Poslovni broj: Usž-4226/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐM iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Tokić, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 30, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe z drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1364/2024-8 od 14. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1364/2024-8 od 14. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-561-01/20-01/323, urbroj: 512-2501-24-28 od 18. travnja 2024. i rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, klasa: UP/I-561-01/19-01/560, ur.broj: 512M2-6510-24-37 od 11. ožujka 2024., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split od 11. ožujka 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika VP 3102 za razdoblje od 28. lipnja 1991. do 1. listopada 1991.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je bio zapovjednik desetine VP 3102, te su njegove konkretne zadaće bile raspoređivanje ljudi i opskrbe. Smatra da ispunjava uvjete za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u tom razdoblju prema članku 3. stavku 2. ZHBDR-a, jer je djelovao u izravnoj vezi s oružanim otporom agresoru. Ističe da su to potvrdili i saslušani svjedoci, a smatra da je sud neosnovano odbio prijedloge za njihovo saslušanje u sporu. Predlaže Sudu da žalbu uvaži i poništi pobijanu presudu te sam riješi predmetnu upravnu stvar na način da usvoji njegov tužbeni zahtjev i dosudi mu trošak spora.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda danih tijekom postupka i predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17., 98/19, 84/21, 156/23, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koje je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30 srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pri tome nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
8. Stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak, te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prema službenim evidencijama tuženika tužitelj bio pripadnik VP 3102 (163. brigada) u razdoblju od 22. lipnja 1992. do 16. kolovoza 1994., no ne i u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 1. listopada 1991. U postupku su saslušani svjedoci EM, TM, ZM, IM, LM, te je saslušan tužitelj, a spisu prileži izjava ČM. Iz danih iskaza, kao i izjave tužitelja proizlazi da su aktivnosti tužitelja bile raspoređivanje suboraca na položajima i briga o opskrbi, a da je napad na Dubrovnik započeo 1. listopada 1991. S obzirom da prema službenim evidencijama tuženika za razdoblje obuhvaćeno zahtjevom tužitelj nije bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, dok se iz ostalih dokaza ne može sa sigurnošću zaključiti da je u predmetnom razdoblju tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom kako to ima na umu ZHBDR,, ovaj Sud smatra da je postupku pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. i 2. ZHBDR-a.
10. Prema članku 49. stavku 1. i 4. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
11. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
12. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a, odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 21. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
