Poslovni broj: K-1408/24-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Eme Sremić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog PČ, zbog kaznenog djela iz članka 305. stavak 1. u svezi članka 37. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-1095/20 od 19. svibnja 2020. koja je preuzeta po Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu pod brojem KO-DO-1265/24, izmijenjena 21. studenog 2025., nakon održane javne rasprave 16. rujna 2025. i 21. studenog 2025., u prisutnosti zamjenice OKDO-a u Zagrebu RČ, optuženog PČ i branitelja optuženog odvjetnika Dobriše Rubesa, dana 26. studenog 2025., objavio je, a 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-906/20 od 27. svibnja 2020.

II. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08

Optuženi PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i DČ rođene R, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac, sa završenom SSS, zaposlen u TD Intermarket, s mjesečnim primanjima oko 800,00 eura, oženjen, otac troje djece od kojih je dvoje malodobno, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

oslobađa se od optužbe

da bi :

- dana 22. listopada 2018., u Zagrebu, kao tuženik-protutužitelj u parničnom predmetu protiv tužiteljice-protutuženice NČ kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-124/17-22, od BČ kao svjedoka u navedenom parničnom predmetu, iskorištavajući njihov poznanički odnos zatražio da u svom iskazu iskaže da je BČ zajedno s njim tijekom svibnja 2014. otputovao u Berlin radi dogovora stranaka i sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, onako kako mu je rekao, a koji iskaz mu je bio potreban kako bi uspio u parničnom predmetu, pa je BČ znajući za što mu takav iskaz treba i da navodi iskaza nisu istiniti na ročištu iskazao da je zajedno s njim tijekom svibnja 2014. otputovao u Berlin radi dogovora stranaka i sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, da su se u Berlinu zadržali nekoliko dana, da je BČ bio osobno prisutan pregovorima i dogovorima između tužiteljice i njezinog supruga s jedne strane te tuženika s druge strane u vezi sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, da su se navedeni dogovori između stranaka kojima je bio prisutan odvijali u poslovnom prostoru autosalona u Berlinu, te da je bio prisutan u autosalonu i kada su stranke potpisivale Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 16. svibnja 2014., iako u to vrijeme nije bio u Berlinu nego se do 16. svibnja 2014. nalazio na izdržavanju kazne zatvora u kaznionici u Lipovici-Popovača,

- dakle, drugoga s namjerom potaknuo da kao svjedok u postupku pred sudom dadne lažni iskaz,

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - poticanje na davanje lažnog iskaza, opisano i kažnjivo po članku 305. stavak 1. KZ/11, u svezi članka 37. stavak 1. KZ//11.

III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je uvodno citiranu optužnicu koja je preuzeta od strane Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv optuženog PČ, zbog kaznenog djela iz članka 305. stavak 1. u svezi članka 37. stavak 1. KZ/11.

2. Optuženi PČ pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen dana 16. svibnja 2014. godine, u [adresa] između NČ i PČ (na listovima 25-27 spisa), zapisnik s rasprave od 22. listopada 2018. godine u predmetu broj Ps-124/17-22 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu (na listovima 114-117 spisa), zapisnik s rasprave od 01. ožujka 2019. godine, u predmetu broj Ps-124/17-23, koje je održano kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu (na listovima 118-120 spisa), dopis Ministarstva pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Središnji ured- Odgovor, klasa: 053-01/18-01/546, urbroj:

514-08-01-04-02-02-18-02 od 31. listopada 2018. godine (na listu 121 spisa), dopis PU splitsko-dalmatinska - dopis broj 511-12-01-217/37-19 od 02. travnja 2019. godine (na listu 211 spisa), dopis MUP, Kabinet ministra, Služba za unutarnju kontrolu - dopis klasa: 211-04/19-06/363, urbroj: 511-01-12-19-7 od 15. svibnja 2019. godine (na listu 212 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps - 124/2017-40 od 28. listopada 2019. godine (na listovima 228-242 spisa), zapisnik s rasprave od 06. lipnja 2019. godine, u predmetu broj Ps-124/17-31, kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu (na listovima 243-245 spisa), presuda OGS u Zagrebu broj P 5219/22 od 14. siječnja 2025. (list 437-442 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1193/24 od 21. kolovoza 2024. (list 443-446 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4002/24 od 29. listopada 2024. (list 447-451 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka BČ od 23. svibnja 2023 (list 390-391 spisa),a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženog (list 427-430).

4. Na temelju 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi zastupnice optužbe za dodatnim ispitivanjem u svojstvu svjedoka BČ na okolnosti da li je optuženi neposredno prije počinjenja djela kako mu se to stavlja na teret ili ranije bio u kontaktu sa BČ te mu govorio na koji način bi trebao iskazivati odnosno je li isti iskaz dao samoinicijativno, kao i da se od Zatvora u Lipovici pribavi podatak je li BČ imao ovlaštenja dok se nalazio u zatvoru od siječnja do kraja svibnja 2014. za vrijeme boravka izvan zatvora napuštati Republiku Hrvatsku, te da se od Hrvatskih Željeznica i Croatia Airlines odnosno od Hrvatskog avioprijevoznika pribavi podatak je li u navedenom periodu isti putovao u [adresa] obzirom da se navedenim dokaznim prijedlozima ne bi mogla utvrditi niti jedna činjenica važna za odlučivanje imajući u vidu iskaz svjedoka BČ sa rasprave od 23. svibnja 2023. koji je pročitan uz suglasnost stranaka te činjenični opis kaznenog djela koji se optuženom stavlja na teret.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da u cijelosti ostaje kod obrana koje je iznio u dosadašnjem tijeku postupka te da nema ništa dodatno za navesti, kao i da ne želi odgovarati na pitanja zastupnice optužbe i suda. Potom je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 reproducirana obrana optuženika prilikom prvog ispitivanja od 27. veljače 2020. (poleđina lista 260) te je pročitana obrana optuženika sa rasprave od 09. prosinca 2021. (list 336 -337 spisa). U svojoj obrani od 27. veljače 2020., optuženi je naveo da nije istina da je on potakao BČ na izvršenje kaznenog djela. BČ da je s njim išao u Njemačku u par navrata, a HČ da je bio u Njemačkoj i bio je uz NČ. Dočekao ih je na aerodromu ili je bio u autosalonu. HČ da je u [adresa] upoznao preko VČ, a BČ da zna zadnjih 15 -ak godina. Nije imao razloga poticati BČ da isti da lažan iskaz kada je BČ s njim u više navrata bio u Njemačkoj. NČ da je pijun u cijeloj igri, a VČ da je bio glavni. Njegovi odlasci da se mogu vidjeti iz putovnice. Potpisao je Ugovor, a sav problem da je nastao jer ga VČ hoće izbaciti iz objekta, a da uredno plaća najam. Vlasnik prostora po papiru je NČ, a stvarni vlasnik je VČ i iznajmio mu je lokal u Zagrebu, u Savskoj. Ugovor je potpisan 2014. ili 16. svibnja 2014. između njega i NČ, te da je plaćao najam kada je počeo raditi. BČ da je bio prisutan kod potpisivanja Ugovora i dogovaranja sa NČ i ŠČ. HČ da je bio prisutan u 90% susreta sa VČ. Nije im ništa govorio što da kažu na ročištu jer su oni većinu vremena bili s njim u Njemačkoj. U obrani od 9. prosinca 2021., optuženi je naveo da je točno da je tijekom 2013., 2014. godine odlazio u [adresa], kod obitelji VČ i u petom mjesecu 2014. godine je zaključio ugovor o zakupu sa NČ, u [adresa], a vezano uz ovaj objekt u Zagrebu, za koji mu je oštećeni rekao da ga treba renovirati. Naveo je da su kod potpisivanja ugovora bili prisutni, osim njega, još i NČ i VČ te HČ, a mislio je pri tome da je bio prisutan i BČ, međutim, on nije bio prisutan potpisivanju tog ugovora. Naime, prošlo je dosta vremena, a on je više puta išao u [adresa], i to pet do šest puta i to u razdoblju od 2013. do 2015. godine. Naveo je da je sam išao u [adresa] i pri tome, vezano uz ovu zgradu i dogovore sa ŠČ nisu potpisivali nikakav dokument, već su se samo dogovorili da će on tu zgradu renovirati, a nakon toga da, kada počne raditi taj objekt, odnosno, hotel da će plaćati najam oštećeniku. Usmeno su dogovorili da će to biti po proteku 3 do 4 mjeseca, a oštećeni mu je rekao da je sva dokumentacija vezana uz objekt uredna, međutim, ispostavilo se da zgrada nije bila legalizirana, da je bila nadograđena, da nije imala uporabnu dozvolu, kao i građevinsku dozvolu, a on je morao svu dokumentaciju pribaviti i sve to je utjecalo na to da nije mogao početi raditi te je zbog toga od oštećenika ŠČ tražio da prolongaciju rok plaćanja najma. On je njemu rekao da neka samo radi, da to ne stoji te oni nisu ništa pismeno regulirali, zato što su bili dobri i u prijateljskim odnosima. Naime, on je prethodno, 2009. godine, kupio kuću od oštećenika u Baškoj vodi i to na svoju majku, a on je posredovao. ŠČ je počeo plaćati najam 2016. godine, negdje početkom godine, a nakon toga ga je ŠČ tužio da mu nije platio najam za 2 godine. Na posebno pitanje suca je naveo da je oštećenika znao i bio je sa njim u dobrim odnosima te kada ga se pita zbog čega ga onda on nije angažirao za posao sa ovom zgradom u [adresa], već je to učinio preko BČ, naveo je da je on bio bolji sa BČ i misli da ga se vjerojatno nije sjetio. Na poseban upit suca je naveo da je bio i sa BČ u [adresa] kod oštećenika, a na pitanje da li je njemu govorio o tome da ima problema sa dokumentacijom zgrade i da ne plaća najam, naveo je da se toga ne sjeća te misli da nije. Na poseban upit suca je naveo da kada je dobio tužbu od oštećenika, da je onda razgovarao sa BČ i rekao mu da ga je optužio oštećeni jer ga želi izbaciti iz objekta. Naime, pojasnio je da je dobio tužbu za neplaćanje zakupnine, a zatim je dobio tužbu i za iseljenje te je u tijeku između njih desetak takvih građanskih postupaka, koji nisu dovršeni na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Na poseban upit zastupnika optužbe na što je predložio kao svjedoka BČ sudu, odnosno, na koje okolnosti, naveo je da ga je predložio kako bi on posvjedočio vezano o ovim dogovorima za predmetnu nekretninu i o cijeloj situaciji, a na pitanje da li je rekao da predlaže BČ kao svjedoka na okolnost da je bio prisutan zaključenju ugovora o zakupu, naveo je da se toga ne sjeća. Nakon što mu je predočen dio zapisnika od 01. ožujka 2019. godine koji zapisnik se nalazi na listovima 118-120 spisa i to drugi odlomak na drugoj stranici zapisnika i u nastavku na trećoj stranici zapisnika, naveo je da je točno da je navedeno iskazivao pred sudom, a na upit zastupnika optužbe kako onda pojašnjava da je BČ ispitan pred OGS-om prije njega, na zapisniku od 22. listopada 2018. godine, dao isti opis prostorija i gdje se tko nalazio prilikom potpisivanja ugovora o zakupu, iako tamo uopće nije bio, naveo je da poriče da bi BČ prije njegovog ispitivanja govorio kako da na sudu iskazuje te je kazao da su oni više puta išli u [adresa] gdje su bili dočekivani od oštećenika. Na poseban upit branitelja je odgovorio da je podmirio oštećeniku zakupninu za ove dvije godine, a isto tako mu i dalje podmiruje i to u iznosu od 10.000,00 kuna. Naveo je da je to konstatirano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ps-124/17. Na poseban upit branitelja koji je motiv oštećenika da je protiv njega i BČ podnio prijavu, naveo je da se radi o njegovoj obijesti i da isti vodi desetak postupaka protiv njega, a također mu je i prijetio da ga želi izbaciti iz predmetnog prostora, pri čemu iz tiska i medija zna da je već neke ljude izbacivao iz nekih nekretnina. Na poseban upit suca je odgovorio da je u ovaj objekt uložio oko 2,000.000,00 kuna, a to nije sa njim pismeno regulirao, zato što je u njega imao povjerenja i bili su prijatelji.

6. Naime, ovdje u prvom redu treba kazati kako je nesporno da je BČ presudom ovog suda broj K-906/20 od 9. prosinca 2021., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-189/22 od 12. srpnja 2022. proglašen krivim zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. KZ/11 i to na način da je dana 22. listopada 2018., u 12,00 sati, u Zagrebu, kao svjedok na raspravi održanoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u parničnom predmetu broj Ps-124/17-22 u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice NČ protiv tuženika- protutužitelja PČ, radi iseljenja, propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, svjesno neistinito iskazao da su on i tuženik - optuženi PČ tijekom svibnja 2014. zajedno otputovali u [adresa] radi dogovora stranaka i sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, da su se u [adresa] zadržali nekoliko dana, a on osobno da je bio prisutan pregovorima i dogovorima između tužiteljice i njezinog supruga s jedne strane te tuženika s druge strane u vezi sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, da je osobno čuo da su se tužiteljica i tuženik dogovorili da tuženik neće imati obvezu plaćanja zakupnine za predmetni poslovni prostor sve dok ne uredi odnosno ne počne s radom, da su se navedeni dogovori između stranaka kojima je bio prisutan odvijali u poslovnom prostoru autosalona u [adresa], a gdje je suprug tužiteljice radio odnosno bio voditelj istoga autosalona, te da je bio prisutan u autosalonu i kada su stranke potpisivale Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 16. svibnja 2014., iako se u navedenom vremenu do 16. svibnja 2014. nalazio na izdržavanju kazne zatvora u kaznionici u Lipovici-Popovača, a ne u [adresa].

7. Sporno je da li je optuženi kao tuženik-protutužitelj u parničnom predmetu protiv tužiteljice-protutuženice NČ kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-124/17-22, od BČ kao svjedoka u navedenom parničnom predmetu, iskorištavajući njihov poznanički odnos zatražio da u svom iskazu kaže upravo ono što je specificirano u točki 6. presude, a za što je naknadno BČ proglašen krivim zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza.

8. Naime, optuženi iznoseći svoju obranu decidirano navodi kako nije tražio od svjedoka BČ da svjedoči na način kako je isti svjedočio u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-124/17, te je pojasnio da su kod potpisivanja spornog ugovora bili prisutni, osim njega, još i NČ i VČ te HČ, a mislio je pri tome da je bio prisutan i BČ, međutim, on nije bio prisutan potpisivanju tog ugovora. Dodao je kako su on i BČ više puta išli u [adresa] gdje su bili dočekivani od oštećenika, kao i da kada je dobio tužbu od oštećenika, da je onda razgovarao sa BČ i rekao mu da ga je optužio oštećeni jer ga želi izbaciti iz objekta. Nadalje, nakon što je u ovom predmetu donesena pravomoćna presuda kojom je BČ proglašen krivim zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-124/17, BČ je u ovom postupku ispitan u svojstvu svjedoka, a iz njegovog iskaza koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi da je u više navrata išao sa [adresa] na dogovore i pregovore između optuženog i obitelji VČ, međutim da je prilikom davanja iskaza pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pogrešno naveo da je bio prisutan u vrijeme kada se nalazio u zatvoru. Dodao je kako je prije rasprave pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu Ps-124/17 razgovarao sa optuženim o tom postupku obzirom da je dobio poziv za svjedočenje, međutim da tada nisu razgovarali koji su bili datumi kada je s njim išao u [adresa], jer bi u protivnom znao da je onda bio u zatvoru.

9. Imajući u vidu naprijed navedeno razvidno je kako iz obrane optuženog i svjedoka BČ proizlazi da optuženi nije tražio od svjedoka BČ da iskazuje onako kako je iskazivao 22. listopada 2018. na raspravi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu broj Ps-124/17.

10. Ovdje je potrebno napomenuti kako se optuženom stavlja na teret kazneno djelo poticanja na davanje lažnog iskaza. Poticanje je namjerno navođenje drugoga, koji nema odluku o izvršenju djela, da počini određeno kazneno djelo, pri čemu poticatelj mora biti svjestan okolnosti tog djela i onoga što ulazi u njegovo nepravo jer poticateljsko nepravo ovisi o glavnom djelu. Naime, da bi netko bio oglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret ili u konkretnom slučaju da bi sud utvrdio da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela poticanja na davanje lažnog iskaza mora postojati dovoljno dokaza da se sa izvjesnom sigurnošću može donijeti osuđujuća presuda, što drugim riječima znači da sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio upravo i na način kako je to optuženom stavljeno na teret. U pogledu odlučne činjenice, odnosno radnje optuženog kako mu je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom da je iskoristio poznanstvo sa BČ i zatražio od njega da lažno svjedoči ponovno se navodi kako iz obrane optuženog i iskaza svjedoka BČ ne proizlazi da bi optuženi od svjedoka BČ tražio da svjedoči na način kako je isti to iskazivao u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps - 124/17, s time da je teret dokaza na tužitelju, a spisu ne prileži niti jedan drugi materijalni ili personalni dokaz koji bi ukazivao da je optuženi zatražio od BČ da lažno svjedoči, već se sve svodi na pretpostavku tužitelja koju izmijenjenom optužnicom nastoji potkrijepiti poznaničkim odnosom optuženog i BČ, a postojanje takvog dugogodišnjeg poznanstva isti niti ne poriču, tim više suglasno iskazuju da su razgovarali o situaciji u kojoj se našao optuženi, pogotovo što je BČ od početka bio involviran u sami odnos optuženog i obitelji VČ, te prema njihovim suglasnim navodima bio prisutan ranijim pregovorima i dogovorima, međutim sama činjenica njihovog poznaničkog odnosa, u nedostatku bilo kojeg drugog pouzdanog dokaza da bi optuženi na bilo koji način zatražio od BČ da lažno svjedoči ne može biti dostatna za zaključak da je optuženi nedvojbeno, izvan svake sumnje počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pri čemu poznanički odnos između optuženog i BČ, involviranost BČ od samog početka u odnos između optuženog i obitelji VČ, te sama činjenica da je i prije rasprave pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu optuženi razgovarao sa BČ o situaciji u kojoj se našao, ne može isključiti mogućnost i da je BČ samoinicijativno iz nekih svojih razloga dao iskaz kakav je dao u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps - 124/17, što također spada pod pretpostavku, čime se želi ukazati da dokazi koji su izvedeni u ovom postupku ostavljaju dovoljno prostora za sumnju u razloge zbog kojih je BČ dao iskaz kakav je dao u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-124/17, a za koji je naknadno pravomoćnom presudom utvrđeno da je lažan, što automatski znači da nije nesporno, izvan svake sumnje dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno da je potaknuo BČ na davanje lažnog iskaza, jer za to ne postoje nikakvi personalni niti materijalni dokazi, a niti zatvoreni krug indicija, već samo pretpostavka, koja, kako je naprijed navedeno, imajući u vidu dokazni materijal i nije jedina pretpostavka, međutim navedeno nije dovoljno da bi se donijela osuđujuća presuda. Vezano za izmjenu činjeničnog opisa u vidu iskorištavanja poznanstva optuženog sa BČ treba kazati da okolnost da je u odgovoru na tužbu u parničnom predmetu Ps-124/2017 optuženi predložio ispitivanje svjedoka BČ treba cijeniti vrednujući cjeloviti sadržaj istog gdje tuženik (optuženi PČ) ne spori da je u svojstvu zakupoprimca sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora sa tužiteljicom (NČ), kao i uvjete pod kojima je Ugovor sklopljen - rok, iznos mjesečne zakupnine ali spori se da tuženik nije plaćao tužiteljici mjesečne iznose zakupnine kako je trebao po Ugovoru jer je zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja Ugovora za zakupodavca, tužiteljica NČ pristala da optuženi zakupninu ne plaća sve dok hostel ne bude u funkciji. Imajući na umu činjenicu da je BČ prijatelj i s obitelji NČ, da je doveo u vezu optuženog i tužiteljicu i da je bio upoznat s problemima ugovornog odnosa između obitelji NČ i optuženog, odnosno da je od samog početka bio involviran u njihove međusobne odnose, što je već naprijed navedeno, također ne dokazuje da je optuženi u parničnom postupku predložio BČ kao svjedoka na okolnosti za koje je proglašen krivim, odnosno ne dokazuje radnju poticanja BČ, odnosno da je iskoristio njihovo dugogodišnje poznanstvo kako bi ga potaknuo da kao svjedok u postupku pred sudom da lažni iskaz.

11. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud je nakon analize cjelokupnog dokaznog materijala utvrdio da nije dokazano da bi optuženi počinio kazneno djelo iz članka 305. stavak 1. u svezi članka 37. stavak 1. KZ/11 na način na koji mu je to stavljeno na teret, pa ga je pozivom na odredbu članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

12. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 21. studenog 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-1265/24

2. optuženi PČ, [adresa]

3. branitelj optuženog odvjetnik Dobriša Rubes.