Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2743/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari prvo tužiteljice ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tužiteljice HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupa punomoćnik Boris Smoljanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10761/2023-38. od 5. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10761/2023-38. od 5. svibnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotužiteljice ZŠ i drugotužiteljice HŠ za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja raskinut je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 30. travnja 2019. između PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i tužene IŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, potvrđen kod javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-5666/2019 te su ovlaštene tužiteljice da temeljem ove presude pred zemljišno-knjižnim odjelom Općinskog suda u Sesvetama na nekretnini u [adresa], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 2 i dvorište sa 78 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatraže i ishode upis brisanja prava vlasništva u 3/6 dijela s imena i vlasništva tuženice i time uspostave zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe zemljišno-knjižnog rješenja suda br. Z-4597/2020 (točka I. izreke). Naloženo je tuženici IŠ da nadoknadi prvotužiteljici ZŠ i drugo tužiteljici HŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 3.059,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev prvotužiteljice i drugotužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 469,84 eura, kao neosnovan (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura, kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke pobija žalbom tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu, i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu prvotužiteljica ZŠ i drugotužiteljica HŠ osporavaju žalbene navode tuženice u cijelosti te predlažu odbiti žalbu tuženice, kao neutemeljenu, potvrditi presudu suda prvog stupnja, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 30. travnja 2019. između PŠ, kao primateljice uzdržavanja i tuženice IŠ, kao davateljice uzdržavanja, potvrđenog kod javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-5666/2019 te radi brisanja prava vlasništva na nekretnini u [adresa], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 2 i dvorište sa 78 čhv, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 3/6 dijela s imena i vlasništva tuženice i time uspostave zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe zemljišno-knjižnog rješenja suda br. Z-4597/2020.

6. U postupku koji je prethodio žalbi, nije bilo sporno da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženice i pok. PŠ, dok je bila sporna aktivna legitimacija stranaka, te jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za raskid ugovora, odnosno je li tuženica izvršavala sve ugovorene obveze.

7. Sud prvog stupnja je prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim, uz obrazloženje da je pravo zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja obveze imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike stranaka tog ugovora.

8. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da su člankom II. ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između pok. PŠ i tuženice **.**.2019. i solemniziranog kod javnog bilježnika Zorana Jelavića pod brojem OV-5666/2019 ugovorne strane ugovorile da će tuženica kao davateljica uzdržavanja: o primateljici uzdržavanja, sve do njezine smrti, preuzeti cjelokupnu brigu o njezinom svakodnevnom životu, nabavljati prehrambene proizvode, kuhati, spremati, njegovati je, podmirivati troškove električne energije, potrošnje vode i uopće sve režijske troškove; da će u slučaju bolesti i nemoći primateljice uzdržavanja osigurati liječenje, njegu i podvorbu, osobno ili putem treće osobe te snositi sve eventualne potrebne troškove liječenja, lijekova i sl. koji nisu obuhvaćeni obveznim zdravstvenim osiguranjem; da će povećane životne troškove nastale uslijed nemoći i bolesti primateljica uzdržavanja snositi iz svoje mirovine, a ako to ne bude dovoljno da će davateljica uzdržavanja snositi razliku troškova iz svojih prihoda; da davateljica uzdržavanja neće primateljicu uzdržavanja bez njezine volje i pristanka smjestiti u dom umirovljenika, a ako bude smještena prema svojoj želji ili zbog zdravstveno uvjetovanih razloga, davateljica uzdržavanja obvezuje se podmirivati razliku troškova smještaja od visine njezinih redovitih primanja do pune cijene smještaja te ju posjećivati; da će primateljicu uzdržavanja poslije njezine smrti pristojno pokopati, o svome trošku, a u skladu s mjesnim običajima;

- da su u članku III. stranke ugovorile da zauzvrat davanjima iz članka II. ugovora, primateljica uzdržavanja, prenosi, u trenutku svoje smrti, davateljici uzdržavanja u vlasništvo svoju imovinu iz članka I. ugovora – odnosno 3/6 dijela nekretnine z.k. č. [katastarska čestica], kuća br. 2. i dvorište površine 78 čhv, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz uvjet da je davateljica uzdržavanja doživotno uzdržava;

- da su tuženica i pok. PŠ navedeni ugovor sklopile 30. travnja 2019., dok je pok. PŠ preminula u ožujku 2020., a ista je od 2. kolovoza 2019. pa sve do svoje smrti boravila u domu za umirovljenike;

- da su svi saslušani svjedoci i parnične stranke, koji su saslušani na okolnost je li tuženica ispunjavala svoje obveze iz ugovora, suglasno iskazivali da je pok. PŠ bila vrlo vitalna starica koja se uglavnom brinula sama o sebi, da su tužiteljice iskazivale da joj je bila potrebna pomoć zadnjih godinu do dvije života te bi dolazile barem jedno tjedno pomoći joj oko osobne higijene i donijeti joj namirnice, a da je pok. PŠ i dalje sama kuhala, da je troškove režija dijelila s tuženicom koja je sa svojom obitelji živjela u istoj kući, da je u ljeto bila mjesec dana kod prvotužiteljice jer je tuženica bila na moru, jer se bavi turizmom i potom je, po povratku, početkom kolovoza 2019. pala te su je smjestile u dom, jer su zaključile da više ne može biti sama, da su troškove smještaja u dom podmirivale iz njezine mirovine i nadoplaćivale razliku, te joj i podizale lijekove i nabavljale sve što je potrebno u domu, a trošak pogreba su snosile zajednički, da je iskaz tuženice u bitnome suglasan s iskazima tužiteljica te da tuženica priznaje da su tužiteljice posjećivale pok. Z i donosile joj namirnice, da je ona u lipnju, srpnju i kolovozu 2019. bila na moru, da je pok. PŠ podmirivala 1/3 režijskih troškova, da je dom plaćala prvo tužiteljica koja je platila i troškove pogreba, da su tužiteljice posjećivale pok. Z i donosile joj namirnice iskazivali su i svjedoci ĆŠ, JŠ, brat pok. PŠ, GŠ, ŽŠ, KŠ, ZŠE koja je to znala iz pričanja pok. PŠ te VŠ, da je svjedokinja ŽŠ suglasno iskazu tuženice iskazivala da su pok. PŠ kuhali i nosili joj jelo te joj pomagali, a o toj činjenici su iskazivali i svjedoci KŠ, RŠ, VŠ i AŠ, što se tiče troškova pogreba svjedok RŠ je iskazivao da je pogreb platila prvotužiteljica s bakinim novcem, dok je svjedokinja AŠ iskazala da je pok. PŠ govorila da je za to ostavila novac.

9. Na temelju navedenih utvrđenja i ocjene izvedenih dokaza, sud prvog stupnja je zaključio da su parnične stranke do smrti pok. PŠ bile u dobrim odnosima, da je pok. PŠ bila u jako dobrim odnosima i s tuženicom i njezinom obitelji, da su tužiteljice redovito posjećivale svoju majku, a da su joj i tuženica i njezina obitelj pomagali kad je bilo potrebno, da je pok. PŠ snosila svoj dio režijskih troškova, da je tuženica u lipnju 2019. otišla na more jer se bavila turizmom, a pok. PŠ su pomagali njezin sin RŠ i njegova supruga ŽŠ kada nisu bili na godišnjem odmoru, da je prije pada pok. PŠ u kolovozu 2019., a nakon kojeg pada je ista smještena u dom, boravila kod prvotužiteljice te da su nakon smještaja u dom troškove doma snosile tužiteljice, koje su snosile i troškove pogreba.

10. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je zaključio kako tuženica doista nije ispunjavala obveze koje je preuzela ugovorom o doživotnom uzdržavanju, jer je ista od sklapanja ugovora 30. travnja 2019. do lipnja 2019. kada je otišla na more pomagala pok. PŠ u kući, međutim da je pok. PŠ i dalje snosila svoj dio režijskih troškova, po odlasku pok. PŠ u dom u kolovozu 2019. tuženica nije snosila nikakve troškove njezinog smještaja i liječenja, a niti ju je sukladno ugovornoj obvezi o svom trošku pokopala. Sud je ocijenio kako, pritom, tuženicu ne opravdava činjenica su tužiteljice kćeri pok. PŠ pa da je njima to prepustila, jer se ista ugovorom obvezala izvršavati navedene obveze koje je svojom krivnjom propustila izvršiti jer je tužiteljicama mogla predočiti ugovor i tražiti da u skladu s istim ispuni svoje ugovorne obveze.

11. Stoga je ocijenio da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 583. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje: ZOO) za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. travnja 2019., zbog čega je tužbeni zahtjev za raskid predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, prihvatio u cijelosti.

12. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu upire tuženica u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

13. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio pa su žalbeni navodi tuženice u pogledu ocjene izvedenih personalnih dokaza na sporne okolnosti izvršavanja ugovorom preuzetih obveza, neosnovani.

18. Također, sud prvog stupnja, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (članak 8. ZPP), pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), koji žalbeni razlog ističe žaliteljica u žalbi.

19. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 583. stavka 3. ZOO, kada je donio pobijanu presudu i za svoju je odluku dao jasne, iscrpne i neproturječne razloge koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

20. Prema odredbi članka 579. stavka 1. ZOO, ugovorom o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) (u daljnjem tekstu: ugovor o doživotnom uzdržavanju) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka odredit će se sadržaj uzdržavanja kojim se, među ostalim, određuje mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja (u njegovu stambenom prostoru, u stambenom prostoru davatelja uzdržavanja, u specijaliziranoj ustanovi ili u drugom odgovarajućem smještaju), obveza prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih ostalih osnovnih životnih potreba, snošenje troška režija i pogreba primatelja uzdržavanja (stavak 2.).

21. Perma odredbi članka 583. stavka 3. ZOO, svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

22. U konkretnom slučaju sada pokojna PŠ i tuženica su 30. travnja 2019. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je potvrđen kod javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-5666/2019 (članak 580. stavak 3. ZOO).

23. U članku II. predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovorne strane su ugovorile sadržaj uzdržavanja sada pokojne primateljice uzdržavanja PŠ (članak 579. stavak 2. ZOO).

24. Polazeći u bitnom od utvrđenja, da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 30. travnja 2019., a da je nakon dva mjeseca, kroz koje je razdoblje tuženica pomagala pokojnoj primateljici uzdržavanja, koja je snosila svoj dio režijskih troškova primateljica uzdržavanja i tuženica i njezina obitelj su živjeli u istoj kući), u lipnju 2019. otišla na more radi posla (što tuženica potvrđuje u svojem stranačkom iskazu), da je primateljica uzdržavanja u ljeti 2019. boravila kod prvotužiteljice, a da po odlasku primateljice uzdržavanja u dom, u kolovozu 2019., tuženica nije snosila troškove njezinog smještaja (razliku) i liječenja, a niti ju je, kako je bilo ugovoreno predmetnim ugovorom, o svojem trošku pokopala (što su učinile tužiteljice), sud prvog stupnja pravilno je ocijenio kako su se okolnostima konkretnog slučaja, a kada tuženica, u najvećem dijelu, nije ispunjavala svoje ugovorom preuzete obveze, ispunili zakonski uvjeti iz odredbe članka 583. stavka 3. ZOO, za raskid predmetnog ugovora o uzdržavanju radi neispunjenja.

25. Dakle, iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi kako je tuženica svoju ugovorom preuzetu obvezu (članka II. ugovora o doživotnom uzdržavanju) mogla ispunjavati samo u mjesecu svibnju 2019., budući da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 30. travnja 2019., a tuženica je već u lipnju iste godine otišla raditi na more, dok je primateljica nakon pada, 2. kolovoza 2019., zbog svojeg zdravstvenog stanja smještena u dom te da razliku troškova smještaja doma niti troškove liječenja, nije snosila tuženica, niti ju je pokopala o svojem trošku (primateljica uzdržavanja je preminula u domu, u ožujku 2020.), već da su navedene troškove snosile tužiteljice, a što sama tuženica potvrđuje u svojem iskazu, a navedeno proizlazi i iz obračuna troškova obrta [obrt] i dvije zaključnice Gradskih groblja od 17. ožujka 2020. Stoga žalbeni navodi tuženice, koja u suštini, upire kako tuženica svoje obveze nije ispunila tek u neznatnom dijelu, nisu osnovani jer nemaju uporišta u provedeno dokaznom postupku, već suprotno tome, utvrđeno je kako ugovorom preuzete obveze, u većem dijelu, nije ispunjavala.

26. Slijedom navedenog, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio u cijelosti.

27. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavku 1. i 155. stavku 1. ZPP.

28. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženice odbiti, kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

29. Zahtjev tužiteljica za nadoknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan, jer navedena procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 155. ZPP stavak 1. ZPP).

U Zagrebu 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor