Poslovni broj: Usž-3169/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi priznanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-469/2025-7 od 26. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-469/2025-7 od 26. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03082537569, URBROJ: 341-99-05/3- 24-6488 od 25. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci KLASA: UP/I- 141-06/23-01/03082537569, URBROJ: 341-14-05/3-23-4376 od 2. listopada 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome ističe da je invalidnost stekao nakon prve operacije učinjene u Zagrebu po ozljedi koju je dobio na radu, a kako prva operacija nije uspjela, otišao je na drugu operaciju, nakon čega je redovito odlazio na rehabilitaciju oko godinu dana. Ističe kako nije mogao obavljati svoj posao automehaničara te se doškolovao i postao poslovođa i dobivao invalidninu koja mu se isplaćivala kao dodatak za tjelesno oštećenje sve do Domovinskog rata. Ne raspolaže dokumentacijom kojom mu je priznata ozljeda na radu. Navodi da trpi velike bolove u nozi i ruci, pa smatra da mu je prvostupanjsko tijelo trebalo priznati pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih razloga navedenih tijekom postupka. Predlaže da Sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u skladu sa odredbom članka 135. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24., dalje ZUS).

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 7. prosinca 2023. podnesenim prvostupanjskom upravnom tijelu radi priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

7. U upravnom postupku provedeno je medicinsko vještačenje radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO), a u vezi s Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine", 96/23. - dalje: Uredba) koja, pored ostalog, sadrži Listu oštećenja organizma (dalje: Lista I) i odredbe o načinu na koji se utvrđuje tjelesno oštećenje i njegov stupanj.

8. Prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja doneseno je na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka od 25. rujna 2024. iz kojeg proizlazi da kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO-a i Listi oštećenja organizma iz Uredbe.

9. U povodu žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda Središnjeg ureda u Zagrebu od 17. ožujka 2025. kojim je utvrđeno da je kod tužitelja prisutno stanje gubitka 2 falange kažiprsta desne šake i funkcionalni poremećaj u vidu blaže kontrakture II. i III. prsta lijeve šake navedene u statusu neposrednog pregleda na vještačenju tjelesnog oštećenja 2002., kao i u zadnje priloženim nalazima kirurga iz 1972., koje u postojećem stupnju izloženosti ne udovoljavaju kriterijima Liste 1 Liste oštećenja organizma, pa se tjelesno oštećenje s te osnove ne utvrđuje. Tužitelj nema noviju medicinsku dokumentaciju niti specijalistički nalaz nadležnog liječnika koji bi ukazivao na drukčije utvrđeno činjenično stanje od onog utvrđenog u postupku vještačenja provedenog 2002. godine.

10. Na temelju nalaza i mišljenja od 17. ožujka 2025. doneseno je rješenje tuženika.

11. Prvostupanjski je sud održao usmenu raspravu na kojoj je strankama dana mogućnost da se očituju o prijedlozima i navodima protivne stranke, a svoju odluku je utemeljio na činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, sukladno odredbi članka 49. stavka 3. ZUS-a.

12. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo.

13. Razlozima navedenim u žalbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude.

14. Člankom 61. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavkom 2. istog članka određeno je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

15. Za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja podnositelj zahtjeva mora kumulativno ispuniti uvjete iz članka 61. stavaka 1. i 2. ZOMO-a, odnosno kod osiguranika mora nastati gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, koje uzrokuje tjelesno oštećenje najmanje 30% i posljedica je ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

16. Dakle, pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja može se priznati samo ako tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

17. Tužitelj je propustio iskoristiti procesna ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju da bi, eventualno, osporio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku (primjerice, sudsko vještačenje). S obzirom na to da tužitelj nije uspio osporiti pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, ovaj Sud ne nalazi razloge za sumnju u pravilnost činjeničnog stanja u predmetnom postupku, zbog čega ni osporavanu presudu ne može ocijeniti nezakonitom.

18. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 21. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković