REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1598/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆ, [adresa], ..., ... OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivica Čuturić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2793/2023-16 od 26. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2793/2023-16 od 26. svibnja 2025.:

- u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice odbijen za iznos od 350,00 eura (točka II. izreke prvostupanjske presude) na način da se tužiteljici pored dosuđenog iznosa od 1.775,00 eura na ime naknade štete (točka I. izreke prvostupanjske presude) dosuđuje i daljnji iznos od 350,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana;

- u točki III. izreke na način da se sudi: „III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.706,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2793/2023-16 od 26. svibnja 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da je tužena dužna tužiteljici isplatiti na ime naknade štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 45,00 eura.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu 172,84 eura u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 156,25 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete daljnji iznos od 1.775,00 EUR, sa zateznom kamatom počevši od 25.10.2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u visini glavnice od 436,27 EUR, sa zatraženom zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.472,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

1.1.Ujedno je rješenjem dopuštena preinaka tužbe od 21. lipnja 2024.

2. Protiv presude (u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za iznos od 350,00 eura na ime duševnih bolova uslijed zaostalog smanjenja životne aktivnosti) pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog pogrešne primjena materijalnog prava. Ističe da sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO; da je na ime duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti valjalo dosuditi barem iznos od 800,00 EUR; da dosuđenim iznosom nije ostvarena kompenzacijska niti satisfakcijska funkcija pravične novčane naknade, da su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske samo orijentir prilikom odlučivanja o naknadi, uzimajući u obzir tegobe koje je tužiteljica trpjela te koje i dalje trpi radi predmetnog štetnog događaja; da prije štetnog događaja nije imala istih ili sličnih bolesti ili tegoba, da je prisutna napetost i bolnost paravertebralne muskulature vrata te ograničenost i bolnost kretnji vratom i vratnom kralježnicom, da je došlo do izravnanja fiziološke lordoze. Ukazuje na sudsku praksu; da ista i dalje trpi posljedice ozljeđivanja unatoč nekoliko ciklusa fizikalne terapije, da je u dobi od 35 godina, da valja uzeti u obzir i stopu inflacije u Republici Hrvatskoj. Predlaže da joj se dosudi i odbijeni iznos od 350,00 eura uz zatezne kamate, dakle sveukupno iznosilo 2.125,00 EUR, od potraživanog iznosa od 2.211,27 EUR te kako se radi o neuspjehu tužiteljice u samo razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, radi čega nisu nastali posebni troškovi, a sukladno čl. 154., st. 5. ZPP-a, dosuditi troškove postupka u cijelosti. Predlaže preinačiti presudu podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Protiv presude (dijela zahtjeva dosuđenog na ime naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu 45,00 eura) pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da je na raspravi 14.04.2025. učinjena je nesporna cijena tuđe pomoći i njege do visine od 4,00 EUR/h od strane tuženika, a da je prvostupanjski sud odredio je iznos tuđe pomoći i njege u iznosu do 5,00 EUR/h primjenom načela slobodne ocjene dokaza; da je time pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koja je tužiteljici bila potrebna u trajanju od 45 sati, dosudio ukupni iznos od 225,00 EUR umjesto 180,00 EUR, da visina naknade za tuđu pomoć i njegu nije utvrđivana prema neto zaradi osobe koja takvu uslugu pruža, a tužitelj u postupku nije naveo činjenice na temelju kojih bi cijenu sata tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju trebalo utvrditi u iznosu većem od onoga kojeg je tuženik učinio nespornim, niti je tužitelj predlagao izvođenje dokaza na te okolnosti. Osporava i odluku o trošku preko iznosa od 1.335,18 eura, odnosno za iznos od 137,57 EUR dosuđenih troškova zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos jer sud nije vodio računa o radnjama koje su bile nužne u postupku, čl. 155. ZPP, da nije primijenjena odredba čl. 299.a ZPP, da je tako neopravdano tužiteljici dosuđen trošak za sastav podneska od 02.02.2024. budući da sud nije rješenjem odobrio pisano očitovanje na navode iz odgovora na tužbu, a istim tužiteljica nije iznijela nikakve nove činjenice niti dokaze slijedom čega je tužiteljica navode iz svog podneska mogla istaknuti na samom pripremnom ročištu, sastav podneska od 12.04.2024. kojim tužiteljica dostavlja medicinsku dokumentaciju koju je mogla dostaviti na narednom pripremnom ročištu koje je održano 08.05.2024. godine, te sastav podneska od 16.05.2024. u iznosu od 25 bodova kojim je dostavljen dokaz o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja budući da isti nije bio nužan jer se provjera izvršene uplate predujma može obaviti redovnim putem na sudu uvidom u izlist po transakcijskom računu suda. Predlaže preinačiti presudu preko dosuđenog iznosa od 180,00 eura na ime tuđe pomoći i njege kao i preinačiti odluku o trošku. Potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu.

4. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4.1. Žalba tužiteljice je osnovana. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu nastalu kao posljedicu povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je dana 24. srpnja 2023. skrivio tuženikov osiguranik. Nije sporna odgovornost osiguranika tuženika, da je tuženik tužiteljici u vansudskom postupku isplatio na ime naknade štete iznos od 1.000,00 eura. Sporno je je li tuženik isplatom iznosa od 1.0000,00 eura naknadio tužiteljici svu štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju ili tužiteljica ima pravo i na dodatni iznos naknade štete koji potražuje u iznosu 1.900,00 eura.

6. Prvostupanjski je sud pobijanom odlukom prihvatio djelomično zahtjev tužiteljice utvrdivši, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, da primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove iznosi 1.100,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 450,00 eura, ukupno primjerena naknada za neimovinsku štetu iznosi 2.550,00 eura, da naknada za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege iznosi 225,00 eura; da stoga sveukupno tužiteljici pripada 2.775,00 eura, što umanjeno za plaćeni iznos od 1.000,00 eura iznosi 1.775,00 eura. Zahtjev je odbijen u iznosu od 436,27 eura. Odluku temelji na odredbama čl. 19. st. 2., 1046., 1089. st. 2. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) i čl. 223. ZPP. Zatezne kamate su primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZOO u vezi sa čl. 1086. i 1103. ZOO te čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014; dalje: ZOOP).

7. Ispitujući presudu u pobijanim dijelovima u granicama određenih žalbenih navoda te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo glede odmjerene naknade na ime duševnih bolova zbog u ukupnosti povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

8. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Daniela Rajačića slijedi da je tužiteljica u nezgodi zadobila laku tjelesnu ozljedu - trzajnu ozljedu vratne kralježnice; da je zbog zadobivene ozljede trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 2 dan, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 50 dana; da su zaostali povremeni bolovi; da je trpjela strah i to primarni strah intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta šest dana, manjeg intenziteta 40 dana; da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu dva sata dnevno kroz 15 dana te jedan sat dnevno kroz daljnjih 15 dana; da je zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 3% koje se očituje u ograničenju krajnje sagitalne i rotacijske pokretljivosti vrata uz povremene bolove, te se manifestira u dodatnom naporu pri svakodnevnim aktivnostima koje zahtijevaju promjenu položaja vrata osobito terminalnih kretnji (primjerice tijekom sudjelovanja u prometu), naprezanju vratne muskulature (primjerice dizanja tereta, dulji rad u nefiziološkom položaju glave) te na radnje vezane uz obavljanje profesionalnih aktivnosti ovisno o intenzitetu i učestalosti istih.

10. Takav nalaz vještaka pravilno je prvostupanjski sud ocijenio stručnim i objektivnim sačinjenim u skladu s pravilima struke jer je vještak dao potpun i obrazložen nalaz i mišljenje. Cijeneći takav nalaz vještaka kao pravilan, sačinjen u skladu s pravilima znanosti, valjalo je primjenom odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je određeno da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom; u svezi sa čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kojima je određeno da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema te da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom; te cijeneći, dakle, ovdje sada sporno samo odmjerenu naknadu u dijelu u kojem se odnosi na zaostalo smanjenje životne aktivnosti, cijeneći u čemu se isto očituje, povremene bolove koje tužiteljica trpi, zaostala dijelom reducirana pokretljivost vratne kralježnice, dob iste (rođena 1990.), kao primjerenu naknadu i za tu kvalifikatornu okolnost dosuditi iznos od ukupno 800,00 eura, dakle još 350,00 eura uz odmjerenih 450,00 eura koliko je pogrešno odmjerio prvostupanjski sud.

11. Dakle, na ime neimovinske štete tužiteljici pripada ukupno 2.900,00 eura. Tužiteljica ima pravo na dosudu pravične novčane naknade i ona iznosi upravo onoliko koliko je to sada odmjereno. Pritom, valja navesti da se Orijentacijski kriteriji VSRH ne primjenjuju „čisto matematički“, računski, već individualno vodeći računa o okolnostima svakog konkretnog slučaja i utjecaju zadobivenih povreda i zaostalih posljedica na život pojedinca. Zadobivena ozljeda tužiteljice uz utvrđene elemente, dovela je do povrede prava osobnosti tužiteljice na fizičko zdravlje u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade upravo u onoj visini kako je to sada određeno. U ukupnosti sada odmjerena naknada neimovinske štete, predstavlja u cijelosti pravičnu novčanu naknadu, onako kako je ista uređena odredbom čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

12. Glede odmjerene naknade na ime tuđe pomoći i njege neosnovano tuženik ukazuje da su stranke istu učinile nespornim već je samo tuženik na glavnoj raspravi 14. travnja 2025. naveo da osporava cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege preko iznosa od 4,00 eura. Tužiteljica je potraživala 5,00 eura po satu. Kako je pri donošenju odluke u tom dijelu sud prvog stupnja cijenio da su tužiteljici pomoć pružali ukućani, pravilno je cijenu sata tuđe pomoći i njege obračunao uz primjenu čl. 223. ZPP, odnosno po slobodnoj ocjeni i to je iznos 5,00 eura po satu.

13. Sveukupno, uz umanjenje za plaćenih 1.000,00 eura, tužiteljici pripada naknada imovinske i neimovinske štete u iznosu 2.125,00 eura, odnosno još 350,00 eura kako tužiteljica osnovano žalbom potražuje, sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP u svezi sa čl. 1103. ZOO.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373. t. 3. i čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

15. Odluku o trošku je valjalo preinačiti. Tužiteljica u konačnici nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu (4%) zbog kojeg nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Pritom joj je pravilno odmjeren trošak za sastav podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu jer je isti bio potreban za vođenje parnice, a istim se tužiteljica detaljno očitovala na navode odgovora. Pritom je odredbom čl. 299.a st. 5. ZPP propisano da sud može na zahtjev stranke uzeti u obzir i pisana očitovanja iz stavka 4. (dakle ona koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili su podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. čl. 299a. ZPP), ako to smatra svrsishodnim, a s obzirom na sadržaj toga podneska nedvojbeno je da je prvostupanjski sud isti ocijenio takvim – svrsishodnim. Tužiteljici pripada i trošak za sastav podneska od 12. travnja 2024. jer je istim dostavila medicinsku dokumentaciju koju ranije nije mogla dostaviti budući je medicinska dokumentacija sačinjena neposredno prije podnošenja podneska. Ne pripada joj trošak za sastav podneska od 16. svibnja 2024. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma jer isti nije bio potreban za vođenje postupka. Stoga, tužiteljici ukupno pripada na ime troška iznos od 1.706,81 eura; čl. 154. st. 5. i č. 155. st. 1. ZPP. Zatezne kamate dosuđene su primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

16. Kako je tužiteljica sa žalbom (vrijednost predmeta spora po žalbi 350,00 eura) uspjela u cijelosti pripada joj trošak u iznosu 62,5 bodova Tbr. 7/1 i 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 i 107/25), uz PDV, ukupno 156,25 eura i plaćene pristojbe na žalbu 16,59 eura, ukupno 172,84 eura. Tuženik sa žalbom nije uspio, pa mu ne pripada trošak žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. i 2. ZPP.

U Puli - Pola 24. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško