Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3884/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice mlljt. VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica UP i 3. tužiteljice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Luka Vuković, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženice IP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Olivari Jirasek, odvjetnica u Zagrebu, 2. tuženice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper, u Zagrebu, 3. tuženice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Olivari Jirasek, odvjetnica u Zagrebu, 4. tuženice JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Olivari Jirasek, odvjetnica u Zagrebu, 5. tuženika ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Olivari Jirasek, odvjetnica u Zagrebu i 6. tuženika TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Borivoj Radić, odvjetnik u Zagrebu, radi namirenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4767/2018-104 od 20. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba prednika 1. tužiteljice UP, 2. tužiteljice mlljt. VP i 3. tužiteljice ČP, FP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4767/2018-104 od 20. ožujka 2020.

II Odbija se 2. tuženica GP sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog suda je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženici su kao zakonski nasljednici iza pok. ĐP dužni solidarno dopustiti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 147.500,00 DEM, a počam od 01. lipnja 1998.g. do 31. prosinca 2001.g. , a počam od 01. siječnja 2002.g iznos od 75.414,56 Eura, sve u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje određuje čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, počam od 01. lipnja 1998. pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 196 čhv, što u naravi predstavlja gradilište i kuću s dvorištem u [adresa], te su dužni tužitelju nadoknaditi prouzročeni parbeni trošak također s zakonskom zateznom kamatom počam od presuđenja pa do isplate, prema stopi koju određuje čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti odnosno, tužbu tužitelja odbaciti i ukinuti prvostupanjsku presudu ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. U odgovoru na žalbu 2. tuženica predlaže žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kako i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je odluka jasna i razumljiva te se može ispitati nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 17. veljače 2020. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (str. 308 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev prednika tužitelja kojim traži obvezati tuženike, kao zakonske nasljednike iza pok. ĐP, solidarno dopustiti namirenje tužiteljeve tražbine u svoti od 147.500,00 DEM s pripadajućim kamatama sudskom prodajom založene nekretnine, gradilišta i kuće s dvorištem u [adresa] zbog toga, što je s prednikom tuženika ĐP zaključio 7. veljače 1997. i 14. travnja 1997. dva Ugovora o zajmu kojima mu je pozajmio ukupno 856.704,00 kuna, što predstavlja protuvrijednost 240.000,00 DEM koju svotu mu prednik tuženika nije vratio a na temelju označenih Ugovora je prednik tuženika dopustio uknjižbu hipoteke na nekretnini.

7. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza utvrđuje kako su pravni sljednici ĐP dokazali kako ne postoji tražbina prednika tužitelja jer je njihov prednik isplatio predniku tužitelja ukupno 152.500,00 DEM koja svota se zapravo odnosi na zajam sklopljen između prednika tužitelja i pok. ĐP **.**.1996. (list 57 spisa) a prema kojemu je zajmoprimac primio od prednika tužitelja 592.000,00 kuna što predstavlja protuvrijednost 160.000,00 DEM dok su se predmetni Ugovori o zajmu (14. travnja 1997. i 7. veljače 1997.) odnosili na isplatu neplaćenih mjesečnih kamata koje je pok. ĐP isplaćivao predniku tužitelja u ispunjenju Ugovora od 7. veljače 1996.

7.1. Tako, s obzirom na činjenicu da je utvrđeno kako je prednik tuženika po Ugovoru od 7. veljače 1996. primio 100.000,00 DEM a 60.000,00 DEM je predstavljalo kamatu koja je pripisana glavnici dok su se daljnja dva Ugovora odnosila na neplaćene kamate po prethodnom Ugovoru o zajmu, zaključuje da je isplatom svote od 152.500,00 DEM prednik tuženika u cijelosti ispunio svoju obvezu po Ugovoru o zajmu od 7. veljače 1996., kako u odnosu na primljenu glavnicu tako i zakonske zatezne kamate s obzirom da je određene svote platio nakon dospijeća.

8. Prednik tužitelja u žalbi u prvom redu iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza što je međutim isključiva ovlast prvostupanjskog suda koji je pravilno ocijenio iskaz samog prednika tužitelja koji je bio više puta saslušan te je svaki puta mijenjao svoj iskaz i to u odnosu na svote koje je pozajmio pok. ĐP i svote koje su mu vraćene s time, da je u tužbi tvrdio da mu pok. ĐP nije ništa vratio te je tražio isplatu cjelokupne svote koju je dobio kada je zbrojio svote naznačene u oba Ugovora o zajmu, čime je htio sudu zatajiti isplate koje je primio u podmirenju obveza pok. ĐP prema njemu te neistinito prikazao svotu dugovanja, što sve dovodi u ozbiljnu sumnju vjerodostojnost tvrdnji prednika tužitelja kao i njegovog zahtjeva.

8.1. Uz iznijeto je prvostupanjski sud točno označio međusobne razlike u njegovim iskazima koji su bili konfuzni i nejasni zbog čega ih nije bilo moguće prihvatiti dok su s druge strane, iskazi tuženica ocijenjeni uvjerljivim i iskrenim glede činjenica o kojima su uopće mogle imati saznanja.

9. Zbog toga žalbeni navodi prednika tužitelja gdje upućuje na isplate po svakom Ugovoru o zajmu koje međutim nije sa sigurnošću moguće utvrditi zbog ranije opisanih iskaza prednika tužitelja, ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke o tužbenom zahtjevu.

10. Uvidom u Ugovor o zajmu od 7. veljače 1996. je moguće utvrditi da je prednik tužitelja sklopio s pok. ĐP Ugovor o zajmu kojim je ugovoreno da zajmoprimcu daje 592.000,00 kuna na rok od 12 mjeseci uz naknadni dogovor o dinamici povrata s time, da će primopredaja novčanih sredstava uslijediti nakon potpisa Ugovora.

11. Prema sadržaju brisovnog očitovanja od 17. travnja 1997. (list 58 spisa) je prednik tužitelja potvrdio kako mu je pok. ĐP isplatio zajam od 160.000,00 DEM po Ugovoru od 7. veljače 1996. te izjavio da prema korisniku zajma ne postoje njegova daljnja potraživanja zbog čega je, u primjeni načela prema kojemu se dogovori imaju poštivati, u ovoj parnici jedino odlučna ocjena Ugovora o zajmu od 7. veljače 1997. i 14. travnja 1997. na kojima prednik tužitelja i osniva tužbeni zahtjev.

12. Ugovorom o zajmu od 7. veljače 1997. nije potvrđeno da je prilikom sklapanja Ugovora zajmoprimac primio 160.000,00 DEM već da će primopredaja uslijediti nakon potpisa Ugovora pa nije moguće utvrditi je li, i koju svotu prednik tužitelja predao predniku tuženika jer niti kod javnog bilježnika a niti naknadno, stranke o tome nisu sastavile odgovarajuću ispravu na što izrijekom upućuje načelo iz odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora.

13. Prednik tužitelja je na ročištu održanom 26. listopada 2005., kada mu je predočen raniji iskaz izrijekom iskazao da je 7. veljače 1997. predao pok. ĐP 45.000,00 DEM (a iskazu od 22. ožujka 2001. je tvrdio kako je predao 100.000,00 DEM) pa treba zaključiti da tužitelj nije dokazao je li, i koju svotu predao zajmoprimcu odnosno, je li Ugovor od 7. veljače 1997. uopće nastao u smislu odredbe čl. 557. st. 1. ZOO s obzirom na proturječna očitovanja prednika tužitelja tijekom parnice u odnosu na Ugovor o zajmu od 7. veljače 1996.

14. Ugovorom o zajmu od 14. travnja 1997. je međutim zajmoprimac potvrdio primitak 285.888,00 kuna kao protuvrijednost 80.000,00 DEM, sa ugovorenim rokom vraćanja do 14. travnja 1998. te se tako radi o ugovoru sklopljenom sukladno odredbi čl. 557. ZOO.

15. Prema potvrdama koje prileže spisu( list 36-42 i 44 spisa) je prednik tuženika u razdoblju nakon sklapanja ovog Ugovora, od 17. svibnja 1997. do 5. svibnja 1998. isplatio predniku tužitelja ukupno 82.500,00 DEM čime je utvrđeno da je prednik tuženika u cijelosti isplatio potraživanje prednika tužitelja po tom Ugovoru o zajmu zbog čega ne postoji pravna osnova za namirenje ove ugovorne obveze prodajom premetne nekretnine tuženica.

16. U odnosu na žalbene navode prednika tužitelja kojima upućuje na donošenje rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-3142/19 od 28. siječnja 2020. treba reći kako, sukladno odredbi čl. 352. ZPP, u žalbi nije moguće iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze a niti materijalnopravne ili postupnopravne prigovore o pitanjima na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, zbog čega ovi žalbeni navodi nisu mogli biti predmetom razmatranja drugostupanjskog suda.

17. I naposlijetku, glede prijedloga tužitelja da se ukine prvostupanjska presuda i tužba prednika tužitelja odbaci zbog nepostojanja pravnog interesa tužitelja dokazivati tražbinu iz ovršne isprave na temelju koje se vodi ovršni postupak, postojanje pravnog interesa sud može provjeriti samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

17.1. Stoga, postoji li i li ne postoji pravni interes za tužbu sud nije ovlašten ispitivati u postupku po žalbi pa kako stranke tijekom parnice nisu osporavale postojanje takvog interesa koji nije bio sporan, tada drugostupanjski sud nije ovlašten raspraviti postojanje tog interesa za podnošenje tužbe na što ukazuje prednik tužitelja u žalbi.

18. Slijedom svega iznijetog, imajući na umu da je odluka o troškovima parnice donijeta pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22.) je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.

19. Trošak odgovora na žalbu 2. tuženici nije priznat jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis