 02. lipnja 2023. na str. 2. zapisnika u 3. odlomku na upit tužitelja da li se na snimkama iz 1999. i 1985. ovog područja izrađene od državne matice geodetske uprave vidljiv bilo kakav međašni zid između predmetnih čestica izričito odgovorio:

„Na avio snimci se jasno vide suhozidi kojih ima i više na ovom području, isto tako na dijelu koji približno odgovara granicama između ove dvije kat. čestice na terenu, vidljiv je suhozid.“?

8. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom ukoliko su utvrđenja drugostupanjskog suda o odlučnim činjenicama proturječna sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima koji prileže spisu predmeta ili ih drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica uopće nije uzeo u obzir, imajući u vidu kako je drugostupanjski sud propustio uzeti u obzir navode svjedokinja ČR i HR, na ročištu dana 18. ožujka 2019., koje su potvrdile navode prvotuženice kako je kameni betonski zid izgrađen na mjestu suhozida koji je ranije postojao između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je svjedokinja HR dodatno pojasnila da je kameni betonski zid izgrađen na mjestu ranijeg suhozida, ali da je taj suhozid „išao ukrivo prema parceli LR“, te je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislava Čipčića od dana 8. siječnja 2016. na slici br. 4 kao točku do koje je išao raniji suhozid pokazala točku označenu slovom „G“, a da je prvotuženica kameno betonski zid sagradila ravno, tako da je nastali trokut pripao tužitelju, uslijed čega o ovoj odlučnoj činjenici postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazu svjedokinja ČR i HR i samog zapisnika o iskazima istih svjedokinja?

9. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom ukoliko su utvrđenja drugostupanjskog suda o odlučnim činjenicama proturječna sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima koji prileže spisu predmeta ili ih drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica uopće nije uzeo u obzir, imajući u vidu da je drugostupanjski sud bez navođenja ikakvih razloga skicu lica mjesta sačinjenu po vještaku Žaku Šoliću u postupku uređenja međe kod Općinskog suda u Trogiru pod posl. br. R1-52/05 ocijenio nepotpunom, iako je vještačenje u tom postupku, pa i tu skicu, drugostupanjski sud u istom izvanparničnom postupku ocijenio potpunom, valjanom i zakonitom?

10. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom ukoliko u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i same isprave ili ih drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica uopće nije uzeo u obzir, odnosno utvrđenjem pod br. 34. i 36. pobijane drugostupanjske presude da iz kupoprodajnog ugovora kojeg je prednica tužitelja pok. PR sklopila sa prodavateljicom ZR proizlazi da su stranke utvrdile kako prednici tužitelja pripada i „sjeverni dio do mora“, koji dio je u svom vještak Tomislav Čipčić označio slovima ADEFA na prikazu lica mjesta 1, 2 i 3 i koji ima površinu 50 m2 tako da je prednica tužitelja istim ugovorom stekla vlasništvo nekretnine površine 450 m2, iako je uvidom u Kupoprodajni ugovor od 4. rujna 1979. razvidno da ne sadrži navod da bi pok. ĆR pripadao još i „sjeverni dio do mora“ površine 50 m2, već da se navod o sjevernom dijelu čestice do mora odnosi upravo na površinu od 20 x 20 m, uslijed čega o ovoj odlučnoj činjenici postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju Kupoprodajnog ugovora od 4. rujan 1979. i samog tog Ugovora, a temeljem kojeg utvrđenja drugostupanjski sud zauzima stajalište kako je tužitelj kao vlasnik predmeta spora ovlašten tražiti predaju u posjed dijela nekretnine koja je u posjedu tuženika, sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZV?

11. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom ukoliko u presudi o odlučnim činjenicama nema razloga, odnosno da li je u ovom slučaju pod toč. 33. obrazloženja drugostupanjske presude počinjena navedena povreda utvrđenjem da su se stranke na terenu u postupku uređenja međe očito usmeno usuglasile drugačije od onog što je u svom rješenju u izvanparničnom postupku naveo sud o uređenju međe (koji se poziva na vještvo vještaka Žaka Šolića) te drugačije od međe koju je na svojoj skici naknadno prikazao navedeni vještak, imajući u vidu da se u drugostupanjskoj presudi ne navode nikakvi razlozi o odlučnim činjenicama temeljem kojih je drugostupanjski sud utvrdio da je očito da su se stranke usmeno usuglasile drugačije, a posebice imajući u vidu da je pok. PR saslušana tijekom prvostupanjskog postupka na ročištu 7. rujna 2009. u odnosu na skicu Žaka Šolića izjavila „…točnije moj sin se nije s tim slagao,…“, a izjavila je i „Geometar Žak Šolić je na terenu označavao kako će ići međa i to na način da je postavljao željezne klinove“?

12. Je li drugostupanjski sud ovlašten u okviru odredbe čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku preinačiti prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i usvojiti tužbeni zahtjev uz utvrđenje koje nije utemeljeno na činjenicama iz obrazloženja prvostupanjske presude, već na temelju stanja spisa i izvedenih dokaza novoutvrđenih činjenica koje se razlikuju od činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud? (stvarna upotreba čl. 373.a ZPP)

13. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom kada na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku preinačava odbijajuću prvostupanjsku presudu, ne ocijeni sve prigovore koje je tuženik isticao tijekom prvostupanjskog postupka, osobito imajući u vidu da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud prethodno odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući valjanim Sporazum o suglasnosti „U Splitu 18. listopada 2005.“, a tuženice su osporavale i druga pitanja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva na kojima je drugostupanjski sud utemeljio svoju odluku, i to primjerice pitanje o valjanosti Kupoprodajnog ugovora od dana 4. rujna 1979.?

14. Je li sud u ovom slučaju počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom imajući u vidu da je drugostupanjskom presudom usvojio žalbu tužitelja, dok s druge strane ni na koji način nije ocijenio navode tuženica iz odgovora na žalbu?“.

3. U prijedlogu tuženice navode i da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tuženica odbaciti, podredno odbiti uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Prijedlog je osnovan.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da su pravna pitanja navedena u izreci ovog rješenja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

7. U odnosu na prvo pravno pitanje valja reći da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka nižestupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pravnog shvaćanja iznijetog u odluci ovog suda broj Rev-505/2008 od 28. listopada 2008. i Revx-802/2011 od 16. listopada 2013., na koje odluke se tuženice pozivaju u prijedlogu).

8. Sedmo, osmo i deseto postavljena pravna pitanja važna su u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a s obzirom na pravno shvaćanje revizijskog suda (izraženog u odlukama na koje se predlagateljice pozivaju) glede počinjene bitne povrede parničnog postupka u situaciji kada u odluci o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

10. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije te u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

11. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug