Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-192/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, Đorđićeva 19, protiv I. tuženika Allianz Zagreb d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Anić i partneri odvjetničko društvo j.t.d., Zagreb, Ljudevita Gaja 53/II i II. tuženika Spar Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, zastupanog po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici u Zagrebu, Slavonska avenija 1c, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi II. tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-451/2023-174 od 20. prosinca 2023., ispravljene rješenjem istog suda posl. broj Pr-451/2023-185 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-451/2023-174 od 20. prosinca 2023., ispravljena rješenjem istog suda posl. broj Pr-451/2023-185 od 22. ožujka 2024.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na II. tuženika,

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u odnosu na II. tuženika u dijelu u kojem je II. tuženiku naloženo da zajedno sa I. tuženikom tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 634,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2023. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 451/2023-174 od 20. prosinca 2023., ispravljena rješenjem istog suda posl. broj Pr- 451/2023-185 od 22. ožujka 2024.

a) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke,

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 12.565,72 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2025. do isplate,

c) u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke,

d) u pobijanom dijelu pod točkom V izreke,

te se u tom dijelu sudi :

1. I. tuženik i II. tuženik su dužni tužiteljici isplatiti ukupni iznos 42.863,66 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos 491,05 eura počev od 15.01.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.02.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.03.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.04.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.05.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.06.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.07.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.08.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.09.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.10.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.11.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.12.2015. pa do isplate

- na iznos 453,89 eura počev od 15.01.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.02.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.03.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.04.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.05.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.06.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.07.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.08.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.09.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.10.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.11.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.12.2016. pa do isplate

- na iznos 451,58 eura počev od 15.01.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.02.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.03.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.04.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.05.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.06.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.07.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.08.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.09.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.10.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.11.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.12.2017. pa do isplate

- na iznos 445,97 eura počev od 15.01.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.02.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.03.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.04.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.05.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.06.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.07.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.08.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.09.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.10.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.11.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.12.2018. pa do isplate

- na iznos 433,78 eura počev od 15.01.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.02.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.03.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.04.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.05.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.06.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.07.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.08.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.09.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.10.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.11.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.12.2019. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.01.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.02.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.03.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.04.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.05.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.06.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.07.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.08.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.09.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.10.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.11.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.12.2020. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.01.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.02.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.03.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.04.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.05.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.06.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.07.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.08.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.09.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.10.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.11.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.12.2021. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.01.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.02.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.03.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.04.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.05.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.06.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.07.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.08.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.09.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.10.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.11.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.12.2022. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.01.2023. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.02.2023. pa do isplate

- na iznos 412,50 eura počev od 15.03.2023. pa do isplate

po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

I. tuženik i II. tuženik su dužni tužiteljici isplaćivati mjesečnu rentu s naslova izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 412,50 eura počev od 15. ožujka 2023. godine pa do 6. srpnja 2027. zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na zatražene iznose tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa počev od 15-og dana u mjesecu pa do isplate po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

2. Nalaže se I. tuženiku i II. tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknade daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 12.565,72 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2025. do isplate po stopi koja se za ostale odnose određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

3. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 12.409,33 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2023. do isplate.

4. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 14.086,60 eura.

III. Nalaže se I. tuženiku i II. tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura.

IV. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.732,62 eura.

V. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je I. i II. tuženiku da tužiteljici isplate iznos od 324.75 eura / 2.446,78 kuna[1] sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 42.863,66 eura / 322.956,33 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen je i tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom mjesečne rente s osnove izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 412,50 eura / 3.108,01 kuna počevši od 15. ožujka 2023 do 6. srpnja 2027. zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).

I. i II. tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 634,83 eura / 4.783,12 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2023. do isplate (točka III. izreke), dok je tužiteljici naloženo da I. tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.409,33 eura / 93.498,10 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2023. do isplate (točka IV. izreke), te da II. tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.086,60 eura / 106.135,48 kuna (točka V. izreke).

2. Protiv točke II. izreke presude kao i odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki III. u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen, točki IV. i V. izreke žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu prihvatiti.

3. Žalbu i to protiv točke I. i III. izreke podnio je i II. tuženik također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način i da se taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbije.

4. II. tuženik je podnio i odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Odgovor na žalbu podnio je i I. tuženik također sa prijedlogom da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba II. tuženika neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete s osnove izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme bolovanja i plaćanje novčane rente ubuduće povodom štetnog događaja koji se dogodio dana 1. ožujka 2011. godine.

8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete s osnove izgubljene zarade za razdoblje od prosinca 2012. do rujna 2013. u ukupnom iznosu od 324,75 eura. Međutim, osnovano II. tuženik u žalbi ističe da je prihvaćanjem tog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, u tom dijelu pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te se ne može ispitati. To iz razloga što je u konkretnom slučaju osnovna pretpostavka da se može odlučivati o bilo kojem dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice postojanje tuženikove odgovornosti za štetu, što znači da je sud prvog stupnja bio dužan utvrditi činjenice o kojima ovisi tuženikova odgovornost za štetu. O II. tuženikovoj odgovornosti za štetu presuda ne sadrži ikakve razloge tako da II. tuženik osnovano u žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Međutim, iako je u sud prvog stupnja u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a imajući u vidu i odredbu čl. 366.a st. 1. ZPP, u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP budući se činjenice koje su bitne za donošenje odluke mogu, u smislu odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. To pogotovo kada se ima uvidu da su u postupku svi dokazi koje su stranke predložile i izvedeni, te da stranke na ročištu održanom dana 7. studenog 2023. nisu imale nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga.

10. Za ocjenu postojanja II. tuženikove odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 – dalje: ZZR) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

11. Odredbom čl. 15. st. 1. ZZR propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se iznimno od stavka 1., poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

12. Dakle, sukladno čl. 15. st. 1. ZZR, II. tuženik kao pravni sljednik poslodavca tužiteljice, tužiteljici kao radnici odgovara za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti odnosno po načelu uzročnosti. Objektivna (kauzalna) odgovornost je oblik odgovornosti za štetu koji ne zahtijeva krivnju štetnika. Štetnik je odgovoran za štetu na temelju činjenice da je šteta prouzročena. Poslodavac se međutim, sukladno odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) kao općeg propisa obveznog prava, može u potpunosti osloboditi od odgovornosti ako dokaže je šteta nastala isključivo radnjom radnika (čl. 1067. st. 2. ZOO), odnosno, može se djelomično osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je radnik djelomično pridonio štetnom događaju (čl. 1067. st. 3. ZOO).

13. U konkretnom slučaju, iz iskaza tužiteljice koji je tužiteljica dala na ročištu održanom dana 16. veljače 2017. proizlazi da je predmetnog dana po nalogu nadređene TJ na najgornjoj polici trebala brojati kutije sa kavom i čajevima uslijed čega se popela na ljestve koje su se trznule nakon čega je pala. Također tužiteljica je u svom iskazu navela da je tom prilikom uzela ljestve koje su bile slobodne i jedine na raspolaganju, te da tom prilikom nije na pogrešan način koristila ljestve.

14. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 31. ožujka 2011. (list 99-107 spisa) proizlazi da je nakon štetnog događaja u proveden inspekcijski nadzor provedbe odredbi ZZR. Iz predmetnog zapisnika proizlazi da su prilikom provedbe inspekcijskog nadzora utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu (točka 11. zapisnika) i to da se tužiteljica koristila neispravnim sredstvom rada odnosno aluminijskom ljestvama koje nisu imale protukliznu zaštitu, što je u suprotnosti s odredbama čl. 135. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme ("Narodne novine", br. 21/08 – dalje: Pravilnik). Također, iz predmetnog zapisnika proizlazi da radnica (tužiteljica) nije imala osiguran stalan i siguran rukohvat i oslonac odnosno da se rad odvijao s vrha ljestvi te da je postojala opasnost od pada radnika što je u suprotnosti s odredbama čl. 129. i čl. 136. Pravilnika, a utvrđeno je i da neposredni rukovoditelj TJ nije bila osposobljena za ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu. Na kraju, utvrđeno je i se za propuste u primjeni propisa zaštite na radu utvrđene zapisnikom smatra direktor ĆJ.

15. Iz prijave ozljede na radu od 3. ožujka 20211. podnijete od strane prednika tuženika Billa d.o.o. (list 95-98 spisa) da se ozljeđivanje tužiteljice dogodilo ispred police sa kavom prilikom brojanja inventure na ljestvama, te da su izvor ozljede tužiteljice ljestve.

16. U konkretnom slučaju, iz predmetnih dokaza nedvojbeno proizlazi da je šteta koja je prouzročena tužiteljici prouzročena ozljedom na radu, pa je stoga, sukladno odredbi čl. 15. st. 1. ZZR, za istu odgovoran II. tuženik kako poslodavac, odnosno u ovom konkretnom slučaju, kao pravni sljednik tužiteljičina poslodavca Billa d.o.o.

17. II. tuženik u konkretnom slučaju osporava svoju odgovornost za štetu tvrdeći u prvostupanjskom postupku da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice (čl. 1067. st. 2. ZOO), odnosno podredno, da je tužiteljica djelomično pridonijela štetom događaju (čl. 1067. st. 3. ZOO), što sadržajno ističe i u podnijetoj žalbi. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela štetu radeći po nalogu sebi nadređene radnice inventuru pri čemu je pala sa ljestava. Međutim, niti iz iskaza svjedokinja ŠJ (ranije Đ) i TJ, a niti iz iskaza tužiteljice koje su neposredno saslušane na glavnoj raspravi ne proizlazi da je tužiteljica radnu operaciju izvodila nepravilno, nepažljivo ili protivno uputama poslodavca. Pritom svjedokinja TJ nije niti bila nazočna štetnom događaju, dok je svjedokinja ŠJ (ranije Đ) iskazala da su ljestve s kojih je tužiteljica pala bile jedine ljestve koje su imale na raspolaganju i da im nije nitko govorio u svezi s korištenja istih.

18. Nadalje, iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, koji, sukladno čl. 230. st. 1. ZPP predstavlja javnu ispravu, proizlazi da je kod tuženika u svezi štetnog događaja utvrđeno je više povreda propisa zaštite na radu, između ostalog, i to da se tužiteljica koristila neispravnim sredstvom rada tj. aluminijskim ljestvama koje nisu imale protukliznu zaštitu pri čemu tužiteljica nije imala osiguran stalan i siguran rukohvat i oslonac tako da se rad odvijao na ljestvama na kojima je postojala opasnost od pada. Pritom iz predmetnog zapisnika (točka 9.1. zapisnika) proizlazi i da aluminijske ljestve koje je koristila tužiteljica nisu pogodne za rad na većoj visini, već da su pogodne za kratkotrajnu upotrebu, te da poslodavac (prednik II. tuženika) nije osigurao drugo sredstvo rada upotrebom kojeg bi radnici mogli poslove punjenja polica odnosno uzimanja i brojanja robe mogli obavljati na način da ne postoji opasnost po sigurnost i zdravlje radnika (radne platforme i sl.).

19. II. tuženik tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi, a što ističe i u žalbi, da iz zapisnika iz inspekcijskog nadzora proizlazi da je tužiteljica pala jer je zbog nepažnje i krive procjene izgubila ravnotežu, te da nije pala jer su se ljestve proklizale. Međutim, II. tuženik gubi iz vida da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da tužiteljica za obavljanje radne operacije uopće nije smjela koristiti predmetne ljestve, te da je upravo propust poslodavca bio da radnicima osigura sredstva rada kako bi radnu operaciju punjenja polica ili brojanja robe na većoj visini mogli obavljati na siguran način. Sukladno odredbi čl. 13. st.1. ZZR, upravo je poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima, pa stoga ukazivanje II. tuženika da je tužiteljica pala jer je nepažnjom izgubila ravnotežu i jer je nepravilno obavljala radnu operaciju u okolnostima konkretnog slučaja, kada je utvrđeno da tužiteljica uopće nije smjela koristiti predmetne ljestve za obavljanje konkretne radne operacije, ne znači da postoje bilo kakvi ekskulpacijski razlozi na strani II. tuženika. U tom smislu neosnovano je i ukazivanje II. tuženika da je tužiteljica imala pravo odbiti radni zadatak. Tužiteljica, nije, po logici stvari, stručnjak zaštite na radu, te nije mogla znati da je obavljanje radne operacije na način na koji ju je obavljala je nesiguran, već upravo bila dužnost poslodavca da mjerama zaštite na radu osigura da se radna operacija koju je obavljala tužiteljica izvršava na siguran način.

20. U postupku je dakle utvrđeno da je II. tuženik temeljem čl. 15. st. 1. u svezi s čl. 13. st. 1.ZZR odgovoran za štetu koja je u konkretnom slučaju tužiteljici prouzročena ozljedom na radu koja ozljeda na radu je posljedica propusta prednika II. tuženika u provođenju mjera zaštite na radu. Također, u postupku nije utvrđeno da bi u smislu odredbe čl. 15. st. 2. ZZR na strani tužiteljice postojali razlozi koji bi II. tuženika, potpuno ili djelomično, oslobodili od odgovornosti za štetu. Slijedom toga, žalbeni navodi II. tuženika, a i navodi koje je II. tuženik isticao u prvostupanjskom postupku, a koje sud prvog stupnja iz nepoznatih razloga nije ocjenjivao, a koji se odnose na postojanje II. tuženikove odgovornosti za štetu, nisu osnovani. U tom smislu potrebno je navesti da u postupku nije sporno da je odgovornost II. tuženikovog prednika za štetu bila osigurana kod I. tuženika kao osiguratelja tako da je tužiteljici za štetu, osim II. tuženika, kao pravnog sljednika poslodavca, odgovoran i I. tuženik kao osiguratelj.

21. Neosnovano II. tuženik osporava odluku suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu u kojem je tužiteljici s osnove izgubljene zarade u razdoblju od prosinca 2012. do rujna 2013. dosuđen iznos od 324,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. pobijane presude). Naime, iz potvrde prednika tužitelja Billa d.o.o. od 19. siječnja 205. (list 21 spisa), proizlazi da se tužiteljica od štetnog događaja tj. od 2. ožujka 2011. do 20. kolovoza 2014. nalazila na bolovanju. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka za financije Ivice Zelića, dipl. oec. (list 448-451 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom razdoblju od prosinca 2012. do rujna 2013. trpjela štetu s osnove izgubljene zarade u vidu razlike između plaće koju bi primala da nije bilo štetnog događaja i isplaćene naknade za bolovanje i to u ukupnom iznosu od 324,75 eura.

22. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja, tužiteljica osnovano temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO zahtijeva da joj II. tuženik nadoknadi imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade u razdoblju od prosinca 2012. do rujna 2013. u iznosu od 2.446,78 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

23. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP, žalbu II. tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na II. tuženika.

24. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom (točka II. izreke) odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 42.863,66 eura s osnove izgubljene zarade u razdoblju od prosinca 2014., kao i tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom rente s osnove izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 412,50 eura počevši od 15. ožujka 2023. Iz obrazloženja pobijane presude (točka 26. obrazloženja) proizlazi da je taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijen iz razloga što tužiteljica nije dokazala da se nakon otkazivanja ugovora o radu od strane II. tuženika pokušala zaposliti s preostalom radnom sposobnošću pri čemu sud prvog stupnja smatra (točka 27. obrazloženja) da je tužiteljica s preostalom radnom sposobnošću mogla tražiti posao i raditi kod drugog poslodavca.

25. Međutim, osnovano, ovaj put tužiteljica, navodi da je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, iako je ovaj žalbeni sud sudu prvog stupnja ranijim ukidnim rješenjem posl. broj Gž R- 3592/2021 od 7. ožujka 2023. ukazao da ocijeni na koji način okolnost da se tužiteljica prijavila na zavod za zapošljavanje i da je tražila od II. tuženika da ju rasporedi na drugo radno mjesto utječe na njeno pravo da zahtijeva naknadu štete, sud prvog stupnja značenje navedenih okolnosti nije ocijenio. Također, sud prvog stupnja uopće nije utvrdio koje bi to poslove tužiteljica s preostalom uopće mogla raditi i na koji način okolnost što je tužiteljica ostvarila pravo na invalidsku mirovinu utječe na njeno pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade i pravo na plaćanje rente ubuduće.

26. Međutim, jednako kao i u odnosu na dosuđujući dio presude, iako je sud prvog stupnja i u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u konkretnom slučaju i u odnosu na taj pobijani dio presude kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP budući se činjenice koje su bitne za donošenje odluke mogu, u smislu odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

27. Odredbom čl. 1095. st. 2. ZOO propisano je da, ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

28. Dakle, za primjenu odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO, potrebno je da oštećenik zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu. Međutim, okolnost što je tužiteljičina radna sposobnost djelomično smanjena ne daje tužiteljici automatski pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u situaciji ako tužiteljičina preostala radna sposobnost omogućuje stjecanje zarade i ako tužiteljica nije poduzela potrebne radnje kako bi šteta bila manja.

29. U konkretnom slučaju, iz ranije navedene potvrde prednika tužitelja Billa d.o.o. od 19. siječnja 205. (list 21 spisa), proizlazi da se tužiteljica od štetnog događaja tj. od 2. ožujka 2011. do 20. kolovoza 2014. nalazila na bolovanju, te da je radni odnos tužiteljice prestao 24. studenog 2014. (nakon što je istekao otkazni rok).

30. Nakon što se tužiteljica vratila s bolovanja, prednik II. tuženika Billa d.o.o. je 18. rujna 2014. donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu o radu (list 19-20 spisa) uz otkazni rok od dva mjeseca. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu iz razloge što ne može uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa niti ostvarivati rezultate rada kao drugi radnici zaposleni na istim poslovima, te da ne postoji mogućnost da se tužiteljica zaposli na drugim radnim mjestima odnosno da se poslovi prilagode njezinim sposobnostima, čak niti uz dodatno obrazovanje ili osposobljavanje.

31. Na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 4. kolovoza 2014. (list 150 spisa) utvrđeno je da je istim utvrđeno da je tužiteljici zbog ozljede na radu (100 %) nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, te da joj je počevši od 13. svibnja 2014. utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu.

32. Na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. prosinca 2014. (list 146 spisa) utvrđeno je da je tužiteljici određena mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u iznosu od 1.438,68 kuna mjesečno koja se od 25 studenog 2014. određuje u visini najniže mirovine u iznosu od 1.889,60 kuna mjesečno s time da joj isplate mirovine pripada počevši od 25. studenog 2014. tj. prvi idući dan od prestanka radnog odnosa.

33. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Damira Vodopiveca kao i usmenog očitovanja koje je vještak dao na glavnoj raspravi proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila višeiverni prijelom petne kosti desnog stopala koji se zakomplicirao gnojnom uplaom kosti koji je potom prešao u kronični oblik, a d se potom razvila Sudeckova distrofija. Zbog navedenog tužiteljica ne smije dugotrajno stajati, hodati, raditi na visini odnosno smije obavljati isključivo sjedeće poslove uz kraća stajanja i hodanja u ravnini tijekom cijelog radnog vremena. Tužiteljica je pored prijeloma stopala, bolovala i od dorzalgije, i bolova u slabinskom dijelu kralješnice koje bolesti nisu utjecale na invalidnost tužiteljice. U usmenom očitovanju danom na ročištu održanom dana 18. ožujka 2021. vještak je naveo da je isključivo štetni događaj doveo do umirovljenja tužiteljice, te da subjektivne tegobe tužiteljice prije donošenja ocjene o invalidnosti nisu takvog karaktera da bi utjecale na smanjenje radne sposobnosti tužiteljice.

34. Dakle, iz ranije navedenih dokaza proizlazi da se tužiteljica nakon štetnog događaja koji se dogodio dana 1. ožujka 2011. nalazila na bolovanju od 2. ožujka 2011. do 20. kolovoza 2014. Odmah nakon povratka s bolovanja prednik tuženika Billa d.o.o. je dao tužiteljici osobno uvjetovani otkaz i to upravo iz razloga što tužiteljica nije mogla obavljati poslove za koji je imala sklopljen ugovor o radu. Tužiteljici je radni odnos prestao istekom otkaznog roka tj. dana 24. studenog 2014. nakon čega je tužiteljica počela primati invalidsku mirovinu u odnosu na kojoj joj je pravo priznato počevši od 13. svibnja 2014. dakle, dok se još uvijek nalazila u radnom odnosu. Pritom su uzrok tužiteljičinog odlaska u invalidsku mirovinu isključivo ozljede zadobivene u štetnom događaju.

35. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete u razdoblju nakon prosinca 2014. iz razloga jer tužiteljica nije dokazala da se nakon otkazivanja ugovora o radu pokušala zaposliti, a koji stav zastupaju i tuženici tijekom prvostupanjskog postupka. Međutim, sud prvog stupnja gubi iz vida da je tužiteljica odmah nakon prestanka radnog odnosa otišla u invalidsku mirovnu, pa je nejasno kada je to tužiteljica trebala tražiti posao. To pogotovo u situaciji kada je još rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 4. kolovoza 2014., dakle, dok se još formalno nalazila na bolovanju i u radnom odnosu, utvrđeno njeno pravo na invalidsku mirovinu počevši 13. svibnja 2014. Iz stava koji je zastupa sud prvog stupnja, ali i tuženici u prvostupanjskom postupku, proizlazi zapravo da isti smatraju da tužiteljica nije trebala ostvarivati svoje pravo na invalidsku mirovinu i da je trebala odbiti primati istu, te da je tužiteljica, nakon što ju je prednik II. tuženika otpustio upravo zbog ozljeda za koje je odgovoran upravo prednik II. tuženika, trebala čekati na nakon isteka otkaznog roka ostane bez ikakvih primanja kako bi mogla tražiti posao sa znatno smanjenom radnom sposobnošću i da bi tek tada imala pravo na naknadu štete s osnove izgubljene zarade. Takvo stav i tumačenje je ovom sudu ne samo neprihvatljivo, te se ne temelji na zakonskim odredbama, već je u potpunosti neživotno.

36. U svezi tužiteljičinog odlaska u invalidsku mirovinu potrebno je i navesti da je odlazak u invalidsku mirovinu zakonsko pravo tužiteljice koje je ona iskoristila, te se tužiteljici odlazak u invalidsku mirovinu ni u kom slučaju ne može stavljati na teret. Okolnost što je tužiteljica iskoristila svoje pravo na invalidsku mirovinu ne dovodi u pitanje njezino pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade, pa stoga navodi da li je tužiteljica trebala naći posao s preostalom radnom sposobnošću za ovaj spor nisu relevantni (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-184/10 od 14. siječnja 2014., Rev-17/09 od 5. rujna 2012. i Rev-685/08 od 11. ožujka 2010.).

37. Dakle, u situaciji kada je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu, tužiteljica nije trebala tražiti posao, niti se trebala pokušavati zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, a niti je bila dužna prijavljivati se na zavod za zapošljavanje radi traženja posla (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3604/2018 od 18. lipnja 2024., t.12.).

38. Međutim, neovisno o svemu ranije navedenom, potrebno je i navesti da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se tužiteljica, iako to nije trebala, prijavila zavodu za zapošljavanje. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica pobijala odluku o otkazu čime je time izrazila volju da i dalje sa smanjenom radnom sposobnošću ostane raditi kod II. tuženika odnosno njegovog pravnog prednika. Na kraju, tužiteljica nakon što joj je osobno uvjetovanim otkazom koji joj je uručio prednik II. tuženika prestao radni odnos, nije ostala bez primanja, već je ostvarila pravo na invalidsku mirovinu, čime je zapravo smanjila štetu koju su joj tuženici dužni nadoknaditi. Tužiteljica je dakle, poduzela sve potrebne radnje kao bi šteta koja joj je prouzrokovana ozljedom na radu bila manja, tako da ne postoje bilo kakvi razlozi zbog kojih tuženici, temeljem čl. 1095. st. 2. ZOO, ne bi bili u obvezi tužiteljici nadoknaditi štetu s osnovu izgubljene zarade i plaćati rentu.

39. U odnosu na visinu izgubljene zarade iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Ivice Zelića, dipl. oec. (list 448-450 spisa) proizlazi da s osnove izgubljene zarade u razdoblju od prosinca 2014. do veljače 2023. postoji tražbina tužiteljice prema tuženicima u ukupnom iznosu od 322.956,33 kuna, te da počevši od ožujka 2023. razlika između invalidske mirovine i plaće koju bi tužiteljica ostvarivala da nije bilo štetnog događaja mjesečno iznosi 3.108,01 kuna (37.296,12 kuna godišnje podijeljeno sa 12 mjeseci), odnosno, prema sada važećoj valuti, 412,50 eura. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, točnije usmenog očitovanja danog na ročištu održanom dana 6. svibnja 2021., utvrđeno je da će tužiteljica uvjet za redovnu starosnu mirovinu ostvariti 6. srpnja 2027.

40. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Ivice Zelića, jednako kao i pisani nalaz i mišljenje vještaka medicine rada Damira Vodopiveca, dr. med. kao i njihova usmena očitovanja jer su isti logični, uvjerljivi, te su dani u skladu s pravilima struke. Vještaci su na prigovore na nalaz i mišljenja dali jasna, logična i razumljiva objašnjenja koja ovaj sud prihvaća, tako da su nalaz i mišljenje vještaka financijske struke i medicine rada u potpunosti podobni da se na istima temelji sudska odluka. Također, ovaj sud je kao logične i uvjerljive prihvatio i iskaze svjedokinja ŠJ i TJ, kao i iskaz tužiteljice jer su isti logični i uvjerljivi, te u bitnome suglasni, a prihvatio je kao vjerodostojne i sve isprave u koje je izvršen uvid ina osnovi kojih su utvrđivane činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

41. U odnosu na prigovor presuđene stvari koji su isticali tuženici u odnosu na dio tražbine tuženice koji se odnosi na razdoblje od prosinca 2012. do rujna 2013. potrebno je navesti, a kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, da presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-2467/13 od 29. prosinca 2015. tužiteljici nije dosuđena naknada štete s osnove izgubljene zarade koju tužiteljica potražuje u ovom postupku tako da je predmetni prigovor neosnovan. Također, pravilno je sud prvog stupnja odlučivao o tužbenom zahtjevu tužiteljice iz podneska od 28. ožujka 2023. kojim je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev. Tužiteljica je naime, tijekom postupka u više navrata preinačavala tužbu na način da je povećavala tužbeni zahtjev kako su dospijevali pojedini iznosi mjesečnih izgubljenih zarada. Pritom tužiteljica tijekom postupka nije mijenjala niti činjeničnu, niti pravnu osnovu tužbe, tako da je dopuštanje takvih preinaka bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka. Stoga u postupku nije povrijeđena odredba čl. 190. ZPP kako to tvrdi II. tuženik.

42. Nije osnovan niti prigovor zastare koji je također tijekom postupka isticao II. tuženik. Naime, tužiteljica je tužbu podnijela poštom 15. siječnja 2016., te je isto zahtijevala naknadu štete s osnove izgubljene zarade i plaćanje rente počevši od veljače 2016. pa ubuduće. Podnošenjem tužbe 15. siječnja 2016. tužiteljica je prekinula zastaru, pa kako je najstariji mjesečni iznos izgubljene zarade dospio 15. siječnja 2013., to je tužba tužiteljice podnijeta u okviru zastarnog roka od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZPP tako da niti jedan dosuđeni iznos izgubljene zarade nije zastario.

43. Dakle, u postupku je utvrđeno da, postoji tražbina tužiteljice prema tuženicima i za razdoblje od prosinca 2014. tj. nakon tužiteljičina odlaska u invalidsku mirovinu, te da postoji obveza tuženika za plaćanjem rente. Slijedom toga, valjalo je, temeljem čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP, preinačiti pobijanu presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, te tužbeni zahtjev tužiteljice i u tom dijelu prihvatiti.

44. S obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

45. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici tako da su joj tuženici, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, dužni nadoknaditi sve troškove izazvane vođenjem postupka. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da troškovi zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku iznose 12.686,25 eura, te da troškovi izvođenja dokaza vještačenjem po vještacima financijske i medicinske struke iznose 514,30 eura, tako da ukupni troškovi parničnog postupka koje su dužni tuženici nadoknaditi tužiteljici iznose 13.200,55 eura.

46. Troškovi tužiteljice iznose dakle, ukupno 13.200,55 eura, a ne 634,83 eura koliko je to prvostupanjskom presudom dosudio sud prvog stupnja. Stoga je tužiteljici, osim troškova postupka dosuđenih pobijanom presudom, valjalo, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, dosuditi i daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 12.565,72 eura.

47. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 12.565,72 eura, te naložiti I. i II. tuženiku da tužiteljici nadoknade i taj iznos troškova parničnog postupka. Također, s obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti pobijanu presudu u pobijanom dijelu pod točkom IV. i V. izreke kojima su I. i II. tuženiku dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosima od 12.409,33 eura odnosno 14.086,60 eura, te zahtjev I. i II. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u tom dijelu odbiti.

48. S druge strane, žalba II. tuženika kojom je pobijao odluku o troškovima parničnog postupka u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je II. tuženiku naloženo da, zajedno sa I. tuženikom, tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 634,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2023. do isplate nije osnovana. Stoga je u tom dijelu, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu II. tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu odluke o troškovima parničnog postupka potvrditi presudu suda prvog stupnja.

49. Tužiteljici su, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđene troškove parničnog postupka dosuđene i zatezne kamate tekuće od dana donošenja drugostupanjske presude, kao odluke kojom je tuženicima naloženo plaćanje troškova parničnog postupka, pa do isplate.

50. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom, tužiteljici su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT), dosuđeni troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura (Tbr. 10.1. OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 312,50 eura (Tbr. 46. OT), sveukupno iznosi 1.562,50 eura. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sudske pristojbe na žalbu s obzirom da je predmet spora naknada štete zbog ozljede na radu uslijed čega je tužiteljica temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23) oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.

51. II. tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

52. I. i II. tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

53. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj