Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2563/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupane po Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-335/2021-32 od 14. veljače 2025., dana 20. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava rješenje o trošku sadržano u t. II. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-335/2021-32 od 14. veljače 2025. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.620,85 eura do iznosa od 1.808,35 eura, tj. za iznos od 187,50 eura i sudi:

1. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 187,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-335/2021-32 od 14. veljače 2025. pod točkom I. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici na ime preplaćenog tečaja u CHF po kreditu podignutom u CHF iznos od 1.213,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine utužene iznose kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke pobijane presude. Točkom II. izreke tuženoj je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.620,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025 pa do isplate.

1.2. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-335/2021-32 od 14. veljače 2025. odbijen je kao neosnovan istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu (točka I. izreke) te je utvrđeno da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 246,82 eura (točka II. izreke).

2. Tužiteljica podnosi žalbu, a pobija samo točku II. izreke presude, odnosno odluku o trošku, u dijelu u kojem joj trošak nije dosuđen i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinači odluka o troškovima postupka sukladno navodima žalbe tužiteljice te da se naloži tuženoj naknaditi trošak kako je traženo, uvećano za troškove žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

4. U predmetnom postupku tužiteljica traži isplatu s osnove preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi. Presuda i rješenje prvostupanjskog suda mogu se ispitati, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje i rješavanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. O odlučnim činjenicama sud je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će biti nastavno obrazloženo.

6. Tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužena ima pravo na naknadu troškova za parnične radnje poduzete do djelomičnog povlačenja tužbe, i to u ukupnom iznosu od 187,50 eura s PDV-om. Smatra da je prvostupanjski sud trebao donijeti odluku o trošku primjenom odredbe čl. 152. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 5. ZPP jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Također da su tuženoj priznati troškovi za podneske od 7. listopada 2021. i 13. siječnja 2023. a koji ne predstavljaju troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice pa ih sud nije niti trebao uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

7. Naime tužiteljica je prvotno postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 1.459,95 eura da bi nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 23. siječnja 2023. isti umanjila, zahtijevajući ukupno 1.213,13 eura, a kojem se umanjenju, odnosno povlačenju tužbe, tuženik nije protivio već je postavio zahtjev za naknadu troškova.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da iako djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva tuženiku nisu nastali dodatni troškovi, postavljanjem tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.459,95 eura te naknadnim smanjivanjem na iznos od 1.213,13 eura, tužbeni zahtjev je umanjen na način da je s obzirom na vrijednost predmeta spora došlo do promjene tarifnog razreda iz Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023. - dalje: Tarife/23), sa 100 na 75 bodova. Nadalje da su navedenim disponiranjem tužbenim zahtjevom troškovi poduzetih radnji zastupanja tuženika iznosili više no što bi bili da je tužbeni zahtjev postavljen u nižem (konačno postavljenom) iznosu te su za tuženu nastali dodatni troškovi u visini opisane razlike između tarifnih razreda od 25 bodova (razlika između 100 bodova prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu i 75 bodova prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu).

9. Stoga je prvostupanjski sud sukladno odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pravilno utvrdio troškove tužiteljice za pojedine radnje u postupku, ukupno 1.808,35 eura, ali je od ukupno priznatog troška tužiteljice oduzeo iznos od 187,50 eura (trošak koji je zbog djelomičnog povlačenja tužbe priznao tuženiku) pa je tužiteljici ukupno dosudio iznos od 1620,85 eura (1.808,35 eura – 187,50 eura).

10. U predmetnom slučaju radi se o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže. Stoga bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužiteljicu (potrošača) koja nije dala povod za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljičinog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (tako odluka Vrhovnog suda RH br. Rev-1014/18 od 20.10.2021., Odluka suda EUC-259/19, odluka Ustavnog suda RH br. U-III- 4029/2013 od 19.12.2017.).

11. Iako smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, to ni na koji način nije od utjecaja na zatraženi parnični trošak u odnosu na tako povučeni dio tužbe u konkretnom slučaju. Naime tužiteljica je povukla tužbu za jedan dio tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je nakon provedenog financijskog vještačenja iznos tražbine tužiteljice bio manji od onog koji je postavljen u tužbi. No tu je potrebno ukazati na pravno shvaćanje koje je Sud Europske unije izrazio u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020. U tom je predmetu na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“.

12. Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu cjelokupnog priznatog troška postupka, dakle bez umanjivanja, pa joj je valjalo odmjeriti daljnji trošak postupka u iznosu od 187,50 eura. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. st. 3. ZPP, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

13. Tužiteljica žalbom nije uspjela u glavnoj stvari, već samo u odluci o troškovima postupka, radi čega nema pravo na naknadu troška povodom žalbe slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke.

U Zagrebu 20. studenog 2025.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović