REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž R-124/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE AGENCIJE ZA POLJOPRIVREDU I HRANU (OIB:35506269186) iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63c, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pr-180/2024-12 od 23. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pr-180/2024-12 od 23. lipnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
-u st. I., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.707.41 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 16. rujna 2020. na iznos od 155,10 eura do isplate do zaključno 16. prosinca 2023. na iznos od 75,74 eura do isplate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u iznosima bruto plaće, sve u roku od 15 dana;
-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.062,50 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 23. lipnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 312,50 eura tužitelj odbijen.
2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da je obrazloženje suda kontradiktorno zbog toga što visina dodatka na plaću nije određena niti jednom važećom odlukom, odnosno propisom tako da ne može niti biti različito određen pojedinim aktima da bi sud imao mogućnost izbora najpovoljnijeg prava odnosno iznosa za tužitelja, da tužitelj na temelju prethodnih Ugovora o radu sklopljenih s prednikom tuženika je imao ugovoreno pravo na 10% povećanja za poslove s posebnim uvjetima rada, ali nakon što je sklopio novi ugovor o radu 2020. godine, kojim je prihvatio primjenu Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., otpala je pravna osnova na temelju koje mu se isplaćivao navedeni dodatak na plaću.
2.1. Novi Pravilnik o plaćama nije donesen da bi se smanjivala prava radnika, već iz razloga što je Temeljni kolektivni ugovor (dalje TKU) po kojem je postojala osnova za isplatu 10% dodatka na plaću prestao važiti, a Granski kolektivni ugovor (dalje GKU) nije niti donesen za utuženi period. Visina dodatka da bi se isti uopće mogao isplaćivati tužitelju mora se utvrditi GKU-om kako je propisano čl. 54. st. 2. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama, jer tuženik ne može samoinicijativno određivati kolika bi visina tog dodatka trebala biti. GKU je sklopljen 15. studenog 2023. te je istim propisana visina dodatka na plaću u iznosu od 5%. Sud je u cijelosti pogrešno primijenio materijalno pravo primijenivši odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu (dalje ZR) budući da ista nije primjenjiva u ovome predmetu. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka jer da su isti dosuđeni suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana presuda preinači "u skladu sa žalbenim navodima i tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenih troškova tuženiku kako je to zatraženo troškovnikom", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je potraživanje tužitelja, zaposlenika tuženika na radnom mjestu viši stručni savjetnik, Odjel pokušališta u voćarstvu, Centar za voćarstvo i povrćarstvo koje radno mjesto predstavlja radno mjesto s posebnim uvjetima rada, za koje radno mjesto mu je s tog osnova do 10. srpnja 2020. (kada je zaključen novi ugovor o radu) isplaćivan dodatak na plaću u visini od 10%. U utuženom razdoblju tužitelj je temeljem Ugovora o radu imao pravo na dodatak na plaću za posebne uvijete rada ali visina istog dodatka nije bila propisana sve do dana donošenja GKU- a (15. studenog 2023.) nakon čega je tuženik počeo tužitelju isplaćivati navedeni dodatak u visini od 5%.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi sporno je pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove sa posebnim uvjetima rada od 10% u razdoblju od kolovoza 2020. do prosinca 2023.
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika te po službenoj dužnosti, na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a ni uz počinjenje bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tuženik. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana je odluka jasna i razumljiva, sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:
- da je tužitelj zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog 10. srpnja 2020. na radnom mjestu viši stručni savjetnik;
- da je čl. 5. Ugovora o radu (stranica 5 i 6 spisa) određeno da se u odnosu na visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, zatim odredbe ZR-a ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23), Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizacije radnih mjesta Agencije, Pravilnika o radu Agencije, te Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije;
- da je Odlukom prednika tuženika od 01. lipnja 2018. određeno (stranica 9 spisa) da se tužitelju plaća uvećava za 10% jer radi na poslovima za koje postoje posebni uvjeti rada;
- da je Pravilnikom o plaćama i naknadama od ožujka 2010. bilo određeno da djelatnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada (čl. 5.) ima pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima, koji iznosi 10% od osnovne plaće;
- da je 23. lipnja 2020. donesen novi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima koji u čl. 2. st. 1. određuje da plaću djelatnika čini osnovna plaća i dodaci za osnovnu plaću, dok se u smislu čl. 3. istoga članka dodacima na plaću smatra stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća;
- da je novim Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. u čl. 3. određeno kako djelatniku pripada dodatak na plaću u slučajevima koji su određeni općim propisima o radu, odnosno u skladu sa njima sklopljenim KU i na temelju zasebne odluke o ovom dodatku s time da se pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na tim poslovima može urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa njima sklopljenim KU;
- da je Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. stupio na snagu 01. kolovoza 2020. U čl. 27. navedenog Pravilnika određeno je da njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije njegovog stupanja na snagu, te da se stavljaju van snage sve odluke o plaći koje su donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama;
- da je čl. 54. KU za službenike i namještenike u javnim službama od 07. prosinca 2017. bilo propisano da se zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću, a radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje se GKU-om. Navedena odredba, identičnog sadržaja postoji i u čl. 53. TKU za službenike i namještenike u javnim službama od 06. svibnja 2020.,
- da jer je GKU zaključen "tek" 15. studenog 2023. u utuženom razdoblju nije bio sklopljen KU pa stoga ni visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena GKU-om u smislu čl. 54. (odnosno čl. 53. TKU za službenike i namještenike od 06. prosinca 2017. i 06. srpnja 2022.).
10. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih činjenica suprotno žalbenim navodima pravilno utvrdio da tužitelj koji je u utuženom razdoblju radio na poslovima sa posebnim uvjetima rada ima pravo na dodatak na plaću za te posebne uvjete rada, iako njegova visina nije bila propisana.
10.1. Prvostupanjski sud se pritom pravilno pozvao na odredbu iz čl. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. te na čl. 54. TKU za službenike i namještenike u javnim službama od 07. prosinca 2017. i čl. 53. TKU za službenike i namještenike u javnim službama od 06. svibnja 2022. kao i na čl. 94. ZR-a.
11. Naime činjenica da u utuženom razdoblju nije bio sklopljen GKU kao i da poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je raniju odluku ukinuo, ne isključuje pravo tužitelja na dodatak za posebne uvjete rada, a kako je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da ista iznosi 10% od plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., a koji predstavlja povoljnije pravo za tužitelja (prema čl. 9. st. 3. ZR-a).
12. Slijedom navedenog, a u kontekstu činjenice da tuženik nije osporio visinu navedenog dodatka (matematički izračun) valjalo je odbijanjem žalbe tuženika odluku suda prvog stupnja potvrditi.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife), a kako tuženik nije naveo određene razloge zbog kojih pobija odluku o trošku, proizlazi da žalbenim navodima pravilnost odluke o trošku nije dovedena u pitanje.
14. Slijedom navedenog, u skladu sa odredbom iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
14.1. Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP- a).
U Puli - Pola 24. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Alenka Paus
