Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 4346/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4346/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice S. V., OIB: ..., K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-570/2023-2 od 28. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Povrv-1204/2021-11 od 13. prosinca 2022., u sjednici održanoj 4. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-570/2023-2 od 28. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Povrv-1204/2021-11 od 13. prosinca 2022. zbog pitanja koje glasi:

„Da li je sud dužan sukladno odredbi čl. 221.a ZPP kojom je propisano da će, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, temeljem dokumentacije koja je dostavljena u predmetnom postupku te koja sveukupno ne ostavlja nikakvu realnu sumnju da bi doista izvršen ustup potraživanja, a i bivši vjerovnik se očitovao na poziv suda da je ta tražbina ustupljena tužitelju, utvrditi nespornim da je tražbina ustupljena tužitelju?“.

 

2. U prijedlogu navodi da se radi o pretjeranom formalizmu u suđenju te da mu je sud pobijanom presudom povrijedio pravo na pravično suđenje koje mu je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

3. U odgovoru na prijedlog tuženica sadržajno predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da pitanje naznačeno u prijedlogu  za dopuštenje revizije, nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To iz razloga jer za naznačeno pitanje nisu izneseni razlozi važnosti istog, niti tužitelj u prijedlogu navodi da bi o tom postavljenom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

 

6. Tužitelj je naveo da mu je pobijanom presudom sud povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za  zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da se radi o pretjeranom formalizmu u suđenju, budući da je u spis dostavio ugovor o ustupu čije su stranke tužitelj i E. C. C. d.o.o., a na temelju kojeg ugovora je nesporno da je prijenos izvršen te da nije bilo potrebno da dostavlja sve ugovore, pregovore stranaka oko ustupa i sl. već dokazati da je izvršen prijenos.

 

7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

8. Ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

9. Ovo stoga jer se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju odnosno nije priložio ugovor o cesiji iz kojeg bi bilo razvidno da je tužitelj od Z. d.d. prenio točno određenu tražbinu koja se može identificirati u visini i osnovu u odnosu na konkretnog tuženika pa da su žalbeni navodi o pretjeranom formalizmu neosnovani, dok u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj navodi da je dostavio ugovor o ustupu koji je sačinjen za potrebe ovog postupka, a čije su stranke E. C. C. d.o.o. i na temelju kojeg je nesporno da je prijenos izvršen. Iz navedenog jasno proizlazi da tužitelj nije priložio ugovor o cesiji kojeg je sklopio sa Z. d.d., slijedom čega nije dokazao aktivnu legitimaciju.

 

10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 4. siječnja 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Đuro Sessa, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu