Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3648/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BESSERA d.o.o. iz Osijeka, Zadarska 2, OIB: 65420950279, zastupanog po punomoćniku Jurju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-178/2023-4 od 19. kolovoza 2024., dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja BESSERA d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-178/2023-4 od 19. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja BESSERA d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-1563/2023 od 9. lipnja 2023., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14,60 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. studenog 2022. pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 105,87 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 9. lipnja 2023. pa do isplate te se tužbeni zahtjev odbija (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 88,27 EUR–a.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti, predlažući u bitnom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi.

4. Žalba je neosnovana.

5.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-1563/2023 od 9. lipnja 2023., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14,60 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. studenog 2022. pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 105,87 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 9. lipnja 2023. pa do isplate, održi na snazi u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 137,70 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime dnevne parkirne karte koja je 14. studenog 2022. izdana za osobni automobil u vlasništvu tuženika.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da su Opća bolnica Dubrovnik iz [adresa], OIB: 75970517069, kao zakupodavac i Parking Tim d.o.o. iz Rijeke, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, OIB: 13318840187, kao zakupnik 26. lipnja 2015. sklopili Ugovor o zakupu zemljišta – parking prostora (u daljnjem tekstu: Ugovor o zakupu),

- da je predmet Ugovora o zakupu bilo zemljište na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], na lokaciji oko zgrade Opće bolnice Dubrovnik, sukladno tlocrtnoj dispoziciji koja je bila sastavni dio natječajne dokumentacije,

- da je Ugovor o zakupu sklopljen u trajanju od šest godina,

- da je Parking Tim d.o.o. 14. studenog 2022. izdao tuženiku, kao korisniku parkirališta, račun broj 4945/PTDU/1 na ime dnevne parkirne karte u iznosu od 14,60 EUR–a, s datumom dospijeća od 22. studenog 2022., i to zbog parkiranja osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika na parkiralištu Opće bolnice Dubrovnik 14. studenog 2022.,

- da je odredbom iz čl. 16. Pravilnika o radu parkirališta i općim uvjetima parkiranja Parking Tim d.o.o. (u daljnjem tekstu: Pravilnik) određeno, između ostalog, da je korisnik parkirališta vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, prema registarskoj oznaci vozila, a da se za vozila koja nisu evidentirana, vlasnik vozila utvrđuje na drugi prihvatljiv način,

- da su Cordyline d.o.o. iz Osijeka, Zadarska 2, OIB: 49514373579 i Parking Tim d.o.o. sklopili Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: RI-01/2023 od 14. ožujka 2023., a na temelju kojeg je Parking Tim d.o.o. ustupio i prodao potraživanje Cordyline d.o.o. s osnove izdanih, a nenaplaćenih računa za parkiranje na prostoru parkinga Opće bolnice Dubrovnik, na kojem prostoru Parking Tim d.o.o. naplaćuje korištenje parkirnog prostora na temelju Ugovora o zakupu,

- da je tužitelj tijekom postupka dostavio fotografije parkirališta (list 49-58 spisa) na kojima su vidljive oznake vertikalne signalizacije da je riječ o zoni naplate parkiranja, ali da se na njima ne nalazi parkirani osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika,

- da je tužitelj tijekom postupka dostavio i fotografije osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika (list 61-64 spisa) na kojima je vidljivo da je na automobilu ostavljena parkirna karta, ali da se na temelju konkretnih fotografija ne može zaključiti da je automobil bio parkiran u zoni naplate parkiranja, odnosno na području koji je naveden u Ugovoru o zakupu, a na kojem je Parking Tim d.o.o. imao ugovoren zakup i, samim time, mogućnost organizacije naplate parkiranja.

9. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke ukinut navedeni platni nalog te je tužbeni zahtjev odbijen, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da, kako tužitelj nije dokazao da je tuženik doista parkirao u zoni naplate parkiranja te da je zbog toga, sukladno Pravilniku, bio dužan platiti uslugu parkiranja u visini dnevne parkirne karte na koju glasi račun broj 4945/PTDU/1, tako tužbeni zahtjev nije osnovan,

- da je Ugovor o zakupu sklopljen u trajanju od šest godina, računajući od dana početka obavljanja djelatnosti,

- da se kao dan početka obavljanja djelatnosti smatra 26. lipanj 2015., kada je sklopljen Ugovor o zakupu, tako da je Ugovor o zakupu istekao 26. lipnja 2021.,

- da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz da je Parking Tim d.o.o. imao ovlaštenje za naplatu parkirnih karata na prostoru parkinga oko Opće bolnice Dubrovnik i nakon 26. lipnja 2021.,

- da, kako Parking Tim d.o.o. 14. studenog 2022., kada je tuženiku izdan račun broj 4945/PTDU/1, više nije bio ovlašten vršiti naplatu naknade za parkiranje na prostoru oko Opće bolnice Dubrovnik jer je Ugovor o zakupu bio istekao, tako isti nije mogao prenijeti na Cordyline d.o.o. svoje potraživanje u odnosu na tuženika.

10. Pri tome valja napomenuti:

- da je CORDYLINE d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt- 25/6268-5 od 7. travnja 2025. brisan iz sudskog registra,

- da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj Povrv-178/2023-14 od 20. svibnja 2025. kojim je postupak u ovom predmetu prekinut (točka I. izreke) te je određeno da će se postupak nastaviti kada pravni slijednici CORDYLINE d.o.o. preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine (točka II. izreke),

- da je na temelju odluke od 30. prosinca 2024., koju je donio član društva,

CORDYLINE d.o.o. pripojen BESSERA d.o.o. iz Osijeka, Zadarska 2, OIB: 65420950279,

- da je BESSERA d.o.o. podneskom od 23. svibnja 2025. obavijestio prvostupanjski sud da preuzima postupak u ovom predmetu,

- da je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj Povrv-178/2023-16 od 26. svibnja 2025. kojim je postupak u ovom predmetu nastavljen u odnosu na BESSERA d.o.o., kao pravnog slijednika CORDYLINE d.o.o.

11. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a za koje su bile mjerodavne odredbe iz čl. 9. i čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u svezi čl. 219. st. 1. ZPP–a.

12. Slijedom toga, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

13. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a.

14. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno utvrdio da Ugovor o zakupu više nije bio na snazi na dan kada je tuženiku izdan račun broj 4945/PTDU/1.

15. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

17. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović