REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-421/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆZ zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17- dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj putem branitelja Dragana Smolića - Ročak, odvjetnika iz Rijeke protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj K-349/2019 od 5. prosinca 2022. temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ĆZ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 5. prosinca 2022. Općinski sud u Rijeci je okrivljenika ĆZ proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo po čl. 227. st. 6. KZ/11, te ga je za navedeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, pri čemu se na temelju čl. 55. st. 1. i 3. KZ/11 okrivljeniku izrečena kazna zatvora zamjenjuje radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.

1.1. Na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11, ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti, a ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok koje je odredilo.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22) okrivljenik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 199,08 eura (stotinu devedeset devet eura i osam centi) / 1.500,00 kuna (jednu tisuću pet stotina kuna)1, kao troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 1.310,64 eura (tisuću tri stotine deset eura i šezdeset četiri centa) / 9.875,00 kuna (devet tisuća osam stotina sedamdeset pet kuna)2 koji iznos obuhvaća troškove prometnog vještačenja u prethodnom postupku te interdisciplinarnog vještačenja na ročištu od 593,93 eura (pet stotina devedeset tri eura i devedeset tri centa) / 4.475,00 kuna (četiri tisuće četiri stotine sedamdeset pet kuna)3, troškove sudskomedicinskog vještačenja te onog interdisciplinarnog na ročištu od 544,16 eura (pet stotina četrdeset četiri eura i šesnaest centi) / 4.100,00 kuna (četiri tisuće stotinu kuna)4, te troškove kemijsko fizikalnog vještačenja u prethodnom postupku od 172,54 eura (stotinu sedamdeset dva eura i pedeset četiri centa) / 1.300,00 kuna (tisuću tri stotine kuna).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Dragana Smolića - Ročak, odvjetnika iz Rijeke, navodeći da se žali zbog povrede prava na pravično suđenje izraženo kroz povredu načela prava na dokaz te načela kontradiktornosti postupka (čl. 29. st. 1. i 2. alineja 6. Ustava RH te čl. 6. st. 1. i 3.d. Konvencije) čime vjerojatno smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, zatim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08), zbog odluke o kazni (čl. 478. ZKP/08) i zbog odluke o troškovima (čl. 471. st. 2. ZKP/08), te predlaže da nadležni županijski sud uvažavajući razloge ove žalbe preinači pobijanu presudu na način da u nedostatku dokaza te primjenom načela in dubio pro reo, na tragu pravičnog sudskog postupka, donese odluku kojim se okrivljenika oslobađa za tereteći učin kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, podredno da rješenjem ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja, s time da radi povrede načela presumpcije nedužnosti (što je razloženo u žalbi), donese odluku kojom se predmet dodjeljuje u rad novom sudskom vijeću, kao i da ukine prestrogu odluku o kazni iz razloga nedostatka dokaza te da ukine odluku o trošku.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog povrede prava na pravično suđenje izraženo kroz povredu načela prava na dokaz te načela kontradiktornosti postupka (čl. 29. st. 1. i 2. alineja 6. Ustava RH te čl. 6. st. 1. i 3.d. Konvencije), isti vjerojatno smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj kroz ovu žalbenu osnovu dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja presude.

6.1. Naime, nasuprot navodima žalitelja odbijanjem dokaznih prijedloga da se provede oftalmološko vještačenje, te rekonstrukcija događaja na licu mjesta kao i da se ispita vještakinja za kemijsko-fizikalna vještačenja Veronika Marinović, nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6.2. Naime, nema dvojbe da su jamstva sadržana u čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda konstitutivni elementi pojma pravičnog suđenja. To međutim, ne znači da je prvostupanjski sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Pod uvjetima iz čl. 421. st. 1. ZKP/08, sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza. Konvencija kao opće pravilo ostavlja sudovima cijeniti i obrazložiti je li bilo potrebno pozivati predloženu vještakinju, odnosno izvoditi druge dokaze. Obrana mora svoje zahtjeve potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se izvedu određeni dokazi, a izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine. Međutim, obrana svoje prijedloge nije potkrijepila valjanim objašnjenjem zašto je izvođenje upravo tih dokaza nužno za utvrđivanje istine. Prvostupanjski sud je cijenio dokazne prijedloge obrane, uz jasno obrazloženje odluke o odbijanju, jer činjenice koje bi se predloženi dokazima, eventualno mogle utvrditi, su već dovoljno utvrđene ostalim provedenim dokazima. Stoga, bitno svojstvo suđenja sadržano u njegovom konstitutivnom elementu, nije narušeno samim time što okrivljeniku nije bilo dozvoljeno izvesti određeni dokaz. S druge strane, prvostupanjski sud je na raspravi osigurao i načelo jednakosti oružja jer je izveo brojne dokaze upravo prihvaćanjem dokaznih prijedloga obrane pa se ne može utvrditi da bi, odbijanjem pojedinih dokaznih prijedloga obrana bila stavljena u neravnopravan položaj prema optužbi. Zbog navedenog, ovi navodi žalbe u smislu povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 nisu osnovani i svode se, u stvari, na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će nastavno biti riječi.

6.3. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

7.1. Naime, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na zaključke provedenog prometnog vještačenja te provedenog sudsko-medicinskog vještačenja kao i mogućnosti uočavanja pješakinje od stane okrivljenika, a sve s obzirom na činjenicu okrivljenikova deficita vida na desnom oku.

7.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud navodi da iako u odnosu na prometnu nesreću koja se dogodila kritične zgode ne postoji niti jedan svjedok očevidac iste, prema kazivanju svjedoka OZ koji je na mjesto prometne nesreće stigao kada se tamo već nalazilo vozilo hitne, proizlazi da je u jednom je trenutku uočio kako iz smjera nebodera dolazi čovjek srednjih godina koji se uputio prema sivom parkiranom autu možda marke Fiat, ušao u auto i krenuo unazad, potom išao vožnjom unaprijed i parkirao se na taj isti pločnik cca. 3-4 metra niže, da bi potom otišao prema neboderu. Nakon što su ovom svjedoku predočene fotografije fotodokumentacije očevida i to F3, F4 i F5, pokazao je to sivo vozilo vidljivo na fotografijama parkirano na nogostupu [adresa], gledano s desne strane u smjeru kretanja vozila okrivljenika, time da je isti svjedok pokazao mjesto gdje je navedeno vozilo, prema njegovom kazivanju, bilo prethodno parkirano, odnosno nešto više prema gore, zadnjim kotačem možda položenim na samom kolniku, a bliže obilježenom pješačkom prijelazu, što je u bitnome u suglasju s navodima obrane okrivljenika u tom dijelu. Također, svjedok VZ koji živi u [adresa], iskazuje drugačije, obzirom da je prema njegovom kazivanju oko 17,15 sati s prozora na 13. katu ugledao vozilo hitne, dakle kao i svjedok OZ, pa kada se oko 17:30 sati spustio do svog vozila parkiranog ispred nebodera, kada je [adresa] bila zakrčena, vidio je vozilo okrivljenika marke Hyundai pored hitne, time da je prema kazivanju istog, a nakon što su mu predočene fotografije F3 i F4 Fotodokumentacije očevida, vozilo marke Fiat Punto nekakve srebrne boje, koje je bilo parkirano njemu s lijeve strane, bilo parkirano onako kako je to vidljivo na istim fotografijama.

7.3. Uvidom u situacijski plan te fotografije F3, F4, F5 i F6 Fotodokumentacije očevida, te imajući u vidu da bi pješakinja ČZ kritične zgode nailazila sa suprotne strane kolnika [adresa], ocijenjeno je, da ukoliko je isti stao ne samo na zaustavnoj crti uz oznaku na kolniku STOP, već potom i na samom obilježenom pješačkom prijelazu gdje se s desne strane nalazi i prometni znak STOP, da mu vozilo najvjerojatnije marke Fiat Punto, koje bi bilo parkirano na samom nogostupu na način vidljiv na fotografijama F3 i F4, pa čak i na način kako to opisuje okrivljenik u svojoj obrani te iskazuje svjedok OZ, nije moglo zakloniti pogled na navedenu pješakinju, kao što to proizlazi i iz iskaza vještaka prometne struke JZ.

7.4. Nadalje, iz Nalaza i mišljena vještaka prometne struke, te Nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka, te provedenog na raspravi interdisciplinarnog vještačenja istih vještaka, kao i vještačenja Službe kemijsko-fizikalnih, toksikoloških vještačenja Centra Ivan Vučetić, a sve povezano s pregledanim situacijskim planom, fotografijama Fotodokumentacije očevida, te Zapisnika o očevidu, a uzimajući u obzir i navode obrane okrivljenika, proizlazi da je okrivljeniku kritične zgode s nogostupa sa suprotne strane gdje se isti uključivao u promet u smjeru pored desnog boka vozila kolnik [adresa] prelazila crno odjevena pješakinja odnosno oštećenica ČZ noseći crni kišobran, pa kada je okrivljenik s prednjim kotačima vozila skrenutim udesno prednjim dijelom izašao na kolnik [adresa], a stražnjim se još nalazilo na ušću [adresa], pješakinja je već prešla 2,5 m po traci na koju je isti ulazio i nedostajalo joj je oko 1,0 m da pored osobnog vozila izađe na ušće [adresa], kada je zadobila udar prednjim desnim kotačem u desnu nogu, dok joj je stražnja desna strana bila u kontaktu s prednjim dijelom prednjeg desnog blatobrana, te je do mjesta naleta po kolniku prešla put od približno 6,2 m. Pješakinja se u odnosu na osobno vozilo kod stupanja na kolnik nalazila najviše 7,0 m ispred njega i 2,5 m desno bočno od njega, pa je bila u odnosu na okrivljenika dijagonalno naprijed s desne strane, nakon čega su se pokretanjem iz mjesta putna svjetla osobnog vozila okretala prema pješakinji. Isti se tom prilikom u trenutku naleta na oštećenicu najvjerojatnije kretao brzinom od 15 km/h. U tom pravcu ovo drugostupanjsko vijeće, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje žalitelja na razloge koje je za navedene zaključke dao prvostupanjski sud.

7.5. Iako okrivljenik problematizira činjenicu da zbog oštećenja desnog oka, odnosno činjenice da je izgubio vid na desno oko kad je imao 7 godina, pa da oštećenicu nije vidio na tako kratkom razmaku, pravilno prvostupanjski sud zaključuje, a s obzirom na dinamiku događaja, da je okrivljenik prilikom skretanja iz ulice ĆZC u ulicu IZ mogao uočiti i vidjeti pješakinju ČZ koja se kretala s nogostupa sa suprotne strane ulice u smjeru pored desnog boka njegovog osobnog automobila, te je već bila prešla 2,5 metra po traci na koju je ulazio, a kada je vozilom udario u nju, oborio je na tlo od čega je pješakinja ČZ zadobila teške tjelesne ozljede, a od zadobivenih ozljeda je i preminula, kako to proizlazi iz sudskomedicinskog vještačenja. Da je okrivljenik mogao uočiti i vidjeti pješakinju, odnosno oštećenicu, nedvojbeno proizlazi i iz nalaza sudskomedicinskog vještaka s obzirom da isti nisu isključili takvu mogućnost, već su naprotiv objasnili na koji način je okrivljenik mogao vidjeti prostor kojim se kretala pješakinja, kako je to opisano pod toč. 6.4. obrazloženja presude. Ujedno se ističe da je okrivljenik bez obzira na takvo oštećenje vida ishodovao vozačku dozvolu za upravljanje vozilima i to s rokom važenja do 2. ožujka 2019., pa je i nakon ove prometne nezgode ishodovao uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima iz koje proizlazi da je isti sposoban za B.G.H., što znači da je isti nedvojbeno kritične prigode mogao uočiti oštećenicu, sada pokojnu ČZ, prije naleta svojim vozilom na istu.

7.6. Napominje se da je okrivljenik kritične zgode, kada je padala kiša, te u uvjetima slabije javne rasvjete, znajući dobro za market ... s druge strane raskrižja, a u blizini kojeg je raskrižja u to vrijeme i stanovao, te je u svojoj obrani sam iskazao da je imao namjeru vozilom otići na parkirni prostor preko puta ceste udaljen od raskrižja cca. 20 metara udesno, s kojeg su parkirnog prostora također u svakom trenutku pješaci mogli prelaziti kolnik [adresa], isti trebao ne samo stati i nakon zaustavne crte na kolniku, već ponovno na samom obilježenom pješakom prijelazu, a prije započinjana skretanja udesno svoju glavu svakako okrenuti u desno, sve kako bi vidio cjelokupni prostor do 100 ° prema desnoj sljepoočnici dakle prostor [adresa] u kojoj je i skretao u desno, a što ne proizlazi iz obrane okrivljenika. Naprotiv, iz svega prethodno navedenog proizlazi da isti kritične prigode nije obratio pažnju na pješakinju ČZ zbog čega je u konačnici došlo do nastanka prometne nezgode. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima osumnjičenika.

7.7. Nadalje, iz svih ranije provedenih dokaza, kao i utvrđenih oštećenja na samom vozilu okrivljenika iz Zapisnika o očevidu te Fotodokumentacije očevida, ocijenjeno je da je do naleta vozilom okrivljenika na oštećenicu došlo prilikom skretanja vozila udesno prednjim desnim blatobranom i udesno zakrenutim prednjim desnim kotačem u desnu i stražnju stranu tijela. Navedeno i prema sudskomedicinskom vještačenju, prema kojem obzirom da se primarne ozljede kod oštećenice nalaze na oba koljena i to jače desno, te oblik tog desnog koljena pokazuje smjer djelovanja sile naleta od desno prema lijevo, dok prijelomi oba gležnja ukazuju da se u trenutku naleta vozila pješakinja nalazila u uspravnom položaju, jer da se u trenutku naleta osobnog vozila nalazila u ležećem položaju tijela, ne bi zadobila prijelome oba gležnja. Također, nakon primarnog kontakta, pješakinja nije nabačena na vozilo, već je pala na podlogu i pri tome zadobila ozljedu glave zatiljno, a dok se nalazila ležeći na podlozi, dijelovi njezinog tijela bili su gaženi dijelovima vozila, time da kojim slučajem nije pala nakon primarnog kontakta, ne bi bila gažena dijelovima vozila, te ne bi zadobila direktno smrtonosne ozljede prsnog koša, već bi u tom slučaju zadobila teške tjelesne ozljede na nogama. Zaključno, prema Nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka oštećenica ČZ preminula je uslijed tada zadobivenih ozljeda, a ne od bolesti, a sve ranije navedene ozljede pokazuju znakove zaživotnosti, te nisu nastale prije kontakta s osobnim vozilom okrivljenika.

8. Prema tome, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik kao sudionik u cestovnom prometu kritične zgode kršio prometnu odredbu članka 38. stavka 1. ZSPC/08, prema kojoj je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik, na način da je njegova vožnja bila iz nehaja nepropisna, te je isti postupao sa svjesnim nehajem olako držeći da svojim načinom vožnje neće ugroziti druge sudionike u prometu. Opisana vožnja okrivljenika kritične prigode je u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetne posljedice, odnosno naleta na oštećenicu koja je tom prilikom zadobila teške tjelesne ozljede precizirane u činjeničnom opisu, a uslijed kojih ozljeda je istog dana i preminula. Stoga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik svojom protupropisnom vožnjom ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, slijedom čega je valjalo proglasiti krivim.

8.1. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11 za koje je proglašen krivim.

8.2. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno obranu okrivljenika držao neuvjerljivom, nedecidiranom, pomalo konfuznom i očito usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, o čemu je dao valjane razloge pod toč. 6. obrazloženja presude.

9. Nadalje, okrivljenik se žali i glede odluke o kazni, međutim, ovo drugostupanjsko vijeće smatra da žalba zbog odluke o kazni okrivljenika nije osnovana.

10. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kaznu, kako je to detaljno obrazloženo pod toč. 10. – 10.2. obrazloženja presude, a koje okolnosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Uzevši u obzir sve navedene olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika za navedeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a koja kazna zatvora je zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa 2 sata rada.

11. Slijedom toga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 17. prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

12. Okrivljenik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, međutim nasuprot navodima žalitelja pravilno ga je prvostupanjski sud obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka, kako je to precizirano u izreci presude, jer je okrivljenik proglašen krivim, a uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka te imovinske prilike okrivljenika

13. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 21. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Grancarić