Poslovni broj: Usž-4436/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Vodnjana – Dignano iz Vodnjana, Trgovačka 2, kojeg zastupa Gradonačelnik GB, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1490/2025 od 26. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1490/2025 od 26. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja zbog nedostatka aktivne legitimacije.
2. U pravodobno podnesenoj žalbi, tužitelj pobija rješenje upravnog suda zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe, odnosno da je takva odluka donesena preuranjeno. Ovo stoga jer je protiv odluke ovog Suda, poslovni broj: Usž-3730/2024 od 27. ožujka 2025. na koju se poziva prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja podnesena ustavna tužba Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Naime, navedena ustavna tužba izjavljena je u predmetu iste činjenične i pravne osnove kao i predmetni upravni spor, stoga ističe da će odluka Ustavnog suda imati izravni utjecaj i u konkretnom slučaju. Navodi da je odluka ovog Suda na koje stajalište se upućuje u osporenom rješenju posljedica pogrešne primjene materijalnog prava kojom je onemogućena zaštita prava na lokalnu samoupravu zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Ističe da je upravni odjel tužitelja sudjelovao u donošenju odluke koja je poništena rješenjem tuženika te stoga smatra da je podnošenje tužbe upravnom sudu jedini način zaštite prava na lokalnu samoupravu zajamčenu Ustavom RH. Osim toga, prema odredbi članka 129.a Ustava RH kao i odredbi članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi komunalno redarstvo je u nadležnosti tužitelja. Stoga zaključuje kako iz stajališta odluke ovog Suda na koje se poziva prvostupanjski sud u osporenom rješenju uopće nije razvidno tko je nadležan i aktivno legitimiran u postupcima uklanjanja protupravno izvedenih/postavljenih objekata ukoliko tužitelj kao jedinica lokalne samouprave nije aktivno legitimirana osoba budući da prema stajalištu ovog Suda navedeni poslovi ne spadaju u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave. Ističe da je intencija donošenja Zakona o građevinskoj inspekciji upravo prenošenje dijela ovlasti s građevinske inspekcije na komunalno redarstvo kako postupci uklanjanja jednostavnih objekata o kakvom je riječ i u konkretnom slučaju ne bi opterećivali građevinsku inspekciju. Navodi da nije riješeno ni pitanje nadležnosti komunalnog redara upravnog tijela tužitelja u predmetima kao što je riječ i u konkretnom slučaju. Smatra da je prvostupanjski sud donoseći osporeno rješenje postupio ekstenzivno formalistički što je protivno pravnom stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje upućuje u žalbi. Predlaže prekinuti upravni spor do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe Grada Umaga izjavljene protiv odluke ovog Suda, poslovni broj: Usž-3730/2024 od 27. ožujka 2025. te po nastavku spora usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje upravnog suda te predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) prema kojoj će sud odbaciti tužbu rješenjem jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
6. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj Grad Vodnjan zastupan po Gradonačelniku upravnom tužbom tražio poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-08/24-01/139, URBROJ: 2163-18-09/4-25-3 od 16. srpnja 2025. kojim je poništeno rješenje Grada Vodnjana, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-363-01/24-01/339, URBROJ: 2163-10-04-02/71-24-4 od 20. kolovoza 2024. kojim je naloženo ČB, [adresa], uklanjanje postavljene mobilne kućice na vlastitim kotačima na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda tužba je odbačena uz obrazloženje da tužitelj Grad Vodnjan - Dignano u svojstvu jedinice lokalne samouprave nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u konkretnom slučaju, pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na stajalište ovog Suda izraženo u odluci, poslovni broj: Usž-3730/2024 od 27. ožujka 2025.
7. S navedenim pravnim stajalištem suglasan je i ovaj Sud.
8. U konkretnom slučaju nije sporno da je predmet spora uklanjanje protupravno postavljenih/izvedenih objekata. Međutim, postupak u kojem se određenoj osobi naređuje uklanjanje protupravno postavljenih/izvedenih objekata ne ulazi u samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave, niti utječe na neko samoupravno pravo ili pravni interes jedinice lokalne samouprave kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud pritom se pozivajući na recentnu praksu ovog Suda u istovrsnim predmetima. Stoga je, i po ocjeni ovog Suda, pravilan zaključak kako jedinica lokalne samouprave u predmetnom upravnom postupku nije niti sudjelovala slijedom čega nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u konkretnom upravnom sporu, a slijedom čega je pravilno ocijenjeno da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora u smislu naprijed citirane odredbe članka 46. stavak 1. točka 2. ZUS- a.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke prigovor tužitelja da je protiv odluke ovog Suda, poslovni broj: Usž-3730/2024 od 27. ožujka 2025. na čije stajalište se poziva prvostupanjski sud u osporenom rješenju podnesena ustavna tužba pa bi trebalo prekinuti predmetni spor do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske budući da se radi o predmetu iste činjenične i pravne osnove kao što je riječ i u konkretnom slučaju. Ovo iz razloga jer su odredbom članka 105. stavak 1. i 2. ZUS-a propisane situacije u kojima upravni sud mora, odnosno može prekinuti upravni spor. Tako su kao razlozi za obvezatan prekid upravnog spora propisani trajanje oglednog spora pri čemu prekid mora trajati do pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu, situacija kad tužitelj umre ili prestane postojati, a spor je strogo osobne naravi, kad sud podnese zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akata koje su donijele institucije Europske unije te kada je obvezatan prekid propisan zakonom. Kako podnošenje ustavne tužbe u drugom predmetu podnesene od strane drugog tužitelja nije navedeno kao razlog za obvezatni prekid upravnog spora, to u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za obvezatan prekid upravnog spora. Osim toga, u konkretnom slučaju ne radi se niti o situacijama propisanim odredbom članka 105. stavak 2. ZUS-a u kojima sud može prekinuti upravni spor.
10. Kako tužitelj ni ostalim žalbenim navodima u kojima iznosi svoje tumačenje pravnih propisa prilikom osporavanja odluke ovog Suda donesene u drugom predmetu u odnosu na drugog tužitelja, nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda, to nema osnove za usvajanje žalbe.
11. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 20. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
