1              Poslovni broj: II Kž-549/2023-5

Poslovni broj: II Kž-549/2023-5

  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Balenović, predsjednice vijeća te Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 8. prosinca 2023. broj K-18/2022. (Kv I-383/2023.) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2024.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba optuženog V. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 8. prosinca 2023. broj K-18/2022. (Kv I-383/2023.), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. B., zbog dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je u istražni zatvor optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od uhićenja 14. siječnja 2022.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. B. po braniteljici, odvjetnici M. B., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. povezane s povredom prava na slobodu iz članka 22. Ustava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. B. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.

6. Naime, protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv optuženog V. B. potrebno produljiti mjeru istražnog zatvora, jer jedino ta mjera s uspjehom otklanja navedenu opasnost.

7. Prije svega, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako iteracijska opasnost na strani optuženika, unatoč njegovoj neosuđivanosti, proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela u vidu iskazane upornosti, okrutnosti i bezobzirnosti optuženika, a time i pojačane kriminalne volje, te isto ispravno povezuje s rezultatima psihijatrijskog vještačenja, kao i kasnijih dopuna istog, iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba sa shizotipnim poremećajem ličnosti, koji je tempore criminis bio pod utjecajem alkohola te je vještak predložio primjenu sigurnosne mjere iz članka 68. KZ/11., a bez čije primjene i nadalje postoji rizik mogućeg počinjenja isto tako teškog ili sličnog kaznenog djela. Pravilan je, dakle, zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7.1. Stoga je sud prvog stupnja, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može, s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.

7.2. U pogledu mjere opreza redovnog javljanja psihijatru što opetovano u žalbi predlaže žalitelj, ponavlja se žalitelju da, a s obzirom da iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi da isti nije uzimao propisanu terapiju i nije se nalazio u psihijatrijskom tretmanu, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjena iste ne bi bila svrhovita i njome se ne bi u potpunosti otklonila opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

8. Nadalje, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

9. Protivno žalbenim navodima optuženika, koje potkrepljuje praksom Europskog suda za ljudska prava, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, u raspravnom stadiju postupka, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

10. Jednako tako, nisu osnovani opetovani žalbeni navodi optuženika da se odluka o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora temelji na izvjesnosti njegove osude niti takva odluka predstavlja "anticipirano izdržavanje kazne" jer je prvostupanjski sud pobijano rješenje pravilno utemeljio na postojanju osnovane sumnje za počinjenje terećenih kaznenih djela kao opće pretpostavke i postojanju onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

11. Isto tako, ponavlja se žalitelju da su bez utjecaja žalbeni navodi optuženika kojim ističe da je mu je istražni zatvor produljen jer je inkriminirani događaj izazvao "uznemirenost javnosti", s obzirom da mu istražni zatvor nije niti produljen po istražnozatvorskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. siječnja 2024.