Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3386/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuži, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3620/2024-11 od 30. travnja 2025., dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3620/2024-11 od 30. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3182/2022 od 26. travnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18,04 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 6,25 EUR–a od 16. veljače 2021. pa do isplate, na iznos od 5,53 EUR–a od 16. ožujka 2021. pa do isplate te na iznos od 6,25 EUR–a od 16. travnja 2021. pa do isplate te se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke).

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3182/2022 od 26. travnja 2022. ukinut u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 54,84 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 6,25 EUR–a od 16. svibnja 2020. pa do isplate, na iznos od 6,25 EUR–a od 16. lipnja 2020. pa do isplate, na iznos od 5,53 EUR–a od 16. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 6,25 EUR–a od 16. kolovoza 2020. pa do isplate, na iznos od 6,25 EUR–a od 16. rujna 2020. pa do isplate, na iznos od 6,25 EUR–a od 16. listopada 2020. pa do isplate, na iznos od 6,25 EUR–a od 16. studenog 2020. pa do isplate, na iznos od 5,53 EUR–a od 16. prosinca 2020. pa do isplate te na iznos od 6,25 EUR–a od 16. siječnja 2021. pa do isplate te je utvrđeno da je tužba u tome dijelu povučena.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 101,54 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 11. studenog 2024. (list 125-126 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3182/2022 od 26. travnja 2022. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18,04 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da mu se naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 181,94 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime usluge odvoza komunalnog otpada, a koju je tužitelj pružio tuženiku, kao svom korisniku, za stan na adresi [adresa] u razdoblju od 1. siječnja 2021. pa do 31. ožujka 2021., sve sukladno odredbi iz čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (''Narodne novine'' broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZOGO).

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu iz čl. 30. st. 5. ZOGO–a, kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

9. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:

- da je tužitelj prvotno potraživao od tuženika ĐĆ iznos od 72,88 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, s time da je tijekom postupka, uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske (MUP–a), utvrđeno da je tuženik promijenio ime u ŠĆ,

- da je tužitelj tijekom postupka naveo:

- da se njegovo potraživanje odnosi na pružanje usluge odvoza komunalnog otpada tuženiku,

- da nije evidentirao nijednu uplatu od strane tuženika na ime utužene tražbine,

- da je tuženik osnovano zaveden u evidencijama tužitelja, s obzirom na to da je isti vlasnik predmetne nekretnine,

- da je tuženik tijekom postupka naveo da nije dužan podmiriti predmetno potraživanje, kao i da ističe prigovor zastare u smislu odredbe iz čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23),

- da je tužitelj podneskom od 11. studenog 2024. konačno postavio (i smanjio) tužbeni zahtjev na način da od tuženika, prihvaćajući pritom djelomično istaknuti prigovor zastare, potražuje iznos od 18,04 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je tuženik evidentiran kod tužitelja kao korisnik usluge odvoza komunalnog otpada od 29. ožujka 2008.,

- da tužitelj, iako je dostavio dokumentaciju iz koje je vidljivo da je tuženika u svojim evidencijama zaveo kao korisnika usluge odvoza komunalnog otpada, nije dostavio i dokaze iz kojih je moguće utvrditi da za navedeno postoji valjana pravna osnova,

- da tužitelj, na kojem je u smislu odredbe iz čl. 221.a ZPP–a bio teret dokazivanja, nije dostavio nikakve isprave na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi da je tuženik valjano evidentiran kao korisnik njegovih usluga na predmetnoj adresi, niti je dostavio dokaz da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine (stana).

10. Nadalje, odredbom iz čl. 30. st. 5. ZOGO–a propisano je, između ostalog, da je korisnik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

11. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine (stana) na adresi [adresa] ili korisnik iste, odnosno da je tuženik u tužiteljevim evidencijama osnovano evidentiran kao korisnik usluge odvoza komunalnog otpada, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelj na ime usluge koju je pružio za navedenu nekretninu (stan) u utuženom razdoblju neosnovano od tuženika potražuje iznos od 18,04 EUR–a sukladno odredbi iz čl. 30. st. 5. ZOGO–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP–a odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

12. Prvostupanjski sud je pritom pravilno postupio i kada je pod točkom II. izreke pobijane presude odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, budući da isti sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio.

13. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu, u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, propustio postupiti sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a, kojom je propisano da, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a, kao ni žalbene navode tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije dokazao da je u svojim evidencijama osnovano tuženika zaveo kao korisnika usluge odvoza komunalnog otpada.

14. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

16. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović