Poslovni broj: Usž-2210/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ZUiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Slađana Panić , odvjetnica u Osijeku , L. Jagera 14 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije , Margaretska 3 , Zagreb , OIB: 02958272670 , radi naknade troškova korištene zdravstvene zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-333/2023-8 od 22. ožujka 2024. , na sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2025.

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I- 333/2023-8 od 22. ožujka 2024. te se predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-502-02/22-04/124 , URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 26. siječnja 2023. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 26. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Regionalnog ureda Osijek , Područne službe Virovitica , KLASA: UP/I-502-02/22-04/03 , URBROJ: 338-10-02-22-03 od 11. listopada 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljeve porodice supruge CUza povrat 10.000,00 kn, plaćenih za zdravstvenu uslugu (PET/CT) u Poliklinici Medikol , Vinogradska 29 , Zagreb .

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv presude suda prvoga stupnja iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom ističe da javnopravna tijela i prvostupanjski sud zaključuju da je predmetna pretraga bila medicinski indicirana, ali specijalist nije indicirao hitnost njenog provođenja, a predmetna zdravstvena zaštita se mogla provesti u nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi na uputnicu. Tužitelj osporava tvrdnju da nalazom specijaliste nije indicirana hitnost, smatrajući je netočnom i kontradiktornom sadržaju medicinske i ostale dokumentacije. Navodi da se u citološkom nalazu od 3. studenoga 2021. utvrđuje kod pacijentice postojanje brojno uvećanih malignih golih jezgri u punktatima slabo diferencirane maligne stanice. Nadalje ističe da je pacijentici od lipnja 2021. rasla tvrda oteklina na vratu iz koje je rađen punktat i kasniji operativni zahvat, a iz obiteljske anamneze je razvidno da su joj oba brata preminula od karcinoma na vratu, što, promatrano kao cjelina, indicira hitnost i žurnu medicinsku obradu. Pacijentica je preminula od posljedica bolesti u kratkom roku, a zbog koje bolesti je predmetna pretraga učinjena, pa i to govori u prilog tome da je pretraga bila hitna. Propust specijaliste što tu činjenicu nije naveo u medicinskoj dokumentaciji ne smije biti odlučna, osobito imajući na umu potrebu da se sagledaju sve okolnosti slučaja i šira slika od samog opisa na pisanom medicinskom dokumentu, a što je tijekom ovog upravnog spora propušteno učiniti. Naglašava da je u prvostupanjskom sporu predložio provođenje medicinskog vještačenja na okolnost je li predmetna pretraga bila hitno indicirana, a sud je odbio provođenje toga dokaza bez ikakvog obrazloženja. Tužitelj smatra da je ovakvim postupanjem suda onemogućen u dokazivanju bitne činjenice za odlučivanje u ovom sporu, odnosno da je sud preuzeo ulogu sudskog vještaka medicinske struke te samostalno utvrđivao je li predmetna pretraga bila hitno indicirana ili nije. Također, ostalo je nejasno zbog čega sud ne uzima u obzir preostalu medicinsku dokumentaciju u spisu koja očito upućuje na potrebu žurnog postupanja. Predlaže da ovaj Sud usvoji njegovu žalbu i tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora, uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik ostaje kod svih navoda koje je iznosio u ranijem tijeku postupka. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po zahtjevu osiguranice CU od 24. lipnja 2022. za naknadu troškova za obavljenu zdravstvenu uslugu (PET/CT) u Poliklinici Medikol u Zagrebu 26. studenog 2021. prema priloženom računu, broj 2315/13/1 od 26. studenoga 2021. u iznosu od 10.000,00 kn.

8. Među strankama je sporno može li se predmetni slučaj u kojemu je tužiteljevoj pokojnoj supruzi zdravstvena zaštita pružena u privatnoj zdravstvenoj ustanovi smatrati zdravstvenom zaštitom pruženom u hitnom slučaju.

9. U upravnom postupku provedeno je vještačenje u dva stupnja kojim je ocijenjeno da povrat troškova plaćene zdravstvene usluge nije opravdan jer u nalazima pokojne CU nije naznačena hitna indikacija, već preporuka da se u slučaju duljeg čekanja (dulje od pet-šest tjedana) osiguranica javi na dogovor o terapiji, a nije priložen ni dokaz o naručivanju u neku drugu ugovornu zdravstvenu ustanovu Zavoda koja može obaviti PET/CT dijagnostičku pretragu, već je obavila dijagnostičku pretragu o vlastitom trošku. Stoga tijela vještačenja u upravnom postupku zaključuju da nisu ispunjeni uvjeti za naknadu troškova plaćene zdravstvene usluge.

10. Polazeći od navedenog, prvostupanjski je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim, u bitnom ističući da je iz nalaza i mišljenja liječničkih povjerenstava oba stupnja utvrđeno da je predmetna pretraga za osiguranicu CU bila medicinski indicirana, ali da liječnik specijalista nije indicirao hitnost provođenja navedene pretrage te da se predmetna zdravstvena zaštita mogla provesti i u nekoj drugoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi Zavoda na uputnicu izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite, u prethodno zatraženom terminu.

11. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje vještačenja medicinske dokumentacije u spisu na okolnost hitnosti provođenja predmetne dijagnostičke pretrage jer je prema ocjeni suda činjenično stanje u konkretnom slučaju dovoljno utvrđeno, uzimajući u obzir činjenicu da liječnik specijalist nije indicirao hitnost provođenja predmetne pretrage, da osiguranica nije postupila po uputi liječnika specijaliste da se odmah javi ako bi se na PET/CT čekalo dulje od 5-6 tjedana, već je dijagnostičku pretragu obavila o vlastitom trošku te da spisu nije priložena potvrda o naručivanju u neku drugu ugovornu ustanovu Zavoda u kojoj se također može obaviti PET/CT, zbog čega se ne može utvrditi bi li osiguranica dobila medicinski prihvatljiv termin za obavljanje predmetne pretrage.

12. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od sljedećeg:

12.1. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u upravnom je postupku provedeno medicinsko vještačenje s kojim tužitelj nije bio zadovoljan, zbog čega je pokrenuo upravni spor smatrajući da osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela nisu zakoniti, pri čemu je naglasak u tužbi stavio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku (hitnost provođenja predmetne dijagnostičke pretrage). U prvostupanjskom je sporu predložio provođenje sudskog vještačenja, a koji prijedlog prvostupanjski sud nije prihvatio.

13. Neovisno o načelnoj ovlasti suda u upravnom sporu da prihvati činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, ovaj Sud smatra da je predmetni upravni spor vođen na način koji ne uvažava zahtjeve poštenog suđenja iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

14. Prema podacima spisa, tužitelj je u tijeku prvostupanjskog spora osporavao činjenična utvrđenja iz upravnog postupka te obrazlagao svoje neslaganje s ocjenom tijela vještačenja, pozivajući se pritom na konkretnu medicinsku i ostalu dokumentaciju, koju je priložio i predlažući vještačenje.

15. S obzirom na navedeno, ovaj Sud smatra da je tužitelj u sporu predložio adekvatan dokaz za osporavanje odlučnih činjenica u predmetnoj upravnoj stvari, koji dokazni prijedlog je sud prvoga stupnja odbio, čime je tužitelju onemogućeno (stvarno) sudjelovanje u sporu te je tužitelj stavljen u bitno lošiji položaj u odnosu na tuženika.

16. Prema ocjeni ovoga Suda, jedina mogućnost osporavanja ocjene tijela vještačenja iz upravnog postupka za tužitelja bila je predlaganje vještačenja u sporu, što je on i učinio. S obzirom na činjenicu da sud ne raspolaže stručnim medicinskim znanjem, odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenje sudskog vještačenja, izostala je stvarna sudska kontrola odluka javnopravnih tijela.

17. Ocjenjujući postupanje prvostupanjskog suda u predmetnom upravnom sporu s aspekta tužiteljeva prava na pošteno suđenje odnosno načela jednakosti oružja, kao sastavnog elementa tog ustavnog i konvencijskog prava, ovaj Sud smatra da nisu postojali opravdani razlozi za odbijanje dokaznog prijedloga za provođenje sudskog medicinskog vještačenja.

18. Slijedom iznijetog, Sud je ocijenio osnovanim žalbene navode o postupovnim povredama počinjenim u postupku pred prvostupanjskim sudom, a kojim povredama je obuhvaćeno i pravo tužitelja na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije.

19. Zbog povrede ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, valjalo je poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi otklanjanja navedenih postupovnih propusta i ostvarivanja ustavnog i konvencijskog prava tužitelja na pošteno suđenje.

20. Stoga je, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

21. U vezi s tužiteljevim zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u rješenju, poslovni broj: U-zpz- 21/2024 od 3. prosinca 2024. izrazio shvaćanje da prema članku 79. stavku 4. ZUS-a nema mjesta donošenju odluke o troškovima žalbenog postupka u situaciji kada upravni spor još nije okončan i kada još uvijek nije poznato koja od stranaka je uspjela u sporu, bilo u cijelosti ili djelomično.

22. Stoga će o troškovima upravnog spora, uključujući troškove ovog žalbenog postupka biti odlučeno u skladu s člankom 79. ZUS-a nakon okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom, ovisno o uspjehu stranaka u sporu.

23. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju članka 79. ZUS-a , odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 21. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković