REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Poslovni broj: Usž-1922/2025-2

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RO iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Leu Peruško, odvjetniku iz Pule, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Služba građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2777/2023-11 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2777/2023-11 od 27. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog dijela spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/23-02/1235, urbroj: 443-02-02-20- 23-4 od 28. studenoga 2023., kojim je tužitelju kao investitoru naloženo ukloniti u tom rješenju opisane i bespravno izgrađene građevine na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Ujedno je rješenjem prvostupanjskom suda odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

2. Tužitelj je podnio žalbu u odnosu na presudu prvostupanjskog suda iz svih zakonom propisanih razloga, ne osporavajući da je vlasnik građevina, međutim, ističući da se ne radi o nikakvom gradilištu niti se izvode ikakvi radovi, a što da proizlazi i iz zapisnika što je propušteno navesti. Ističe da se na čestici nalazi postojeća građevina koja se ne gradi već da je odavno gotova. Navodi da nije pozvan sudjelovati u očevidu pozivajući se na odredbu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te praksu Europskog suda "pravo na dom" smatrajući da prema istima pravo na dom postoji i štiti se ukoliko postoji dostatna i trajna veza osobe s određenim mjestom. Smatra da se sud nije očitovao o svim tužbenim navodima, a tuženik da nije utvrdio je li zgrada vidljiva na DOF 5/2011 niti proveo dokaze i utvrdio namjenu zemljišta, a niti proveo nadzor u nazočnosti tužitelja. Naposljetku smatra da je na inspekcijskom pregledu od 11. studenoga 2023. tuženik pogrešno opisao nekretninu što da proizlazi iz geodetskog elaborata iz veljače 2020. godine pa je naloženo uklanjanje u potpunosti različite građevine od one koja postoji. Predlaže žalbu usvojiti i poništiti osporenu presudu, prilažući i pozivajući se na presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: Us I-750/2021-6 od 21. prosinca 2021. godine.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga iznesenih u žalbi u skladu odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U konkretnom slučaju tuženik – građevinski inspektor donio je ovdje osporeno rješenje o uklanjanju: prizemne stambene zgrade, zidane, dvostrešnog krova, nepravilne tlocrtne površine krajnjih dimenzija 8,35/12,40, visine do sljemena 3,65 m, a do vijenca 2,30 m; prizemne pomoćne zgrade, zidane, ravnog krova, nepravilne tlocrtne površine krajnjih dimenzija 4,60/4,90 max. visine 2,40 m; nadstrešnice, drvene, dvostrešnog krova, tlocrtnih dimenzija 3,30/3,40 m, visine do sljemena 3,20 m; vrtni roštilj, zidani, tlocrtnih dimenzija 2,45/1,10 m, visine 2,50 – sve izgrađeno na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez izvršne/pravomoćne građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Šišan, Općina Ližnjan. Osporenom rješenju tuženika prethodio je inspekcijski očevid održan dana 11. studenoga 2023. godine na predmetnoj lokaciji kojom prilikom je utvrđeno da su na toj lokaciji izgrađene naprijed navedene i opisane građevine sve bez potrebnog odobrenja za gradnju. Na licu mjesta je izvršeno mjerenje i fotografiranje građevina. Utvrđeno je i to da se predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sve izgrađeno nalazi izvan granica građevinskog područja, na poljoprivrednom zemljištu, te da za isto nije izdana građevinska dozvola. Nadalje, neprijepornim proizlazi da je tužitelju dostavljen zapisnik o izvršenom očevidu o kojem se tužitelj očitovao na način da je istakao da je vlasnik kako zemljišta tako i zgrada koja se na istoj nalazi, te da trenutno ništa ne gradi, a da se na nekretnini nalaze zgrade koje je davno adaptirao. Tužitelju je zapisnik o provedenom očevidu dostavljen na adresu u [adresa] ([adresa]), Slovenija, koje je uredno zaprimio. Prilog zapisniku su fotografije sačinjene istog dana kada je sačinjen i zapisnik te je priložen i zk. izvadak za iste objekte.

7. Stoga imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj Sud prvenstveno nalazi neosnovnim prigovor tužitelja istaknut u žalbi da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku niti je pozivan na provedeni inspekcijski nadzor, odnosno očevid, budući da dokazi priloženi spisu predmeta koji su naprijed navedeni svjedoče suprotnom. Naime, tužitelj se očitovao o provedenom inspekcijskom nadzoru, te je isto tako pred prvostupanjskim upravnim sudom održana rasprava 13. veljače 2025. godine kojem je nazočan bio tužitelj osobno i uz punomoćnika, pa je i na navedeni način tužitelju neprijeporno omogućeno sudjelovanje, pri čemu je prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude pravilno naznačio tužitelju da provođenje inspekcijskog pregleda odnosno očevida ne predstavlja dokaznu radnju u smislu članka 68. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., - dalje: ZUP) pa tuženik nema obvezu obavijestiti stranku o provođenju istoga te se bez nazočnosti stranke može očevid provesti. Prvostupanjski upravni sud je pojasnio tužitelju da provođenje inspekcijskog nadzora predstavlja procesnu radnju koja se provodi u svrhu utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje postupka po službenoj dužnosti i u svrhu utvrđenja postojanja bespravne gradnje, čemu nije nužno sudjelovanje stranke, ali je potrebno stranci omogućiti očitovati se o utvrđenim činjenicama i okolnostima, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno.

8. Ovaj Sud nadalje otklanja kao neosnovan prigovor tužitelja da bi mu u konkretnom slučaju bilo povrijeđeno pravo na dom zajamčeno odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i praksom Europskog suda. Naime, prigovor o povredi prava na dom nije moguće s uspjehom isticati u situaciji u kojoj je pravilno utvrđeno da se radi o ilegalnoj gradnji, obzirom da se može s pravom zaključiti da je takvom gradnjom investitor dobrovoljno pristao na sve posljedice takve gradnje (stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u predmetu R protiv Republike Hrvatske, zahtjev br.: 63081/14 od 20. rujna 2016.). Osim toga pravilno primjećuje prvostupanjski upravni sud da iz podataka spisa predmeta proizlazi da se uz to i ne radi o građevini u kojoj bi se tužitelj trajno nastanio i koja bi predstavljala dom tužitelja, obzirom da je prebivalište tužitelja u [adresa] – [adresa], a što proizlazi već iz same tužbe gdje je tužitelj kao adresu svog prebivališta naveo upravo [adresa]. Navedena adresa stoji i u izdanoj punomoći tužitelja punomoćniku, navedena adresa naznačena je i u žalbi tužitelja izjavljenoj protiv osporene presude prvostupanjskog suda te na posljetku i na podnesku – očitovanju tužitelja na zapisnik o održanom očevidu 11. studenoga 2023. godine, a koji poziv za očitovanje je tužitelju također poslan na navedenu adresu.

9. Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja o tome da se nalaže uklanjanje građevina koje su pogrešno opisane, o čemu se već očitovao prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, već je naprijed navedeno i obrazloženo da je građevinski inspektor na provedenom inspekcijskom nadzoru ne samo fotografirao predmetne građevine već i izvršio izmjeru istih, a u konkretnom slučaju je uz to odlučujuća činjenica da nije sporno o kojim se točno građevinama radi, te pravilno navodi prvostupanjski upravni sud da eventualno odstupanje u mjerama o čemu se ovdje ne radi, ne predstavlja razlog zbog kojih se osporeno rješenje ne bi moglo izvršiti.

10. Naposljetku, glede prigovora tužitelja da Sud nije proveo dokaze predložene od strane tužitelja, tužitelj se upućuje na odredbu članka 49. ZUS-a prema kojoj odredbi Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio. Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (točka 1., 3. i 4.).

11. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski upravni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, imajući prvenstveno u vidu neprijeporno utvrđenu činjenicu koju tužitelj nije doveo u sumnju svojim žalbenim navodima da su predmetne građevine izgrađene bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju, slijedom čega je pravilno ocijenio zakonitim rješenje tuženika imajući u vidu odredbu članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23., koji daje ovlaštenje građevinskom inspektoru narediti u provedbi inspekcijskog nadzora investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, o čemu se upravo ovdje radi obzirom da je tužitelj svojim postupanjem počinio povredu odredbe članka 106. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), obzirom da se gradnji pristupilo bez prethodnog odobrenja za gradnju.

12. Obzirom da tužitelj žalbenih navodima ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi bili od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, te je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. i članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner