REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-177/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EFE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Kardumu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, zastupanog po punomoćnici – zaposlenici EF, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-168/2019-63 od 4. rujna 2025., na sjednici vijeća 24. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba tužiteljice i u cijelosti žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-168/2019-63 od 4. rujna 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Odbacuje se žalba tužiteljice kao nedopuštena u dijelu u kojem je izjavljena protiv dosuđujućeg dijela presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 168/2019-63 od 4. rujna 2025.

III O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom (u presudi) odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Krešimirova 42, Rijeka, OIB: 40237608715, da tužiteljici ĐFE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 dana isplati iznos od 49.132,19 EUR (četrdesetdevet tisuća stotinutridesetidva eura i devetnaest eurocenti) (370.186,55 kn (tristosedamdeset tisuća stotinuosamdesetšest kn i pedesetpet lipa) sa zateznom kamatom koja teče;

- na iznos od 5.469,35 kn / 725,91 EUR od 16.01.2014. do isplate

- na iznos od 4.351,18 kn / 577,50 EUR od 16.02.2014. do isplate

- na iznos od 5.517,16 kn / 732,25 EUR od 16.03.2014. do isplate

- na iznos od 6.249,81 kn / 829,49 EUR od 16.04.2014. do isplate

- na iznos od 7.051,92 kn / 935,95 EUR od 16.05.2014. do isplate

- na iznos od 4.851,41 kn / 643,89 EUR od 16.06.2014. do isplate

- na iznos od 4.808,98 kn / 638,26 EUR od 16.07.2014. do isplate

- na iznos od 2.667,86 kn / 345,09 EUR od 16.08.2014. do isplate

- na iznos od 4.995,58 kn / 663,02 EUR od 16.09.2014. do isplate

- na iznos od 6.996,60 kn / 928,61 EUR od 16.10.2014. do isplate

- na iznos od 5.319,60 kn / 706,03 EUR od 16.11.2014. do isplate

- na iznos od 6.512,22 kn / 864,32 EUR od 16.12.2014. do isplate

- na iznos od 5.335,08 kn / 708,09 EUR od 16.01.2015. do isplate

- na iznos od 3.134,19 kn / 415,98 EUR od 16.02.2015. do isplate

- na iznos od 5.525,52 kn / 733,36 EUR od 16.03.2015. do isplate

- na iznos od 5.382,00 kn / 714,31 EUR od 16.04.2015. do isplate

- na iznos od 4.888,65 kn / 648,84 EUR od 16.05.2015. do isplate

- na iznos od 2.903,12 kn / 385,31 EUR od 16.06.2015. do isplate

- na iznos od 6.076,43 kn / 806,48 EUR od 16.07.2015. do isplate

- na iznos od 2.377,74 kn / 315,58 EUR od 16.08.2015. do isplate

- na iznos od 5.408,72 kn / 717,86 EUR od 16.09.2015. do isplate

- na iznos od 6.126,12 kn / 813,08 EUR od 16.10.2015. do isplate

- na iznos od 4.726,92 kn / 627,37 EUR od 16.11.2015. do isplate

- na iznos od 4.922,86 kn / 653,38 EUR od 16.12.2015. do isplate

- na iznos od 3.290,92 kn / 436,78 EUR od 16.01.2016. do isplate

- na iznos od 4.940,02 kn / 655,65 EUR od 16.02.2016. do isplate

- na iznos od 5.330,58 kn / 707,49 EUR od 16.03.2016. do isplate

- na iznos od 4.778,43 kn / 634,21 EUR od 16.04.2016. do isplate

- na iznos od 5.319,26 kn / 705,99 EUR od 16.05.2016. do isplate

- na iznos od 3.519,09 kn / 467,06 EUR od 16.06.2016. do isplate

- na iznos od 6.245,04 kn / 828,86 EUR od 16.07.2016. do isplate

- na iznos od 3.497,33 kn / 464,18 EUR od 16.08.2016. do isplate

- na iznos od 5.653,95 kn / 750,41 EUR od 16.09.2016. do isplate

- na iznos od 5.280,41 kn / 700,83 EUR od 16.10.2016. do isplate

- na iznos od 4.947,52 kn / 656,65 EUR od 16.11.2016. do isplate

- na iznos od 5.461,37 kn / 724,85 EUR od 16.12.2016. do isplate

- na iznos od 4.059,21 kn / 538,75 EUR od 16.01.2017. do isplate

- na iznos od 4.958,47 kn / 658,10 EUR od 16.02.2017. do isplate

- na iznos od 6.545,36 kn / 868,72 EUR od 16.03.2017. do isplate

- na iznos od 8.170,27 kn / 1.084,38 EUR od 16.04.2017. do isplate

- na iznos od 9.822,11 kn / 1.303,62 EUR od 16.05.2017. do isplate

- na iznos od 10.003,28 kn / 1.327,66 EUR od 16.06.2017. do isplate

- na iznos od 5.467,30 kn / 725,64 EUR od 16.07.2017. do isplate

- na iznos od 5.259,58 kn / 698,07 EUR od 16.08.2017. do isplate

- na iznos od 9.504,62 kn / 1.261,48 EUR od 16.09.2017. do isplate

- na iznos od 8.584,79 kn / 1.139,40 EUR od 16.10.2017. do isplate

- na iznos od 9.060,72 kn / 1.202,56 EUR od 16.11.2017. do isplate

- na iznos od 5.217,82 kn / 692,52 EUR od 16.12.2017. do isplate

- na iznos od 6.934,01 kn / 920,30 EUR od 16.01.2018. do isplate

- na iznos od 5.216,98 kn / 692,41 EUR od 16.02.2018. do isplate

- na iznos od 8.697,74 kn / 1.154,39 EUR od 16.03.2018. do isplate

- na iznos od 7.431,33 kn / 986,31 EUR od 16.04.2018. do isplate

- na iznos od 5.904,71 kn / 783,69 EUR od 16.05.2018. do isplate

- na iznos od 3.821,68 kn / 507,22 EUR od 16.06.2018. do isplate

- na iznos od 6.301,22 kn / 836,32 EUR od 16.07.2018. do isplate

- na iznos od 3.686,84 kn / 489,32 EUR od 16.08.2018. do isplate

- na iznos od 3.207,17 kn / 425,66 EUR od 16.09.2018. do isplate

- na iznos od 6.238,40 kn / 827,98 EUR od 16.10.2018. do isplate

- na iznos od 6.850,92 kn / 909,27 EUR od 16.11.2018. do isplate

- na iznos od 8.622,63 kn / 1.144,42 EUR od 16.12.2018. do isplate

- na iznos od 6.132,60 kn / 813,94 EUR od 16.01.2019. do isplate

- na iznos od 4.166,81 kn / 553,03 EUR od 16.02.2019. do isplate

- na iznos od 4.425,29 kn / 587,34 EUR od 16.03.2019. do isplate

- na iznos od 5.482,19 kn / 727,61 EUR od 16.04.2019. do isplate

- na iznos od 5.841,36 kn / 775,28 EUR od 16.05.2019. do isplate

- na iznos od 4.708,20 kn / 624,89 EUR od 16.06.2019. do isplate

po stopi koja se u periodu od 16. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za period od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, za period od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima u točki I izreke.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.363,61 euro, sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke (4. rujna 2025.) do isplate, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad odmjerenih 11.363,61 euro do zatraženih 14.063,61 eura) zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da sud presudu temelji na pogrešnom utvrđenju da tužiteljičin rad između 30 i 40 sata predstavlja prekovremeni radi, da su stranke suglasne da nadopuna sati u kumulativnom radnom odnosu predstavlja redovan rad, da se na tome i zahtjev temelji, da iznos utvrđen vještačenjem predstavlja razliku neisplaćene plaće kada se nadopuna od dva sata dnevno obračunava kao redovan rad; da tužiteljica nema interes da joj se rad koji joj se ima isplatiti kao redovan dosuđuje od strane suda kao prekovremeni, da joj se time dosuđuje ono što ne potražuje, da je predmet spora u tome je li ispravno obračunata plaća kao redovan rad. Predlaže ukidanje odluke i potražuje trošak za sastav žalbe.

2.1.Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i to odredba članka 44. stavak 3. KU („Narodne novine“ 89/19) kojom je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje jer se isti ne primjenjuje u zdravstvenoj djelatnosti obzirom da se primjenjuje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja; da je tuženik evidenciju rada i obračuna plaće vodio transparentno i zakonito, da tužiteljica nije uskraćena u isplati odrađenih prekovremenih sati, da nadopuna satnice nema uporište u stvarnom radu tužiteljice, da je tuženik za nadopunjene sate isplatio pripadajuću plaću tužiteljici sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, da se svim radnicima zaposlenim u kumulativnom radnom odnosu plaća obračunavala na isti način kao i ostalim djelatnicima u redovnom punom radnom vremenu te se ista utvrđivala umnoškom koeficijenta osnovice i ostalih parametara sukladno Kolektivnom ugovoru. Na temelju takvog obračuna radnici zaposleni na istom radnom mjestu u punom radnom vremenu i u kumulativnom radnom odnosu imali su istu plaću (ne računajući posebne dodatke). Ističe da nadopuna sati isplaćuje se kao redovan rad; da tužiteljica ne ostvaruje pravo na isplatu dodataka koji se isplaćuju za sate prekovremenoga rada kroz radno vrijeme od 2 sata tjedno u kojem je obavljala znanstveno nastavnu djelatnost kod Medicinskog fakulteta temeljem sklopljenog ugovora o radu s tim poslodavcem. Fond sati kojeg je tužiteljica ostvarila kod drugog poslodavca ne može se smatrati prekovremenim radom kod tuženika, da nadopunjena satnica nema uporišta u stvarnom radu tužiteljice; da su tužiteljici plaćeni svi dodaci koji joj pripadaju na osnovnu plaću. Osporava i visinu potraživanja tužiteljice koja se bazira na nalazu i mišljenju vještaka; da je nalaz vještaka matematički ispravan, ali se temelj na izračunu pod pretpostavkom da je tužiteljica radila puno radno vrijeme od 8 sati dnevno umjesto 6 sati dnevno što se osporavalo tijekom postupka. Usvajanje tužbenog zahtjeva na način kako to traži tužiteljica bilo bi u suprotnosti sa odredbama važećeg Kolektivnog ugovora te bi dovelo do toga da se tužiteljici neosnovano izvrši isplata dva puta po istoj osnovi i to upravo u dijelu u kojem je vještak izvršio obračun po osnovi navodno neisplaćene redovne satnice budući da su tužiteljici kroz stavku – Nadopuna satnice - već isplaćeni utuženi dodaci. Osporava i odluku o trošku jer su tužiteljici su dosuđeni iznos troškovi na ime sastava podnesaka, a koji nisu bili potrebni radi vođenja postupka. Predlaže preinaku presude, podredno ukinuti istu i vratiti na ponovni postupak.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice je dijelom osnovana u odnosu na odbijajući dio odluke. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike, odnosno manje isplaćene plaće za razdoblje od prosinca 2013. do svibnja 2019., a budući tuženik plaću tužiteljici ne obračunava ispravno. Ističe da joj tako nisu isplaćeni dodaci s osnova dodatka za posebne uvjete rada, dodatna na staž, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatka za znanstveni stupanj, za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te da su joj neisplaćeni i prekovremeni sati i dodaci na prekovremene sate, kao i da su joj nastavno pogrešno obračunate naknade za korištenje godišnjeg odmora. Tužba (najstarija) je podnesena 14. siječnja 2019.

6. U podnesku od 6. studenog 2019. tužiteljica navodi i da je kod tuženika zaposlena u kumulativnom radnom odnosu, da je tuženik tu okolnosti koristio kao izgovor za korigiranje plaće tužiteljici, da na korekciju nema pravo; da za radnike u kumulativnom radom odnosu kojima se puno radno vrijeme raspoređuje na dva poslodavca prema dogovorenom omjeru nije predviđeno korigiranje plaće, kao što je to slučaj s plaćama radnika u nepunom radnom vremenu kojima se plaća obračunava i isplaćuje razmjerno trajanju nepunog radnog vremena u odnosu na puno radno vrijeme; da tuženik plaću tužiteljici obračunava kao da radi šest sati uslijed čega je tužiteljica oštećena.

7. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 25. siječnja 2023. postavljajući isti na iznos od ukupno 49.132,19 eura/370.186,55 kuna (fiksni tečaj konverzije 1 euro=7,53450 kuna) sa zateznim kamatama, odnosno osnovom neisplaćene redovne satnice potražuje iznos od 234.849,58 kuna/31.169,90 eura, po osnovi dodatka za prekovremeni rad 21.846,25 kuna/2.899,50 eura, po osnovi dodatka za rad noću, subotom nedjeljom i praznikom 11.703,13 kuna/1.553,27 eura, dodatak za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost i znanstveni stupanj te staž u zdravstvu u iznosu 82.410,40 kuna/10.937,74 eura, za manje obračunatu naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnost za rad 19.377,19 kuna/2.571,80 eura, sveukupno 370.186,55 kuna/49.132,19 eura.

8. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica u utuženom periodu bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, specijalista pulmologije, niti da je u utuženom periodu radila u kumulativnom radnom odnosu (vremenu). Nije sporno prema žalbenim navodima, ali i konačnim navodima u tijeku postupka da tužiteljica ne zahtijeva da joj se nadopuna od dva sata dnevno isplaćuje kao prekovremeni rad, već da i ta dva sata dnevno predstavljaju redovni rad tužiteljice.

9. Sporno je, je li tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio plaću (nastavno naknadu za korištenje godišnjeg odmora) u razdoblju od prosinca 2013. do svibnja 2019. s obzirom na činjenicu da se radi u tom vremenskom razdoblju o kumulativnom radnom odnosu, odnosno kumulativnom radnom vremenu, obvezu isplate dodataka te nastavno prekovremene sate i dodatke na iste; te nastavno razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora.

10. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja usvojio je u cijelosti zahtjev tužiteljice, osim za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, utvrdivši da prigovor zastare nije osnovan, da se tužiteljici rad duži od ugovorenog punog radnog vremena trideset sati tjedno nije tretirao kao prekovremeni rad sve dok se ne dostigne satnica od 40 sati tjedno, da kako je tužiteljica u kumulativnom radnom odnosu nakon ugovorenog redovnog radnog vremena od 30 sati tjedno ostatak radnog vremena radi prekovremeno za što joj pripadaju uvećanja i dodaci; da iz nalaza vještaka financijsko knjigovodstvene struke Centar za financijska vještačenja - vještak Petra Blašković slijedi da po svim utuženim osnovama za utuženo razdoblje tužiteljici pripada iznos od ukupno 370.186,55 kuna; da tužiteljica kada joj kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu različitih dodataka ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 143/13, 96/15; dalje KU/13), odnosno čl. 55. i 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine 29/18, 35/19, 92/19; dalje KU/18) te čl. 54. st. 2. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 141/12; dalje TKU/12), odnosno čl. 53. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 24/17; dalje TKU/17) zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

11. Odluku temelji na odredbama čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19), Zakona o plaćama u javnim službama («Narodne novine» broj 39/09.), čl. 4., Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, čl. 2., Temeljnom kolektivnom ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama («Narodne novine» broj 141/12.), Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama («Narodne novine» broj 24/17.), Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama («Narodne novine» broj 128/17., 47/18. i 123/19., dalje: TKU/18), kao i granskim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – i to Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja («Narodne novine» broj 143/13., 96/15.), čl. 36. st. 2., čl. 47., čl. 51., čl. 57. te Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja («Narodne novine» broj 29/18., 35/19., 92/19.; dalje KU/18), Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15; dalje Dodatak I. KU), čl. 59.a, uz primjenu i pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su- IV-56/19-18, prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. Kolektivnog ugovora, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 70/19) i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je tuženikova žalba osnovana, kao i žalba tužiteljice u odnosu na odbijajući dio odluke. U preostalom je dijelu žalba tužiteljice nedopuštena jer tužiteljica nema pravni interes podnositi žalbu na presudu i na dosuđujući dio kada je njezin zahtjev prihvaćen kao osnovan u cijelosti. Stoga je u dijelu žalba tužiteljice odbačena. Odluka se u tom dijelu temelji na odredbi čl. 367. st. 1. u vezi sa čl. 358. st. 1. ZPP.

13. Naime, u svezi žalbe tužiteljice valja navesti da činjenica da je prvostupanjski sud zaključio da svi sati rada tužiteljice odrađeni nakon 30 sati tjedno predstavljaju prekovremeni rad jest pogrešan zaključak iz utvrđenih činjenica; to u postupku tužiteljica nije niti tvrdila, ali to ne znači da je tužiteljici dosuđeno nešto što ne potražuje već se samo radi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda iz utvrđenih činjenica. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda proturječan je i nalazu vještaka na kojem se odluka temelji prihvaćajući ga kao pravilnog jer u izračunu financijski vještak, što se tiče tih spornih 10 sati tjedno (do 40 sati tjedno) računao je iste kao redovne sate rada, dakle ne kao prekovremene sate, jer je vodio računa o plaćenim satima po obračunskoj listi (kako navodi vještak), odnosno kako su navedeni u istima i ostvarenim satima rada kada se primjenjuje ukupni fond sati, dakle osmosatno radno vrijeme, pa je kao prekovremene sate računao samo sate preko mjesečnog fonda sati. Dakle, do broja sati za obračun dodatka za prekovremeni rad vještak je došao na način da je od ostvarenih sati rada ako se primjenjuje puni fond sati odbio fond sati u tom mjesecu (dakle, nije odbio (samo) broj plaćenih sati po platnoj listi). Stoga, navodeći da se radi o prekovremenim satima te prihvaćajući uz takav zaključak i izračun vještaka i tako i postavljen zahtjev tužiteljice, takav zaključak suda prvog stupnja, osim što je proturječan navodima stranaka, proturječan je i nalazu i mišljenju vještaka, a nastavno izreka je proturječna razlozima presude. Stoga, je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP/14 na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. U predmetnoj pravnoj stvari iz dodataka Ugovora o radu tužiteljice slijedi da je odredbom čl. 4. dodataka ugovoreno da će radnik raditi u nepunom radnom vremenu u trajanju od 30 sati tjedno i obavljati u potpunosti radne obveze punog radnog vremena, zbog jedinstvenog i nedjeljivog radnog procesa zdravstvene i znanstvene djelatnosti koja se obavlja u prostoru poslodavca kao nastavnoj bazi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Ujedno je ugovoreno da preostalo vrijeme do punog radnog vremena – 10 sati tjedno imenovani radnik će u sklopu obavljanja zdravstvene djelatnosti obavljati znanstveno nastavnu djelatnost (docent) na temelju sklopljenog ugovora o radu s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci, sukladno čl. 67. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i čl. 24. i 25. Pravilnika o radu.

15. Pravilnikom o radu od 24. svibnja 2012. u čl. 25. propisano je da Ugovor o radu s nepunim radnim vremenom sklopit će se kada opseg i potrebe posla odnosno organizacija rada ne zahtijeva rad s punim radnim vremenom; da radnici s nepunim radnim vremenom ostvaruju ista prava kao i radnici s punim radnim vremenom glede odmora između dva uzastopna radna dana, tjednog odmora, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta; a da ako ugovorom o radu nije drukčije utvrđeno radnicima s nepunim radnim vremenom osnovna plaća i sve naknade plaće na teret poslodavca određuju se razmjeno vremenu na kojeg su zasnovali radni odnos; da su izuzetak od gore navedenih stavaka radnici koji imaju zaključene ugovore o radu i s Medicinskim fakultetom u Rijeci u kumulativnom radnom vremenu.

16. Odlukom sanacijskog upravitelja tuženika o vođenju evidencije rada i obračuna plaće radnicima u kumulativnom radnom odnosu propisano je da će se radnicima koji imaju zaključen ugovor o radu na šest sadi dnevno u KBC Rijeka i dva sata dnevno na Medicinskom fakultetu u evidenciji prisutnosti na radu dodavati nadopuna sati od dva sata kada rade u redovnom radu u jutarnjoj smjeni, kada rade u drugoj smjeni, kada su na službenom putu, plaćenom dopustu ili godišnjem odmoru; da se nadopuna neće dodavati kada rade u turnusu 12-24, 12-48, kada rade u dežurstvu 16 sati ili koriste slobodan dan, da se nadopuna neće prikazivati u ukupnom mjesečnom fondu sati na evidenciji i isplatnim listama već služi za obračun sati rada i plaće. Također je određeno da su prekovremeni sati sati rada odrađeni preko punog mjesečnog fonda radnih sati (za osmosatno radno vrijeme) za radnike koji imaju zaključen ugovor o radu s KBC-om Rijeka na šest sati dnevno. To je upravo slučaj tužiteljice.

17. Dakle, kako tužiteljica ima sklopljen i ugovor o radu s Medicinskim fakultetom koji je priložen u predmetu te joj se i, kako tužiteljica navodi, isplaćuje po istom fiksna naknada, to već iz toga razloga nije moguće prihvatiti ovakav izračun vještaka jer valja razjasniti o kakvoj se naknadi radi, u kojem iznosu i valja li je uračunati ili ne prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice.

18. Nadalje, izračun vještaka sačinjen je kao da su tužiteljici plaćeni samo sati rada koji su navedeni u platnoj listi.

18.1. Međutim, vještak zanemaruje ono na što u tijeku postupka ukazuje tuženik, ali i tužiteljica, da je u platnim listama navedena nadopuna sati i da tuženik tvrdi da je time tužiteljici pravilno obračunata plaća kao da je radila osam sati dnevno, dok tužiteljica tvrdi da tome nije bilo tako i da je nejasna pravna osnova za takvu nadopunu.

18.2. Vještak nastavno niti ne spominje korekciju plaće koju tuženik nedvojbeno vrši u platnim listama jer je ista razvidna iz istih. Stoga, nedvojbeno je da je neki iznos za (odrađene) redovne sate (osam sati dnevno) tužiteljica primila. Je su li joj plaćeni i dodaci na te sate, a koji su nesporno plaćeni na one sate koje vještak definira kao plaćeni sati po obračunskoj listi, nije za sada nedvojbeno utvrđeno jer je vještaka valjalo pozvati na glavnu raspravu kako bi usmeno, primjenom odredbe čl. 260. ZPP, odgovorio ipak na primjedbe stranaka, a koje je imala i tužiteljica u podnesku od 25. siječnja 2023., ali i tuženik iako isti navodi da na nalaz nema prigovora u smislu matematičkog izračuna jer isti ipak tvrdi da se tužiteljici dva puta plaća već plaćeno uslijed korekcije plaće, a vještak tu korekciju, barem prema pisanom nalazu, ne uvažava, odnosno nije nedvojbeno jasno je li je uvažava ili ne i zašto.

19. Osim toga, valja primijetiti da tužiteljica u iskazu navodi da radi osam sati dnevno dolazi u 8,00 i radi do 16,00 sati, a po potrebi i duže (dakle da ne radi samo šest sati dnevno); da rad za Medicinski fakultet obavlja isključivo prema potrebi, a kada i postoji taj rad u većini je slučajeva uklopljen u njezin osnovni rad kod tuženika; da ona radi osam sati redovno u KBC svakodnevno kao i oni koji nisu u kumulativi; da svjedok ĐF, voditeljica odjela za kadrovske poslove kod tuženika, navodi da se tužiteljici plaća obračunava temeljem evidencije radnog vremena, da se na ugovoreno radno vrijeme od šest sati dodaju još dva sata, da joj se plaća obračunava kao da radi puno radno vrijeme, da joj se prekovremeni rad obračunava nakon osmosatnog radnog vremena; da svjedok KF, voditeljica Odjela obračuna plaća kod tuženika, također iskazuje da se tužiteljici plaća isplaćuje za osmosatno radno vrijeme, odnosno puno radno vrijeme, da nadopuna od dva sata nisu prekovremeni sati, da se do broja prekovremenih dolazi na temelju odluke Uprave, da obračun plaća tzv. COP ne prepoznaje kumulativni radni odnos, pa korekcija plaće ide kroz vrstu primanja korekcija bruto plaće za kumulativni radni odnos.

20. Dakle, s obzirom na priloženu dokumentaciju u predmetu kao materijalne dokaze, iskaze svjedoka i tužiteljice, nalaz vještaka glede onoga dijela koji vještak naziva „po osnovi neisplaćene redovne satnice“ u iznosu ukupno 234.849,58 kuna, za sada nije moguće prihvatiti jer nije jasno je li vještak uzeo u obzir, odnosno je li trebao uzeti u obzir i ako nije zašto nije i iznose koje tuženik nedvojbeno tužiteljici plaća kao npr. u platnoj listi (COP) za lipanj 2014. „1914 Korekcija bruto plaće – kumulativni radni odnos (pozitivno „+“) 1,00000 3.648,79 kuna), odnosno prema Status listi “209 Nadopuna sati iz viška sati“ 100 4 374,24 kuna. Po stavu ovoga suda, kako se radi o iznosima koji su tužiteljici plaćeni, svakako ih valja uzeti u obzir u izračun (ako nisu).

21. Nastavno, kako je za izračun naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora (čl. 81. ZR, čl. 36. KU/13, odnosno čl. 34 KU/18) bitno koliko točno iznosi plaća tužiteljice jer je ta naknada posljedica pravilno ili ne obračunate plaće budući se izračunava na temelju prosjeka plaće za relevantno razdoblje, to se za sada ne može pravilno utvrditi niti ta naknada zbog već navedenog. Stoga je valjalo i u dijelu u kojem se zahtjev odnosi na u nalazu vještaka naznačeno kao „manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad“ u ukupnom iznosu 19.377,19 kuna ukinuti pobijanu odluku.

22. Isto tako iz nalaza vještaka slijedi da je u svezi mogućih ostvarenih sati noću, subotom, nedjeljom i praznikom isplatu računao pod pretpostavkom da je tužiteljica radila prema uvjetima radnog odnosa sa punim redovnim mjesečnim fondom sati (Tabela 2., ukupno 11.703,13 kuna) te da je dodatke za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za znanstveni stupanj i dodatak za staž u zdravstvu vještak (Tabela 3. ukupno 82.410,4 kuna) je računao pod pretpostavkom da tužiteljica nema korekcije vezane za kumulativni radni odnos te da joj za vrijeme prekovremenog rada pripadaju dodatak za posebne uvjete rada, iznimnu dogovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za znanstveni stupanj i staž u zdravstvu, a broj prekovremenih sati utvrđen je pod pretpostavkom da tužiteljica radi na bazi 40 sati tjedno osam sati dnevno.

23. Stoga, je i u dijelu glede tih tražbina odluka zahvaćena bitnom povredom ostvarenom proturječnošću zaključka prvostupanjskog suda i nalaza vještaka te nastavno obrazloženja i izreke pobijane odluke.

24. U svezi izračuna vještaka za neobračunati dodatak za prekovremene sate (Tabela 1. stupac 14. ukupno 21.846,25 kuna), a kako taj izračun odnosi se na dodatak od 50% na prekovremene sati na koje nije plaćen dodatak za prekovremeni rad, pravilno navodi sud prvog stupnja da je odredbom čl. 51. KU/13 propisano uvećanje osnovne plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju (istovjetno i odredbom čl. 54. TKU/13, čl. 53. TKU/17, čl. 53. TKU/18 i odredbom čl. 49. KU/19) na način da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad za 50%; međutim i u tom je dijelu odluka zahvaćena počinjenom bitnom povredom.

25. Valja navesti da je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, ali je i odredbom čl. 311. st. 2. ZPP propisana obveza suca da se brine da se predmet spora svestrano raspravi, dakle sud valja od stranaka tražiti razjašnjenje kada su njihove tvrdnje nedorečene, nejasne, nerazumljive, a nastavno ocjena izvedenih dokaza mora biti izvršena savjesno i brižljivo kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP.

26. Dakle, ovaj sud prihvaća u konačnici utvrđenje suda prvog stupnja da tužiteljica ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, kao i na dodatke na sate odrađene u prekovremenom radu kako je to pravilno naznačio mjerodavno materijalno pravo sud prvog stupnja u obrazloženju svoje odluke - točke 16. do 29. uz uvažavanje u konačnici i navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je aktualno i u primjeni KU/18 koji sadrži istovjetne odredbe člancima 57. i 59 KU/13 u člancima 55 i 57. KU/18. Dodaci pripadaju tužiteljici i na prekovremene sate rada jer je i taj rad obavljan u posebnim uvjetima rada i uz iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, što nije ni sporno, a tužiteljica je i za vrijeme toga rada imala znanstveni stupanj doktora znanosti. Pravilno je primijenjen i TKU/12, odnosno TKU/17 jer se radi o javnoj službi, čl. 2. Zakon o plaćama u javnim službama, odnosno čl. 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ 155/23).

27. U ponovnom postupku valja otkloniti počinjenu bitnu povredu, pozvati vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja te odgovora na primjedbe stranaka i razjašnjenja nejasnoća u nalazu, osobito u vezi izračuna „po osnovi neisplaćene redovne satnice“ u iznosu ukupno 234.849,58 kuna, a po potrebni valja i dodatno saslušati tužiteljicu na okolnosti isplate koju prima od Medicinskog fakulteta. Pritom valja navesti da i prema žalbenim navodima proizlazi da nije sporno da se nadopuna sati (dakle dva sata dnevno) smatra redovnim radom, ne prekovremenim, ali je sporno je li s obzirom na tu činjenicu nadopune sati tužiteljici pravilno obračunata plaća. Nakon toga valja donijeti novu odluku zajedno s odlukom o troškovima postupka.

28. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

29. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, čl. 166. st. 3. ZPP.

U Puli - Pola 24. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško