Poslovni broj: Usž-4368/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SAB iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Antoniju Bolanči, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1 a, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2741/2024-17 od 7. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2741/2024-17 od 7. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/929, URBROJ: 443-02-03-12-24-4 od 22. listopada 2024., dok je rješenjem istog suda odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao i prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se odgodilo izvršenje rješenja tuženika od 22. listopada 2024.
2. Navedenim rješenjem tuženika naloženo je tužitelju kao investitoru u roku od 15 dana od dana dostave navedenog rješenja ukloniti građevine opisane tim rješenjem, izgrađene bez važeće građevinske dozvole, na lokaciji [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja u zaštićenom području Paklenih otoka, upisanih u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti koje vodi Ministarstvo kulture RH, u kategoriji zaštićeni krajobraz, uz daljnja prateća upozorenja (točke 2. do 5. izreke).
3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj žalbi osporava presudu prvostupanjskog suda u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da sud nije obrazložio zašto je odbio predloženi dokaz građevinskog vještačenja te provođenja očevida na licu mjesta. Smatra da je odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga narušena procesna ravnoteža stranaka, a da je sud time što je svoju odluku utemeljio na utvrđenjima iz rješenja tuženika povrijedio načela upravnog spora, naročito načelo kontradiktornosti. Ističe da sud ne raspolaže stručnim znanjem za utvrđivanje da li građevine čije uklanjanje je naloženo rješenjem tuženika predstavljaju građevine u smislu odredaba Zakona o gradnji kao i da je u tom dijelu izostalo adekvatno obrazloženje. Upućuje na odredbu članka 113. stavak 4. Zakona o državnom inspektoratu i s tim u vezi smatra da je nadležni inspektor tužitelju trebao odrediti rok od 90 dana za usklađenje građevina sa zahtjevima Prostornog plana uređenja Grada Hvara jer da se radi o građevinama za koje ne treba ishoditi građevinsku dozvolu. Predlaže preinačiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška za sastav žalbe uvećano za trošak pripadajućeg iznosa PDV-a.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka. Ovo stoga jer osporena presuda sadrži pravilno i dostatno obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS). Naime, sud nije dužan obrazlagati svaki navod tužitelja, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno.
7. Nadalje, i po ocjeni ovog Suda, osnovano su odbijeni predloženi dokazni prijedlozi tužitelja jer se pravilna i zakonita odluka u konkretnom slučaju mogla donijeti i bez njihovog izvođenja temeljem ostale dokumentacije i već izvedenih dokaza tijekom upravnog postupka i predmetnog upravnog spora. Osim toga, upućuje se i na odredbu članka 49. stavak 4. ZUS-a prema kojoj sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Dakle, sukladno smislu navedene zakonske odredbe sud niti nije u obvezi izvesti predložene dokaze stranaka, slijedom čega ovaj Sud ocjenjuje kako nije narušena procesna ravnoteža stranaka niti je povrijeđeno načelo kontradiktornosti time što su odbijeni predloženi dokazni prijedlozi tužitelja.
8. Iz priložene dokumentacije sudskom spisu proizlazi da je tužitelju i tijekom upravnog postupka dostavom zapisnika o obavljenom inspekcijskom pregledu kao i tijekom upravnog spora, naročito održavanjem rasprave dana 5. lipnja 2025. omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i navodima protivne stranke, odnosno tuženika, a koje pravo je tužitelj i iskoristio. Dakle, niti iz navedenih razloga nisu povrijeđena načela upravnog spora na koja tužitelj upućuje svojim žalbenim navodima.
9. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocijenjeno je pravilnim stajalište tuženika prema kojem je tužitelju sukladno odredbi članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) naloženo uklanjanje građevina opisanih rješenjem tuženika izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja u zaštićenom području Paklenih otoka, upisanih u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti koje vodi Ministarstvo kulture RH, u kategoriji zaštićeni krajobraz, nakon što je u pravilno i zakonito provedenom postupku utvrđeno da su izgrađene bez važeće građevinske dozvole.
10. Odredbom članka 113. stavak 1. točka 1. ZDI-a propisano je da građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
11. Prema podacima iz predmetnog spisa proizlazi da je nadležni građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdio da je tužitelj kao investitor u rješenju opisane građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja u zaštićenom području Paklenih otoka, upisanih u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti koje vodi Ministarstvo kulture RH, u kategoriji zaštićeni krajobraz, izgradio bez izvršne građevinske dozvole, a o čemu je sastavljen zapisnik od 25. rujna 2024. te priložene fotografije uz isti. S obzirom da tužitelj svojim žalbenim navodima niti ne osporava da je predmetnu gradnju izgradio bez važeće građevinske dozvole, to je i po ocjeni ovog Suda pravilno naloženo njeno uklanjanje, a što je pravilno potvrđeno osporenom presudom prvostupanjskog suda. Naime, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju radi se o gradnji odnosno građevinama kakve u vidu ima odredba članka 3. stavak 1. točka 10. i 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) za što je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, a čemu u konkretnom slučaju nesporno nije udovoljeno.
12. Prigovor tužitelja da sud ne raspolaže stručnim znanjem za utvrđivanje što u konkretnom slučaju predstavlja građevinu nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. To stoga jer je razvidno iz spisa predmeta, a što potvrđuje i tužitelj svojim žalbenim navodima, da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima višeg građevinskog inspektora koji je u smislu odredbe članka 49. stavak 2. ZDI-a nedvojbeno ovlaštena i stručna osoba za utvrđivanje navedenih činjenica tijekom provođenja inspekcijskog postupka.
13. Osim toga, ovaj Sud napominje da je tužitelj tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog spora isticao činjenicu da je podnio zahtjev za ozakonjenje predmetnih građevina slijedom čega je tražio prekid postupka uklanjanja do okončanja postupka legalizacije, a koji zahtjev mu je tuženik odbio rješenjem od 2. siječnja 2025. Međutim, time što se tužitelj poziva na podneseni zahtjev za ozakonjenje predmetnih građevina posredno priznaje da za njih nema valjani akt za gradnju, odnosno da se u konkretnom slučaju radi o bespravnoj gradnji. Stoga je bespredmetno istodobno isticanje tužitelja da se radi o građevinama za koje mu niti ne treba dozvola za gradnju. Također je bez utjecaja upućivanje tužitelja na odredbu članka 113. stavak 4. ZDI-a i potrebu usklađenja predmetne gradnje s Prostornim planom uređenja Grada Hvara jer iz spisa predmeta ne proizlazi da se radi o građevinama čijim bi uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, niti je tužitelj ičim dokazao postojanje takve opasnosti.
14. Slijedom svega navedenog nema osnove za usvajanje žalbe.
15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
16. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 20. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
