1              Poslovni broj: I Kž-uv-141/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-141/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Balenović, predsjednice vijeća te Sande Janković i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. Đ., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točka 1. i 2. u vezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik I-299/2023-8 od 11. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika R. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem temeljem članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. Đ.

1.1. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli - Pola broj K-10/2016. od 19. svibnja 2017., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točka 1. i 2. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11. i drugih, potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-376/2017-8 od 4. listopada 2018. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 7. siječnja 2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik R. Đ. osobno, ne navodeći žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da ga se uvjetno otpusti.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenim navodima i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne okolnosti o kojima ovisi primjena odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11. te s pravom zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku R. Đ., zbog čega je osnovano odbio njegov prijedlog za uvjetni otpust, dajući jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te valjano obrazloženje za svoju odluku.

6. Naime, iz izvješća s mišljenjem Kaznionice proizlazi da se zatvorenik nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci zbog počinjenih kaznenih djela i to teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točka 1. i 2. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11. i drugih, koja djela je počinio na štetu žrtve koja je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bila maloljetna, i uz to njegova pastorka. Prema kaznenom djelu zatvorenik je izrazito nekritičan, negira odgovornost za počinjeno djelo i samo deklarativno osuđuje počinjenje takvih i sličnih kaznenih djela, dok je procjena vjerojatnosti kriminalnog povrata visoka. Tijekom izdržavanja kazne zatvora ocijenjen je razinom "zadovoljava", nije završio program PRIKIP, nije stegovno tretiran, zadržao je podršku dijela obitelji te ima osiguran postpenalni prihvat kod izvanbračne supruge.

7. Razmatrajući žalbene navode te vodeći računa o svim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvješća Kaznene ustanove, odnosno da zatvorenik nije stegovno tretiran, zadržao je podršku dijela obitelji te ima osiguran postpenalni prihvat, s obzirom na negativne okolnosti, izraženu nekritičnost prema počinjenom djelu, činjenicu da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen ocjenom "zadovoljava", da nije završio program PRIKIP te da je procjena rizičnosti kriminalnog povrata visoka, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Dakle, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11.

8. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika R. Đ. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. siječnja 2024.