Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1292/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tužitelja HD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Jadrani Pilaš, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar u Zagrebu, Masarykova 7, protiv tuženika Kliničke bolnice Merkur, OIB 25883882856, iz Zagreba, Zajčeva 19, zastupane po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri j.t.d. u Zagrebu, Zvonarnička 3, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj Pn-4973/11-136 od 22. siječnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj Pn-4973/11-136 od 22. siječnja 2016.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Tuženik Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB 25883882856, dužan je I. tužiteljici SD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 237.289,40 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-230.800,00 kn od donošenja presude do isplate,

-2.725,00 kn od 12.12.2000. do isplate,

-2.964,40 kn od 12.12.2000. do isplate,

-800,00 kn od 12.12.2000. do isplate,

a II. tužitelju HD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je platiti iznos od

- 133.051,85 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-80.800,00 kn od donošenja presude do isplate,

-1.294,00 kn od 13.12.2000. do isplate,

-2.042,00 kn od 13.12.2000. do isplate,

-1.071,25 kn od 13.12.2000. do isplate,

-19.190,60 kn od 13.12.2000. do isplate,

-2.054,00 kn od 28.12.2000. do isplate,

-26.600,00 kn od 15.5.2001. do isplate,

kao i naknaditi im trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do ispate, sve to po stopi zatezne kamate za razdoblje od:

-12.12.2000. do 30.6.2002. po stopi od 18% godišnje,

-1.7.2002. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje,

-1.1.2008. pa nadalje po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.7.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za ti postotna poena."

Točkom II. izreke, naloženo je prvo tužiteljici i drugo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 107.712,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23--u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete, koju trpe zbog smrti bliske osobe JD, sina prvo tužiteljice i brata drugo tužitelja, a za koju tvrde da je posljedica krivnje, odnosno propusta ili greške tuženika, odnosno njegovih zaposlenika.

6. Ocjenjujući izvedene dokaze, i to medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, nalaz i mišljenje vještaka dr. Mladena Predrijevca i nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te vještačenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, prvostupanjski sud zaključuje kako je sada pokojni JD **.**.2000. dovezen u Hitnu službu Klinike za unutarnje bolesti tuženika zbog jakih bolova u prsima praćenih osjećajem gušenja, nesvjestice, ubrzanog rada srca i težine u prsima, preznojio se, a do tada nije imao takvih poteškoća; napravljena mu je dijagnostička obrada, nakon koje je otpušten kući uz preporuku da obavi pregled kod fizijatra radi tegoba koje su posljedica degenerativnih promjena koštano- muskulatornog sustava te da kod bolova može uzimati Voltaren rapid; u noći s 10. na 11. prosinca 2000. ponovno mu je pozlilo, zbog čega je ponovno pozvana hitna pomoć, koja je stigla kada je on već preminuo; obdukcijom 12. prosinca 2000. utvrđeno je da je JD preminuo prirodnom smrću, a kao uzrok smrti navedena je tamponada srca nakon razdora disecirajuće aorte; iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Mladena Predrijevca, specijaliste opće kirurgije, proizlazi da kod JD, unatoč simptomatologiji koja je mogla upućivati na razvoj disekcije, nije postavljena sumnja na istu, nego je iskazana radna dijagnoza bolova u kralježnici kao jedna od diferencijalno-dijagnostičkih mogućnosti, a u učinjenim pretragama nije bilo patoloških osobnosti; u usmenom očitovanju taj vještak je naveo da je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju obdukcijskog nalaza i otpusnog pisma, napomenuvši da na temelju ostale dokumentacije, a da nije postojao obdukcijski nalaz, ne bi mogao postaviti istu jer je ta dijagnoza vrlo rijetka, a i u tom slučaju se odnosi na osobe starije od 60 godina, dok kod mlađih osoba postoji neki drugi predisponirajući faktor; da je teoretski moguće da se pri prvom dolasku u bolnicu kod pacijenta radilo o tegobama zbog kralježnice ili nečeg drugog, a ne disekcije, uzimajući u obzir da je umro 4 dana nakon prvog javljanja u bolnicu; obnovljenim medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu utvrđeno je da opisana bol kod prednika tužitelja, uz disekciju slojeva aorte (koja dijagnostički nije isključena) i infarkt miokarda (koji je dijagnostički isključen), može nastati i kod degenerativnih promjena vratne kralježnice (koja je u konkretnom slučaju postavljena kao dijagnoza), kao i kod nekih drugih bolesnih stanja, no da su intenzitet tegoba, znojenje i gubitak svijesti nalagali proširenje dijagnostičke obrade, prije svega UZV srca, a zatim i transezofagijski EHO srca i/ili CT angiografiju, koji bi ukazali na pravu podlogu tegoba, uz napomenu da nije uobičajeno kod svakog pacijenta s blažom tegobom u prsnom košu raditi opsežnu dijagnostiku; zaključeno je da je zbog propusta pri određivanju pretraga postavljena pogrešna dijagnoza, zbog čega je došlo do pogoršanja zdravlja i smrtnog ishoda, s naglaskom da i u slučaju postavljanja ispravne dijagnoze to ne bi automatski značilo da bi život JD bio spašen; iz, u postupku pročitanog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (sačinjenog za potrebe kaznenog postupka koji se vodio protiv djelatnika tuženika u povodu istog događaja zbog kaznenog djela nesavjesnog liječenja) proizlazi da je obdukcijom postavljena dijagnoza imala potpuno atipičan klinički tijek, da je riječ o rijetkoj bolesti, neočekivanoj u toj životnoj dobi, koja se manifestirala jedino boli i nijednim dodatnim simptomom-promjenama u laboratorijskim ili drugim učinjenim objektivnim pretragama, a dodatno smanjenje bolova nakon terapije Voltarenom potvrdilo je sumnju ordinirajućeg liječnika da se radilo o mišićno-koštanoj boli jer je karakteristično da tipična aortalna i srčana bol reagiraju samo na vrlo djelotvorne jake opijatske analgetike koji nisu bili primijenjeni; inicijalni RTG grudnih organa nije pokazivao patoloških promjena karakterističnih u slučaju disekcije aorte, bolesnik anamnestički prethodno nije imao arterijsku hipertenziju, a izmjereni tlak prilikom prijema bio je unutar granica fiziološkog raspona, D-dimeri (patološki povišeni u velikog broja bolesnika s akutnom disekcijom aorte) također su bili unutar granica normale; zaključeno je da su djelatnici tuženika koji su sudjelovali u obradi 6. prosinca 2000. poduzeli sve mjere i postupke sukladno pravilima struke te da zbog objektivnih razloga nisu uspjeli postaviti ispravnu dijagnozu koja je postavljena tek na obdukciji; iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu (vještačenje provedeno u ponovljenom prvostupanjskom postupku prema uputi drugostupanjskog suda kojom je ukinuta ranija prvostupanjska presuda, uz jasno izražen stav da je pravilnost nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dovedena u sumnju nalazom i mišljenjem vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci) proizlazi da su kod sada pokojnog JD provedene upravo one pretrage koje su bile potrebne i to klinički pregled, EKG, RTG prsnog koša i laboratorijska obrada, a rezultati kojih nisu upućivali na dijagnozu postavljenu obdukcijom niti su zahtijevali daljnje dijagnostičke metode; simptomatologija koju je iskazivao bolesnik predstavlja nespecifične simptome koji mogu ukazivati na čitav niz patoloških procesa uključujući i stanja u vezi mišićno-skeletnog sustava; učinjena obrada nije upućivala na to da se u tom trenutku kod bolesnika radilo o nekom patološkom stanju opasnom po život, čak štoviše, isto je isključeno; izraženo je mišljenje da u provedenom dijagnostičkom postupku prilikom obrade bolesnika nije bilo propusta; u usmenom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu vještak s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, prof. dr. TD, specijalist interne medicine, subspecijalist kardiologije i intervencijske kardiologije je, između ostaloga, naveo da se radi o izuzetno rijetkoj bolesti kod tako mlade muške osobe, da u kliničkom pregledu bolesnika nije utvrđen nijedan znak koji bi upućivao na tu bolest niti je utvrđeno neko stanje odnosno bolest koja bi upućivala na slabost aorte s češćom učestalošću disekcije aorte, da je tijekom boravka na hitnom internom prijemu bolesnik imao normalni krvni tlak, dok se uz ovu bolest aorte povišen krvni tlak javlja u oko 75% slučajeva, da u laboratorijskim testovima nije utvrđen patološki odmak, a osobito da nije bilo promjena u kompletnoj krvnoj slici koje bi sugerirale postojanje gubitka intravaskularnog volumena krvi, nalaz D-dimera bio je normalan, a potpuno uredni su bili i RTG pluća i srca, dok je nesvjestica nespecifičan znak bolesti aorte te se može javiti kod niza različitih oboljenja; zaključno je naveo da nije bilo indikacija za daljnju bolničku obradu jer u obradi nije bilo nijednog znaka koji bi sugerirao postojanje disekcije aorte, nego je ona nastupila kasnije, uz napomenu da se radilo o atipičnom slučaju; saslušani na raspravi pred prvostupanjskim sudom vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu ostali su kod svojih ranijih utvrđenja iz danih nalaza te nisu mogli usuglasiti svoje nalaze i mišljenja.

7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da u postupanju djelatnika tuženika nije bilo propusta, da je liječenje JD poduzeto u skladu s pravilima medicinske struke, zbog čega odbija tužbeni zahtjev. Takav svoj zaključak prvostupanjski sud temelji na nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, kao i nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu danom u obnovljenom vještačenju, koji je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio i kojim su dobiveni argumentiraniji i obrazloženiji odgovori na odlučna sporna pitanja te je u skladu s danim iskazima svjedoka ŽD i MD.

8. Tužitelji osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, koje prvostupanjski sud prihvaća je dijametralno suprotan od nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a da sud nije dao razloge zašto jedno mišljenje prihvaća, a drugo ne; da je pogrešan stav dr. TD, koji navodi da je nužan razvoj specifičnih simptoma kod bolesti od koje je preminuo prednik tužitelja, te da dr. TD sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. S sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu nisu usuglasili svoja mišljenja; da se žalbeni navodi svode na osobnu ocjenu danog fakultetskog mišljenja od strane žalitelja, te zaključka kako je dokazano da postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Vezano uz žalbeni navod tužitelja, kako nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, nije odlučan u ovom postupku, jer je rađen za potrebe kaznenog postupka, a kako bi se dokazala kaznena odgovornost tuženikovih zaposlenika. Naime, nije sporno da je nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, izrađen izvan ovog sudskog postupka. Isti stoga nije dokaz provođenjem vještačenja u sudskom postupku, ali je dokaz koji se odnosi na utvrđenje odlučne činjenice, a to je, da su djelatnici tuženika, koji su sudjelovali u obradi 6. prosinca 2000. poduzeli sve mjere i postupke, skladno pravilima struke, te da zbog objektivnih razloga nisu uspjeli postaviti ispravnu dijagnozu koja je postavljena tek na obdukciji.

12. Domaći propisi koji uređuju pitanje zaštite prava pacijenata i organizacije zdravstvene djelatnosti ne definiraju pojam liječničke greške, ali u doktrini liječnička greška predstavlja odstupanje od medicinske znanosti ili medicinskih standarda, odnosno predstavlja liječničku metodu koja je prema standardu medicinske terapije i iskustva izvedena bez dužne pažnje. To znači da se liječnička greška sastoji se od dva elementa, jedan je standard medicinske znanosti koji predstavlja mjerilo greške, a drugi je krivnja odnosno pitanje je li liječnik postupao onako kako bi se po medicinskim kriterijima od njega u profesionalnom krugu očekivalo.

13. U smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 25/05-dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Bolnica za liječničku pogrešku upravo i odgovara po načelu presumirane krivnje, što znači da ona mora dokazati (da bi otklonila odgovornost) da je u svemu postupila na način koji je propisan pravilima liječničke struke, te da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika koji je provodio određeni medicinski zahvat. To znači da oštećenik treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja te uzročna veza, a liječnik odnosno osoba koja odgovara za štetu (liječnikov poslodavac) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između liječnikova postupanja i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez liječnikove krivnje. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 170. ZOO.

14. Na građanskopravnu odgovornost liječnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti propisana Zakonom o obveznim odnosima, koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle s pažnjom dobrog stručnjaka. Liječnička odgovornost se prosuđuje prema pravilima subjektivne presumirane odgovornosti. Medicinske greške se mogu dogoditi u dijagnostici, terapiji, njezi, rehabilitaciji i slično. I i II tužitelji sadržajno tvrde da je došlo do greške u dijagnostici i liječenju njihovog sina, odnosno brata, sada pokojnog JD.

15. Sud prvog stupnja izvodi dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. ZPP).

16. Odredbom čl. 259. st. 1. ZPP je propisano da sud rukovodi vještačenjem i označuje vještaku predmet vještačenja i po potrebi traži objašnjenja s nalazom vještaka, te ako je nalaz vještaka koji je određen kao vještak u postupku nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sa samim sobom sud će obnoviti vještačenje s istim ili drugom vještakom kako to slijedi iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP. U smislu odredbe čl. 261. ZPP pravo je i ovlaštenje suda prvog stupnja odlučiti o eventualnoj potrebi vještačenja po drugim vještacima, ili takav prijedlog stranaka odbiti. Ovakvo ovlaštenje ovisi o tome smatra li sud prvog stupnja da se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, ili postoje nedostatci koji se ponovnim saslušanjem vještaka ne bi mogli otkloniti.

17. S obzirom na kompleksnost činjenica odlučnih za predmet spora, sud prvog stupnja je povjerio vještačenje dr. Mladenu Predrijevcu, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da unatoč simptomatologiji koja je mogla upućivati na razvoj disekcije, nije postavljena sumnja na istu, nego je iskazana radna dijagnoza bolova u kralježnici kao jedna od diferencijalno-dijagnostičkih mogućnosti, a u učinjenim pretragama nije bilo patoloških osobnosti. Sud je prihvatio prijedlog tuženika, te je, nakon očitovanja vještaka Predrijevca (koji je specijalist opće kirurgije, a ne kardiologije) odredio vještačenje po Medicinskom fakultetut Sveučilišta u Zagrebu. Iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, proizlazi da su intenzitet tegoba, znojenje i gubitak svijesti nalagali proširenje dijagnostičke obrade, prije svega UZV srca, a zatim i transezofagijski EHO srca i/ili CT angiografiju, koji bi ukazali na pravu podlogu tegoba, uz napomenu da nije uobičajeno kod svakog pacijenta s blažom tegobom u prsnom košu raditi opsežnu dijagnostiku. Iz nalaza i mišljenja vještaka Predrijevca i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, proizlazi da je zbog propusta pri određivanju pretraga postavljena pogrešna dijagnoza, zbog čega je došlo do pogoršanja zdravlja i smrtnog ishoda, s naglaskom da i u slučaju postavljanja ispravne dijagnoze to ne bi automatski značilo da bi život JD bio spašen.

18. Nakon uvida u nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, koji je rađen za potrebe kaznenog postupka koji je vođen protiv djelatnika tuženika, liječnika ŽD i PD, sud je utvrdio da je taj nalaz doveo u sumnju nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te je odredio provođenje vještačenja po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

19. Iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, proizlazi da su postupili po zadatku suda, te utvrdili da su tijekom pregleda sada pokojnog JD provedene upravo one pretrage koju su s obzirom na stanje pacijenta bile potrebne i klinički pregled EKG, RTG prsnog koša i laboratorijska obrada, a rezultati provedenih pretraga nisu upućivali na dijagnozu postavljenu obdukcijom niti su zahtijevali daljnje dijagnostičke metode. Nadalje, u nalazu navode kako simptomatologija koju je iskazivao bolesnik (iznenadna bol u prsima, nedostatak zraka, nesvjestica i znojenje) predstavljaju nespecifične simptome koji mogu ukazivati na čitav niz patoloških procesa, uključujući stanja u vezi mišićno-skeletnog sustava. Učinjena obrada nije ukazivala da se u tom trenutku kod bolesnika radilo o nekom patološkom stanju opasnom po život, odnosno, isto je isključeno. Fakultet je mišljenja da u provedenom dijagnostičkom postupku prilikom obrade bolesnika, nije bilo propusta.

20. U takvoj situaciji, po ocjeni ovog suda, nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu je suglasno drugom fakultetskom mišljenju, onom Medicinskog fakulteta u Rijeci kojima je utvrđeno da u provedbi dijagnostičke obrade bolesnika, nije bilo propusta, te navedeni nalazi daju podudarna mišljenja o nepostojanju liječničke pogreške.

21. Iako nalaz Medicinskog fakulteta u Rijeci, iz kaznenog spisa, u ovom postupku ima svojstvo isprave, on je u konkretnom slučaju poslužio kao orijentir za provjeru pravilnosti i uvjerljivosti nalaza i mišljenja, provedenih u ovom postupku (nalaz vještaka dr. Mladena Predrijevca i nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). Usporedbom navedenih nalaza, proizlazi da su nalazi Medicinskog fakulteta u Rijeci i Medicinskog fakulteta u Splitu, u bitnom istovjetni, obrazloženiji i jasniji, da sadrže kronologiju događaja, daju obrazloženje dijagnoze aortalne disekcije, komentar konkretne obrade i rezultate obrade, liječenja i tijeka bolesti, te obrazloženiju sliku pacijenta, obrazloženje glede dominantnosti simptoma i izostanka simptoma vezanih za predmetnu dijagnozu, te statističke pokazatelje izvršenih pretraga glede potvrđivanja i isključenja iste vezano za konkretno postupanja djelatnika tuženika.

S tim u vezi, pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je prihvatio nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu jer je nalaz jasna, potpun, te su sva sporna pitanja otklonjena usmenim očitovanjem prof. dr. TD, specijaliste interne medicine, subspecijalist kardiologije i intervencijske kardiologije.

22. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).

24. Prvostupanjski je sud o troškovima postupka tuženika odlučio temeljem odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.-dalje: Odvjetnička tarifa).

25. Tarifnim brojem 8. Odvjetničke tarife propisano je:

1. Za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8.

2. Za sastavljanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje odvjetniku pripada 50% nagrade iz toč. 1. ovog tarifnog broja, ali ne više od 100 bodova.

3. Za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova.

4. Za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova.

26. Iz obrazloženja pobijane odluke, proizlazi da je prvostupanjski sud tuženiku temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznao trošak za sastav podneska od 4. lipnja 2002., 6. ožujka 2007. i 20. siječnja 2009., dok je trošak sastav ostalih podnesaka koji su bili nužni za vođenje ovog postupka, odmjeren temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife.

26. S tim u vezi, nije osnovan žalbeni navod da je tuženiku priznato više od četiri obrazložena podneska, temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife.

U Zagrebu, 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis