Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-54/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Slavena Vidmara, predsjednika vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i dr. sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UU, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18.,126/19.i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 5. listopada 2023., broj Kzd-4/2023., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, zamjenice branitelja Marije Korać Pajur, odvjetnice u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog UU kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku, broj Kzd- 4/2023. od 5. listopada 2023. po točkom I izreke, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08,) optuženi UU oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

1.1. Istom presudom pod točkom II izreke optuženi UU proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavak 2. u vezi stavaka 1. KZ/11. te kazneno djelo protiv spolne slobode, spolnim uznemiravanjem iz članka 156. stavcima 1. i 2. KZ/11.

1.2. Optuženom UU je za kazneno djelo iz članka 140. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 156. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca te je na temelju članka 51. KZ/11. optuženi UU osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju mu je kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru od 21. listopada 2022. do 24. travnja 2023. i od 4. srpnja 2023. do 5. listopada 2023.

1.3. Na temelju članka 73. stavak 1. KZ/11. optuženom UU je izrečena sigurnosna mjera zabrana približavanja uznemiravanja ili uhođenja maloljetne ĐU na udaljenost manju od 50 metara od adresa njezina prebivališta u [adresa], u trajanju od tri godine, a po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može, na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršenje.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka i to: paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura (753,45 kuna)[1] , trošak izrade nalaza i mišljenje vještakinje mr. Danijele Didić u iznosu od 599,97 eura (4.520,47 kuna), trošak izrade nalaza i mišljenje vještakinje dr.sc. Sanje Batine u iznosu od 738,26 eura, (5.562,41 kunu), pristupa na raspravu i davanja iskaza vještakinje mr. Danijele Didić u iznosu od 330,68 eura (2.491,34 kune) pristupa na raspravu i davanja iskaza vještakinje dr.sc. Sanje Batine u iznosu od 431,36 eura (3250,05 kuna), putni trošak svjedokinje VU u iznosu od 27,00 eura (203,43 kune), putni trošak svjedokinje TU u iznosu od 27,00 eura (203,43 kune), putni trošak svjedokinje NU u iznosu od 20,00 eura (150,69 kuna) te trošak branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Denisa Orlića i trošak opunomoćenice oštećene po službenoj dužnosti odvjetnice Vedrane Belin, padaju na teret optuženog UU, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv oslobađajućeg dijela presude žali se državni odvjetnik zbog bitne odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom da se na temelju članka 480. stavka 1. ZKP/08. ukine prvostupanjska presuda i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Protiv osuđujućeg djela presude žalbu je podnio optuženi UU po branitelju Denisu Orliću, odvjetniku u Dubrovniku te se uvodno žali iz svih zakonom dopuštenih razloga, dok iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se preinači pobijana presuda u točki II i predlaže osloboditi optuženika od optužbe, a podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i vrati na ponovno suđenje. Predlaže da se branitelja obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je i optuženik po branitelju Denisu Orliću, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupila je zamjenica branitelja odvjetnica Marija Korać Pajur, dok nisu pristupili uredno izvješteni državni odvjetnik i optuženi UU, pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu optuženika na osuđujući dio presude

7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08. u odnosu na osuđujući dio presude (točka II. izreke) koju vidi u tome da prvostupanjski sud u obrazloženju presude ne daje valjane razloge te da je obrazloženje presude proturječno s izrekom presude. Smatra da je u razgovoru pred službenikom PP Metković svjedokinja VU iskazivala na jedan način, a da je kod na ispitivanju na raspravi u sudu promijenila iskaz.

7.1. U odnosu na žalbene navode, žalitelj gubi iz vida kako je vijeće za mladež Županijskog suda u Dubrovniku još na raspravi održanoj 6. rujna 2023. (str. 6. zapisnika) donijelo rješenje kojim su iz spisa predmeta izdvojene službene bilješke PU Dubrovačko-neretvanske, PP Metković od 21. i 22. listopada 2022. te 3. i 4. studenog 2022. i PU Zagrebačke, Sektora kriminalističke policije od 16. svibnja i 20. svibnja 2022., a budući se na istim ne može temeljiti sudska odluka. S obzirom da sud nije ni koristio službenu bilješku o obavijesnom razgovoru sa svjedokinjom VU, obrazloženje prvostupanjske presude nije proturječno provedenim dokazima na raspravi, niti izreci presude pa se ne može ni govoriti o tome da je ona mijenjala iskaz na raspravi te da bi isti bio kontradiktoran. Stoga se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08.

7.2. Žalitelj nadalje, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. vidi u tome da sud ne daje valjane razloge te da je presuda u točki II izreke u odnosu na iskaze svjedoka proturječna sama sa sobom te sa iskazima tih svjedoka. Optuženik ustvari razloge za ovu bitnu povredu isprepliće sa razlozima zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako u odnosu na iskaz žrtve ĐU, smatra da vještakinje mr. Danijela Didić i dr. Sanja Batina također pronalaze specifične okolnosti koje upućuju da su i događaji izvan konobe koje navodi isto podložni njenoj interpretaciji, a ne stvarnim iskustvima, posebno ako se uzmu u obzir navodi svjedoka da je preko tjedna ĐU živjela u [adresa], a samo preko vikenda i praznika u obiteljskoj kući u [adresa]. Smatra da se na temelju iskaza žrtve ĐU te iskaza svjedokinja VU i ĆU ne može nedvojbeno utvrditi da je optuženik "od mjeseca srpnja gotovo svakodnevno, nastojao stupiti u kontakt s djetetom ĐU, iako ona to nije željela... " te "pokazivao glavom i pokretom ruke prema svojoj konobi, gdje ju je spolno zlostavljao u srpnju 2021. "

7.3. Nasuprot navodima žalitelja, iskaz žrtve u odnosu na točku II izreke, potvrđuju i svjedokinje VU i ĆU, koja su vidjele događaj. ĆU je optuženika i odgurnula rekavši mu da to ne radi, a svjedokinja VU u svom iskazu na raspravi jasno navela kako je ona vidjela da je optuženi ĐU slao poljupce i oblizivao se jezikom. ĐU joj je rekla da se to događalo više puta, tako da isto ima uporište u stvarnom iskustvu žrtve, što potvrđuju i dvije svjedokinje. Također, iako je preko tjedna ĐU živjela u [adresa] kod bake i tamo pohađala osnovnu školu (upravo kao posljedica kaznenih djela koje je prema njoj prethodno počinio optuženik, da ga što manje susreće), a preko vikenda i praznika u obiteljskoj kući u [adresa] i kada je dolazila na rukometne treninge, koji su tri puta tjedno, optuženik je imao dovoljno vremena i mogućnosti da čini kaznena djela opisana pod točkom II. Stoga su žalbeni navodi optuženika u tom djelu neosnovani, a ne radi se o nikakvim proturječnostima u presudi i iskazima svjedoka, a time ni o bitnoj povredi odredaba postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8. Iako se optuženik uvodno žali "iz svih zakonom dopuštenih razloga" isti žalbene osnove posebno ne obrazlaže, već istovjetne razloge navodi i u okviru bitnih povreda, činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud potpuno i pravilno je utvrdio činjenično stanje, pobijana presuda u dostatnoj mjeri je jasna i razumljiva, kako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo razloge o svim odlučnim činjenicama te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, ocijenivši iskaze žrtve i ispitanih svjedoka vjerodostojnim i u suglasnosti s drugim dokazima, isto se prihvaća od strane ovog drugostupanjskog suda.

8.1. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točke 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije našao ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

U odnosu na odluku o kazni

9. Kako se optuženik uvodno žali "iz svih žalbenih razloga", to je ovaj drugostupanjski sud ispitao presudu i u dijelu odluke o kazni (članak 478. ZKP/08.).

9.1. Prilikom odlučivanja o kazni za počinjena kazna djela, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve otegotne i olakotne okolnosti navedene u točkama 44. i 45. Ovaj drugostupanjski sud razmatrajući sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene od strane prvostupanjskog suda na strani optuženika, također smatra da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci te jedne godine i dva mjeseca pravilno utvrđene i ne postoje druge olakotne okolnosti zbog kojih bi optuženiku bile utvrđene manje zatvorske kazne s obzirom na visinu zapriječenih kazni za ta djela.

9.2. Kod utvrđivanja jedinstvene kazne zatvora treba uzeti u obzir ocjenu ličnosti samog optuženika i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11., posebice da se radi o starijoj osobi, danas u dobi od 78 godina, na koju međutim nije preventivno djelovala prethodna presuda i osuda za istovrsna kaznena djela prema istoj žrtvi, a ni izdržana kazna zatvora da se suzdrži činjenja novih kaznenih djela. Stoga je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci primjerena težini kaznenih djela i ličnosti optuženika te će se time postići načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svojih djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje te utjecati i na sve ostale da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

9.3. Tako odmjerena jedinstvena kazna zatvora za optuženika je nužna i pravedna, kako bi se njome izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela na štetu djece te utjecalo na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali da se tom kaznom upozore i drugi građani na štetnost činjenja takvih kaznenih djela.

U odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka

10. U žalbi optuženik smatra da je odluka o troškovima donesena suprotno članku 148. stavak 2. ZKP/08., budući da je psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje provedeno u odnosu na kazneno djelo iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je prvostupanjski sud pod točkom l. oslobodio optuženika od optužbe te smatra da se troškovi tog vještačenja mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.

10.1. No, nasuprot žalbenim navodima optuženika psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje je provedeno u ovom kaznenom postupku, između ostalog i kako bi se utvrdio psihofizički status oštećenice djeteta ĐU, te se odnosi i na točku II pa je prema tome neosnovan žalbeni navod da se troškovi tog vještačenja mogu izdvojiti iz ukupnih troškova te je stoga žalbeni navod neosnovan.

10.2. Također je sud pravilno optuženiku naložio plaćanje troškova dolaska svjedoka i paušalnog troška u iznosu od 100 eura s obzirom da je isti osuđen u odnosu na točku II, smatrajući da je u mogućnosti platiti s obzirom na primanja i imovinsko stanje obitelji.

10.3. U odnosu na troškove branitelja po službenoj dužnosti i opunomoćenice oštećenice po službenoj dužnosti, predsjednik prvostupanjskog vijeća će donijeti posebno rješenje, a kao i u odnosu na troškove oslobađajućeg dijela presude (članak 148. stavaka 1. i 6., te članak 149. stavak 1. ZKP/08.).

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika na oslobađajući dio presude

11. Državni odvjetnik se žali na oslobađajući dio presude (točka I.) i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. smatrajući da je obrazloženje prvostupanjske presude nerazumljivo te da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

11.1. Proturječnosti u obrazloženju državni odvjetnik vidi u tome da se u prvostupanjskoj presudi navodi kako je prvostupanjski sud smatrao iskaz žrtve djeteta ĐU neistinitim, dok se za svjedočke iskaze VU i TU, navodi da su iste svjedokinje istinito iskazivale o onome što im je ĐU rekla, iako im je različito ispričala događaj u bitnim elementima. Nadalje, se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud, na temelju svjedočkog iskaza VU, a koja je izjavila da joj je ĐU, kad su išle na ginekološki pregled rekla da joj nitko neće vjerovati da je silovana, navodi kako nije za očekivati da bi dijete, u ovom slučaju ĐU, izjavilo da joj nitko neće vjerovati da je silovana i to obrazlaže time da se dijete ne bi trebalo time opterećivati u tom trenutku, što je žalitelju nerazumljivo, jer takav stav nije potkrijepljen nikakvim stručnim mišljenjem.

11.2. Nasuprot žalbenih navoda državnog odvjetnika dio iskaza svjedokinje VU o onome što da joj je kćerka dijete ĐU rekla kako joj nitko neće vjerovati da je silovana, je logičan jer su na pregled išle tek 3. studenog 2022., dakle godinu i tri mjeseca nakon kritičnog događaja iz druge polovice srpnja 2021. Stoga nije osnovan žalbeni navod državnog odvjetnika zbog čega bi takvo utvrđenje suda trebalo biti potkrijepljeno stručnim mišljenjem, a da ga ne bi prvostupanjski sud i bez toga sam vrjednovati kako činjenicu, a pritom državni odvjetnik tijekom rasprave nije osporavao tu činjenicu, a niti je vještakinjama postavio pitanje u odnosu na tu okolnost.

11.3. Stoga ovaj drugostupanjski sud u navedenim obrazloženjima prvostupanjskog suda ne vidi da bi obrazloženje bilo nerazumljivo i da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a time nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika pobijana presuda je u točki I jasna i razumljiva te je sud dao valjane i jasne razloge u obrazloženju presude.

12. Državni odvjetnik se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nema dokaza da je optuženik počinio i kazneno djelo opisano pod točki I kako i u odnosu na ocjenu iskaza djeteta ĐU, kako isti nije vjerodostojan, budući da je ona svojoj majci, VU rekla da je prigodom događaja vikala, a baki TU da nije mogla vikati, jer joj je optuženi držao ruku na ustima. No, sama okolnost da li je oštećenica vikala ili ne, kao što navodi državni odvjetnik nije od značaja za utvrđivanje odlučnih činjenica jer je prvostupanjski sud iskaz oštećenice ĐU u odnosu na točku I i oslobađajući dio presude nije prihvatio kao vjerodostojno.

12.1. U odnosu na svjedočki iskaz dr. ŠU, ginekologa koji je pregledao oštećenicu ĐU, isti navodi da postoji mogućnost da himen bude održan i nakon penetracije, što je točno i nesporno, no pregled je obavljen tek nakon godinu i tri mjeseca nakon navodnog događaja pa nisu pronađeni nikakvi tragovi ozljeđivanja te stoga isti nije od značaja za utvrđivanje odlučnih činjenica za predmetno kazneno djelo.

13. Državni odvjetnik osporava i psihološko-psihijatrijsko vještačenje, iako nije prigovarao istom tijekom postupka, a niti predlaže da se provede novo vještačenje. Naime, u smislu članka 464. stavak 8. ZKP/08.: „Žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na određenu činjenicu ne može podnijeti niti stranka koja nije osporavala tu činjenicu.“.

13.1. Državni odvjetnik nadalje u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na provedenom psihološko-psihijatrijskom vještačenju i na iskazima vještakinja mr. Didić i dr. Batine, a koje su na raspravi, između ostalog, navele da je „tijekom provođenja forenzičnog intervjua na okolnosti inkriminiranog događaja koji se okrivljeniku stavlja na teret sa psihologijskog aspekta utvrđeno da događaj (konstrukcija) koju je ĐU opisala nije rezultat njezinog stvarno proživljenog iskustva, odnosno da događaj u konobi koji je uključivao spolnu radnju nije rezultat stvarno proživljenog iskustva." (str. 7, zadnji odlomak). Ističe da u kaznenom postupku vjerodostojnost dokaza pa tako i iskaza svjedoka te nalaza i mišljenja vještaka, ocjenjuje sud, a ne vještaci. Smatra da su se vještakinje na raspravi upustile u ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice, navodeći da je ona "podložna sugestibilnosti, te da nije isključena mogućnost da bi strina oštećenice NU imala ulogu u sugeriranju", što nije bila zadaća vještaka u ovom kaznenom predmetu.

13.2. Na prigovor državnog odvjetnika da su vještakinje izašle izvan okvira zadanog naloga za vještačenje, isti im je dao upravo državni odvjetnik nalogom od 16. prosinca 2022. (list 168-169 spisa) i to da vještačenjem utvrde psihofizički status oštećenice, je li njezin iskaz vjerodostojan, odnosno govori li o autentičnim događajima i dr. sumnjajući već prije vještačenja u vjerodostojnost iskaza oštećenice i autentičnost događaja.

13.3. U ovom postupku prvostupanjski sud je u odnosu na točku I svoju odluku prvenstveno temeljio pored iskaza žrtve, na pisanom nalazu i mišljenju iz provedenog psihološko-psihijatrijskog vještačenja te zaključcima istog i na iskazima vještakinja mr. Danijele Didić i dr. sc. Sanje Batina, danog na raspravi. Nadalje svi ispitani svjedoci u odnosu na točku I su posredni svjedoci (po čuvenju), koji svoja saznanja crpe od žrtve - djeteta ĐU. Prvostupanjski sud je pritom pravilno ocijenio iskaz djeteta ĐU u odnosu na točku I neistinitim, s obzirom na nelogičnosti i razlike u iskazu danom na ispitivanju u odnosu na forenzički intervju. Također je prvostupanjski sud pravilno ocijenio nalaz i mišljenje vještakinja, a koje navode da je tijekom provođenja forenzičkog intervjua na okolnosti inkriminiranog događaja koji se optuženiku stavljaju na teret sa psihologijskog aspekta utvrđeno da, događaj (konstrukcija) koju je dijete ĐU opisala nije rezultat njezinog stvarno proživljenog iskustva.

13.4. Također je pravilno prvostupanjski sud sve iskaze svjedoka koji crpe saznanja od djeteta ĐU, smatrao istinitim odnosno vjerodostojnim u smislu da su svjedoci istinito prenijeli svoja saznanja koja su dobili od nje, međutim ako su ta saznanja objektivno neistinita, onda se na takvim iskazima ne može ni temeljiti osuđujuća presuda. Isto tako strina oštećenice svjedokinja NU nije sugerirala oštećenici da tereti optuženika, već nakon što je vidjela da se ona muči, rekla joj je da se nekome povjeri o događaju. Je li se kritične zgode radilo o nekom drugom blažem kaznenom djelu i to bludne radnje ili je djelo ostalo samo u pokušaju, ovaj drugostupanjski sud nije u to ulazio, s obzirom na činjenični opis djela.

13.5. Iako u žalbi državni odvjetnik ukazuje na pogreške u vještačenju, odnosno u okolnostima na koje je vještačenje dano, pisani nalaz i mišljenje je upravo državni odvjetnik kao dokaz optužbe predložio uz optužnicu, a u postupku nije prigovarao istom, ni nakon dopune nalaza i mišljenja na raspravi, a koji je išao u prilog optuženiku. Stoga državni odvjetnik, u odnosu na te činjenice koje prethodno nije osporavao, niti ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju članka 464. stavak 8. ZKP/08. (v. točku 13.). Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u točkama 17 - 25. obrazloženja dao valjane razloge za ocjenu iskaza svjedoka i vještaka te svoju odluku u odnosu na točku I i temeljio na brižnoj ocjeni svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim izvedenim dokazima.

14. Iako uvodno državni odvjetnik ističe žalbu i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, isti žalbeni razlog posebno ne obrazlaže.

15. Slijedom iznijetog, na temelju članka 482 ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. studenog 2025.

Predsjednik vijeća za mladež:

Slaven Vidmar