REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž Ob-125/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
i
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika LĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Dedić Golić, odvjetnici u Rijeci protiv tuženice-protutužiteljice ĐĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Željki Čović Latin, odvjetnici u Puli, uz sudjelovanje mlt. LĐĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici KĐ, dipl. iur., iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi izmjene odluke o povjeri djeteta, odlučujući o prijedlogu tužitelja-protutuženika za svrsishodnu delegaciju i o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude i rješenja i tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P Ob-96/2021-113 od 07. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja-protutuženika od 19. studenog 2025. za svrsishodnu delegaciju.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P Ob-96/2021-113 od 07. travnja 2025.
III. Djelomičnim prihvaćanjem žalbi tužitelja-protutuženika i tuženice- protutužiteljice ukida se u st. IV. (održavanje osobnih odnosa) te u st. V. (odluka o troškovima postupka) presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P Ob-96/2021- 113 od 07. travnja 2025. i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
p r e s u d i o j e
Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice-protutužiteljice uz odbijanje žalbe tužitelja-protutuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P Ob-96/2021-113 od 07. travnja 2025. u st. II. a) i b) koji tako preinačeni sada glase:
"I. Nalaže se tužitelju LĐ da za uzdržavanje mlt. LĐĆ umjesto iznos od 1.200,00 kn mjesečno /159,27 eura određenog točkom 4. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P- 2412/2010 od 18. siječnja 2013., od 21. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. doprinosi mjesečni iznos od 175,00 eura, od 01. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. doprinosi mjesečni iznos od 180,00 eura, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 190,00 eura, od 01. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 200,00 eura, a od 01. siječnja 2025. pa nadalje sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke iznos od 290,00 eura, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, s tim da je na dospjele, a neisplaćene iznose dužan platiti zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, tako da dospjele obroke plati odjednom, u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, na račun majke i z.z. ĐĐ iz [adresa], IBAN [broj bankovnog računa].
II. Nalaže se tužitelju LĐ da s osnova dospjelih a neisplaćenih iznosa uzdržavanja od 21. srpnja 2021. kao dana podnošenja protutužbe pa do 07. travnja 2025. kao dana objave presude isplati iznos od 1.449,93 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na račun majke i z.z. ĐĐ iz [adresa], IBAN [broj bankovnog računa], kako slijedi :
na iznos od 15,73 eura od 01.08.2021. pa do isplate,
na iznos od 15,73 eura od 01.09.2021. pa do isplate,
na iznos od 15,73 eura od 01.10.2021. pa do isplate,
na iznos od 15,73 eura od 01.11.2021. pa do isplate,
na iznos od 15,73 eura od 01.12.2021. pa do isplate,
na iznos od 15,73 eura od 01.01.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.02.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.03.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.04.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.05.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.06.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.07.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.08.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.09.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.10.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.11.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.12.2022. pa do isplate,
na iznos od 20,73 eura od 01.01.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.02.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.03.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.04.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.05.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.06.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.07.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.08.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.09.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.10.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.11.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.12.2023. pa do isplate,
na iznos od 30,73 eura od 01.01.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.02.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.03.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.04.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.05.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.06.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.07.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.08.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.09.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.10.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.11.2024. pa do isplate,
na iznos od 40,73 eura od 01.12.2024. pa do isplate,
na iznos od 90,00 eura od 01.01.2025. pa do isplate,
na iznos od 100,00 eura od 01.02.2025. pa do isplate
na iznos od 100,00 eura od 01.03. 2025. pa do isplate.
III. U preostalom se dijelu sa iznosom uzdržavanja iznad dosuđenog zahtjev mlt. LĐĆ odbija."
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
-u st. I., da se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"1. Mlt. LĐĆ povjerava se na stanovanje ocu LĐ te će živjeti s ocem AĐ na adresi [adresa], koji će u odnosu na mlt. dijete ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb osim kad se bude odlučivalo o promjeni djetetovog osobnog imena, promjeni prebivališta ili boravišta, izboru ili promjeni vjerske pripadnosti za što je potrebna suglasnost majke.
2. Majka ĐĐ će izvršavati susrete i druženja s mlt. ĐĐĆ i to jednom tjedno u trajanju od sat i pol vremena pod nadzorom stručne osobe i to na način da će majka u pratnji stručne osobe preuzeti dijete u mjestu prebivališta djeteta, i po završetku susreta vratiti dijete u mjesto prebivališta djeteta.
3. Nalaže se tuženiku ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da za uzdržavanje mlt. LĐĆ doprinosi iznosom od 1.200,00 kn mjesečno počev od dana donošenja presude nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 15. (petnaestog) dana u mjesecu za tekući mjesec i to na račun oca LĐ IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.";
-u st. II., da se nalaže tužitelju da za uzdržavanje mlt. KĐĆ umjesto iznos od 1.200,00 kuna mjesečno/159,27 eura određenog t. 4. izreke prvostupanjske pravomoćne presude poslovni broj P- 2412/2010 od 18. siječnja 2013., od 21. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. doprinosi mjesečni iznos od 175,00 eura, od 01. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. doprinosi mjesečni iznos od 180,00 eura, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 190,00 eura, od 01. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 200,00 eura, a od 01. siječnja 2025. pa nadalje sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke iznos od 220,00 eura, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, s tim da je na dospjele, a neisplaćene iznose dužan isplatiti zakonske zatezne kamate računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, tako da dospjele obroke plati odjednom, u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, na račun majke i zz ĐĐ iz [adresa] te se nalaže tuženiku da s osnova dospjelih a neisplaćenih iznosa uzdržavanja od 21. srpnja 2021. kao dana podnošenja protutužbe pa do 07. travnja 2025. kao dana objave presude isplati iznos od 1.239,93 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci odluke, na račun majke i zz ĐĐ iz [adresa], dok se s preostalim iznosom uzdržavanja iznad dosuđenog, mlt. LĐĆ odbija.
-u st. III., da će majka ĐĐ u odnosu na sina LĐĆ ostvarivati djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb i to u odnosu na izbor škole, školskih i izvanškolskih aktivnosti, izbora liječnika i stomatologa, dok će u odnosu na sve ostalo biti potrebna suglasnost oca djeteta;
-u st. IV., da će se osobni odnosi LĐ sa mlt. sinom ĐĐĆ realizirat šest mjeseci svaki 2. i 4. ponedjeljka u mjesecu od 16,00 do 18,00 sati u službenim prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka u prisutnosti voditelja nadzora kojeg će isti imenovati te uz preporuku da se tužitelj uključi u odgovarajući tretman odnosno da potraži pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje te dokaz na tu okolnost uredno dostavlja voditelju nadzora svaki mjesec te da je tužitelj u obvezi preuzeti mlt. sina LĐĆ na adresi njegovog stanovanja i po isteku susreta ga na isto mjesto vratiti;
-u st. V., da svaka stranka snosi svoje parnične troškove ovog postupka, osim troškova kombiniranog vještačenja, koje će stranke dijeliti na jednake dijelove, pa je naloženo LĐ da iznos od 729,85 eura isplati u roku od 15 dana od donošenja ove presude ĐĐ;
1.1. Prvostupanjski je sud rješenjem odbio prijedlog tužitelja-protutuženika za izdavanjem privremene mjere slijedećeg sadržaja:
"1. Određuje se privremena mjera te se mlt. LĐĆ povjerava na stanovanje i odgoj ocu LĐ te će dijete do pravomoćnog okončanja parničnog postupka o roditeljskoj skrbi ili do donošenja drugačije odluke Suda stanovati s ocem LĐ na adresi [adresa].
2. Određuje se privremena mjera te će majka ĐĐ izvršavati susrete i druženja s mlt. AĐĆ i to jedan puta tjedno u trajanju od sat i pol vremena pod nadzorom stručne osobe i to na način da će majka u pratnji stručne osobe preuzeti dijete u mjestu prebivališta djeteta, i po završetku susreta vratiti dijete u mjesto prebivališta djeteta.
3. Određuje se privremena mjera kojom se nalaže protivniku osiguranja JĐ da doprinosi za uzdržavanje mlt. LĐĆ i to iznos od 1.200,00 kn mjesečno počev od dana donošenja ove privremene mjere do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do donošenja drugačije odluke suda, s tim što će buduće obroke uzdržavanja plaćati do svakog 15.og dana u mjesecu za tekući mjesec na račun LĐ otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog uzdržavanja do naplate, po stopi sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima.
4. Provedba ove privremene mjere povjerava se Financijskoj agenciji po osobnom identifikacijskom broju ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj].
5. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena."
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnose obje parnične stranke dok tužitelj-protutuženik (dalje tužitelj) žalbu podnosi i protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za izdavanje privremene mjere.
3. Tužitelj u žalbi navodi da je pobijana presuda u cijelosti donesena protivno provedenim dokazima i u suprotnosti s iskazima svjedoka i bez utemeljenja na stvarnim činjenicama, već isključivo na temelju pretpostavki i unaprijed formiranih stavova suda o ulozi roditelja u obiteljskom kontekstu. Upućuje na nepravilnosti u provedenom vještačenju te drži da je vještačenje provedeno površno, neprofesionalno i suprotno načelima struke – što da je utjecalo na donošenje presude koja je za njega kao oca, izrazito nepovoljna i nepravedna. Isto tako da vještaci nisu prepoznali manipulativno ponašanje majke, niti njeno miješanje u pravo oca da samostalno odlučuje o sadržaju i načinu provođenja vremena sa svojim djetetom. Presuda da se temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještaka koji da nisu u dovoljnoj mjeri uvažili dokumentirane činjenice iz spisa – uključujući izjave svjedoka, izvješća Centra za socijalnu skrb, te štetno ponašanje tuženice pred djetetom. Upućuje na iskaz socijalne radnice koja je provodila nadzor sa ročišta o 24. veljače 2022. i izjavila da je njoj tužitelj bio primjer pozitivnog oca te da nije primijetila ništa što bi bilo ugrožavajuće u tim susretima oca i djeteta. Smatra da ne postoji njegova obveza na plaćanje troškova vještačenja jer da je on od tog dokazao odustao.
3.1. Osporava i odluku kojom mu je naloženo plaćanje zateznih kamata na iznose razlike uzdržavanja za razdoblje od 2021. pa nadalje. Ističe da se radi o "retroaktivno utvrđenoj obvezi uzdržavanja". Drži da je odluka suda kojom ga se upućuje na kontinuirani psihosocijalni tretman neosnovana i neutemeljena na stvarnim činjenicama i relevantnim dokazima jer da niti jedan konkretan nalaz, svjedočenje ili dokument u spisu ne potvrđuje postojanje njegove nesposobnosti da odgovorno i samostalno skrbi o svom djetetu, niti da predstavlja bilo kakvu prijetnju njegovom zdravlju, razvoju ili dobrobiti. Sud nije razradio dinamiku ostvarivanja susreta nakon isteka šestomjesečnog razdoblja, a drži da njegove susrete sa sinom ne bi trebalo ograničavati unaprijed određenom dinamikom, već ostaviti mogućnost da on, u skladu sa svojom dobi i emocionalnom zrelošću, samostalno odlučuje o kontaktu s ocem - kad za to osjeti potrebu i kada bude manje pod utjecajem majke i bake. Tužitelj osporava dio presude koji se odnosi na visinu iznosa uzdržavanja iz razloga što da je sud temeljio svoju odluku ne na stvarnim i provjerljivim dokazima, već na paušalnim zaključcima i pretpostavkama.
4. Tuženica-protutužiteljica (dalje tuženica) podnosi žalbu putem svoje punomoćnice iz svih žalbenih razloga i pobija odluku u st. II., IV. i V. izreke. Navodi da je sud u st. II. izreke presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je izreka presude nerazumljiva. Naime sud je pogrešno napisao imena i prezimena obveznika i primatelja uzdržavanja pa je umjesto LĐ napisao KĐĆ. Kako osim imena i prezimena niti jedan drugi osobni podatak za stranke nije naveden ( OIB i adresa ) nije moguće utvrditi identitet primatelja i davatelja uzdržavanja pa je u tom dijelu presuda neodređena i nerazumljiva, a ni ovršiva. Nadalje, u st. II. b) izreke naloženo je tuženiku da s osnova dospjelih a neisplaćenih iznosa uzdržavanja isplati iznos od 1.239,93 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama dok je pravilno trebalo naznačiti tužitelju. Isto tako pogrešno je određena stopa zakonskih zateznih kamata te je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Osporavaju se, kao prenisko određeni, iznosi uzdržavanja uzimajući u obzir troškove djeteta kao primatelja uzdržavanja te stvarna primanja i imovinu tužitelja kao obveznika uzdržavanja. Naime sud nije pravilno utvrdio stvarna primanja i imovinu tužitelja i na temelju toga - iznos uzdržavanje, jer tužitelj sa svojim primanjima i imovinom može plaćati uzdržavanje u znatno većem iznosu jer je tužitelj zaposlen u svojem obrtu koji se bavi programiranjem te ostvaruje znatno veće prihode od onih koje prijavljuje službeno i to radom "na crno". U postupku je utvrđeno da tužitelj ima imovinu koja je znatno veća od njegovih primanja (stan, dva automobila, jedrilicu itd.) i to bez ikakvih kredita i dugovanja pa proizlazi da isti ne bi mogao imati svu ovu imovinu da ostvaruje primanja kakva prijavljuje. Nadalje, sud nije pravilno utvrdio potrebe djeteta. Riječ je o dječaku, sada u dobi od 14 godina, u pubertetu - pa njegove potrebe (cjelovita i kvalitetna prehrana, nova odjeća i obuća jer istu preraste, troškove za školu i izvanškolske aktivnosti) iznose najmanje 600,00 eura mjesečno ukoliko se uzme u obzir i porast cijena te inflaciju. Dakle, sud je trebao odrediti da tužitelj plaća uzdržavanje u iznosu od 300,00 eura jer je taj iznos u skladu sa stvarnim troškovima djeteta i primanjima i imovinom tužitelja.
4.1. Nadalje, tuženica podnosi žalbu i protiv st. IV. izreke presude kojom je određen način održavanja osobnih odnosi tužitelja i mlt. sina LĐĆ koja je u suprotnosti sa dokazima provedenim tijekom postupka i rezultatima istih, prije svega sa utvrđenim mišljenjem djeteta. U ovom je postupku provedeno nekoliko obrada djeteta i dijete je svaki puta, bez iznimke, iskazivalo da ne želi ostvarivati osobne odnose sa ocem. Vještačenjem koje je provedeno na temelju sveobuhvatne i dugotrajne obrade roditelja i djeteta te cjelokupnog spisa, utvrđeno je da dijete odbija susrete i druženja sa ocem pa je tako i tijekom vještačenje dijete, kada se trebalo susreti sa ocem, reklo vještakinjama (nepoznatim osobama ) da se boji oca iako je riječ o kontroliranim uvjetima. Dakle, osobni odnosi niti pod nadzorom nisu u interesu djeteta i dijete se oca boji, a otac nije napravio ništa da to promijeni. Navedeno je dijete ponovilo i u razgovoru sa posebnom skrbnicom. S tim u vezi upućuje se i na rješenje Ustavnog suda RH broj: U-IIIB-3846/2023 od 05. ožujka 2024. kojim je odgođeno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr Ob-48/2021 od 21. listopada 2022. kojim je određena ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa između oca i djeteta.
4.2. Dijete nije vidjelo oca od 2021. kada je pobjeglo sa osobnog odnosa zbog straha od oca. Prisiljavanje djeteta koje ima 14 godina na osobne odnose sa ocem, kada se nalazi u ovakvom otporu, može biti samo kontraproduktivno. Dijete se nalazi u tretmanu već niz godina, za razliku od oca koji tretman odbija pa bi ponovno ostvarivanje osobnih odnosa sa ocem koji je istog ponašanja kao i ranije samo ponovno otvorilo traume kod djeteta. Nadalje sud je preporučio tužitelju da se uključi u tretman i potvrde dostavlja voditelju mjere pri čemu nije jasno da li je uključivanje oca i dostavljanje potvrdi uvjet za ostvarivanje osobnih odnosa, odnosno koje su posljedice takve obveze stoga je odluka u ovom dijelu nerazumljiva, a nije ni provediva. Isto tako u izreci je određeno da otac preuzima i vraća dijete na adresu majke što također nije razumljivo niti u skladu sa provedenim dokazima. Određivanje osobnih odnosa pod nadzorom nema nikakvog smisla niti učinka ako će otac sam preuzimati i vraćati dijete na adresu majke pa će otac i dijete biti sami za to vrijeme što je suprotno i vještačkom nalazu (u kojem je navedeno da ostvarivanje osobnih odnosa bez nadzora nije dobro za dijete). Osporava se i odluka o troškovima postupka jer je tuženica većim dijelom uspjela sa protutužbenim zahtjevom, dok je tužitelj u cijelosti odbijen sa svojim zahtjevom, stoga je sud trebao naložiti tužitelju da tuženici naknadi troškove ovog postupka.
4.3. Žalbeni je prijedlog tuženice da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovan postupak, odnosno podredno da se u pobijanom dijelu preinači "na način da se usvoji protutužbeni zahtjev tuženice iz podneska od 21. studenog 2024.".
5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).
6. U svom odgovoru na žalbu tuženice tužitelj navodi da žalba tuženice nije osnovana i da se temelji na netočnim informacijama te predlaže da se ista odbije.
7. Podneskom od 19. studenog 2025. koji je na ovom sudu zaprimljen 20. studenog 2025. tužitelj pozivom na čl. 68. ZPP-a podnosi prijedlog za delegaciju ovog suda "zbog postojanja osobito važnih razloga koji mogu utjecati na percepciju nepristranosti postupka".
8. Žalbe su djelomično osnovane.
9. O prijedlogu tužitelja za svrsishodnu delegaciju. Tužitelj je nakon podnošenja žalbe predložio određivanje svrsishodne delegacije ovog drugostupanjskog suda iz razloga da punomoćnica tuženice, odvjetnica Željka Čović Latin živi u [adresa] pa jer da se radi o maloj pravosudnoj sredini u kojoj da je ograničen broj sudaca i odvjetnika postoji mogućnost profesionalnih i osobnih kontakata koji "mogu stvoriti razuman dojam mogućeg utjecaja na nepristranost postupka". Isto tako da postoji mogućnost medijskog pritiska (tijekom ranijih postupaka da je odvjetnica tuženice dostavljala informacije novinarima i sl.) koje osobito u obiteljskim predmetima može narušiti povjerenje u nepristranost suda. Smatra da za delegaciju postoje važni razlozi pa predlaže ovom sudu postupanje prema odredbi čl. 68. ZPP-a.
9.1. Odredbom čl. 68. st. 1. ZPP-a propisano je kako nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili kada za to postoje drugi važni razlozi. Prema st. 2. o prijedlogu stranke iz st. 1. tog čl. odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena, a prema st. 3. o zahtjevu prvostupanjskog suda iz st. 1. ovog čl. odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste. Odredbom st. 4. istog čl. propisano je da nadležni drugostupanjski sud može sam ili u povodu prijedloga stranke zatražiti od Vrhovnog suda RH da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoji drugi važni razlozi, pri čemu se u tom slučaju st. 2. i 3. tog čl. primjenjuju na odgovarajući način.
9.2. Proizlazi prema čl. 68. ZPP-a da prvostupanjski, odnosno drugostupanjski sud sam odlučuje o tome hoće li u povodu prijedloga stranke zatražiti od nadležnog suda da odredi tzv. svrsishodnu delegaciju. Prema tome, smisao svrsishodne delegacije je u tome da predmet rješava neki drugi stvarno nadležni sud pred kojim bi vođenje postupka bilo umjesnije jer je očito da će se tako postupak lakše provesti ili ako za to postoje drugi važni razlozi.
9.3. Razlozi navedeni po tužitelju ne predstavljaju važne razloge iz čl. 68. st. 1. ZPP- a. Tužitelj nije zatražio izuzeće bilo kojeg suca ovog suda (ni suca prvostupanjskog suda) pa očito ne postoje razlozi iz čl. 71. ZPP-a, posljedično ni oni za nužnu delegaciju iz čl. 67. ZPP-a. Naime, Zakonom o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj: 67/18 i 21/22) propisano je da za odlučivanje o žalbama protiv odluka svih općinskih sudova u građanskim predmetima određuje svaki županijski sud. Navedeno upućuje na činjenicu da navodi tužitelja "da se radi o maloj pravosudnoj sredini" nemaju utjecaja na samo odlučivanje u postupcima. Isto tako valja reći da pitanje "male pravosudne sredine" je relativno jer npr. na području grada Pule djeluje više od 100 odvjetnika pa je time relativna i činjenica "osobnih i profesionalnih kontakata" o kojoj govori tužitelj. Stoga navedeno ne može biti važni razlog za podnošenje zahtjeva Vrhovnom sudu RH za određivanje drugog stvarno nadležnog suda prema odredbi čl. 68. ZPP-a.
10. Predmet ovog postupka po tužbi tužitelja je njegov zahtjev da mu se povjeri mlt. sin LĐĆ na stanovanje, da u odnosu na sina ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, da se odrede osobni odnosi sina s majkom u trajanju od sat i pol tjedno pod nadzorom stručne osobe te da se obveže majku na plaćanje uzdržavanja u visini od 159,27 eura. Uz navedenu tužbu tužitelj podnosi i prijedlog za donošenje privremene mjere identičnog sadržaja kao i tužbeni zahtjev tužitelja.
11. U postupku se odlučivalo i po protutužbi tuženice (od 21. srpnja 2021., odnosno od 22. studenog 2024.) kojom je ista zahtijevala ostvarivanje (potpune) samostalne roditeljske skrbi u odnosu na mlt. LĐĆ koja bi uključivala i zastupanje o pitanjima propisanim odredbom čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ), zatim zabrana osobnih odnosa s mlt. LĐĆ od strane oca, odnosno tužitelja te povećanje iznosa uzdržavanja (iz predmeta pod poslovnim brojem P-2412/2010) na 300,00 eura mjesečno od podnošenja protutužbe.
12. U ovom postupku su kao nesporne utvrđene slijedeće činjenice:
-da su tužitelj i tuženica zaključili brak 05. prosinca 2009. u kojem je 31. svibnja 2010. rođen zajednički sin mlt. LĐĆ. Brak stranaka je razveden dana 18. siječnja 2013.;
-da je mlt. LĐĆ povjeren majci uz obvezu oca da doprinosi za njegovo uzdržavanje 1.200,00 kuna mjesečno, određeni su osobni odnosi s mlt. LĐĆ koji su preinačeni presudom Županijskog suda u Rijeci od 22. siječnja 2014., a isto tako kasnijom odlukom pod poslovnim brojem R1 Ob-93/2004 mijenjali su se osobni odnosi;
-da tuženica nije zaključila novi brak dok je tužitelj zaključio brak **.**.2001. sa PĐ i u tom braku ima sina L rođenog **.**.2017.
-da je tužitelj pokrenuo postupak ovrhe koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr Ob-48/2021 i u kojem postupku je određena ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa između tužitelja i mlt. LĐĆ, a da je rješenjem Ustavnog suda RH od 05. ožujka 2024. (Broj: U-IIIB-3846/2023) privremeno odgođeno izvršenje rješenja o ovrsi "jer da bi za mlt. LĐĆ mogle nastati teške i nepopravljive posljedice" do okončanja postupka pred tim sudom;
-da mlt. LĐĆ od rođenja živi s majkom odnosno tuženicom, da oca nije vidio od 2021. godine i da odbija kontakte s ocem.
13. Pobijanom prvostupanjskom odlukom (nakon provedenog opsežnog dokaznog postupka-saslušanjem stranaka, vještačenjem, uvidom u sve isprave) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao i prijedlog za donošenje privremene mjere koji je identičnog sadržaja kao i tužba iz razloga što bi povjera mlt. LĐĆ ocu, odnosno tužitelju, a nakon što se isti nisu družili duži niz godina (četiri) kao i okolnost da se dijete boji oca, s njim se osjeća loše i neugodno te izričito odbija susrete s ocem, bilo kontraproduktivno uzimajući u obzir i nalaz i mišljenje vještaka da kod oca postoji poremećaj osobnosti miješanog oblika sa prevladavanjem narcističkih elemenata, odnosno da se radi o dijagnozi miješani poremećaj osobnosti F61.
14. U odnosu na zahtjev iz protutužbe prvostupanjski sud nije prihvatio zahtjev tuženice da se zabrane odnosi tužitelja sa mlt. LĐĆ već smatra da su ti odnosi u interesu djeteta ali da bi se trebali održavati u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka (dalje HZSR, PU Rijeka) i to u prisutnosti voditelja nadzora u trajanju od šest mjeseci svaki drugi i četvrti ponedjeljak u mjesecu od 16,00 do 18,00 sati "uz preporuku da se tužitelj uključi odgovarajući tretman odnosno da potraži pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje te dokaz na tu okolnost uredno dostavlja voditelju nadzora svaki mjesec". Određeno je da je tužitelj u obvezi preuzeti mlt. LĐĆ na adresi njegovog stanovanja i po isteku susreta ga na isto mjesto vratiti.
14.1. Nije prihvaćen prijedlog majke za potpunom i samostalnom roditeljskom skrbi odnosno za zastupanje i u vezi sa bitnim osobnim pravima djeteta prema čl. 100. st. 1. ObZ-a "jer da bi tužitelj bio potpuno isključen iz života sina upravo kao da je i lišen prava na roditeljsku skrb a za što da nema elemenata". U odnosu na zahtjev za povećanje iznosa uzdržavanja sukladno odredbi čl. 285. ObZ-a sud prvog stupnja je utvrdio da su se ispunili uvjeti koji su predviđeni navedenom odredbom jer je odluka o uzdržavanju donesena kada je mlt. LĐĆ imao dvije godine i osam mjeseci pa da je s obzirom na protek vremena i povećanje potreba potrebno i povećati iznos uzdržavanja. Sud prvog stupnja cijeni da su mjesečne potrebe mlt. LĐĆ u 2021. godini bile oko 350,00 eura, u 2022. godini oko 360,00 eura, u 2023. godini oko 380,00 eura, u 2024. godini oko 400,00 eura te u 2025. godine oko 440,00 eura. Sukladno potrebama mlt. LĐĆ i mogućnostima roditelja sud je obvezao tužitelja na plaćanje mjesečnih iznosa uzdržavanja od podnošenja protutužbe do 31. prosinca 2021. u iznosu od 175,00 eura, od 01. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022.u iznosu od 180,00 eura, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 190,00 eura, od 01. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura te od 01. siječnja 2025. pa nadalje u mjesečnom iznosu od 220,00 eura (dosuđena je razlika iznosa s obzirom na iznos uzdržavanja koji je isplaćivan po tužitelju).
15. O parničnim troškovima odlučeno je na način da svaka stranka snosi svoj trošak, a trošak vještačenja je kao nužan trošak podijeljen na način da je odlučeno da svaka stranka snosi polovicu tog troška.
16. Sporno je u ovom postupku s obzirom na sadržaj čl. 113. ObZ-a da li su se okolnosti na temelju kojih je donesena odluka o ostvarivanju samostalne roditeljske skrbi jednom roditelju prestale postojati, odnosno da li su se ostvarili uvjeti za izmjenu odluke.
16.1. Odredbom čl. 408. st. 1. ObZ-a propisano je da spor o roditeljskoj skrbi je spor o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem se odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta sa roditeljem te uzdržavanju djeteta.
16.2. Odredbom čl. 416. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta sa roditeljem: omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama tog Zakona; utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme sa djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa; po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili ovlaštenog sudskog vještaka; uzeti u obzir postojanje obiteljskog nasilja.
17. Sud prvog stupnja je sve navedene odredbe pravilno primijenio i ispravno utvrdio da prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Tanje Kosec, specijaliste psihijatra, subspecijaliste dječje i adolescentne psihijatrije i dr. Ivane Frančula Modrčin, specijaliste kliničke psihologije (stranica 407 do 424 spisa) proizlazi da se kod oca, odnosno tužitelja uočavaju elementi poremećaja osobnosti miješanog oblika sa prevladavanjem narcističkih elemenata, da se kod majke ne uočavaju elementi koji bi ukazivali na duševnu bolest kao ni elementi koji bi upućivali na poremećaj osobnosti, da se kod mlt. LĐĆ uočavaju elementi odnosno kriteriji za dijagnozu reakcije na stres F43.8. Zaključak je vještaka da je u najboljem interesu mlt. LĐĆ da nastavi živjeti sa majkom koja zadovoljava roditeljske kapacitete, adekvatno suosjeća iz pozicije djeteta, prosječnog je općeg intelektualnog funkcioniranja te ima sposobnosti introspekcije, svjesna je svojih postupaka, pokazuje kapacitet i motivaciju za reparacijom narušenih odnosa što da je u najboljem interesu djeteta. Za tužitelja kao oca navodi se da je reduciranih roditeljskih kompetencija, izuzetno teško suosjeća sa pozicije djeteta, podprosječnog intelektualnog funkcioniranja, ne pokazuje kapacitet za introspekciju, ne uviđa svoj udio u partnerskom konfliktu pa ne pokazuje niti kapacitet za reparaciju odnosa što bi bilo u najboljem interesu djeteta.
18. Pravilno je za ovaj spor utvrđeno relevantno činjenično stanje te je sud prvog stupnja ispravno zaključio da se nisu izmijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka (o povjeri), a imajući u vidu i mišljenje posebne skrbnice mlt. djeteta pa i mišljenje samog djeteta. S tim u vezi pravilno je odbijen i prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere koji prijedlog je identičan postavljenom zahtjevu tužitelja (st. I. odluke).
19. U odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa između mlt. LĐĆ i tužitelja ovaj sud podržava zaključak suda prvog stupnja da bi se takvi odnosi trebali realizirati, da je to u interesu djeteta. Međutim, način na koji je to sud prvog stupnja utvrdio i odredio i po ocjeni ovog suda je, kao što to navodi i tuženica u svojoj žalbi, za sada neodređeno a u dijelu i neprovedivo. Naime, upravo je zbog straha mlt. LĐĆ od oca određeno da se ti osobni odnosi odvijaju uz prisutnost voditelja nadzora pri HZSR-u pa je nejasna odluka u dijelu u kojem je tužitelj obvezan preuzeti mlt. LĐĆ na adresi njegovog stanovanja te ga nakon isteka susreta na isto mjesto vratiti. Naime, u tom bi razdoblju tužitelj bio sam sa mlt. LĐĆ. Nadalje u odnosu na dio odluke kojim se "preporučuje" da se tužitelj uključi u određeni tretman odnosno da potraži stručnu pomoć za mentalno zdravlje (s obzirom na njegovu dijagnozu postavljenu po vještacima) nije navedena posljedica ukoliko tužitelj ne postupi po navedenom. Tužitelj je u postupku, barem je tako utvrđeno, odbio potražiti stručnu pomoć odnosno bio je samo jedan put a nakon toga smatra da mu ta pomoć nije potrebna pa nije potpuno jasno posljedice neodazivanja na odgovarajući tretman. S tim u vezi možda bi se moglo uključiti i majku u održavanju tih susreta (bez obzira što mlt. LĐĆ odbija takve susrete s ocem) koja bi stvarno trebala poticati, kako to pravilno navodi sud prvog stupnja, da se popravi odnos između mlt. LĐĆ i tužitelja jer će se upravo takva loša komunikacija između roditelja najviše odraziti na "štetu za mlt. LĐĆ".
20. Sud prvog stupnja je djelomično prihvatio zahtjev za uzdržavanje i to u iznosu od 175,00 eura za 2021. godinu, 180,00 eura za 2022. godinu, 190,00 eura za 2023. godinu te 200,00 eura za 2024. godinu a od 01. siječnja 2025. pa nadalje iznos od 220,00 eura. Pri tome sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj ima veće prihode od prikazanih (338,46 eura), odnosno da ukoliko se uzmu svi njegovi rashodi koji se odnose na plaćanje režija, troškova za hranu, odjeću, obuću, održavanje jedrilica, dva vozila, troškovi školovanja mlt. L i mlt. Đ, školske i izvanškolske aktivnosti pa da "jednostavnom računicom kada se stave u odnos prihodi i troškovi proizlazi da su troškovi znatno veći od prihoda, a ni tužitelj ni supruga nemaju dugova".
21. Po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno zaključuje da su se u odnosu na vrijeme kada je donesena ranija odluka bitno promijenile okolnosti u smislu da su se povećale potrebe mlt. LĐĆ ali je djelomično pogrešno zaključio da bi doprinos tuženika za uzdržavanje mlt. LĐĆ za razdoblje od 01. siječnja 2025. pa nadalje iznosio 220,00 eura mjesečno jer cijeneći sve prilike kod tužitelja (njegova ukupnu imovinu, a i zanimanje kojim se isti bavi) slijedi da isti može doprinositi iznos od 290,00 eura mjesečno za mlt. LĐĆ.
21.1. U tom će iznosu biti zadovoljene u optimalnoj mjeri potrebe mlt. LĐĆ, a sukladno standardu roditelja.
21.2. Sukladno odluci o Tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta donesenog od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 02. travnja 2025. proizlazi da s obzirom na primitak tužitelja (iznos do 1.318,00 eura) kao obveznika uzdržavanja mjesečni iznos uzdržavanja za mlt. LĐĆ iznosi 290,00 eura. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta donesene od strane istog Ministarstva 14. ožujka 2025. proizlazi da je minimalni novčani iznos potreban za uzdržavanje djeteta u dobi od 13 do 18 godina iznosi 290,00 eura.
21.3. Naime, na temelju odredbe čl. 288. st. 1. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Kraj činjenice da je sud prvog stupnja utvrdio da potrebe mlt. LĐĆ u 2025. godini iznose 440,00 eura koje i ovaj sud drži da su pravilno utvrđene proizlazi da se i ovakvim uzdržavanjem od strane oca neće namiriti ukupne potrebe djeteta pa će u preostalom dijelu za uzdržavanje morati doprinositi majka koja svoju obvezu uzdržavanja ostvaruje i kroz odredbu čl. 310. st. 1. ObZ-a.
22. Pravilna je odluka suda prvog stupnja (iz st. III. izreke) kojom je odbio prijedlog tuženice kao majke za ostvarivanjem potpune samostalne roditeljske skrbi a u tom pravcu tuženica ne iznosi žalbene navode niti pobija taj dio odluke.
23. Proizlazi dakle da je odluku suda prvog stupnja valjalo potvrditi u st. I. i st. III. odluke, preinačiti u st. II. pod a) i pod b) na način kako je navedeno u izreci ove odluke, te ukinuti u st. IV. i st. V. (u odluci o troškovima postupka).
24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke (čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 373. t. 3. ZPP-a te čl. 380. t. 2. ZPP-a).
25. U ponovljenom postupanju sud prvog stupnja postupiti će prema ukazanom te će nakon toga donijeti novu pravilno obrazloženu odluku (čl. 338. st. 4. ZPP-a).
U Puli - Pola 21. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Alenka Paus
