Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3176/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća u pravnoj stvari I. tužiteljice DT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tužiteljice NT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika ET (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Ćulap, odvjetnica u Zagrebu, II. tuženice CT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), III. tuženika HT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), IV. tuženika BT ([osobni identifikacijski broj]) i V. tuženika MT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), svi iz [adresa], zastupani po punomoćnici Martini Žibrek, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9130/2023-51 od 15. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9130/2023-51 od 15. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. presude.

II. Odbija se kao neosnovana žalba II.-V. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9130/2023-51 od 15. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. presude.

III. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev II.-V. tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da Ugovor o darovanju od dana 23. lipnja 2014. zaključen između I- tuženika kao darovatelja i II - V tuženika kao daroprimatelja ne proizvodi valjane pravne učinke među strankama te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na nekretnine i to:

- kčbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa], KUĆA, [adresa], BAZEN, NADSTREŠNICA, DVORIŠTE, ukupne površine 1797 m2, od čega je KUĆA, [adresa] površine 250 m2, BAZEN površine 41 m2, NADSTREŠNICA 23 m2 i DVORIŠTE 1483 m2, upisano u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora o darovanju od dana 23. lipnja 2014, uknjižbom brisanja prava vlasništva predmetnih nekretnina s imena II, III, IV i V tuženika uz istovremenu uknjižbu upisa prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime i u korist I-tuženika, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljice traže utvrditi ništetnim Ugovor o darovanju od dana 23. lipnja 2014. zaključen između I- tuženika kao darovatelja i II - V. tuženika kao daroprimatelja.

III. Nalaže se I-V tuženicima naknaditi I i II- tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 12.721,68 eur sa zateznom kamatom od 15. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. I. tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. I III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. II.-V. tuženici podnose žalbu sadržajno protiv točaka I. i III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu, podredno ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuju trošak sastava žalbe.

4. Tužiteljice u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška žalbenog postupka tužiteljicama.

5. Žalbe tuženika nisu osnovane.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

7. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem ništetnim Ugovora o darovanju od 23. lipnja 2014. zaključenog između I. tuženika kao darovatelja i II. -V. tuženika kao daroprimatelja, te za utvrđujem da isti Ugovor ne proizvodi valjane pravne učinke među strankama, uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama u [adresa] pobliže opisane u točki I. izreke, kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora o darovanju od dana 23. lipnja 2014., uknjižbom brisanja prava vlasništva predmetnih nekretnina s imena II. -V. tuženika uz istovremenu uknjižbu upisa prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime i u korist I. tuženika.

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da su I. tuženik kao darovatelj i II.-V. tuženici kao daroprimatelji sklopili Ugovor o darovanju od 23. lipnja 2014., te da su predmet ugovora nekretnine koje je I. tuženik stekao od prednika tužiteljica, njihovog oca pok. OT na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. srpnja 2010.,

- da se I. tuženik 4. travnja 2014. u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik nekretnina na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. srpnja 2010. i smrtnog lista iza pokojnog OT, te da je na temelju tih isprava na spornim nekretninama izvršen prijenos vlasništva sa imena OT na ET,

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] na kč. br. [katastarska čestica] opisane kao [adresa], kuća, [adresa], bazen, nadstrešnica, dvorište, ukupne površine 1797 m2, od čega je kuća, [adresa] površine 250 m2, bazen površine 41 m2, nadstrešnica 23 m2 i dvorište 1483 m2, katastarska općina [katastarska općina], proizlazi da je na toj nekretnini upisano suvlasništvo II.-V. tuženika svakog u 1/4 idealnog dijela i to na temelju Ugovora o darovanju sklopljenog 23. lipnja 2014. s I. tuženikom,

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka - povijesni prikaz broj zk. ul. [broj ZK uloška] za katastarske čestice koje su predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između OT i ET, te Ugovora o darovanju sklopljenog između ET i II.–V. tuženika, proizlazi da se na temelju izmjene i dopune Zakona o gradnji i provedenog postupka obnove zemljišne knjige prema sadašnjem zemljišnoknjižnom stanju predmetne nekretnine nalaze na zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je u postupku koji se vodio po tužbi tužiteljica, pravomoćnom presudom broj P- 4848/2014 od 28. travnja 2022. utvrđeno da spomenuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između prednika tužiteljica OT kao primatelja uzdržavanja i I. tuženika ET kao davatelja uzdržavanja, ne proizvodi valjane pravne učinke između stranaka,

- da iz obrazloženja pravomoćne presude broj P-4848/2014 od 28. travnja 2022. proizlazi da se za izvršene obveze uzdržavanja OT obvezao nakon svoje smrti dati u vlasništvo I. tuženiku kao davatelju uzdržavanja nekretnine u 1/2 suvlasničkog dijela na zkč. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] kao i da s obzirom na pravu i suglasnu volju ugovornih strana izraženu ugovorom taj Ugovor nije sklopljen zato da bude izvršen od strane davatelja uzdržavanja, tuženika ET niti je s njegove strane izvršavan, već da je Ugovor sklopljen da bi bio izvršen samo od strane davatelja uzdržavanja, pa da je isti sklopljen s namjerom stranaka da se tužiteljice izostave kao zakonske nasljednice nekretnina koje su predmet Ugovora, a koje je već uživao tuženik i da su na taj način tužiteljice zapravo isključene iz nasljedstva,

- prema zaključku iz navedene presude primatelj uzdržavanja OT, je u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 13. srpnja 2010. imao 64 godine, bio dobrog zdravstvenog stanja i u dobroj fizičkoj snazi, sve do moždanog udara krajem 2013. nakon kojeg je i u kratkom roku preminuo, pa da slijedom toga Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije sklopljen s ciljem pružanja pomoći zbog nemogućnosti da se isti samostalno brine o sebi i svojim potrebama, a što tijekom tog postupka nije osporavao ni ovdje I. tuženik ET,

- iz obrazloženja spomenute presude proizlazi da je OT u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju imao dovoljno sredstava za svoje uzdržavanje, pa mu pomoć koja je ugovorena u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju s I. tuženikom nije bila potrebna dok je I. tuženik u to vrijeme bio u takvoj financijskoj situaciji da je od izvanbračne supruge primatelja uzdržavanja, svoje majke TT, pozajmljivao novac, imao na uzdržavanju troje mldb. djece pa da nije životno ni logično da je tuženik ET, pok. OT, financijski pomagao kupnjom svih potrepština za kućanstvo da bi pok. OT i njegova supruga obavljali kupovinu a da bi im tuženik dao novčani iznos koji su za to potrošili. Konačno je sud u tom postupku zaključio i da je organizaciju i plaćanje smještaja pok. OT u dom za starije i nemoćne osobe nakon što je doživio moždani udar, organizirala njegova supruga TT, platila pogreb, a da su njih dvoje raspolagali i grobnim mjestom,

- da u ostavinu iza smrti pok. OT nije ušla njegova imovina kojom je raspolagao za života Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 13. srpnja 2010. sklopljenim s I. tuženikom ŽT,

- da su tužiteljice u ostavinskom postupku iza pokojnog OT, nakon ročišta od 16. travnja 2014. saznale za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju,

- da su tužiteljice tužbom od 14. srpnja 2014. protiv I. tuženika pokrenule postupak radi utvrđenja da taj ugovor o doživotnom uzdržavanju ne proizvodi pravne učinke između stranaka, što je u tom postupku pravomoćno i utvrđeno pravomoćnom presudom broj P-4848/2014 od 28. travnja 2022.,

- da je od prvog ročišta u ostavinskom postupku 23. siječnja 2014. kada je u ostavinski spis predan ugovor o doživotnom uzdržavanju do pokretanja postupka protiv I. tuženika 14. srpnja 2014., I. tuženik je u međuvremenu, 23. lipnja 2014. darovnim ugovorom prenio u suvlasništvo svojoj supruzi i djeci, ovdje II. -V. tuženicima svu imovinu koja je bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s prednikom tužiteljica,

- da iz iskaza I. tuženika proizlazi da je razlog sklapanja ugovora o darovanju bio je da njegova supruga i djeca (II-.V. tuženici) mogu raspolagati predmetnom nekretninom kada on bude izručen [adresa] gdje je osuđen na zatvorsku kaznu, te da je izručen [adresa] u srpnju 2014.

10. Činjenično stanje na kojem je temeljena prvostupanjska presuda u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, jer je ono temeljeno na valjanoj, iscrpnoj i pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, pa navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište o osnovanosti zahtjeva tužitelja nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

11. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe članaka 2. – 6., 285. i 273. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO) kada je usvojio tužbeni zahtjev polazeći od zaključka da se u konkretnom slučaju radilo o prividnom ugovoru koji je sklopljen iz nedopuštene pobude.

12. Odredbom članka 285. st. 1. ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

13. Odredbom članka 273. st. 1. ZOO propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st. 2.), s time da besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja (st. 3.).

14. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen s ciljem da se onemogući tužiteljice da na temelju odluke u sudskom postupku pokrenutom protiv I. tuženika na tim istim nekretninama ostvare svoja prava, što su tužiteljice i ostvarile kada su s uspjehom osporile valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je njihov otac sklopio s I. tuženikom, radi se o ugovoru sklopljenom iz nedopuštene pobude, koji u smislu odredbe čl. 273. st. 1. ZOO nije valjan.

15. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja odnosno da je za sklapanje ugovora o darovanju odlučna okolnost bila izvjesno izručenje I. tuženika [adresa] radi kaznenog djela za nelegalni uzgoj marihuane, pa da je I. tuženiku bilo u interesu da nema u vlasništvu vrijedniju imovinu koja bi mogla biti predmet oduzimanja vezano za stjecanje iste počinjenjem kaznenog djela koje mu se stavljalo na teret, radi se o razlozima koji upućuju na nemoralnost pravnog posla. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je I. tuženiku je bilo u interesu da nekretninu prenese na suprugu i djecu u slučaju da tužiteljice uspiju u postupku radi utvrđenja da ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između I. tuženika i prednika tužiteljica OT nema pravnog učinka.

16. Žalbeni navodi II. -V. tuženika da su bili u dobroj vjeri jer u trenutku sklapanja darovnog ugovora i upisa u zemljišne knjige nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali bilo kakvog razloga posumnjati da stvar ne pripada I. tuženiku kao darovatelju su neosnovani. Naime, u smislu odredbe članka 273. st. 3. ZOO besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.

17. Neosnovano žalitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer sud nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanjem II. -V. tuženika na okolnost namjera i pobuda stanaka pri sklapanju spornog ugovora.

18. Prvostupanjski sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će dokaze izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je u potpunosti pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju, pored izvedenog dokaza saslušanjem I. tuženika koji je iskazao da je ugovor o darovanju sklopio jer je trebao biti izručen u [adresa] radi izdržavanja kazne zatvora, nije imao osnova usvajanju dokaznog prijedloga za saslušanjem II.-V. tuženika na okolnost utvrđenja namjera i pobuda stranaka pri sklapanju darovnog ugovora.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je nekretnina koja je bila predmet ugovora o darovanju danas drugačija po opisu i površini te da je na tu okolnost trebalo provesti građevinsko vještačenje na okolnost utvrđenja vrijednosti nekretnine. Predmet ovog postupka je utvrđenje valjanosti Ugovora o darovanju, dok I. tuženik na ime eventualnih ulaganja u nekretninu koja je predmet tog ugovora ima pravo na obveznopravni zahtjev za isplatu koji zahtjev nije postavljen u ovom postupku, niti je predmet raspravljanja. Radi iznesenog izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem bilo bi suvišno i nesvrhovito.

20. Na žalbene navode II. -V. tuženika valja odgovoriti da okolnost što je bivša supruga pokrenula postupak protiv I. tuženika radi utvrđenja da su nekretnine koje su predmet Ugovora o darovanju bračna stečevina, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku u kojem je predmet spora utvrđenje je li Ugovor o darovanju valjan, odnosno proizvodi li pravne učinke između I. tuženika kao darovatelja i II. -V. tuženika kao daroprimaca.

21. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP).

22. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbe tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbama (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

24. Tužiteljice su odbijene sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

U Zagrebu 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić