Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj Ovr-519/2024.-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, na temelju nacrta sudskog savjetnika Deana Bjelanović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Carlsberg Croatia društvo s ograničenom odgovornošću, OIB 09520995772, Ulica Danica 3, 48000 Koprivnica, zastupan po punomoćniku Brunu Čer, odvjetniku u Koprivnici, Hrvatske državnosti 11a, protiv ovršenika Mikonos Hoteli društvo s ograničenom odgovornošću, OIB 51908599153, Obala 40, 51511 Malinska, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak, odvjetnicima u Rijeci, Zagrebačka 5/1, radi namirenja novčane tražbine, dana 21. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika Mikonos Hoteli društvo s ograničenom odgovornošću za odgodom ovrhe u ovoj ovršnoj stvari.

II. Odbija se prijedlog ovršenika Mikonos Hoteli društvo s ograničenom odgovornošću za nadoknadom troškova postupka u ukupnom iznosu od 250,00 eura.

z a k l j u č i o j e

U p u ć u j e s e ovršenik Mikonos Hoteli društvo s ograničenom odgovornošću da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona zbog kojeg je izjavio žalbu.

Obrazloženje

1.Ovršenik je podnio prijedlog kojim će se pljenidba i prijenos sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu zaprimljenog pred Financijskom agencijom proglasiti nedopuštenim, te prijedlog za odgodu navedene predmetne ovrhe. Naime, u prijedlogu ovršenik navodi da je ovrhovoditelj je dana 17. listopada 2024. godine podnio Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice Javnog bilježnika Nevena Kućara broj OV-1457/2023-Ma od dana 03. svibnja 2023. godine na novčani iznos od 10.426,59 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate te troškove ovršnog postupka te da je uvidom u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate utvrdio kako je navedeno dugovanje uvršteno u redoslijed naplate.

2. Nadalje, ovršenik navodi da podnosi prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim temeljem čl. 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24), a sve iz razloga jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave jer nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika, odnosno jer nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom (članak 50. stavka 1. točka 7. i 8. Ovršnog zakona). Naime, ovrhovoditelj i ovršenik su dana 1. travnja 2023. godine zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji, a sve radi ostvarenja zajedničkog cilja, unaprijeđenja i povećanja prodaje proizvoda iz asortimana ovrhovoditelja na prodajnom mjestu korisnika restorana VERDE, Obala 40, Malinska, sve na razdoblje od dvije godine, dok ovrhovoditelj nije ovlašten potraživati ovrhu na temelju bjanko zadužnice Javnog bilježnika Nevena Kućara broj OV- 1457/2023-Ma od dana 03. svibnja 2023. godine, sve budući nisu ispunjeni dogovoreni uvjeti iz Ugovora o poslovnoj suradnji od dana 1. travnja 2023. godine, jer je odredbom članka 7. Ugovora o poslovnoj suradnji određeno da u slučaju da korisnik ne ispunjava obveze preuzete ovim ugovorom, ovrhovoditelj je ovlašten raskinuti ovaj ugovor, a Korisnik se obvezuje platiti ovrhovoditelju ugovornu kaznu u iznosu od 1/24 od iznosa ukupnog ulaganja ovrhovoditelja navedenog u članku 4.b pomnoženog brojem mjeseci preostalih do punog prevdiđenog trajanja ugovora te nadoknaditi ovrhovoditelju svaku nastalu štetu (uključujući i izmaklu dobit).

3. Također, ovršenik navodi da je odredbom članka 8. stavka 2. Ugovora o poslovnoj suradnji određeno da ukoliko korisnik ne bude ispunjavao obveze utvrđene ovim Ugovorom, da je ovrhovoditelj ovlašten bez prethodne opomene i ostavljanja naknadnog roka jednostrano raskinuti ugovor, a zadužnicu dati na naplatu, ispunjenu na iznos definiran člankom 7. ovog Ugovora, odnosno na iznos ugovorne kazne te nastale štete za ovrhovoditelja, no da, međutim, suprotno prethodno citiranoj odredbi članka 8. stavka 2. Ugovora o poslovnoj suradnji, uvjeti za aktivirane zadužnice nisu ispunjeni, jer da prvotno se ukazuje kako ovrhovoditelj nije nikada jednostrano raskinuo ugovor, niti na bilo koji način dao do znanja ovršeniku kako bi isti bio raskinut, te, sukladno tomu, a budući je uvjet za predaju zadužnice na izravnu naplatu bio da ovrhovoditelj jednostrano raskine ugovor, a on to nije učinio, nesporno je kako uvjet za aktiviranje zadužnice nije ispunjen budući je Ugovor o poslovnoj suradnji i dalje na snazi.

4. Ujedno, ovršenik navodi da je poštivao sve svoje obveze iz Ugovora o poslovnoj suradnji, te da je sukladno odredbi članka 4. Ugovora o poslovnoj suradnji, ovrhovoditelj izvršio financijsko ulaganje u iznosu od 7.000,00 EUR-a + PDV, a u pogledu kojega ulaganja je ovršenik ostvario prodaju asortimana ovrhovoditelja, što proizlazi iz podataka distributera ovršenika Curo d.o.o., sukladno kojima je nesporno kako je ovršenik prodao više od 100 hl piva i Somersbya, odnosno da je, dakle, u pogledu dogovorenih uvjeta, ovršenik ostvario dogovorenu prodaju te je ovrhovoditelj ovršeniku isplatio iznos od 7.000,00 EUR-a + PDV slijedom čega su ugovorne obveze ispunjene, pa da slijedom navedenoga, nesporno je kako nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 8. stavka 2. Ugovora o poslovnoj suradnji za aktiviranje predmetne zadužnice jer da je ispunio svoje obveze, slijedom čega nema govora da bi ovrhovoditelju nastala bilo kakva šteta.

5. Nadalje, ovršenik navodi da je zapravo nezakonitom aktiviranjem zadužnice šteta nastala isključivo njemu, dok je, isto tako, apsurdan zahtjev za izravnom naplatom ovrhovoditelja u kojemu on traži da mu ovršenik vrati iznos od 8.750,00 EUR zajedno sa kamatama u iznosu od 1.543,87 EUR (za koje se ne zna niti od kada teku), a koji iznos je ovršenik opravdao ugovorenom prodajom, odnosno, dakle, ovrhovoditelj predajom predmetne zadužnice traži povrat novčanog iznosa koji pripada ovršeniku i u pogledu kojega iznosa je ovršenik ispunio svoje ugovorene obveze (!), te da se podredno ukazuje kako je predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji sastavljen od strane pravne službe ovrhovoditelja, koje odredbe su prouzročile očitu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana i koje kao takve ugrožavaju postizanje svrhe predmetnog ugovora, a o kojim pojedinim odredbama se nije nikada pregovaralo pojedinačno jer predmetni ugovor predstavlja unaprijed pripremljenu šprancu ovrhovoditelja, a na koju ovršenik nije imao utjecaja, i da je takvim ugovoranjem, stavljen u zabludu, jer je nevjerojano utvrđenje ovrhovoditelja kako bi mu on bio dužan vratiti novčani iznos u odnosu na koji je ispunio ugovorne obveze.

6. Također, ovršenik navodi da je iz svega ranije navedenog razvidno kako ovrhovoditelj nema valjanog pravnog osnova za provođenjem postupka izravne naplate, obzirom da ovršna isprava temeljem koje se izravna naplata traži nije podobna za provedbu jer nisi ispunjeni ugovoreni uvjeti za podnošenje zadužnice na izravnu naplatu, pa da, slijedom navedenog, se predlaže Naslovljenom sudu da temeljem odredbe članka 210. Ovršnog zakona donese rješenje kojim će se uvažiti njegov prijedlog kojim će se pljenidba i prijenos sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu zaprimljenog pred Financijskom agencijom proglasiti nedopuštenim, uz naknadu prouzročenog ovršnog troška u roku od 8 dana.

7. Ujedno, ovršenik navodi da je člankom 210. st. 2. Ovršnog zakona propisano kako se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog zakona o odgodi ovrhe, to se u konkretnom slučaju ukazuje da je ispunjen uvjet za odgodom ovrhe, i to temeljem odredbe čl. 65. st. 1. t. 1. Ovršnog zakona, obzirom da je protiv rješenja o ovrsi na temelju kojeg je određena ovrha izjavljen pravni lijek, a, osim toga da ističe kako bi mu provedbom predložene ovrhe bila prouzročena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta obzirom da bi mu gubitak novčanih sredstava utjecao na egzistenciju poslovanja i ispunjavanje tekućih obveza, pa da slijedom navedenog predlaže da Naslovljeni sud temeljem odredbe čl. 210. Ovršnog zakona donese rješenje kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a koji se postupak vodi temeljem temeljem bjanko zadužnice Javnog bilježnika Nevena Kućara broj OV-1457/2023-Ma od dana 03. svibnja 2023. godine pred Financijskom agencijom, do okončanja ovog sudskog postupka.

8. Prethodno navedeni prijedlog ovršenika je dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju, koji se je očitovao o istome, navodeći da ovršenik pogrešno tumači odredbu čl. 8. st. 2. Ugovora o poslovnoj suradnji stranaka, jer da je, naime, predmetnom ugovornom odredbom utvrđeno da je ovrhovoditelj, ukoliko ovršenik ne bude ispunjavao obveze utvrđene ugovorom, ovlašten jednostrano raskinuti ugovor, a zadužnicu dati na naplatu, a da je ugovorna odredba jasna, u slučaju da ovršenik ne ispunjava ugovorne odredbe, ovrhovoditelj je ovlašten raskinuti ugovor, tj. navedeno je na dispoziciji ovrhovoditelja, tako glasi ugovorna volja stranaka, dok da pogrešno smatra ovršenik, podnošenje zadužnice na naplatu nije uvjetovano jednostranim raskidom ugovora od strane ovrhovoditelja.

9. Nadalje, ovrhovoditelj navodi da pretpostavka za podnošenje zadužnice na naplatu nije jednostrani raskid ugovora, tako što nije ugovoreno, i da nigdje u ugovoru ne stoji da će se zadužnica aktivirati nakon što ovrhovoditelj jednostrano raskine ugovor, nego je dovoljno da ovršenik ne ispunjava obveze utvrđene ugovorom, a što se dogodilo u konkretnom slučaju, te da ovrhovoditelj prije podnošenja zadužnice na naplatu nije u obvezi prethodno ovršeniku izdati račun ili ga pozvati na plaćanje, dok da predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji nije raskinut, i dalje je na snazi.

10. Također, ovrhovoditelj navodi da je prema ovršeniku izvršio svoju osnovnu ugovornu obvezu, izvršio je financijsko ulaganje u poslovanje ovršenika u iznosu od 7.000,00 EUR (čl. 4. Ugovora), navedeno priznaje i sam ovršenik, no da međutim, ovršenik nije ispunio svoju glavnu ugovornu obvezu, nije ostvario niti u jednoj godini važenja ugovora zacrtanu i ugovorom preuzetu obvezu prodaje 98 hl (9800 l) piva i 2 hl (200 l) Sommersby-a u svom ugostiteljskom objektu (čl. 5. Ugovora), tj. da ovršenik svoju ugovorom preuzetu obvezu nije ispunio, odnosno nije ostvario prodaju zacrtanih količina piva i Sommersbyja, a kako je jasno vidljivo čak i iz podataka koje ovršenik dostavlja uz svoj prijedlog, tj. da je, dakle, u prvoj godini važenja ugovora ovršenik bio u obvezi ostvariti prodaju od 98 hl piva i 2 hl Sommersbyja, ali da ovršenik nije ostvario zacrtane ciljeve i preuzete ugovorne obveze, pa da je na ovršeniku teret dokaza da je izvršio prodaju zacrtanih količina proizvoda ovrhovoditelja, dok da je prema evidenciji ovrhovoditelja ovršenik ostvario prodaju od 70 – 80 hl da bi zatim, a prema saznanju ovrhovoditelja, jednostrano promijenio dobavljača pića za svoj ugostiteljski obrt, uz navodno vrlo neugodne izgovorene riječi prijetnje prema djelatnicima ovrhovoditelja, a što je predmet zasebnog kaznenog postupka.

11. Ujedno, ovrhovoditelj navodi da je, ukratko, s ovršenikom, kao kupcem, dogovorio suradnju na 2 godine, uplatio mu iznos financijskog ulaganja od 7.000,00 EUR, da je ovršenik trebao prodati 200 hl ovrhovoditeljevih proizvoda, međutim prodao je između 70 – 80 hl, a da sukladno čl. 6. Ugovora o poslovnoj suradnji, ukoliko ovršenik za vrijeme prve godine trajanja ugovora ne ostvari prodaju proizvoda ovrhovoditelja kako je to definirano čl. 5. (98 hl piva i 2 hl Sommersbyja ), odredbe ugovora će vrijediti sve do korisnik (ovršenik) ne ostvari prodaju definiranu čl. 5., a najduže dvije dodatne godine, te da se neosnovano ovršenik poziva na navodnu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, i da Ovršenik nije i ne može imati svojstvo potrošača, određene neuke osobe, da je pravna osoba koja u pravnom prometu nastupa u okviru svoje osnovne djelatnosti, ni na koji način nije doveden u podređeni položaj u odnosu na ovrhovoditelja.

12. Nadalje, ovrhovoditelj navodi da se neosnovano navodi da se nije pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama te da ovršenik nije imao utjecaja na sadržaj ugovora, jer da ovršenik nije potrošač, nije slabija ugovorna strana, te da je nejasno u kakvu je zabludu ovršenik doveden, navedena tvrdnja ničime nije dokazana ili obrazložena, a da ovršenik ujedno traži i odgodu ovrhe neosnovano smatrajući da bi mu provedbom ovrhe bila prouzročena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, i da osim citiranja zakonskog teksta i pretpostavki nužnih da bi se dopustila odgoda ovrhe, ovršenik ničime nije dokazao, štoviše nije ni pokušao dokazati, da bi mu provedbom ovrhe bila prouzročena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

13. Također, ovrhovoditelj navodi da se je na takav prijedlog ovršenika, osim da mu se protivi, ovrhovoditelj teško može detaljnije očitovati, budući da nije naveden niti jedan dokaz ili navod u prilog takvog prijedloga ovršenika, a da prema javno dostupnim podacima, ovršenik je 2023. godinu okončao s 532.060,43 EUR prihoda, odnosno s dobiti od 143.353,76 EUR (koju je ovršenik u potpunosti zadržao), stoga da nije vjerojatno da bi mu provedbom ovrhe bila prouzročena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, pa da slijedom navedenog, ovrhovoditelj predlaže sudu odbiti proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenika kao neosnovan, kao i prijedlog za odgodom ovrhe.

14. Nadalje, nije osnovan prijedlog ovršenika da se ovrha u ovoj stvari odgodi.

15. Naime, sukladno čl. 65. st. 1. OZ-a, sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice prihvatiti prijedlog za odgodom ovrhe, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili tešku nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te dokazati da postoji koji od razloga za odgodu iz čl. 65. st. 1. t. 1. do t. 8. OZ-a.

16. Iz prijedloga ovršenika za odgodom ovrhe, po mišljenju ovog suda, takvo što ne proizlazi. Naime, ovršenik je dokazao da postoji koji od razloga za odgodu iz čl. 65. st. 1. t. 1. do t. 8. OZ-a, jer je protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članka 52. OZ-a.

17. No ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili tešku nadoknadivu štetu, niti je učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Naime, ovršenik nije priložio nikakve dokaze na okolnost stanja svoje imovine (odnosno na nepostojanje druge imovine), odnosno na postojanje financijskih poteškoća, kao i na visinu tekućih obveza, a iz kojih bi bilo vidljivo da bi mu bila ugrožena egzistencija poslovanja i ispunjavanje tekućih obveza, odnosno da će imati poteškoća u ispunjavanju istih.

18. Nadalje, iz podneska ovršenika ne proizlazi da je učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

19. Budući da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti koji bi omogućili da sud prihvati prijedlog ovršenika, valjalo je na temelju čl. 210. st. 2. OZ-a, a u svezi s čl. 65. st. 2. OZ-a, odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

20. Točkom II. izreke ovog rješenja odbijen je prijedlog ovršenika Mikonos Hoteli društvo s ograničenom odgovornošću za nadoknadom troškova postupka u ukupnom iznosu od 250,00 eura.

21. Naime, prema čl. 14. st. 5. OZ-a je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

22. Nadalje, uvidom u spis je utvrđeno da je ovrhovoditelj podnio protiv ovršenika zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice Javnog bilježnika Nevena Kućara broj OV-1457/2023-Ma od dana 03. svibnja 2023. godine.

23. Ujedno, ovršenik je upućen u parnicu gdje će dokazati osnovanost tvrdnji (za prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim), dok je ovršeniku ovim rješenjem odbijen prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan. Zato ne ostvaruje pravo na naknadu troškova-nije konačno uspio u ovom postupku s nijednim od dva postavljena zahtjeva (proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zahtjev za odgodu).

24. Sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022-u daljnjem tekstu: OZ), nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

25. Nadalje, sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

26. Također, prema čl. 50. stavku 1. t. 7. OZ-a, protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

27. Nadalje, prema čl. 52. st. 3. OZ-a, ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

28. Kako se u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije očitovao u roku od osam dana, valjalo je donijeti zaključak kojim će se ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona zbog kojeg je izjavio žalbu, pa je valjalo temeljem čl. 210. st. 2. OZ-a, a u svezi s čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti kao u zaključku.

Krk, 21. studenog 2025.,

Sutkinja:

Natalija Denona

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 8 dana po primitku otpravka ovog rješenja (članak 11. st. 1. OZ-a, a u svezi s člankom 11. st. 3. OZ-a).

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. st. 5. OZ-a).

DNA:

1. Ovrhovoditelj putem punomoćnika Bruna Čer, odvjetnika u Koprivnici, Hrvatske državnosti 11a, putem e-Komunikacije

2. Ovršenik putem punomoćnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak, odvjetnika u Rijeci, Zagrebačka 5/1, sa podneskom ovrhovoditelja od dana

13. veljače 2025., putem e-Komunikacije