Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-565/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23759810849, zastupan po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-365/2025-51 od 22. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-365/2025-51 od 22. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I/ Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., [adresa], OIB: 23759810849, da tužitelju OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete isplati daljnji iznos od 1.201,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.185,60 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 2.6.2020.g. pa do isplate, te na iznos od 16,19 eura od 22. rujna 2025. pa do isplate, sve po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, od 1. 1. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., [adresa], OIB: 23759810849, da tužitelju OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete isplati daljnji iznos od 1.900,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 2.6.2020.g. pa do isplate, sve po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, od 1. 1. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 331,81 eura za period od 2. lipnja 2020. pa do 20. lipnja 2024., te od 16,19 eura za period od 2. lipnja 2020. pa do 22. rujna 2025.“ III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.113,90 eura zajedno sa zakonskom kamatom s tijekom od 22. rujna 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. rujna 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe sačinjena u podnesku tužitelja od 8. studenoga 2023.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. i IV. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Prilikom ispitivanja predmetne presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 2. srpnja 2018.

8. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik ... – ... koja ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima kod tuženika, nije bila prijeporna činjenica nastanka štetnog događaja i odgovornost te da su stranke 4. siječnja 2019. zaključile izvansudsku nagodbu.

9. Između stranaka je bilo prijeporno je li kod tužitelja nakon zaključenja izvansudske nagodbe došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, odnosno bila je prijeporna uzročno posljedična veza u svezi predmetnog štetnog događaja te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

9.1. U žalbenom postupku tužitelju je prijeporna odluka o visini tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je odbijen te odluka o trošku u dijelu u kojem nije uspio.

10. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka kirurške struke utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje i ogrebotine donjeg dijela lijeve potkoljenice. Kao posljedica ovog štetnog događaja vezano uz pogoršanje zdravstvenog stanja zaostalo je umanjenje opće, životne i radne sposobnost tužitelja za 6%. Vještak je opisao i strah koji je tužitelj pretrpio, navodeći da nije bio prisutan primarni strah koji se javlja u situacijama životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja. Vještak je utvrdio intenzitet i trajanje bolova jačeg, srednjeg i kumulativno manjeg intenziteta opisujući trajanje istih. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede imao potrebu za tuđom pomoći i njegom koje su mu pružali ukućani nakon ozljeđivanja noge. Kod tužitelja je zaostao ožiljak koji predstavlja naruženje između lakog i srednjeg stupnja koje je vidljivo kada tužitelj ne nosi duge hlače.

11. Po ocjeni ovoga suda, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade neimovinske štete pravilno primijenio odredbe čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, dalje: ZOO) kada je ocijenio okolnosti o kojima ovisi visina primjerene naknade za povrede koje je tužitelj pretrpio. Naime, prvostupanjski sud je po ocjeni ovoga suda pravilno zaključio da je primjerena naknada štete tužitelju za ozljede koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju i posljedicama istih, za povredu prava osobnosti iznos od 5.300,00 eura i to iznos od 1.330,00 eura prema kriteriju pretrpljenih fizičkih boli, iznos od 1.000,00 eura prema kriteriju pretrpljenog straha, iznos od 1.500,00 eura prema kriteriju smanjenja životnih aktivnosti te iznos od 1.500,00 eura prema kriteriju naruženja.

11.1. Sud prvog stupnja pravilno je od dosuđene naknade štete oduzeo iznos od 663,61 eura koji mu je tuženik isplatio u mirnom postupku te iznos od 3.782,61 eura koji je tužitelju dosuđen prema presudi broj Pr-1030/2022 od 20. lipnja 2024., te mu konačno dosudio iznos od 1.201,79 eura (iznos od 1.185,60 eura s osnova neimovinske štete te iznos od 16,19 eura s osnova imovinske štete).

12. Sud prvog stupnja je dosudivši naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio materijalno pravo iz gore citiranih odredbi čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. st. 1. ZOO, jer obzirom na sve okolnosti o kojima sud vodi računa u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, a posebno duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševnih boli zbog naruženja i duševnih boli zbog straha, kao i svrsi pravične novčane naknade, dosuđena naknada predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u konkretnom slučaju.

13. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a. Također, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), uz naknadu nužnog troška medicinskog vještačenja. Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

14. Zbog svega izloženog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

U Zagrebu, 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin