Poslovni broj: Usž-4438/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Vodnjana-Dignano, OIB: 15554218499, Vodnjan, Trgovačka 2, kojeg zastupa opunomoćenik Tiziano Sošić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Istarske županije, OIB: 90017522601, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1433/2025-2 od 26. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1433/2025-2 od 26. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je kao nedopuštena tužba tužitelja.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjskim rješenjem naloženo vlasnici nekretnine uklanjanje dviju postavljenih kamp kućica. Smatra da nije bilo uvjeta za odbacivanje tužbe, odnosno da je takva odluka preuranjena. Naime, riječ je o sporu istovrsne činjenične i pravne naravi kao i ogledni spor prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-19/2024, a protiv presude ovog Suda ondje tužitelj, Grad Umag podnio je ustavnu tužbu. Tužitelj podržava sve pravne stavove koje je Grad Umag isticao u ustavnoj tužbi jer smatra da je ovaj Sud u toj presudi pogrešnom primjenom materijalnog prava onemogućio zaštitu prava na lokalnu samoupravu zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske. Navodi da je Grad Vodnjan javnopravno tijelo koje je kroz svoje tijelo Upravni odjel za prostorno uređenje, komunalni sustav, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjek za komunalni sustav i zaštitu okoliša izravno sudjelovalo u donošenju prvostupanjskog rješenja. Stoga smatra da je podnošenje tužbe bio jedini način zaštite prava na lokalnu samoupravu. Iz odredbe članka 129. a Ustava Republike Hrvatske proizlazi da je komunalno redarstvo u nadležnosti tužitelja, kao i iz odredbe članak 19. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi. Upućuje na članak CGŽ, tada sutkinje ovog Suda, od 8. ožujka 2016. u kojem je navela da su jedinice lokalne i područne samouprave pravne osobe i da mogu biti tužitelji u upravnom sporu, no da tijela tih jedinica to nisu i u pravilu ne mogu biti tužitelji u upravnom sporu. Također je tamo istaknuto da ta tijela mogu imati položaj tužitelja iznimno ako su u donošenju upravnog akta, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora trebala sudjelovati dva javnopravna tijela, od kojih je jedno tijelo jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave. Smatra da iz presude Suda, poslovni broj: Usž-3730/24 od 27. ožujka 2025. nije jasno iz kojeg razloga Grad Umag, odnosno ovdje tužitelj, ne bi bio aktivno legitimiran u pogledu rješenja koje donose tijela u njegovoj nadležnosti. Tužitelj upućuje na Zakon o građevinskoj inspekciji, i ističe da je podnio tužbu jer tijelo koje je donijelo prvostupanjsko rješenje ne može biti tužitelj. Ističe da je riječ o jednostavnim objektima kojima se nije htjelo opterećivati građevinsku inspekciju, a odlukom ovog Suda nije dan odgovor na pitanje nadležnosti komunalnih redara u takvim situacijama. Smatra da je prvostupanjski sud i ovaj Sud pokazao ekstenzivan formalizam u pristupu u konkretnom slučaju, ne vodeći računa o svjetlu osobitih okolnosti. Predlaže prekid ovog upravnog spora na temelju odredbe članak 105. stavka 2. točke 1. Zakona o upravnim sporovima do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske protiv presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-3730/2024-3 od 27. ožujka 2025. Nakon odluke Ustavnog suda RH predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi rješenje prvostupanjskog suda i predmet mu vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa kao i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužba odbačena pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Odredba članka 46. stavak 1. točka 2. ZUS-a propisuje da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
6. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj, jedinica lokalne samouprave, tužbom pred prvostupanjskim sudom osporio zakonitost rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363- 08/25-01/52, URBROJ: 2163-18-09/4-25-2 od 8. srpnja 2025. kojim je po žalbi investitora CG poništeno prvostupanjsko rješenje Grada Vodnjana, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-363-01/23-01/216, URBROJ: 2163-10-03-05/71-25-20 od 13. siječnja 2025. kojim je investitoru, CG, naloženo uklanjanje dviju postavljenih kamp kućica i nadstrešnice na poljoprivrednom zemljištu.
7. Prvostupanjski sud je odlučujući o tužbi tužitelja donio ovdje osporeno rješenje pozivom, između ostalog, na citiranu odredbu članka 46. stavak 1. točke 2. ZUS-a te odredbu članka 18. stavak 1. ZUS-a. Tom potonjom odredbom propisano je da je tužitelj fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.
8. Obzirom da je u ovom konkretnom slučaju tužbu podnijela jedinica lokalne samouprave protiv rješenja kojim je poništeno rješenje komunalnog redara o uklanjanju protupravno postavljenih objekata, a njezino sudjelovanje u takvom postupku ne ulazi u samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave, a ni ne utječe na neko samoupravno pravo ili pravni interes jedinice lokalne samouprave, to i prema ocjeni ovog Suda tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u takvom upravnom sporu.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju osporenim rješenjem tuženika ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja te je pravilno tužbu odbacio.
10. Pri tome tužitelj neosnovano predlaže prekid ovog upravnog spora na temelju odredbe članka 105. stavka 2. točke 1. ZUS-a upućujući da je podnesena ustavna tužba protiv presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-3730/2024-3 od 27. ožujka 2025. kojom je poništena presuda prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-19/2024 donesena u oglednom sporu i istovremeno odbačena tužba Grada Umaga. Naime, prema toj odredbi Sud rješenjem može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom. Međutim, kako ovdje nije riječ o prethodnom pitanju odnosno o pravnoj situaciji kad odluka suda u sporu ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo, to je takav prijedlog tužitelja neosnovan.
11. S obzirom da tužitelj u žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda ovaj Sud je ocijenivši žalbu neosnovanom istu odbio na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a te je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbio zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe jer sa istom tužitelj nije uspio.
U Zagrebu 20. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Ana Berlengi Fellner
