Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4258/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-567/2020-38 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-567/2020-38 od 2. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-567/2020-38 od 2. lipnja 2023. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.497,39 EUR/33.885,55 kuna[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2018. pa do isplate. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.003,03 EUR/15.091,83 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 182,86 EUR/1.377,76 kuna, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku, kao osiguratelju Hrvatskih autocesta d.o.o., radi naknade štete nastale u štetnom događaju od 22. lipnja 2018., kada je na kolnik autoceste A1, na 89. km + 600 m, oko 3,15 sati, izletio jazavac kojeg je tužitelj udario prednjim lijevim dijelom vozila, te je na vozilu tužitelja nastala imovinska šteta u iznosu od 4.497,39 EUR/33.885,55 kuna.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića proizlazi da se štetni događaj dogodio 22. lipnja 2018. oko 3,15 sati, kada je tužitelj upravljajući svojim osobnim vozilom marke "Audi A3", registracijske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), krećući se zapadnim kolnikom autoceste A1 u smjeru juga, brzinom od 119 km/h, na 89. km + 600 m, prednjim lijevim dijelom automobila naletio na jazavca koji je izašao na kolnik tužitelju s lijeve strane ispod dvostruke limene odbojne ograde čiji je donji rub odignut od razine tla za 45 cm, a koja se nalazi na razdjelnom pojasu između istočnog i zapadnog kolnika autoceste, s time da je prostor autoceste na zelenim površinama koje se protežu uz kolnike s obje strane omeđen visokom ogradom od žičanog pletiva,

- da se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti gdje je dozvoljena maksimalna brzina vožnje do 130 km/h, da je kolnik predmetne zgode bio hrapav i suh, te da bi vozač izbjegao nalet da se kretao brzinom do 68 km/h,

- da tužitelj nije bio alkoholiziran u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja,

- da iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin, od 28. kolovoza 2019. proizlazi da na spornoj dionici autoceste nije bilo ni redovne ni izvanredno postavljene prometne signalizacije koja bi upućivala vozače na mogućnost ili opasnost od naleta na divljač na kolničkom ili zaustavnom traku,

- da iz iskaza svjedoka UP proizlazi da je isti zaposlen kao ophodar u Hrvatskim autocestama d.o.o., tehničkoj jedinici [adresa], te da je ovlaštena osoba za redovitu ophodnju i nadzor nad prohodnosti i uporabnosti autocesta, da je prema podacima koje je svjedok provjerio u dokumentaciji Hrvatskih autocesta d.o.o., u noći 21./22. lipnja 2018. prvi put izašao u redovitu ophodnju koja je obuhvaćala i dio kolnika na kojem se dogodila predmetna prometna nezgoda, te da je izvršio provjeru kolnika na način da se vozilom kretao brzinom od 40-50 km/h po zaustavnoj traci i da nije uočio bilo kakve nepravilnosti na tom dijelu kolnika, a da je drugi put tu noć izašao na teren u 3,25 sati na poziv Centra za obavješćivanje o naletu vozila na divljač, te da je na mjestu događaja zatekao tužitelja i da je na kolniku uočio pregaženu životinju i to jazavca, nadalje, da je na tom dijelu kolnika ograničenje brzine bilo 100 km/h, da je svjedok poslikao mjesto događaja i ispunio Europsko izvješće, a da je jazavca uklonio s mjesta događaja i zbrinuo ga na za to predviđeni način,

- da iz iskaza svjedoka UP proizlazi i da je isti, nakon što je sanirao mjesto štetnog događaja, baterijom pregledao žičanu ogradu, koliko je to bilo moguće s obzirom da je bila noć, te da nije uočio nikakvo oštećenje, a s obzirom na to da se radi o jazavcu, da je moguće da je on prošao ogradu ili iskopao put ispod ograde neovisno o stanju te ograde,

- da je odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14., dalje: ZC) propisano da društvo Hrvatske autoceste d.o.o. upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava,

- da je odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok je odredbom čl. 50. st. 2. ZC-a propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz čl. 50. st. 1. ZC-a nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima,

- da je odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti koja, u smislu čl. 6. st. 1. ZC-a, predstavlja javnu cestu, na kojoj nije bio postavljen znak "divljač na cesti", i na kojoj postavljene ograde nisu spriječile prelazak divljači preko ceste, slijedom čega da je tuženik odgovoran za štetu nastalu na automobilu tužitelja zbog naleta na jazavca, zbog propusta svog osiguranika Hrvatskih autocesta d.o.o. po načelu presumirane krivnje, sukladno odredbama iz čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a, u svezi čl. 1045. st. 1. ZOO-a. Naime, obveza održavanja javne ceste podrazumijeva i zaštitu prometa na toj cesti u smislu čl. 26. st. 1. ZC-a, a u konkretnom slučaju postojeća žičana ograda, kao i limena odbojna ograda, očito nisu bile odgovarajuće zapreke potrebne radi onemogućavanja pristupa divljači na javnu cestu i zaštite prometa na toj cesti (iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića proizlazi da se životinja bez problema mogla provući na zapadni kolnik autoceste ispod limene odbojne ograde koja je odignuta od tla 45 cm).

9. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio i da nema doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, jer se tužitelj kretao brzinom manjom od dozvoljene, pri čemu valja istaknuti da tuženik u predmetnom postupku nije ni tvrdio da bi tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja.

10. Prema tome, kako iz izvedenih dokaza proizlazi da zaštitna ograda očito nije bila u takvom stanju da spriječi izlazak divljači na cestu, jer je u konkretnom slučaju jazavac izašao na kolnik ceste, tako je prvostupanjski sud zaključio da je za nastanak štetnog događaja odgovoran osiguranik tuženika u smislu ranije navedenih zakonskih odredaba, slijedom čega da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete na vozilu utuženi iznos od 4.497,39 EUR/33.885,55 kuna (visina štete u predmetnom sporu nije bila sporna), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. srpnja 2018. pa do isplate, sukladno odredbama iz čl. 1085., čl. 1086. i čl. 1090., u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

11. Činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, kao pravilno utvrđeno, i zaključke prvostupanjskog suda, prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud.

12. Tuženik u žalbi otklanja odgovornost navodeći da u konkretnom slučaju nije utvrđen nikakav konkretan propust njegovog osiguranika. Nadalje, tuženik smatra da prvostupanjski sud nije na pravilan način primijenio odredbe čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a i da je propustio prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu cijeniti po njemu dostavljenu sudsku praksu viših sudova u ovakvoj vrsti sporova.

13. Međutim, žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

14. Naime, prema odredbama čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Ti posebni propisi, osim zakona, na podzakonskoj razini, bili bi Pravilnik o održavanju cesta ("Narodne novine", broj: 90/14. i 3/21.), Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine", broj: 92/19.), Pravilnik o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine", broj: 75/14. i 7/21.) i Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa ("Narodne novine", broj: 110/01. i 90/22.).

15. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara ne iscrpljuje se samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti, nego su oni odštetnopravno odgovorni i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi ni došlo. Naime, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti, pri čemu je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na strani tuženika.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (primjerice: Rev-x 230/12- 2 od 8. studenoga 2012., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Rev 1272/2021-3 od 24. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je, ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a da za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara osiguranik ovdje tuženika (čl. 1045. st. 1. ZOO-a).

17. U konkretnom slučaju divlja životinja - jazavac mogao se pojaviti na autocesti samo kroz postojeću žičanu ogradu, koju održava osiguranik tuženika, što svakako upućuje na zaključak da je izostao odgovarajući nadzor, te pažljivije pregledavanje predmetne dionice autoceste, te da zaštitna ograda nije bila održavana na način da s potpunom sigurnošću isključi mogućnost ulazaka divljih životinja u zaštićeni prostor autoceste, koje se njome ne smiju kretati.

18. S tim u vezi valja ukazati i na iskaz svjedoka, ophodara UP, koji je iskazao da je, nakon što je sanirao mjesto štetnog događaja, baterijom pregledao žičanu ogradu, koliko je to bilo moguće s obzirom na činjenicu da je bila noć, te da nije uočio nikakvo oštećenje, a s obzirom na to da se radi o jazavcu, da je moguće da je on prošao ogradu ili iskopao put ispod ograde neovisno o stanju te ograde. Upravo navedeno ukazuje na činjenicu da osiguranik tuženika nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi osigurao neometan i siguran promet na autocesti jer pravilnim održavanjem zaštitne ograde divlja životinja ne bi mogla ući na prostor autoceste. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo propusta njegovog osiguranika u održavanju autoceste, pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

19. Činjenica da su ophodari na dan štetnog događaja izvršili ophodnju autoceste, kao ni izjava svjedoka UP da nije primijetio nikakav nedostatak na zaštitnoj ogradi, ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana i održavana, divljač

- u konkretnom slučaju jazavac, ne bi mogao zateći na autocesti. Pregled zaštitne ograde u noćnim uvjetima (svjedok sam iskazuje da je pregledao baterijom žičanu ogradu koliko je to bilo moguće) nije dovoljan da bi se dokazalo da je ograda u cijelosti bila neoštećena, osobito uz iznenadan ulazak jazavca u ograđeni prostor i činjenicu da divljač na ograđenoj dionici ne bi smjela biti prisutna ako je ograda funkcionalna i pregledana.

20. S obzirom na to da osiguranik tuženika upravlja predmetnom autocestom, bio je u obvezi održavati je i naknaditi štetu korisniku ceste jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem da postavi i održava takvu ogradu koja sprječava izlazak divljači na autocestu. Stoga činjenica da je postojala zaštitna ograda, te da je osiguranik tuženika obavio pregled iste i pritom nije uočio nikakvo oštećenje, nije dovoljna za zaključak da je do nezgode došlo bez krivnje osiguranika tuženika.

21. Kako je, dakle, osiguranik tuženika propustio osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, to je po načelu pretpostavljene krivnje na temelju odredbe čl. 1045. ZOO-a odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na vozilu, pa je tuženik, kao osiguratelj Hrvatskih autocesta d.o.o., dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu u cijelosti, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

22. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, sukladno odredbama iz čl. 6., čl. 26. st. 1., čl. 50. st. 1. i 2. i čl. 81. st. 1. ZC-a, te odredbama iz čl. 1045. st. 1., čl. 1085., čl. 1086. i čl. 1090. ZOO-a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

23. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (stavak II. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 28., Tbr. 42., Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22. i 113/22), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19 i 92/21), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi odredaba iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud odluku o trošku parničnog postupka donio pogrešnom primjenom Tarife, retroaktivno na sve radnje unatrag kako je to tužitelj zatražio troškovnikom, valja reći da su isti neosnovani, s obzirom da je odredbom iz Tbr. 48. st. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dana 2. lipnja 2023., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka kojeg je tužitelj zatražio troškovnikom od 24. travnja 2023., na snazi je bila Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 15,00 kuna/1,99 EUR (Tbr. 50. Tarife), a koja se primjenjuje se od 5. studenog 2022.

25. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je primjenom Tarife koja je bila na snazi u trenutku donošenja odluke o trošku postupka, a kojom je propisana vrijednost boda od 15,00 kuna/1,99 EUR (Tbr. 50. Tarife), tužitelju priznao pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.003,03 EUR/15.091,83 kune, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2023. pa do isplate.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

27. Zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža