Poslovni broj: Usž-4130/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Vicku Dabeliću, odvjetniku u Orebiću, Ulica J. B. Jelačića 12, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, OIB: 36162371878, Ston, Put braće Mihanovića 1, radi protjerivanja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 671/2025-6 od 1. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-671/2025-6 od 1. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, KLASA: NK UP/I-216-04/25- 01/1018, URBROJ: 511-03-08-25-1 od 26. ožujka 2025.
2. Navedenim rješenjem tuženika, točkom 1. izreke, protjeruje se iz Europskog gospodarskog prostora ĆD, državljanin Uzbekistana, za kojeg je utvrđeno da nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj te mu se zabranjuje ulazak i boravak u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od 1 godine, računajući od napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen (točka 2. izreke). Tužitelju se određuje rok za dragovoljni odlazak od 7 dana koji počinje teći prvog dana od dana dostave ovog rješenja u kojem vremenu je dužan napustiti EGP (točka 3. izreke). Tužitelj je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (točka 4. izreke rješenja).
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredbi postupka. Navodi u bitnome da nije uredno primio poziv za raspravu ni on ni njegov opunomoćenik. Ističe da je u Republiku Hrvatsku ušao s valjanom dozvolom za boravak i rad za poslodavca Lucrum Novus d.o.o. Zagreb koja je izdana za razdoblje od 21. studenoga 2023. do 1. listopada 2024. Ističe da je točno da je istekao rok za napuštanje Republike Hrvatske 22. svibnja 2024. od kojeg dana se utvrđuje njegov nezakoniti boravak u Republici Hrvatskoj radi čega je i doneseno osporavano rješenje o protjerivanju. Navodi da sud prihvaća obrazloženje osporavanog rješenja, a nije uzeo u obzir dužinu boravka u Republici Hrvatskoj, njegovu dob, obiteljske prilike, gospodarske prilike zemlje iz koje dolazi i njegovu socijalnu i kulturnu integraciju u Republici Hrvatskoj. Navodi da iz presude proizlazi da dolazi iz jako siromašne zemlje, ali nije utvrđena njegova materijalna situacija i materijalne prilike njegove obitelji koju on uzdržava, supruga je nezaposlena, ima dvoje malodobne djece i roditelje starije od 60 godina. Ističe da je kod poslodavca primao minimalnu plaću od koje nije mogao uzdržavati sebe i obitelj, pa je počeo nadničariti radi veće zarade i tako je došlo do nezakonitog boravka jer nije uspio pronaći poslodavca za veću plaću. Navodi da ima brojne prijatelje u Republici Hrvatskoj i da govori hrvatski jezik, izvrstan je majstor u građevinarstvu. Ističe da bi protjerivanje značilo povratak u Rusiju jer nema garancije da bi pronašao zaposlenje u Turskoj i da bi bio prisiljen otići na ukrajinski front kao stranac uz dobru plaću. Predlaže poništiti presudu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana i da je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev. Ističe da se u žalbi ponavljaju navodi iz tužbe koje je sud ocijenio kao neosnovane. Naglašava da tužitelj koristi pravne lijekove za produženje svog boravka u Republici Hrvatskoj jer mu tu odgovaraju gospodarske prilike, a za ugrozu radi odlaska na ratom zahvaćena područja ne postoji realna opasnost. Ističe da tužitelju nitko ne osporava pravo na zapošljavanje i rad u Republici Hrvatskoj, ali to može ostvariti u skladu sa zakonom propisanim uvjetima. Smatra da je za pretpostaviti da tužitelj cijelo vrijeme obavlja poslove "na crno" i krši zakone Republike Hrvatske. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu. Upravni sud je odluku donio razmatranjem relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i dao dostatno obrazloženje, ocjenjujući pri tome navode tužbe. Imajući na umu mjerodavne zakonske odredbe u ovom predmetu i to članke 183., 190. i 192. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22. i 151/22.-Zakon), koje je sud citirao u presudi, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen.
8. Prema podacima spisa i to zapisnika o saslušanju stranca Policijske postaje Ston od 26. ožujka 2025. proizlazi da je tužitelj dobrovoljno pristupio u službene prostorije Policijske postaje te izjavio da je prvi puta u svrhu rada stigao u Republiku Hrvatsku u ožujku 2022. i od tada neprestano tu boravi. Radio je za tvrtku Ikebana d.o.o., pa u firmi [obrt] te u tvrtki Lucrum Novus d.o.o. Zagreb. Naveo je da mu je ukinuta dozvola za rad 10. travnja 2024. stoga je otišao na Pelješac odnosno Orebić gdje boravi od 30. travnja 2024. do danas. Istaknuo je da nije poznavao zakone Republike Hrvatske i smatrao je da može čekati dok ne dobije posao jer je poslodavac iz Orebića u nekoliko navrata podnosio zahtjeve za zapošljavanje, ali nije dobio odobrenje, pa ga je poslodavac obavijestio da je u prekršaju odnosno da nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj. Stoga je došao na policiju 26. ožujka 2025. da dobije informacije. Upoznat je s činjenicom da mu je prestao privremeni boravak u Republici Hrvatskoj s danom 10. travnja 2024., da od tada nema odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj te je upoznat da je doneseno rješenje kojim mu je određen rok za napuštanje Republike Hrvatske, a što da nije znao jer mu rješenje nije uručeno odnosno da je svjestan da se rješenje nije moglo uručiti jer nije imao adresu u Republici Hrvatskoj, pa je rješenje oglašeno na oglasnoj ploči. Moli da mu se omogući ostanak u Republici Hrvatskoj jer želi pošteno raditi i zarađivati za obitelj koja je ostala u Uzbekistanu, te obećaje da će ovaj put napustiti Republiku Hrvatsku, iako bi volio ostati, ali planira otići u Tursku.
9. Dakle, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu omogućeno je tužitelju izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima predmetne upravne stvari.
10. Spisu predmeta prileži rješenje Policijske postaje Ston od 10. travnja 2024. kojim je tužitelju ukinuta dozvola za boravak i rad izdana dana 21. studenoga 2023. s rokom važenja do 1. listopada 2024. te je dužan napustiti područje EGP-a u roku 8 dana, računajući od dana izvršnosti ovog rješenja. Tužitelj je dužan predati ovo rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili ga predati u diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu nakon napuštanja Republike Hrvatske, a ako po izvršnosti ovog rješenja ne postupi, prisilno će se udaljiti te je dužan vratiti dozvolu boravka izdanu dana 21. studenoga 2023.(sve detaljno navedeno u izreci rješenja). Na rješenju je naznačeno da je objavljeno na oglasnoj ploči PP Ston 7. svibnja 2024. do 14. svibnja 2024.
11. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja. Prvostupanjski je sud obrazložio da je tužitelj u Republiku Hrvatsku stigao iz socijalnih i ekonomskih razloga jer je došao iz jako siromašne zemlje, na područje Republike Hrvatske došao je iz Turske, a pri saslušanju u Policijskoj postaji izjavio je da planira otputovati u Tursku i potražiti posao dok ne ispuni uvjete novog zapošljavanja i povratka u Republiku Hrvatsku te da se neće vraćati u Uzbekistan. Navedeno je i da je tužiteljeva zemlja Uzbekistan međunarodno priznata neovisna država, pa protjerivanjem iz EGP-a i RH nije ugrožen život i egzistencija obitelji radi navodne opasnosti odlaska na ukrajinski front, što je isticao u tužbi. Sud je zaključno naveo da kako tužitelj nema valjano odobrenje za boravak u Republici Hrvatskoj, a nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku koji mu je određen već ranijim rješenjem, to je tuženikovo osporavano rješenje zakonito.
12. Prema podacima spisa odnosno potvrde o otpravku za primatelja Vicka Dabelića, opunomoćenika tužitelja, proizlazi da je poziv za ročište za raspravu 5. lipnja 2026. te odgovor na tužbu opunomoćeniku otpremljen dana 5. svibnja 2025. i otpravak mu je uručen dana 5. svibnja 2025., pa žalbeni navodi da opunomoćenik nije uredno primio poziv za raspravu nije osnovan.
13. Tužbu je tužitelj podnio zastupan po navedenom opunomoćeniku Vicku Dabeliću, o čemu prileži punomoć uz tužbu.
14. Prema članku 21. stavku 2. ZUS-a za tužitelja radnje u sporu može poduzimati osoba ovlaštena za zastupanje, koja je dužna pri prvoj radnji u sporu podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke.
15. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta te izričite zakonske odredbe, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 21. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
