Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1665/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., Osijek, Ulica Lorenza Jägera 5, OIB:82925459345, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić&Toš u Zagrebu, protiv tuženika ŽH (nominativ: ČH) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Kregar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1596/2020-18 od 11. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja INKASO.HR d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-1596/2020-18 od 11. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja INKASO.HR d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 1596/2020-18 od 11. travnja 2022. pod stavkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Mladena Bureca, javnog bilježnika u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-1457/2019 od 5. studenog 2020. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 20.046,68 kuna/2.660,65 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te mu naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.988,09 kuna/396,59 EUR. Stavkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kuna/705,09 EUR. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.112,50 kuna/280,38 EUR.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 20.046,68 kuna/2.660,65 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, za koji iznos tužitelj tvrdi da mu tuženik duguje kao jamac platac društva Occurro d.o.o., koje društvo ima nepodmireni dug za telekomunikacijske usluge prema društvu TELE2 d.o.o., a koje potraživanje je ustupljeno ovdje tužitelju Ugovorom o cesiji od 15. ožujka 2013. sklopljenim između TELE2 d.o.o. i INKASO.HR d.o.o.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je tuženik bio jedini osnivač i član društva Occurro d.o.o., Zagreb, Klaićeva 62,

- da je Occurro d.o.o., zastupano po tuženiku, dana 10. veljače 2012. podnijelo društvu TELE2 d.o.o. zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, i to za tri pretplate po tarifnom modelu Unlimited Business 200 (bez ugovora), za tri pretplate po tarifnom modelu Unlimited Business 300 za najmanje obvezno vrijeme trajanja ugovora od 24 mjeseca, i 18 pretplata po tarifnom modelu Unlimited Business 100 za najmanje obvezno vrijeme trajanja ugovora od 24 mjeseca,

- da računi za telekomunikacijske usluge koje je društvo TELE2 d.o.o. pružilo društvu Occurro d.o.o. od siječnja do travnja 2013. nisu plaćeni,

- da je društvo Tele 2 d.o.o. cediralo tražbinu koju ima prema društvu Occurro d.o.o. (cesus) ovdje tužitelju (cesionaru) Ugovorom o cesiji od 15. ožujka 2013.,

- da je na temelju ovršnog prijedloga tužitelja kao cesionara doneseno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca, poslovni broj Ovrv-22585/2013 od 15. srpnja 2013. protiv ovršenika Occurro d.o.o. (kao cesusa), i to radi isplate računa za koje se isplata u ovom postupku zahtijeva od tuženika,

- da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca, poslovni broj Ovrv-22585/2013 od 15. srpnja 2013. naloženo ovršeniku Occurro d.o.o. isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka od 2.914,16 kuna/386,78 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom,

- da je tužba (prijedlog za ovrhu) u ovom predmetu podnesena 5. studenog 2019., a da navedenom tužbom tužitelj od tuženika ŽH zahtijeva isplatu dospjelih, a neplaćenih računa za telekomunikacijske usluge koje je društvo TELE2 d.o.o. pružilo društvu Occurro d.o.o. (računi s dospijećem u veljači, ožujku, travnju, svibnju, te srpnju 2013.),

- da tužitelj zahtjev za isplatu prema tuženiku temelji na tvrdnji da tuženik kao jamac platac društva Occurro d.o.o. nije podmirio dužnu naknadu za utužene usluge,

- da tužitelj tvrdi da su se u konkretnom slučaju ostvarili uvjeti za odgovornost tuženika za obveze društva Occurro d.o.o. propisani čl. 10. st. 3. u svezi čl. 10. st. 4. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15. i 40/19., dalje ZTD) jer da je tuženik koristio društvo Occurro d.o.o. kako bi oštetio vjerovnika – pravnog prednika tužitelja, tako što je u ime društva sklopio ugovore o pretplatničkom odnosu s prednikom tužitelja u trenutku kada je poslovanje društva bilo otežano, što znači da društvo nije moglo podmirivati preuzete obveze, a tuženik da je takvim postupanjem zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za nastale obveze društva na način da je koristio usluge i opremu prednika tužitelja, bez da je za iste usluge podmirio račune, nakon čega 24. svibnja 2013. ulazi u blokadu iz koje više ne izlazi do trenutka brisanja iz sudskog registra,

- da iz podataka o blokadi društva Occurro d.o.o. proizlazi da je isto društvo prije sklapanja ugovora o pretplatničkom odnosu s društvom TELE 2 d.o.o. u veljači 2012. bilo u blokadi jedan dan, i to 20. prosinca 2011.,

- da iz najranije dospjelog neplaćenog računa za telekomunikacije usluge za siječanj 2013. proizlazi da su sve dotadašnje obveze društva Occurro d.o.o. prema cedentu (TELE2 d.o.o.) bile podmirene - dug po prethodnim računima iznosio je 0,00 kuna/0,00 EUR, iako je društvo i tijekom 2012. bilo u blokadi jedan dan, i to 20. rujna 2012.,

- da iz iskaza tuženika koji je saslušan kao stranka u postupku proizlazi da je, u vrijeme zaključenja ugovora s TELE2 d.o.o., društvo Occurro d.o.o. poslovalo normalno, da su sve ugovorne obveze uredno podmirivane do financijskih teškoća do kojih je došlo 2013., s time da je između sklapanja ugovora s TELE2 d.o.o. (s kojim je ugovoreno obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca) i blokade društva Occurro d.o.o. u svibnju 2013. prošlo petnaest mjeseci.

7. Prvostupanjski sud je zaključio da je cedent (TELE2 d.o.o.) ustupio tužitelju (INKASO.HR d.o.o.) tražbinu koju ima prema društvu Occurro d.o.o., a ne tražbinu prema tuženiku, drugim riječima, da tuženik nije dužnik ustupljene tražbine. Prvostupanjski sud smatra da iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis predmeta (zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa) ne proizlazi da se tuženik obvezao kao jamac platac za obveze društva Occurro d.o.o., pa da nema osnove za zaključak da je tužitelju preneseno potraživanje prema tuženiku u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO). Dapače, da iz isprava u spisu ne proizlazi da je cedent (TELE2 d.o.o.) ikad tvrdio da ima tražbinu prema tuženiku, pa da takva tražbina niti nije mogla biti predmet ustupa tužitelju.

8. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj ustupom tražbine koju mu je ustupilo društvo TELE2 d.o.o. stekao aktivnu legitimaciju prema društvu Occurro d.o.o., a ne i prema tuženiku, odnosno da u predmetnom postupku tužitelj nije aktivno legitimiran, a da ni tuženik nije pasivno legitimiran za tražbinu koju tužitelj ima prema društvu Occurro d.o.o.

9. Također, prvostupanjski sud je zaključio da, čak i u slučaju kada bi tražbina prema tuženiku postojala, da je ista u cijelosti zastarjela (utuženo potraživanje dospjelo je 2013., a ovršni prijedlog podnesen je 5. studenog 2019.), s time da, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, tužitelj neosnovano tvrdi da je njegovo potraživanje prema tuženiku određeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mladena Burca poslovni broj Ovrv-22585/2013 od 15. srpnja 2013. donesenim protiv društva Occurro d.o.o., pa da bi se zbog toga imao primijeniti desetogodišnji zastarni rok. Naime, prema stavu prvostupanjskog suda, nema pravne osnove za shvaćanje tužitelja prema kojem se radi utvrđenja pravovremenosti zahtjeva za isplatu na temelju vjerodostojne isprave ima primijeniti zastarni rok određen za potraživanja koja su već utvrđena ovršnom ispravom, a pogotovo je to nemoguće u situaciji kad se ovršna isprava ne odnosi na dužnika protiv kojeg je, kao u konkretnom slučaju, podnesen ovršni prijedlog radi donošenja rješenja na temelju vjerodostojne isprave. Dakle, prvostupanjski sud smatra da, kada bi potraživanje za koje odgovara tuženik zaista bilo određeno ovršnom ispravom kako to tužitelj tvrdi, da bi tada predmetni postupak bio suvišan jer tužitelj za njega ne bi imao pravni interes, a tužitelj ne bi ni podnio protiv tuženika prijedlog za donošenje rješenja na temelju vjerodostojne isprave i ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave o osnovanosti kojeg se odlučuje u ovoj parnici.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da tvrdnje tužitelja o tome da je društvo Occurro d.o.o. sklapalo ugovore s TELE2 d.o.o. u trenutku kad je poslovanje društva bilo otežano, pa da je tuženik znao da ugovorene obveze neće moći podmirivati, čime da je zloupotrijebio svoje pravo da kao član društva ne odgovora za obveze društva, nemaju uporišta u provedenim dokazima. Ovo iz razloga što je između društava Occurro d.o.o. i TELE2 d.o.o. sklopljen samo jedan ugovor, i to prema zahtjevu društva Occurro d.o.o. iz veljače 2012. kada poslovanje tog društva nije bilo otežano (ugovor je uredno ispunjavan godinu dana, a nakon toga društvo Occurro d.o.o. koristilo je telekomunikacije usluge jer se obvezalo ostati u ugovornom odnosu 24 mjeseca od sklapanja ugovora u veljači 2012.), stoga da se ne može predbaciti tuženiku da je u tom trenutku kao član društva znao da će društvo za petnaest mjeseci biti blokirano, pa da je isti zloupotrijebio povlasticu da kao član društva ne odgovara za dugove društva.

11. Tužitelj u žalbi osnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik ni u kom slučaju ne može biti odgovoran za dugovanje društva Occurro d.o.o. kao jamac platac.

12. Naime, tuženik bi kao solidarni jamac, uz društvo Occurro d.o.o. (glavnog dužnika) bio u obvezi ispuniti ugovornu obvezu trgovačkog društva prema vjerovniku, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, te bi se u tom slučaju u pogledu zastare i u odnosu na tuženika primjenjivao zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a koji propisuje da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

13. Međutim, u konkretnom slučaju, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

14. Naime, odredbama iz čl. 10. st. 2., 3. i 4. ZTD-a propisano je da članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva, izuzev ako zloupotrijebe okolnost da kao članovi trgovačkog društva ne odgovaraju za njegove obveze, a smatra se da član zloupotrebljava navedenu okolnost ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, te ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

15. Uzimajući u obzir da je tuženik, kao jedini član društva Occurro d.o.o., u ime i za račun tog društva zaključio s TELE2 d.o.o. ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa u veljači 2012. kada je društvo poslovalo bez ikakvih poteškoća (prije toga društvo je bilo u blokadi samo jedan dan - 20. prosinca 2011.), te da je društvo nastavilo uredno ispunjavati ugovor kroz godinu dana, sve do financijskih teškoća do kojih je došlo 2013. (s time da je između sklapanja ugovora kojim je ugovoreno obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca i blokade društva u svibnju 2013. prošlo petnaest mjeseci), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ne može predbaciti tuženiku da je u tom trenutku kao član društva znao da će društvo za petnaest mjeseci biti blokirano, pa da je isti zloupotrijebio povlasticu da kao član društva ne odgovara za dugove društva.

16. Dakle, neosnovano tužitelj u predmetnom postupku ističe da je tuženik sklopio ugovor o pretplatničkom odnosu s prednikom tužitelja u trenutku kada je poslovanje društva bilo otežano i nije moglo podmirivati preuzete obveze, s obzirom da upravo suprotno proizlazi iz provedenih dokaza – ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa sklopljen je u veljači 2012. kada je društvo poslovalo bez ikakvih financijskih poteškoća, te je društvo Occurro d.o.o. uredno ispunjavalo preuzete obveze godinu dana nakon sklapanja ugovora, a nakon toga je koristilo telekomunikacije usluge jer se obvezalo ostati u ugovornom odnosu 24 mjeseca od sklapanja ugovora.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima on ističe da je tuženik od prednika tužitelja preuzeo i 24 mobilna uređaja koja kasnije nigdje nije prijavio kao imovinu društva, valja reći da iz životno uvjerljivog i logičnog iskaza tuženika proizlazi da se radilo o najjeftinijim mobitelima najlošije kvalitete, koje su djelatnici društva Occurro d.o.o. koristili prilikom pružanja usluge dostava juha i variva korisnicima, isključivo u svrhu komuniciranja sa centrom za naručivanje (nikada nisu korišteni u privatne svrhe), a isti su do provođenja stečajnog postupka četiri godine nakon preuzimanja bili rashodovani.

18. Sve navedeno dovodi do pravilnog zaključka prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije došlo do tzv. proboja pravne osobnosti u smislu odredaba iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, a koji uvjet je u predmetnom postupku morao biti ispunjen da bi tuženik za obveze društva Occurro d.o.o. odgovarao kao jamac platac.

19. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

20. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka (stavak II. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 5., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. i 39/22), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

21. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (stavak III. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža