Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4071/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o. Split, Mike Tripala 6, OIB: 17418170125, zastupan po direktoru i ZZ ŠI, a ovaj po punomoćniku Meri Prar, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andro Dubokoviću, odvjetniku u Jelsi, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Povrv-780/2023 od 7. lipnja 2024., dana 24. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Povrv-780/2023 od 7. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi KI, [adresa], Posl.br. Ovrv-38046/2022 od 07. 03. 2023.godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 434,08 EUR (3.270,60 KN) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.01.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.02.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.03.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.04.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.05.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.06.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.07.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.08.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.09.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.10.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.11.2021. godine pa do isplate,

- 36,17 EUR/272,55 kn teče od 16.12.2021. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u dijelu u kojem su odmjereni troškovi postupka u iznosu od 149,31 EUR /1.125,00 Kn uvećani za zakonske zatezne kamate koje teku od 08.03.2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku, da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 675,85 EUR-a s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude, pa do isplate, a obračunava se po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Protiv pobijane presude tuženik je izjavio žalbu u kojoj sadržajno ističe žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. U smislu odredbe članka članak 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda parničnog postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 434,08 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate na ime neplaćenih iznosa zajedničke pričuve za stan u zgradi 2107, [adresa], i to stan na polukatu na zapadnoj strani zgrade koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija površine 90,85 m2.

8. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužbeni zahtjev osnovan, a zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

9. U žalbi tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, smatrajući da tužitelj nije imao ovlaštenje za vođenje postupka te prigovor promašene pasivne legitimacije, smatrajući da on nije obveznik plaćanja pričuve već da je to osoba koja je evidentirana kao korisnik njegovog stana.

10. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno suvlasništvo tužitelja, odnosno vlasništvo stana, kao i činjenica da za stan nisu plaćeni utuženi iznosi pričuve. U predmetnom postupku nije bila sporna niti visina mjesečnog iznosa pričuve.

11. Prema članku 85. stavak 2. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje: ZV), suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, a prema članku 89. stavak 2. ZV-a, doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

11.1. Prema članku 90. stavak 1. ZV-a, zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ZV-a je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a prema članku 85. stavak 2. ZV-a, zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

11.2. Prema članku 380. stavak 1. ZV-a, sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

12. Primjenom navedenih odredbi, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik obveznik plaćanja pričuve. Kako se, dakle, radi o obvezi suvlasnika, činjenica da je netko drugi u posjedu njegovog stana kao korisnik (po osnovi zaštićenog najma), ne oslobađa tuženika kao suvlasnika obveze na plaćanje pričuve. Eventualna obveza najmoprimca koja bi glasila na plaćanje pričuve proizlazila bi iz ugovornog odnosa (prema članku 5. stavak 1. točka 4. Zakona o najmu stanova „Narodne novine“ br. 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024), međutim, to nije predmet ovog sudskog postupka, već se ovdje radi o tražbini koja se plaća u korist računa zajedničke pričuve suvlasnika zgrade, a koju tvore novčani doprinosi suvlasnika.

13. Dakle, kako je tuženik u utuženom razdoblju vlasnik stana na koji se obveza plaćanja pričuve odnosi te kako je nesporno da u utuženom razdoblju tuženik nije plaćao zajedničku pričuvu u utuženom iznosu, a sama visina i nije sporna, sud je pravilno utvrdio da je potraživanje tužitelja osnovano u cijelosti.

14. Sud prvog stupnja otklonio je prigovor nedostatka aktivne legitimacije s obzirom na to da je člankom 93. ZV-a propisano da je upravitelj ovlašten voditi postupke prisilne naplate u ime suvlasnika te ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade čiji je upravitelj, a odredbom članka 378. ZV-a propisana je obveza upravitelja naplate dugovanja pričuve i vođenja postupaka naplate za što mu nije potrebna suglasnost suvlasnika.

15. U odnosu na žalbene navode kojima se prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja osporavajući da tužitelj postupak nije pokrenuo u ime i za račun suvlasnika, već u svoje ime, da nije ovlašten na pokretanje i vođenje postupka jer nema ovlaštenje kao upravitelj zgrade, ističe se da se radi o činjenicama i prigovorima koje je tuženik istaknuo tek na ročištu 12. veljače 2024. Kako je predmetni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu te je istome tuženik prigovorio, njegov se prigovor smatra odgovorom na tužbu. S obzirom na to da je člankom 461.a stavak 2. ZPP-a propisano da su, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, tuženik je prekludiran u iznošenju tih činjenica odnosno navedenog prigovora (i u žalbenom postupku) pa stoga ovaj žalbeni navod sud nije cijenio.

16. Konačno, tuženik žalbom ističe i prigovor zastare. Prema članku 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao, a prema članku 352. stavak 2. ZPP-a, ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. Kako tuženik tijekom postupka nije isticao prigovor zastare, a na koji prigovor sud ne pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 352. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud navedeni prigovor nije posebno cijenio.

17. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovi, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a, tako i po visini, prema članku 155. stavak 1. ZPP-a, a tuženik istoj određeno i ne prigovara.

18. Slijedom svega navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. studenog 2025.

Sudac:

Jasenka Grgić