Poslovni broj: Usž-1303/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava na dopust za njegu djeteta, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1377/2024-9 od 25. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1377/2024-9 od 25. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništene su točke II. i VIII. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-06/24-05/08, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 24. siječnja 2024. i točke II., III. i IV. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/23-05/4306, URBROJ: 338-21-02-01-23-04 od 29. studenog 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužiteljici se i nadalje priznaje pravo na dopust radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, za dijete NM, rođenu **.**.2019., počevši od 7. prosinca 2023. te joj se priznaje pravo na novčanu naknadu za vrijeme korištenja dopusta radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, za dijete NM, rođenu **.**.2019., počevši od 7. prosinca 2023

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. studenog 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju za dijete NM, rođenu **.**.2019. za daljnji period (točka I. izreke), određen je prestanak navedenog prava s danom dostave tog rješenja (točka II. izreke) i prestanak prava na novčanu naknadu s danom dostave tog rješenja (točka III. izreke) te je određeno da žalba nema odgodni učinak (točka IV. izreke).

3. Osporenim rješenjem tuženika od 24. siječnja 2024. usvojena je žalba tužiteljice protiv točke I. izreke prvostupanjskog rješenja i ta točka rješenja je poništena (točka I. izreke), tužiteljici je priznato pravo na dopust radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, za dijete NM, rođenu **.**.2019., s danom izvršnosti tog rješenja, odnosno datumom primitka drugostupanjskog rješenja od strane tužiteljice (točka II. izreke), određena je obveza provođenja kontrolnog vještačenja, uz navođenje krajnjeg roka korištenja priznatog prava (točka III. izreke), priznato je tužiteljici pravo na novčanu naknadu za vrijeme korištenja navedenog dopusta, uz određivanje visine naknade, obveznika isplate, načina usklađivanja visine novčane naknade i obvezu prijave promjena koje utječu na priznato pravo (točke IV. do VII. izreke), odbijena je žalba tužiteljice protiv točaka II. do IV. izreke prvostupanjskog rješenja (točka VIII. izreke) i određeno je izvršenje rješenja putem prvostupanjskog javnopravnog tijela (točka IX. izreke).

4. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prilikom odlučivanja o žalbi tužiteljice i donošenja osporavanog drugostupanjskog rješenja, u cijelosti postupio u skladu sa Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama. Navodi da je prilikom provedbe drugostupanjskog upravnog postupka uočio i istaknuo sve utvrđene nepravilnosti koje su nastupile tijekom provedbe prvostupanjskog upravnog postupka, a nakon čega je, po utvrđenju svih okolnosti slučaja, tužiteljici priznao traženo pravo, s danom izvršnosti rješenja. Citirajući članak 30. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, ističe da je tužiteljici priznao zatraženo pravo na dopust radi njege djeteta s teškoćama u razvoju na način kako je to jedino moguće, odnosno kako to predviđa citirana zakonska odredba, od dana izvršnosti drugostupanjskog rješenja od 24. siječnja 2024. Navodi da je otklonio sve nepravilnosti nastale od strane prvostupanjskog tijela Zavoda, ali unatoč navedenome, nije mogao postupiti na način da se tužiteljici pravo prizna od 7. prosinca 2023. godine, već je priznavanje prava moguće isključivo od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava. Smatra da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije uzeo u obzir da je tuženik, postupajući povodom izjavljene žalbe tužiteljice protiv citiranog rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, postupio u namjeri otklanjanja svih nepravilnosti, ali je otklanjanje nepravilnosti moguće izvršiti jedino u okvirima propisa Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Ističe da u konkretnom slučaju nije izostala sankcija za nezakonito postupanje prvostupanjskog javnopravnog tijela te nije prebačen teret učinjene pogreške na pojedinca koji tome nije doprinio, nego su učinjene nepravilnosti prvostupanjskog javnopravnog tijela otklonjene na način kako to omogućuje citirani Zakon. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i usvojio tužbeni zahtjev. Smatra da su žalbeni navodi tuženika neosnovani i da ne utječu na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Predlaže odbiti žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 2. prosinca 2022. tužiteljici je bilo priznato pravo na dopust radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, za dijete NM, rođenu **.**.2019., uz pravo na novčanu naknadu te je određena obveza provedbe kontrolnog vještačenja za dijete u studenom 2023., uz prethodno obraćanje Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje sa zahtjevom i novim nalazima specijalista u listopadu 2023.

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 17. listopada 2023. kojim traži, u skladu s obvezom iz rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 2. prosinca 2022., da joj se prizna pravo na dopust i za daljnje razdoblje, uz nove nalaze specijalista.

9.1. Povodom zahtjeva pribavljeni su nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Zagreb od 17. studenog 2023. kojim je utvrđeno da u odnosu na NM, dijete tužiteljice, postoje teškoće u razvoju djeteta, odnosno tjelesna mentalna oštećenja ili teže psihičke bolesti zbog kojih dijete ne može samostalno izvoditi aktivnosti primjerene djetetovoj dobi te ovisi o pomoći druge osobe.

9.2. Na temelju takvog nalaza i mišljenja rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. studenog 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, određen je prestanak navedenog prava i prestanak prava na novčanu naknadu s danom dostave tog rješenja.

9.3. Povodom žalbe tužiteljice na prvostupanjsko rješenje pribavljeni su nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 19. siječnja 2024. kojim su potvrđena utvrđenja iz nalaza i mišljenja od 17. studenog 2023.

9.4. Drugostupanjskim rješenjem tuženik je priznao tužiteljici pravo na traženi dopust i pravo na novčanu naknadu, ali od trenutka dostave drugostupanjskog rješenja te je ostavio na snazi točke II. do IV. izreke prvostupanjskog rješenja kojima je određen prestanak prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju i prestanak prava na novčanu naknadu s danom dostave tog rješenja.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 30. stavak 4. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potpora („Narodne novine“, 152/22.; dalje: Zakon).

11. Člankom 30. stavkom 4. Zakona propisano je da se pravo na dopust ili pravo na rad s polovicom punog radnog vremena iz članka 28. toga Zakona stječe na dan izvršnosti rješenja o priznatom pravu koje donosi Zavod.

12. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev od 17. listopada 2023., zajedno sa potrebnom medicinskom dokumentacijom te je na temelju iste provedeno vještačenje i izrađen nalaz i mišljenje iz kojih proizlazi da su ispunjene pretpostavke za nastavak primjene prava na dopust radi njege djeteta s teškoćama u razvoju. Unatoč tome, prvostupanjsko javnopravno tijelo je odlučilo o pravu koje uopće nije traženo zahtjevom te suprotno utvrđenju iz nalaza i mišljenja tijela vještačenja od 17. studenog 2023. tužiteljici nije odobrilo daljnje korištenje traženog dopusta, uz pripadajuće pravo na novčanu naknadu. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da su nalazom i mišljenjem Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 19. siječnja 2024. potvrđena utvrđenja iz nalaza i mišljenja od 17. studenog 2023., tužiteljica je ispunjavala sve propisane pretpostavke za priznavanje navedenih prava u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja te joj isključivo zbog pogreške prvostupanjskog javnopravnog to pravo nije priznato.

13. Budući da je tuženik drugostupanjskim rješenjem tužiteljici priznao pravo na traženi dopust i pravo na novčanu naknadu od trenutka dostave drugostupanjskog rješenja, iako je tužiteljica je ispunjavala sve propisane pretpostavke za priznavanje navedenih prava u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja 7. prosinca 2023., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je drugostupanjskim rješenjem samo djelomično ispravljena pogreška prvostupanjskog tijela.

14. Priznavanjem traženog prava tek od trenutka dostave drugostupanjskog rješenja tužiteljici je uskraćeno pravo na dopust radi njege djeteta s teškoćama u razvoju uz pravo na novčanu naknadu u razdoblju od 7. prosinca 2023. do dostave drugostupanjskog rješenja, 1. veljače 2023. (dostavnica u spisu tuženika). Osim što joj je uskraćeno predmetno pravo, tužiteljici se nameće i obveza reguliranja radnopravnog statusa u tom razdoblju, o kojem ovise daljnja prava iz mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja. S obzirom na to da je tužiteljica pravodobno podnijela zahtjev sa potrebnim nalazima radi provođenja kontrolnog vještačenja, ne može trpjeti posljedice pogreške javnopravnog tijela kojoj očigledno nije doprinijela.

15. Rješenjem tuženika kojim je samo djelomično ispravljena pogreška prvostupanjsko javnopravno tijelo, zbog koje tužiteljici predmetno pravo nije priznato, teret snošenja pogreške upravnih tijela prebačen je na tužiteljicu i time su upravna tijela izbjegla sve posljedice vlastite pogreške.

16. Zbog navedenog, ovaj Sud utvrđuje da predmetnu upravnu stvar javnopravna tijela, na štetu tužiteljice, nisu rješavala u skladu s načelom dobrog upravljanja koje zahtijeva od nadležnog upravnog tijela postupanje na vrijeme, na prikladan i dosljedan način, a pogotovo u postupcima o kojima u konačnici ovisi materijalna egzistencija pojedinaca, kao što je to u ovom slučaju pravo na dopust radi njege djeteta s teškoćama u razvoju uz pravo na novčanu naknadu. Na to se načelo ukazuje u konvencijskoj i domaćoj ustavnosudskoj praksi, s obzirom na posebnu važnost koja se tom načelu pridaje u demokratskom društvu, (primjerice, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske: U-III-247/2017 od 26. rujna 2019.; U-III-11/2018 od 8. studenoga 2018.; U-III-308/2016 od 20. veljače 2020.).

17. Imajući u vidu navedeno, kao i sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o potrebi tumačenja članka 30. stavaka 4. Zakona na način da kada se povodom pravnog lijeka utvrdi nezakonitost prvostupanjskog rješenja, što je očigledno slučaj, zatraženo pravo se treba priznati od trenutka dostave prvostupanjskog rješenja.

18. Zakonitost u užem smislu (legality), na koju se ovdje poziva tuženik, u okolnostima konkretnog slučaja ne doseže i standard pravnosti ( lawfulness), u svjetlu dužnosti javnopravnih tijela da postupaju u skladu s načelom dobrog upravljanja.

19. Sud stoga žalbene navode tuženika smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.

20. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 21. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić