Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-613/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski pool za osiguranje i reosiguranje nuklearnih rizika, GIU, OIB 33230998761 iz Zagreba, Radnička cesta 40-5, zastupanog po punomoćnicima Josipu Vukadinu i Hrvoju Vukadinu, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv ovršenika Stečajna masa iza Histria Group d.d. u stečaju, OIB 62937440066 iz Poreča, Mate Benussi 8, kojeg zastupa punomoćnica Ingrid Roce Hrastić, odvjetnica u Rovinju, radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Ovr-479/2023-6 od 9. listopada 2023., dana 20. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika izjavljena izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 131/22 – dalje: OZ) i u tom dijelu potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Ovr-479/2023-6 od 9. listopada 2023., osim u dijelu u kojem je ovrha obustavljena rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr- 479/2023-15 od 1. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-479/2023-6 od 9. listopada 2023. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bujama, poslovni broj P-344/98 od 12. veljače 1999., zatim pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Bujama, poslovni broj Ovr-856/99-4 od 4. veljače 2000. i pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1755/2018-217 od 25. kolovoza 2022., određena je ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 706.926,95 EUR/5.326.341,10 kn i troškova ovršnog postupka u iznosu od 13.180,64 EUR/99.309,53 kn pljenidbom novčanih sredstava uplaćenih od strane Republike Hrvatske na račun Općinskog suda u Pazinu dana 5. svibnja 2023., na broj predmeta Ovr-729/93, te prijenosom u korist ovrhovoditelja (toč. I. izreke). Naloženo je Odsjeku financijsko materijalnog poslovanja Općinskog suda u Pazinu da po pravomoćnosti toga rješenja, iznos za koji je određena ovrha u toč. I. izreke rješenja prenese na račun Općinskog suda u Pazinu, uplaćen na broj Ovr-729/93 na račun ovrhovoditelja pobliže naveden u toč. II. izreke. Ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo (toč. III. izreke), dok će se preostali iznos novčanih sredstava isplatiti ovršeniku (toč. IV. izreke). Ovrhovoditelju je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 13.180,64 EUR/99.309,53 EUR (toč. V. izreke). U preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka odbijen je kao neosnovan (toč. VI. izreke).
2. Protiv rješenja o ovrsi žalbu je podnio ovršenik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se rješenje o ovrsi ukine i prijedlog za ovrhu odbaci ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troškova žalbe.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava osnovanost žalbenih navoda ovršenika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova toga odgovora.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijano rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršnih isprava i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bujama, poslovni broj P-344/98 od 12. veljače 1999., pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Bujama, poslovni broj Ovr-856/99-4 od 4. veljače 2000. i pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1755/2018-217 od 25. kolovoza 2022., koje u smislu odredbe čl. 23. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16. Odluka USHR, 73/17, 131/20, 114/22 i 131/22 – dalje: OZ) predstavlja valjanu ovršnu ispravu.
6. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede ovršnog postupka. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje ovšenik, jer je izreka rješenja jasna i razumljiva i rješenje je moguće ispitati.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu radi namirenja iz sredstava položenih kod suda sukladno odredbi čl. 194. OZ. 8. Citirana zakonska odredba čl. 194. OZ propisuje da se ovrhovoditelj na koga je tražbina prenesena radi naplate namiruje iz sredstava položenih kod suda, odnosno javnog bilježnika (st. 1.), te da namirenje ovrhovoditelja i drugih osoba čija prava prestaju provedbom ovrhe provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba čl. 166. i 167. toga Zakona.
9. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je pravo da se namiri iz sredstava koje je Republika Hrvatska položila na račun kod prvostupanjskog suda stekao rješenjem Općinskog suda u Bujama, poslovni broj Ovr-856/99 od 4. veljače 2000. radi naplate novčane tražbine utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bujama, poslovni broj P-344/98 od 12.2.1999., kojim je zaplijenjena i prenesena na ovrhovoditelja novčana tražbina koju je HI Group d.d. imao prema Republici Hrvatskoj s osnova zakupnine za poslovni prostor, te je predmet bio vraćen na ponovni postupak. Kako je u ponovljenom postupku koji je vođen između tužitelja (ovdje ovrhovoditelja), umješača na strani tuženika (ovdje ovršenika) i Republike Hrvatske donesena pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 1755/2018-217 od 25.8.2022. i rješenje istog suda, poslovni broj P-1755/2018-223 od 2. siječnja 2023. kojima je naloženo Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 2.139.849,58 kn uvećano za zatezne kamate, te je Republika Hrvatska temeljem tih pravomoćnih odluka 5. svibnja 2023. uplatila na račun Općinskog suda u Pazinu iznos od 935.435,74 EUR, to je ovrhovoditelj 12. svibnja 2023. podnio ovršni prijedlog u ovom postupku. Nije stoga riječ o litispendenciji kako to u žalbi navodi ovršenik, jer je ovo novi ovršni postupak koji ovrhovoditelj vodi protiv ovšenika nakon revizijske ukidne odluke, a radi potpunog namirenja svoje novčane tražbine.
10. U odnosu na navode žalbe da odredba čl. 194. OZ ne predviđa donošenje rješenja o ovrsi, već da je sud prvog stupnja jedino mogao donijeti rješenje o namirenju, valja odgovoriti da se rješenje o prijenosu donosi u pravilu u sklopu rješenja o ovrsi, a može se donijeti i naknadno kao posebno rješenje o prijenosu tražbine, jer prijenos tražbine ovrhovoditelj može predložiti već u samom prijedlogu za ovrhu, a može to učiniti i naknadno.
11. Žalbeni navodi ovršenika da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju isprava koje ne mogu biti osnova za donošenje rješenja o ovrsi i da je novčani iznos iz kojega se treba namiriti ovrhovoditeljeva tražbina već uplaćen na račun Republike Hrvatske zbog čega nije bilo osnove za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi i nalaganje ovršeniku da plati ovrhovoditelju ovršne troškove iz pobijanog rješenja, niti za nalaganje da ih plati, jer ovšenik nije prouzročio troškove toga postupka, te žalbeni navodi kojima osporava visinu nepodmirenog iznosa potraživanja sadržajno predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ o kojima odlučuje parnični sud, zbog čega je sud prvog stupnja svojim zaključkom od 1. kolovoza 2024. sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ pravilno uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz tih žalbenih razloga.
12. Konačno, u odnosu na žalbene navode da je ovrhovoditelj u pogledu visine potraživanja pogrešno zbrojio dugovanje koje potražuje, valja navesti da je ovrhovoditelj u podnesku od 13.2.2024. naveo doista pogrešno naveo iznos potraživanja od 706.926,25 EUR, umjesto pravilnog iznosa od 627.227,89 EUR, te je stoga povukao prijedlog za ovrhu za iznos od 79.597,06 EUR, nakon čega je prvostupanjski svojim rješenjem broj Ovr-479/2023-15 od 1. kolovoza 2024. odlučio da se ovrha određena pobijanim rješenjem o ovrsi obustavlja za iznos od 79.597,06 EU, čime je učinjena pogreška i otklonjena.
13. Slijedom iznijetih razloga, i jer nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč 2. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ.
14. Odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za ovaj postupak ovrhe u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ.
U Zagrebu, 20. studenog 2025.
Sutkinja:
Ksenija Grgić
